Listopad je 1923. Građanski rat u Rusiji tek je završio i sa sobom donio siromaštvo, glad i bolesti. Na ulicama Kazanja vlada kaos, stotine se beskućnika slijevaju u grad tražeći spas. Djeca su najviše pogođena, stoga su vlasti odlučile dio njih evakuirati iz Kazanja u topliji i hranom opskrbljen Samarkand. Na čelu ešalona najspremniji je čovjek za taj zadatak: ratni veteran Dejev. On će zajedno s komesarkom Bijelom učiniti sve da pet stotina mališana dovede sigurno do cilja. Međutim, ispostavit će se da je put pred njima nemilosrdna, lavovska bitka za svaki zalogaj hrane, za svaki gutljaj vode – za baš svaki život. Hoće li Dejev i Bijela, ta dva potpuno različita karaktera, uspjeti?
Bila bih sretna da imam dovoljno dobrih riječi koje bih mogla upotrijebiti da dostojno opišem ovu knjigu. Zapravo mi je prilično teško i mislila sam da ću pustiti da "odleži" par dana, pa mi se onda možda nešto posloži u cijeloj meni, ali odlučujem da je ipak bolje to učiniti odmah. Guzel Jahina u ovoj je knjizi nadmašila sva moja očekivanja. Pročitala sam i "Zulejha otvara oči" i "Volginu djecu" i premda su mi se svidjele, "Zulejha..." me i oduševila, njezino pisanje i njezina umješnost u "Ešalonu za Samarkand" sasvim me oborila s nogu. Nevjerojatna majstorica priče, u svakom njezinom aspektu. Ako želite, pročitajte o čemu se ovdje radi, da ne objašnjavam sadržaj. No, s toliko izvanrednosti pisati o tako strašnim periodima ruske povijesti (ova priča događa se prije sto godina, u listopadu i studenome 1923.) može samo veliki talent, ali i velika žena. S velikom ljubavlju. Vjerujem da će vam, ako se odlučite na čitanje, brzo biti jasno što time mislim. Za ovako nešto potrebna je ljubav. Prijevod Tanje Radmilo je maestralan. Izvanredan. Knjigu preporučujem svima, cijelim srcem.
Ovo je, bez sumnje, roman koji na surov i bolno realan način prikazuje patnju ostavljene i izgladnjele djece. Potresan je i nije za one slabog srca, ali će bez sumnje ostaviti duboki trag u vama. Nakon mučnih odlomaka, stajala sam iznad krevetića i nježno, sa knedlom u grlu, ljubila svog uspavanog dječačića. Ne namjeravam ovaj roman ponovno čitati iako me oduševio. Uz navedene slike, povjesničarka u meni got the picture. Namjeravam ga staviti na svoju policu kako bih se redovito podsjećala koliko volim Guzel Jahinu i njen rad!
Transport 500 napuštene i gladne djece od Kazanja do Samarkanda 1923. godine, kada je u Povolžju gladovlo 9 milijuna djece. To je bilo vrijeme bolesti, smrti i gladi, strašne gladi, gladi koja je djecu tjerala da jedu svoje prste. Ovo je priča o smrti, gladi i bolesti, ali ujedno i priča o ljudskoj dobroti i nadi u “natjecanju sa smrću”. Divna i predivno prevedena knjiga.
Roman koji ostavlja dubok dojam i priča mučnu priču o vremenu gladi, borbi za golo preživljavanje, neodrživosti utopijskih ideala o boljem sutra kad se suoče sa realošću života, o teroru političkih odluka koje se refektiraju na najintimniju svakodnevicu, o poništavanju osobnosti i dostojanstva.
Posebno je potresno što Jahina o svemu tome progovara kroz sudbinu napuštene djece. Osobno, nisam ljubiteljica njezinog stila pisanja u kojemu se više nižu događaji nauštrb dublje psihološke analize likova, ali Jahina ima niz uzleta u veoma potresnim opisima kada ulazi u glave djece i opisuje što ih proganja i muči. Opisi stvarnih događaja se prožimaju sa bajkovitim i nestvarnim pa tako olakšava čitatelju da se probije kroz opise strašnih patnji i užasa kojima je često jedini izlaz smrt.
Voljela bih da znam puna imena glavnih junaka Dejeva i Bijele, više o njima samima kao osobama, jer mi se njihov prikaz čini pomalo stereotipan, svakako nerealan i nadnaravan. I zato ****.
Listopad je 1923. Građanski rat u Rusiji tek je završio i sa sobom donio siromaštvo, glad i bolesti. Na ulicama Kazanja vlada kaos, stotine se beskućnika slijevaju u grad tražeći spas. Djeca su najviše pogođena, stoga su vlasti odlučile dio njih evakuirati iz Kazanja u topliji i hranom opskrbljen Samarkand. Potresna i duboko dirljiva priča koja je, nažalost, čvrsto utemeljena u ranoj povijesti Sovjetskog Saveza. Na kraju, Ešalon za Samarkand napeto je i uzbudljivo štivo avanturističkog duha, koje se zbog čestih i dramatičnih obrata te nezaboravnih likova čita u jednom dahu.