What do you think?
Rate this book
Gromoglasni šapat
344 pages, Paperback
Published February 1, 2022
2 people are currently reading
52 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
June 7, 2024
A, vidi nas.
Nismo ni počeli, a već dočekali kraj.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Dođi i ti dođeš.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Volim te, a ti odgovoriš znam.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Nedostaješ, a ti odgovoriš i ti meni.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Gdje si, a ti odgovoriš Čuvam te.
Nastavio bih o tome kako mi je teško bez tebe, kako mi fale tvoje ruke, tvoji zagrljaji, naše grupiranje, silna iznenađenja i kako od svega toga, zapravo najviše mi fališ ti.
Zato idi. Grli, dođi nekome tko te čeka, kucajući na nečija vrata, pokucaj u nečiji život. Ne sutra, jer nisi ni jučer.
Sada.
Budi nečiji četvrtak srijedom.
Budi nečije sunce ovih kišnih dana.
Budi nečije laku noć za dobro jutro.
I nečije volim te za siguran život.
Jedan život imaš, znaš li kako ćeš ga iskoristiti i kome pokloniti?
Vidio sam vas jučer.
Valjda zato nisam ni prišao.
Vidio sam da si sretna i to mi je bilo dovoljno.
To mi je bilo najvažnije.
Ne znam ni kakav ti je parfem, što je s ožiljkom na desnoj ti obrvi, kako ti je na poslu, grizeš li usne, što je s rupicama smijalicama i kakve naušnice nosiš kad si s njim, a ako ćeš iskreno, nije mi ni važno.
Zapravo, gledao sam vas jučer, vidio sam samo tebe i vidio najljepšu ženu na svijetu.
Ne znam jesi li najsretnija, ali znam da baš jučer, kad sam te vidio, po prvi put sam to i poželio.
Da, budeš najsretnija, budalice jedna.
Da se nikad ne izgubiš kao što sam se jučer izgubio ja.
Da zauvijek budeš pronađena u njegovim očima kao što si sačuvana u mojim uspomenama, budalice jedna.
Jer, pričali su mi da postoji i onaj svijet u kojem je brzina važna jedino onda kad trčiš nekome u zagrljaj i kada trčiš da nekome pomogneš. E, želim taj svijet u kojem ću biti najbolji i umjesto medalja oko vrata okititi se nečijim rukama koje me grle. I, ako ikada stignem tamo, sačekat ću te, nije važno koliko ti vremena treba, važno je da dođeš.
A, mogao sam i ja bolje, ako ćeš iskreno. Mogao sam kad sam imao priliku reći ti da mi fališ. I da mi nedostaje tvoj smisao za humor, da se ljutiš na mene, da mi napraviš kavu, ispričaš tko te danas naživcirao, bojažljivo mi šapneš planove za ovo ljeto, vjerujući da sve ono što tiho kažeš, najglasnije želiš.
Doći će sreća da te pripremi za ljubav.
Ljubav koja će ostati.
Ljubav koja želi da te obori, oslobodi, preznoji te i srce ti ukrasi kao da je najljepši buket koji trebaš pokloniti mami, a, znamo da su takvi najljepši.
Doći će ljubav da te natjera da trčiš najljepšim životnim livadama ukrašenim cvijećem, ali i da ti pričuva glavu kada poželiš spustiti je na najbližu ravnu površinu, bez obzira na sve životne krivine koje čekaju da te iznenade.
Zato, ma koliko god vremenske i životne prognoze najavljivale vjetrove, minuse, vrućine i padavine, želim ti proljeće u životu.
A, život i dalje teče.
U ljudima, s ljudima, zbog ljudi. I svih taksi vožnji koje negdje nekoga čekaju. Zbog svih ljudi koji čekaju plaću, mirovinu, neki honorarni posao da bi si mogli kupiti koju tabletu - da manje boli čekanje nečega što znaš da nikad neće doći. A, trebalo bi.
Netko tko mi je obećao da će me cijeli život čuvati, a ni svoj život nije sačuvao.
Netko tko mi je rekao da će se vratiti brzo i od tada vrijeme nikad sporije prolazi.
Netko čije prezime ponosno čuvam, netko tko me naučio živjeti, ali i ne preživjeti.
Znam da i tebi fali.
I vidi me sada, svega u životu, osim tebe, osim nas. Znam da nisi tu, ali hoćeš li mi vjerovati ako ti kažem da mi fališ? Jer, znam da fali i ja tebi.
Sigurno se pitaš kako sve to znam, bez da si mi išta rekao?
Znam, jer se nemamo.
A trebamo.
Buduća ženo!
Hvala ti,
Što ćeš me voljeti i onda kada ću mrziti sebe i cijeli svijet. Što ćeš biti moje zdravlje onda kada sam bolestan, moj humor onda kad sam tužan, moja pobjeda onda kada gubim, moja pjesma onda kada nazdravljam i moj život onda kada umirem.
Jer, nekako na kraju, ipak sve bude dobro. A, to je i najvažnije. Da kad ti nije dobro imaš nekoga tko će te grliti najsnažnije.
A, Tebi, frajeru, koji čitaš ovo.
Ok je i jedino ok da budeš frajer samo onda kada ženu smjestiš među svoja rebra.
Da ti srcu bude srce.
Da je tamo, i jedino tamo čuvaš od najavljenih minusa, loših novogodišnjih odluka, od nezdrave hrane, alkohola, teških ljubavnih romana, neudobne obuće, klizavih cesta, nervoznih vozača i nepregledanih zadaća.
Da je čuvaš od dodira.
I dušu joj dušom diraš.
I dušu joj dušom skrivaš.
Zagrliti one koji su ostali, zagrlite one koje su životinje napale, ma kako god borba završi. Zagrlite one koji su došli, iako znate da će jednog dana otići. Zagrlite one u čijim očima vidite sunce i vedro nebo, ma koliko god je iznad vaše glave sivih oblaka. Zagrlite danas, jer možda sutra ne stignete.
Jer, oni koji su došli, možda sutra odlaze.
Jer se možda nečije ostajanje pretvori u nedostajanje.
Jer je možda nečiji gubitak, njegova najveća pobjeda.
Ma koliko god život skršen bio.
Mama! Hvala ti što si me čuvala ispod srca jednako kao ispod ovog neba. Što si čuvala od hladnoće, loših ljudi, mraka i od gladi. Što si uvijek i na savršen način znala previti svaku moju ranu na koži i na duši. I zauvijek ostala najljepši ožiljak života.
Dođi.
Dođi da ostaneš, da kilometrima prošlost postaneš. Dođi da zajedno gledamo vremenske prognoze, pobijedimo liječničke dijagnoze.
Dođi da se grlimo, od ljubavi jedno drugome duše mrvimo.
Dođi da me sve ono loše prođe.
Dođi da imam biti s kim ako ikad ovako teško vrijeme ponovno dođe.
Ako ne možeš večeras, dođi sutra.
I sutra ako ne možeš, nije frka.
Važno je da ćeš jednog dana doći i da će tada prestati moja života trka.
Dođi.
Dođi da prošetamo.
Dođi da se od vjetra smrznemo i od ljubavi trznemo.
Jer, sve će jednog dana proći.
Zato je važno imati nekome nekada doći.
Sestro! Hvala ti što si smisao. Savršeni detektiv mog loše izrežiranog osmijeha i života bez problema. Moja molitva za dobro jutro i moje najiskrenije hvala za laku noć. Moja pobjeda u izgubljenom životu kojeg živim i poraz u ljubavi koju pokazujem, jer znam da mogu i trebam više.
Neće nas razumijeti, jer ako ćeš iskreno, ni ja ne razumijem.
Ne razumijem kako nekoga preboljeti, ako si obećao nebu da ćeš ga do kraja života voljeti. Ni kako nekoga izgubiti, ako si obećao nebu da ćeš mu do kraja života ožiljke od života ljubiti?
Ni kako nekoga slomiti, ako si naučio navečer, prije spavanja za tu istu osobu moliti.
Bolan! I ništa ti u životu ne treba osim zagrljaja nakon kojeg ćeš biti siguran da će sve biti uredu.
Eto, to ti u životu želim.
Nekoga tko u tebi grli život.
Rekli su mi da sam prilično duhovita osoba, da imam široka leđa za najsitnije zagrljaje i lijepu boju očiju u kojoj će se jednoga dana netko izgubiti.
Ljubav je kad imaš u životu barem nekoga da te prati.
I kad ideš i kad se vraćaš.
Kad žuriš i od sebe se pod jorganom skrivaš.
Od (pri)padanja.
Jer, ljudi se ne trebaju vezati.
Ljude treba svezati.
Za srce.
Za sebe.
Zbog sebe.
Ako ikad poželiš doći, dođi.
Imaš kome.
Pristavit ću kavu, kao što sam nekoć pristavio srce.
Da blizu tebe raste i nadođe.
Da je skrneš i opet poželiš.
Baš kao što sam ja tebe.
Lutko! Sve dok u životu imaš nekoga u čijim se očima i osmijehu možeš odmoriti, ništa ti na ovome svijetu ne može slomiti leđa.
Nismo ni počeli, a već dočekali kraj.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Dođi i ti dođeš.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Volim te, a ti odgovoriš znam.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Nedostaješ, a ti odgovoriš i ti meni.
Zamisli ono ja ti pošaljem poruku i napišem Gdje si, a ti odgovoriš Čuvam te.
Nastavio bih o tome kako mi je teško bez tebe, kako mi fale tvoje ruke, tvoji zagrljaji, naše grupiranje, silna iznenađenja i kako od svega toga, zapravo najviše mi fališ ti.
Zato idi. Grli, dođi nekome tko te čeka, kucajući na nečija vrata, pokucaj u nečiji život. Ne sutra, jer nisi ni jučer.
Sada.
Budi nečiji četvrtak srijedom.
Budi nečije sunce ovih kišnih dana.
Budi nečije laku noć za dobro jutro.
I nečije volim te za siguran život.
Jedan život imaš, znaš li kako ćeš ga iskoristiti i kome pokloniti?
Vidio sam vas jučer.
Valjda zato nisam ni prišao.
Vidio sam da si sretna i to mi je bilo dovoljno.
To mi je bilo najvažnije.
Ne znam ni kakav ti je parfem, što je s ožiljkom na desnoj ti obrvi, kako ti je na poslu, grizeš li usne, što je s rupicama smijalicama i kakve naušnice nosiš kad si s njim, a ako ćeš iskreno, nije mi ni važno.
Zapravo, gledao sam vas jučer, vidio sam samo tebe i vidio najljepšu ženu na svijetu.
Ne znam jesi li najsretnija, ali znam da baš jučer, kad sam te vidio, po prvi put sam to i poželio.
Da, budeš najsretnija, budalice jedna.
Da se nikad ne izgubiš kao što sam se jučer izgubio ja.
Da zauvijek budeš pronađena u njegovim očima kao što si sačuvana u mojim uspomenama, budalice jedna.
Jer, pričali su mi da postoji i onaj svijet u kojem je brzina važna jedino onda kad trčiš nekome u zagrljaj i kada trčiš da nekome pomogneš. E, želim taj svijet u kojem ću biti najbolji i umjesto medalja oko vrata okititi se nečijim rukama koje me grle. I, ako ikada stignem tamo, sačekat ću te, nije važno koliko ti vremena treba, važno je da dođeš.
A, mogao sam i ja bolje, ako ćeš iskreno. Mogao sam kad sam imao priliku reći ti da mi fališ. I da mi nedostaje tvoj smisao za humor, da se ljutiš na mene, da mi napraviš kavu, ispričaš tko te danas naživcirao, bojažljivo mi šapneš planove za ovo ljeto, vjerujući da sve ono što tiho kažeš, najglasnije želiš.
Doći će sreća da te pripremi za ljubav.
Ljubav koja će ostati.
Ljubav koja želi da te obori, oslobodi, preznoji te i srce ti ukrasi kao da je najljepši buket koji trebaš pokloniti mami, a, znamo da su takvi najljepši.
Doći će ljubav da te natjera da trčiš najljepšim životnim livadama ukrašenim cvijećem, ali i da ti pričuva glavu kada poželiš spustiti je na najbližu ravnu površinu, bez obzira na sve životne krivine koje čekaju da te iznenade.
Zato, ma koliko god vremenske i životne prognoze najavljivale vjetrove, minuse, vrućine i padavine, želim ti proljeće u životu.
A, život i dalje teče.
U ljudima, s ljudima, zbog ljudi. I svih taksi vožnji koje negdje nekoga čekaju. Zbog svih ljudi koji čekaju plaću, mirovinu, neki honorarni posao da bi si mogli kupiti koju tabletu - da manje boli čekanje nečega što znaš da nikad neće doći. A, trebalo bi.
Netko tko mi je obećao da će me cijeli život čuvati, a ni svoj život nije sačuvao.
Netko tko mi je rekao da će se vratiti brzo i od tada vrijeme nikad sporije prolazi.
Netko čije prezime ponosno čuvam, netko tko me naučio živjeti, ali i ne preživjeti.
Znam da i tebi fali.
I vidi me sada, svega u životu, osim tebe, osim nas. Znam da nisi tu, ali hoćeš li mi vjerovati ako ti kažem da mi fališ? Jer, znam da fali i ja tebi.
Sigurno se pitaš kako sve to znam, bez da si mi išta rekao?
Znam, jer se nemamo.
A trebamo.
Buduća ženo!
Hvala ti,
Što ćeš me voljeti i onda kada ću mrziti sebe i cijeli svijet. Što ćeš biti moje zdravlje onda kada sam bolestan, moj humor onda kad sam tužan, moja pobjeda onda kada gubim, moja pjesma onda kada nazdravljam i moj život onda kada umirem.
Jer, nekako na kraju, ipak sve bude dobro. A, to je i najvažnije. Da kad ti nije dobro imaš nekoga tko će te grliti najsnažnije.
A, Tebi, frajeru, koji čitaš ovo.
Ok je i jedino ok da budeš frajer samo onda kada ženu smjestiš među svoja rebra.
Da ti srcu bude srce.
Da je tamo, i jedino tamo čuvaš od najavljenih minusa, loših novogodišnjih odluka, od nezdrave hrane, alkohola, teških ljubavnih romana, neudobne obuće, klizavih cesta, nervoznih vozača i nepregledanih zadaća.
Da je čuvaš od dodira.
I dušu joj dušom diraš.
I dušu joj dušom skrivaš.
Zagrliti one koji su ostali, zagrlite one koje su životinje napale, ma kako god borba završi. Zagrlite one koji su došli, iako znate da će jednog dana otići. Zagrlite one u čijim očima vidite sunce i vedro nebo, ma koliko god je iznad vaše glave sivih oblaka. Zagrlite danas, jer možda sutra ne stignete.
Jer, oni koji su došli, možda sutra odlaze.
Jer se možda nečije ostajanje pretvori u nedostajanje.
Jer je možda nečiji gubitak, njegova najveća pobjeda.
Ma koliko god život skršen bio.
Mama! Hvala ti što si me čuvala ispod srca jednako kao ispod ovog neba. Što si čuvala od hladnoće, loših ljudi, mraka i od gladi. Što si uvijek i na savršen način znala previti svaku moju ranu na koži i na duši. I zauvijek ostala najljepši ožiljak života.
Dođi.
Dođi da ostaneš, da kilometrima prošlost postaneš. Dođi da zajedno gledamo vremenske prognoze, pobijedimo liječničke dijagnoze.
Dođi da se grlimo, od ljubavi jedno drugome duše mrvimo.
Dođi da me sve ono loše prođe.
Dođi da imam biti s kim ako ikad ovako teško vrijeme ponovno dođe.
Ako ne možeš večeras, dođi sutra.
I sutra ako ne možeš, nije frka.
Važno je da ćeš jednog dana doći i da će tada prestati moja života trka.
Dođi.
Dođi da prošetamo.
Dođi da se od vjetra smrznemo i od ljubavi trznemo.
Jer, sve će jednog dana proći.
Zato je važno imati nekome nekada doći.
Sestro! Hvala ti što si smisao. Savršeni detektiv mog loše izrežiranog osmijeha i života bez problema. Moja molitva za dobro jutro i moje najiskrenije hvala za laku noć. Moja pobjeda u izgubljenom životu kojeg živim i poraz u ljubavi koju pokazujem, jer znam da mogu i trebam više.
Neće nas razumijeti, jer ako ćeš iskreno, ni ja ne razumijem.
Ne razumijem kako nekoga preboljeti, ako si obećao nebu da ćeš ga do kraja života voljeti. Ni kako nekoga izgubiti, ako si obećao nebu da ćeš mu do kraja života ožiljke od života ljubiti?
Ni kako nekoga slomiti, ako si naučio navečer, prije spavanja za tu istu osobu moliti.
Bolan! I ništa ti u životu ne treba osim zagrljaja nakon kojeg ćeš biti siguran da će sve biti uredu.
Eto, to ti u životu želim.
Nekoga tko u tebi grli život.
Rekli su mi da sam prilično duhovita osoba, da imam široka leđa za najsitnije zagrljaje i lijepu boju očiju u kojoj će se jednoga dana netko izgubiti.
Ljubav je kad imaš u životu barem nekoga da te prati.
I kad ideš i kad se vraćaš.
Kad žuriš i od sebe se pod jorganom skrivaš.
Od (pri)padanja.
Jer, ljudi se ne trebaju vezati.
Ljude treba svezati.
Za srce.
Za sebe.
Zbog sebe.
Ako ikad poželiš doći, dođi.
Imaš kome.
Pristavit ću kavu, kao što sam nekoć pristavio srce.
Da blizu tebe raste i nadođe.
Da je skrneš i opet poželiš.
Baš kao što sam ja tebe.
Lutko! Sve dok u životu imaš nekoga u čijim se očima i osmijehu možeš odmoriti, ništa ti na ovome svijetu ne može slomiti leđa.
Displaying 1 of 1 review