What do you think?
Brdo iznad oblaka
Serbo-Croation
460 pages, Paperback
First published January 1, 1987
About the author
Vesna Krmpotić
75 books17 followersVesna graduated from Zagreb University, majoring in English language/ literature and Psychology.
Writes poetry, novels, short stories, plays, essays and translates from English.
She studied Bengali at New Delhi University.
Currently lives in Belgrade.
Vesna has published 84 books. Most of the books have had several editions and have been translated into other languages, including English, Italian, German, Slovenian, Lithuanian, Russian and Slovak that together make another 50 publications.
She is the author of a unique and so far the world’s most voluminous collection of poems, “108 x 108,” which contains 11,664 poems and was published in the middle of 2006.
Vesna published the first anthology of Indian literature in this area under the title “Hiljadu lotosa” (A Thousand Lotuses) that has had five editions and also the first translation of the “Kama Sutra.” She translated Tagore’s Gitanjali (three editions) as well as a selection of Tagore’s poetry. She has also translated the poetry of Rumi.
In recent years, Vesna has written the Pentateuch (five books, which are collections and anthologies) totaling 4000 pages dedicated to human values and designed to provide assistance to teachers and parents. These works are in the service of the belief that improving character is the main objective of education. They include stories, proverbs, songs and games, as well as vignettes of life lived all over the world and throughout time.
This concept of education has already been accepted and introduced in many schools in England, USA, Mexico, Brazil, Argentina, Venezuela, Italy, India, Japan, Saudi Arabia, Kazakhstan, Zambia, Australia, and elsewhere-46 countries in all.
The author of this approach to education is Bhagavan Sri Sathya Sai Baba.
Writes poetry, novels, short stories, plays, essays and translates from English.
She studied Bengali at New Delhi University.
Currently lives in Belgrade.
Vesna has published 84 books. Most of the books have had several editions and have been translated into other languages, including English, Italian, German, Slovenian, Lithuanian, Russian and Slovak that together make another 50 publications.
She is the author of a unique and so far the world’s most voluminous collection of poems, “108 x 108,” which contains 11,664 poems and was published in the middle of 2006.
Vesna published the first anthology of Indian literature in this area under the title “Hiljadu lotosa” (A Thousand Lotuses) that has had five editions and also the first translation of the “Kama Sutra.” She translated Tagore’s Gitanjali (three editions) as well as a selection of Tagore’s poetry. She has also translated the poetry of Rumi.
In recent years, Vesna has written the Pentateuch (five books, which are collections and anthologies) totaling 4000 pages dedicated to human values and designed to provide assistance to teachers and parents. These works are in the service of the belief that improving character is the main objective of education. They include stories, proverbs, songs and games, as well as vignettes of life lived all over the world and throughout time.
This concept of education has already been accepted and introduced in many schools in England, USA, Mexico, Brazil, Argentina, Venezuela, Italy, India, Japan, Saudi Arabia, Kazakhstan, Zambia, Australia, and elsewhere-46 countries in all.
The author of this approach to education is Bhagavan Sri Sathya Sai Baba.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 9 of 9 reviews
June 1, 2019
Neganutljivi analiticari, kojih ima dosta, ovoj knjizi ce naci sto mana. Medjutim, ona se ne cita kao knjiga, ona se cita kao iskustvo i kao pjesma. Trenutaka koji dirnu skrivene dubine ima razasutih od pocetka do kraja, i od njih ne zacakle samo oci, od njih utrne dusa. Nekada je to zbog ljubavi, nekada zbog bola, ali uvijek zbog ljepote. Ima poprilicno toga sto bi se skarama dalo odrezati: slike koje se ponavljaju, uvjerenja koja prelaze u nerazumsko, subjektivna cakljenja stvari bez sjaja. Medjutim, svim tim nedostacima knjiga se priblizava iskustvu stvarnosti, jer, kao ni ona, ni mi nismo ni izbruseni ni ispolirani poput dijamanata, vec smo razasuto kamenje grubih ivica ali toplih srca. Rijetko sam kada naisao na ovako dostojanstveno razgolicivanje sopstvene duse kao kod Vesne Krmpotic, gdje nas pri tom cinu ona ne navodi na uzmicanje pred neugodno privatnim vec na divljenje pred plemenito iskrenim.
March 27, 2011
Uh! Što napisati? Iznimno teška knjiga koja se ne da čitati. To i nije djelo koje se čita, to je duhovni izazov. Svakom svojom riječi poručuje Vam: USUDITE SE VJEROVATI!
Knjiga je svojevrsna sanjarica i ima mnogo razina koje u sebi isprepliću više životnih sudbina, ali najvažnija je ona autorice i njene unutarnje borbe i načinu postizanja vlastitog mira. Nadam se da ga je, kroz ispunjenje zadatka koji joj je povjeren, napokon i pronašla.
Jedina zamjerka je subjektivno tumačenje snova (zar se oni ikako drugačije mogu tumačiti??). Takva tumačenja su mi jako teško prihvatljiva. Ali opet, to nije "krivnja" autoričina, već nedostatak čitateljev.
Na kraju se opet sve svodi na sagledanje sebe samog i snage i vjere prihvaćanja/negiranja autoričine poruke.
Ukoliko joj dopustite - ova knjiga predstavlja ozbiljnu "opasnost" da Vam promijeni život (ili Vas dodatno učvrsti u Vašim uvjerenjima).
Brdo se čita i vidi, a iznad oblaka se vjeruje. Izbor je Vaš.
Knjiga je svojevrsna sanjarica i ima mnogo razina koje u sebi isprepliću više životnih sudbina, ali najvažnija je ona autorice i njene unutarnje borbe i načinu postizanja vlastitog mira. Nadam se da ga je, kroz ispunjenje zadatka koji joj je povjeren, napokon i pronašla.
Jedina zamjerka je subjektivno tumačenje snova (zar se oni ikako drugačije mogu tumačiti??). Takva tumačenja su mi jako teško prihvatljiva. Ali opet, to nije "krivnja" autoričina, već nedostatak čitateljev.
Na kraju se opet sve svodi na sagledanje sebe samog i snage i vjere prihvaćanja/negiranja autoričine poruke.
Ukoliko joj dopustite - ova knjiga predstavlja ozbiljnu "opasnost" da Vam promijeni život (ili Vas dodatno učvrsti u Vašim uvjerenjima).
Brdo se čita i vidi, a iznad oblaka se vjeruje. Izbor je Vaš.
August 15, 2012
prvi put pročitala u dvadesetima, i još uvijek "čujem "odjek u srcu
October 19, 2022
https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...
Long story short - ja vam jako volim pisanje Vesne Krmpotić. Čitala sam njezin Portret majke Indije (https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...) i zaljubila se u njezino slaganje rečenica. S tim sam istim dojmom ušla u Brdo iznad oblaka. Teška sudbina cijele obitelji u potpunosti me je obuzela. Proživljavala sam njihove doživljaje zajedno s njima, osjećala ono što su oni osjećali, bila tužna i sretna skupa s njima.
Ne mogu ni zamisliti kako je to odlučivati na koji će se način liječiti tvoje dijete. Ipak, u velikoj sam većini slučajeva u potpunosti rezonirala s njezinim promišljanjima. Prigrliti kemoterapije i zračenje, te se u isto vrijeme okrenuti iscjeliteljima i moliteljima cijeloga svijeta skoro pa je kontradiktoran potez. „Kako je lako vjerovati kad vanjski simptomi potvrđuju ono u što se vjeruje! A kako je teško zadržati hrabrost vjere kad se simptomi naizgled okreću protiv nje!“ Vesna Krmpotić imala je jaku snagu vjere, no u situaciji u kojoj joj je sin teško bolestan, u trenucima je bilo gotovo nemoguće nastaviti vjerovati. Bilo je lakše vjerovati u opipljivo, provjereno, dokazano, sterilno, unutar bijele zgrade. S druge strane, posjeti iscjelitelja konstantno su joj dokazivali suprotno – odbacivanje terapije, okretanje sebi, prirodi, prirodnoj hrani, osluškivanju tijela i njegovih potreba. Što je prava odluka? Što će donijeti boljitak njenom sinu? U kojem se smjeru treba okrenuti? „Ova borba nije dovodila u pitanje samo tijelo, već um i dušu.“
Zašto sam onda dala ocjenu 3? iako jako volim rečenice Vesne Krmpotić, iako sam se pronašla u njoj, iako sam osjećala zajedno s njom, pred sami kraj romana jednostavno više nisam imala mentalni kapacitet za shvatiti i pojmiti rečeno. Igorovi snovi zaista su bili nešto posebno, no njihovo objašnjenje u fusnotama (koji su se protezali ponekad i kroz nekoliko stranica) za mene su bili previše – nisam im bila dorasla. Tumačenje njegovih snova zahtijevalo je određeno predznanje koje ja nisam imala. Igor je gotovo svaki dan sanjao nešto značajno, nešto što je nosilo sa sobom određenu poruku; poruku koju ja gotovo nikad nisam shvaćala, čak ni s tumačenjima.
Svejedno, iznimno mi je drago da sam knjigu ipak pročitala. Nikome ne bih poželjela sudbinu Vesnine obitelji, no činjenica da ju je ona ostavila iza sebe, dajući uvid u svoje najmračnije dane, dane boli, tuge i jada, može nam dati nadu da za svaku situaciju koja dođe pred nas postoji rješenje. Ništa što nam je dano nije nam dano bez razloga. Tome nas je Igor naučio.
Gdje se nalazi vaše brdo iznad oblaka?
Grickajmo knjige zajedno!
Long story short - ja vam jako volim pisanje Vesne Krmpotić. Čitala sam njezin Portret majke Indije (https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...) i zaljubila se u njezino slaganje rečenica. S tim sam istim dojmom ušla u Brdo iznad oblaka. Teška sudbina cijele obitelji u potpunosti me je obuzela. Proživljavala sam njihove doživljaje zajedno s njima, osjećala ono što su oni osjećali, bila tužna i sretna skupa s njima.
Ne mogu ni zamisliti kako je to odlučivati na koji će se način liječiti tvoje dijete. Ipak, u velikoj sam većini slučajeva u potpunosti rezonirala s njezinim promišljanjima. Prigrliti kemoterapije i zračenje, te se u isto vrijeme okrenuti iscjeliteljima i moliteljima cijeloga svijeta skoro pa je kontradiktoran potez. „Kako je lako vjerovati kad vanjski simptomi potvrđuju ono u što se vjeruje! A kako je teško zadržati hrabrost vjere kad se simptomi naizgled okreću protiv nje!“ Vesna Krmpotić imala je jaku snagu vjere, no u situaciji u kojoj joj je sin teško bolestan, u trenucima je bilo gotovo nemoguće nastaviti vjerovati. Bilo je lakše vjerovati u opipljivo, provjereno, dokazano, sterilno, unutar bijele zgrade. S druge strane, posjeti iscjelitelja konstantno su joj dokazivali suprotno – odbacivanje terapije, okretanje sebi, prirodi, prirodnoj hrani, osluškivanju tijela i njegovih potreba. Što je prava odluka? Što će donijeti boljitak njenom sinu? U kojem se smjeru treba okrenuti? „Ova borba nije dovodila u pitanje samo tijelo, već um i dušu.“
Zašto sam onda dala ocjenu 3? iako jako volim rečenice Vesne Krmpotić, iako sam se pronašla u njoj, iako sam osjećala zajedno s njom, pred sami kraj romana jednostavno više nisam imala mentalni kapacitet za shvatiti i pojmiti rečeno. Igorovi snovi zaista su bili nešto posebno, no njihovo objašnjenje u fusnotama (koji su se protezali ponekad i kroz nekoliko stranica) za mene su bili previše – nisam im bila dorasla. Tumačenje njegovih snova zahtijevalo je određeno predznanje koje ja nisam imala. Igor je gotovo svaki dan sanjao nešto značajno, nešto što je nosilo sa sobom određenu poruku; poruku koju ja gotovo nikad nisam shvaćala, čak ni s tumačenjima.
Svejedno, iznimno mi je drago da sam knjigu ipak pročitala. Nikome ne bih poželjela sudbinu Vesnine obitelji, no činjenica da ju je ona ostavila iza sebe, dajući uvid u svoje najmračnije dane, dane boli, tuge i jada, može nam dati nadu da za svaku situaciju koja dođe pred nas postoji rješenje. Ništa što nam je dano nije nam dano bez razloga. Tome nas je Igor naučio.
Gdje se nalazi vaše brdo iznad oblaka?
Grickajmo knjige zajedno!
June 9, 2022
Prekrasna i emotivna knjiga.
November 10, 2024
Knjigu Brdo iznad oblaka imala sam u rukama još osamdesetih, čim je tiskana, ali sam upozorena da sam za nju još premlada i da je sigurno ne bih razumjela. I dobro je da je nisam tada čitala, jer to je djelo koje zahtijeva veliko predznanje, a meni je u nedostatku istog puno pomoglo stalno posezanje za Wikipedijom.
Brdo iznad oblaka je duhovna biografija u kojoj Vesna Krmpotić uz razgolićavanje vlastite intime i suptilnu iskrenost opisuje svoje odnose s djecom suprugom i majkom kao i svoju borbu za teško oboljelog sina. To je borba kroz sve dostupne metode moderne zapadne medicine, kao i neumorno traženje izliječenja izvan vladajućih sustava i načina. U njoj opisuje svoje sumnje i očaj, veliku sklonost prema izvanosjetilnim doživljajima, hodajući kroz život kao kroz šumu simbola.
Knjiga je duboko potresna i bolna za čitanje svakom roditelju, a istodobno je i jako izazovna jer je poetična i puna filozofskih zagonetki. Bogatstvo vokabulara, kao i autoričino poznavanje različitih religija, kultura, književnosti i filozofije izazivaju strahopoštovanje. Njenu fascinaciju raznim guruima, iscjeliteljima kao i hiperosjetljivost prema kipovima i slikama čitala sam s određenim otporom. Opisi snova sa fusnotama koje se protežu kroz nekoliko stranica i u kojima su snovi objašnjavani, jednostavno su mi bili previše pa sam ih s vremenom počela preskakivati. Nisam imala mentalni kapacitet niti duhovnu razinu za razumjeti napisano. Pred kraj knjige sam na vlastiti užas samo priželjkivala trenutak kada će to napaćeno dijete umrijeti i osloboditi se svih egomanijaka koji se iživljavaju na njegovom izmučenom tijelu i psihi.
Knjigu će svatko doživjeti na svoj način, ovisno o tome koliko ga je život na nju pripremio. I sama V.K. je to priznala o jednoj drugoj knjizi, kako ju je svaki put doživjela drugačije. Još dok je bila neokrzuta tragedijom prema knjizi je bila suzdržana i nepovjerljiva, kad se Igor razbolio još je bila puna sumnji ali ju je počela prihvaćati, a kada je Igor umro, doživjela ju je kao neprikosnovenu istinu i čistu poruku ljubavi.
Ja sam kroz Brdo iznad oblaka shvatila da niti jedan čovjek ne posjeduje nadnaravne moći, nego samo moć utjecaja na nečije misli, osjećaje i uvjerenja.
"Radivoje se kupao u tom proširenju samog sebe. Čovjek koji ima dovoljno povjerenja u samog sebe, koji crpi dovoljno užitaka iz činjenice što postoji takav kakav jest, uvijek će poželjeti da podupre tu činjenicu, da je učvrsti i umnoži, da u došljačiću prepozna svoj osobni znak. Ja sam se, naprotiv, i dalje željela izmigoljiti iz sebe, neugledati se, izgubiti se u ovoj jedinstvenoj prilici od krvi i mesa. No izgubiti se i naći se možda su dvije staze k jednom izvoru. Nagnuti nad istom kolijevkom, Radivoje i ja označavali smo polove magnetskog polja koji se jedan bez druga nisu dali prepoznati."
"Početkom studenog uđe u našu kuću ružičasti krevetić, prisloni se na sjeverni zid spavaće sobe i ostade tamo stajati kao zaularen i okićen konjić, iskreći od nestrpljivosti i nježnosti. A onda, jedne noći sredinom studenog, oćutjela sam da mi je među slabinama nešto odapelo, da se kamen oteo praćki i stao munjevito nekud letjeti. Poče iz mene istjecati potočić tajanstvenog jezerca koje je dotad nevidljivo mrmoljilo u mom trbuhu, ljuljajući u sebi ljudski otočić."
"Ljubav je jedina stvar koja se umnožava kad se dijeli."
"Tako sam saznavala da je materinstvo doživljaj različitih sadašnjosti i da su neki intenziteti akutni a neki latentni, da su neki grom nježnosti, a drugi da su munja čiji tresak još nije stigao - to jest, doživljaj prema svakom djetetu nije niti može biti isti. Mudra je majka ona koja to umije sakriti."
"Vjerovala sam ali ne do kraja: vjera ne ovisi o iskustvu, ona je prediskustvena. Onaj nedovjerni dio traži dokaze i svjedoke."
"Uveče, u hotelu, počela sam je čitati iznovce, pobožno, kao (još uvijek) neodgonetnutu poruku. Nisam nabasala na nešto novo, osim na vlastitu osjetljivost za primanje onoga što sam već znala."
"Neke stvari koje nam se događaju mi krstimo dobrima, neke druge lošima. Ali ne zaboravi, to je NAŠ sud, često puta kratkovid, nesigurnih, privremenih kriterija. Pokušaj zavoljeti sve što ti se događa. I ne sudi, već primi sa zahvalnošću."
"Nevolja je bila u tome što smo Radivoje i ja gubili snagu da odgodimo naša kreševa za neko samotno mjesto i vrijeme. Kad bi među nama planule riječi, one bi počele nezadrživo paliti druge, teže riječi, kao plamen suhu savanu. Od jarosnog zahtjeva da ga pustim na miru, da ga više ne zaluđujem, šiknuo bi u pljuvanje po svemu, u bjesomučni topot i grmljavinu. Nažalost, otkrila sam da se i ja dižem u odgovor, da mi rastu kandže, kopita i očnjaci, najprije da obranim sebe i svoje pokušaje, a pitom više nije bilo razlike između obrane i napada."
"Uveče je drijemao i bio preslab za razgovor. A ja sam ga htjela pitati toliko stvari. Promatrala sam ga dok je spavao. Svaki prst na ruci i na nozi bio je malo remek-djelo. I to je sad odlazilo da se pretvori u trulež i zemlju. Pa ipak, osjećala sam zahvalnost: sreli smo se, to je najvažnije. Mogli smo se i mimoići."
"I sada: od svih stvari mudrih i prekrasnih, od svih čuda što su bila i ispod i iznad oblaka, koje mi je najmudrije i najljepše i najčudnije čudo? Ljubav mi je najčudnije čudo. Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo."
Brdo iznad oblaka je duhovna biografija u kojoj Vesna Krmpotić uz razgolićavanje vlastite intime i suptilnu iskrenost opisuje svoje odnose s djecom suprugom i majkom kao i svoju borbu za teško oboljelog sina. To je borba kroz sve dostupne metode moderne zapadne medicine, kao i neumorno traženje izliječenja izvan vladajućih sustava i načina. U njoj opisuje svoje sumnje i očaj, veliku sklonost prema izvanosjetilnim doživljajima, hodajući kroz život kao kroz šumu simbola.
Knjiga je duboko potresna i bolna za čitanje svakom roditelju, a istodobno je i jako izazovna jer je poetična i puna filozofskih zagonetki. Bogatstvo vokabulara, kao i autoričino poznavanje različitih religija, kultura, književnosti i filozofije izazivaju strahopoštovanje. Njenu fascinaciju raznim guruima, iscjeliteljima kao i hiperosjetljivost prema kipovima i slikama čitala sam s određenim otporom. Opisi snova sa fusnotama koje se protežu kroz nekoliko stranica i u kojima su snovi objašnjavani, jednostavno su mi bili previše pa sam ih s vremenom počela preskakivati. Nisam imala mentalni kapacitet niti duhovnu razinu za razumjeti napisano. Pred kraj knjige sam na vlastiti užas samo priželjkivala trenutak kada će to napaćeno dijete umrijeti i osloboditi se svih egomanijaka koji se iživljavaju na njegovom izmučenom tijelu i psihi.
Knjigu će svatko doživjeti na svoj način, ovisno o tome koliko ga je život na nju pripremio. I sama V.K. je to priznala o jednoj drugoj knjizi, kako ju je svaki put doživjela drugačije. Još dok je bila neokrzuta tragedijom prema knjizi je bila suzdržana i nepovjerljiva, kad se Igor razbolio još je bila puna sumnji ali ju je počela prihvaćati, a kada je Igor umro, doživjela ju je kao neprikosnovenu istinu i čistu poruku ljubavi.
Ja sam kroz Brdo iznad oblaka shvatila da niti jedan čovjek ne posjeduje nadnaravne moći, nego samo moć utjecaja na nečije misli, osjećaje i uvjerenja.
"Radivoje se kupao u tom proširenju samog sebe. Čovjek koji ima dovoljno povjerenja u samog sebe, koji crpi dovoljno užitaka iz činjenice što postoji takav kakav jest, uvijek će poželjeti da podupre tu činjenicu, da je učvrsti i umnoži, da u došljačiću prepozna svoj osobni znak. Ja sam se, naprotiv, i dalje željela izmigoljiti iz sebe, neugledati se, izgubiti se u ovoj jedinstvenoj prilici od krvi i mesa. No izgubiti se i naći se možda su dvije staze k jednom izvoru. Nagnuti nad istom kolijevkom, Radivoje i ja označavali smo polove magnetskog polja koji se jedan bez druga nisu dali prepoznati."
"Početkom studenog uđe u našu kuću ružičasti krevetić, prisloni se na sjeverni zid spavaće sobe i ostade tamo stajati kao zaularen i okićen konjić, iskreći od nestrpljivosti i nježnosti. A onda, jedne noći sredinom studenog, oćutjela sam da mi je među slabinama nešto odapelo, da se kamen oteo praćki i stao munjevito nekud letjeti. Poče iz mene istjecati potočić tajanstvenog jezerca koje je dotad nevidljivo mrmoljilo u mom trbuhu, ljuljajući u sebi ljudski otočić."
"Ljubav je jedina stvar koja se umnožava kad se dijeli."
"Tako sam saznavala da je materinstvo doživljaj različitih sadašnjosti i da su neki intenziteti akutni a neki latentni, da su neki grom nježnosti, a drugi da su munja čiji tresak još nije stigao - to jest, doživljaj prema svakom djetetu nije niti može biti isti. Mudra je majka ona koja to umije sakriti."
"Vjerovala sam ali ne do kraja: vjera ne ovisi o iskustvu, ona je prediskustvena. Onaj nedovjerni dio traži dokaze i svjedoke."
"Uveče, u hotelu, počela sam je čitati iznovce, pobožno, kao (još uvijek) neodgonetnutu poruku. Nisam nabasala na nešto novo, osim na vlastitu osjetljivost za primanje onoga što sam već znala."
"Neke stvari koje nam se događaju mi krstimo dobrima, neke druge lošima. Ali ne zaboravi, to je NAŠ sud, često puta kratkovid, nesigurnih, privremenih kriterija. Pokušaj zavoljeti sve što ti se događa. I ne sudi, već primi sa zahvalnošću."
"Nevolja je bila u tome što smo Radivoje i ja gubili snagu da odgodimo naša kreševa za neko samotno mjesto i vrijeme. Kad bi među nama planule riječi, one bi počele nezadrživo paliti druge, teže riječi, kao plamen suhu savanu. Od jarosnog zahtjeva da ga pustim na miru, da ga više ne zaluđujem, šiknuo bi u pljuvanje po svemu, u bjesomučni topot i grmljavinu. Nažalost, otkrila sam da se i ja dižem u odgovor, da mi rastu kandže, kopita i očnjaci, najprije da obranim sebe i svoje pokušaje, a pitom više nije bilo razlike između obrane i napada."
"Uveče je drijemao i bio preslab za razgovor. A ja sam ga htjela pitati toliko stvari. Promatrala sam ga dok je spavao. Svaki prst na ruci i na nozi bio je malo remek-djelo. I to je sad odlazilo da se pretvori u trulež i zemlju. Pa ipak, osjećala sam zahvalnost: sreli smo se, to je najvažnije. Mogli smo se i mimoići."
"I sada: od svih stvari mudrih i prekrasnih, od svih čuda što su bila i ispod i iznad oblaka, koje mi je najmudrije i najljepše i najčudnije čudo? Ljubav mi je najčudnije čudo. Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo."
June 15, 2023
Ovo je bilo pravo duhovno putovanje ili čak bolje rečeno, druženje.
Jezik Vesne Krmpotić je zastrašujuće bogat, kao i poznavanje različitih religija i kultura. Kakav užitak za čitanje! Iako teška životna priča, ispričana je na poseban i topao način.
Neću lagati, malo me ubilo 200 stranica dječjih snova, ali se uz njezina tumačenja i to preživi. :D
Jezik Vesne Krmpotić je zastrašujuće bogat, kao i poznavanje različitih religija i kultura. Kakav užitak za čitanje! Iako teška životna priča, ispričana je na poseban i topao način.
Neću lagati, malo me ubilo 200 stranica dječjih snova, ali se uz njezina tumačenja i to preživi. :D
July 23, 2015
duboko potresna...
November 16, 2022
Nemoguće je ostati ravnodušan nakon čitanja ove knjige. Sigurno je među onima koje su ostavile najjači utisak na mene, pa sad kako kome odgovara....
Displaying 1 - 9 of 9 reviews