Zapamti, dušo, strah je čovekov najveći neprijatelj...
Odlučila je da neće dati na majku i sestre, šta god da se desi. Dala je zavet ocu da će se za njih boriti do poslednjeg daha. Pomislila je u tom trenu kako nije sasvim načisto da li je to uistinu bio zavet ili je to bila kletva.
Idiličan život porodice Stanimirović iz korena će se promeniti kad njihovo mirno banatsko selo zahvati vihor Drugog svetskog rata. Otac Jovan moraće da napusti porodicu kako bi se pridružio borbi protiv okupatora, a njegova najstarija kćer Dušanka učiniće sve da sačuva majku i tri mlađe sestre. U tome će joj pomoći baba Radojka, nadaleko čuvena po svojim moćima i napicima.
Jelena Bačić Alimpić, jedna od najpopularnijih srpskih autorki, u svom novom, dvanaestom romanu uzbudljivo i nadahnuto ispisuje emotivnu i snažnu priču o neizmernoj ljubavi, hrabrosti i odanosti. Roman Kletva je omaž ljudskoj snazi i podsećanje na to da se upornošću i istrajnošću mogu prevazići i najveće strahote i stradanja. Uvek i zauvek...
Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo. Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje. "Ringišpil" je njen prvi roman.
Dobra vest je da se manula eksperimentisanja, vratila onome što najbolje poznaje. ❤️
Loša vest je da su joj dijalozi i dalje užasni a istorijske činjenice vrlo diskutabilno korišćene, te sam ja sebi postavila životni cilj da uredim neki od njenih narednih romana, pošto ne sumnjam da će ih biti. 🤭
Još jedna dobra vest da se super brzo čita i da je bolja od poslednje tri koje je objavila. 🎉
A još jedna loša vest je što na pola romana skontate ko neće dočekati oslobođenje, jbm mu trunje. 😭
Takođe, kontam da je studentima i studentkinjama književnosti ispod časti da se bave stvaralaštvom JBA, ali ljudi, kakav bi se rad na temu Figura oca u poetici JBA mogao napisati, eh što nisam malo mlađa...
Loše,jako loše. Ideja zapravo solidna,i mogla je da se ispriča dobra priča...ali ja za svoje tri decenije nisam lošije dijaloge čitala. Prevrtala sam očima da me evo tri dana glava razbija. Najlošija Jelenina knjiga. Razočaranje ogromno.
4.5 od mene. Od Poslednjeg proleća u Parizu nisam ovoliko plakala koliko sad. Ovaj roman je zaista jedna dirljiva priča o porodici i ljubavi. Ništa ja tu ne bih menjala.
Ponadah se do negde polovine knjige kako je ova drugačija ili da će se bar drugačije tj nepredvidivo ili čak smisleno završiti. Ali prevarih se. Čak i nisam toliko razočarana radnjom koliko sam tipičnim neukusnim dijalozima, monolozima i totalno nepojmljivim i plitkim situacijama. Do sad najbolja ideja koju je imala a da sam čitala. Samo, veoma loše završeno, sa naravno bezbroj rupa u zapletu i prethodno navedenim momentima.
“I zapamti: nesrećni ljudi su kao po nekom nepisanom pravilu najzlobniji. Jer oni od svoje nesreće ne vide dalje, a ni šire. Zato tuđu sreću preziru, uspeh ne praštaju jer svojim delima ne mogu da se podiče.”
Nažalost, razočarenje je ogromno. Ne mogu da vjerujem da se ovako plitka, nedinamična priča može uopšte reklamirati i još hvaliti na sva usta. Zar nas nema, čitalaca , koji umijemo da prepoznamo dobro štivo?!?
Knjiga nije vrijedna gubljena ni minuta vremena. U principu ne volim da pisem negativne komentare, ali stvarno žalim utrošenog vremena, jer ne ostavljam knjigu nepročitanom. Ova nije zaslužila ni da se prelista.
Dopala mi se priča,imala je potencijala da bude odličan roman poput njenih s početka karijere,medjutim dijalozi izmedju likova su bespotrebno dugački,ponavljaju se vise puta,kraj je zbrzan...Stekla sam utisak da je morala da napise knjigu u odredjenom roku....
Mene samo zanima da li iko u Laguni čita rukopise pre nego što se objave. Ovo je ubedljivo najgori “roman” koji sam ikada pročitala. Jezik obiluje kvazi romaticnim frazama i sladunjavim opisima. Dijalozi su loši, likovi jednolični i bez razvoja. Ne preporučujem nikome.
Najlošija njena knjiga... Likovi konstantno pod nepotrebnim nabojem, u jednom trenutku upućuju jedni drugima najlepše moguće reci da bi se vec u sledećem pasusu najstrašnije posvadjali, dijalozi losi, povrsni, isprazni...
Prije čitanja same knjige, pročitala sam dosta negativnih komentara na račun iste, međutim ja mogu reći samo da sam uživala u svakoj stranici. Volim knjige o sestrinskim odnosima, a naročito poput ove gdje su žene heroji. Jedinu zamjerku imam na sami kraj, jer sam priželjkivala drugačiji ishod.
Kletva mi je bila okej, iako iskreno nije baš moj stil jer ne volim mnogo knjige iz tih vremena. Ipak, priča je bila zanimljiva, posebno deo sa bakom koji je dodao posebnu toplinu. Kraj me je malo rastužio – volela bih da je bio lepši i da je priča završila drugačije.
Kao prvo, dobro je da se vratila domaćim temama. Brzo sam je pročitala. Tema knjige je interesantna, Drugi svetski rat, porodica koja biva rastavljena, ali najintrigantnija mi je bila baba Radojka, travarka, a možda i vidovita. Ona mi je najbolji lik u knjizi. Smetalo mi je što sam već negde na polovini ili malo kasnije, shvatila da će neko izgubiti život. A život je izgubio neko za koga se i nisam baš nadala. A ima nešto i što mi se ne sviđa. Dijalozi o veri, Bogu, citati iz Biblije, nekako mi sve to nije išlo pod ruku sa babom travarkom, koja može da smućka i opasne napitke, a ovamo se poziva na Boga.
Opšti utisak mi je da je ova knjiga napisana „pod moranje da se svake godine izbaci jedna knjiga“, ne mora. Može i ume Jelena i bolje od ovoga. Ali, bez obzira na sve, ja ću uvek njene knjige kupovati.