Kako nastaje kvart na ledini – sagrade se zgrade i nasele stanari, planski se urede parkovi, vrtići, škole i igrališta. Novi dio grada kroz niz priča, u kojima se kao glavni ili sporedni likovi pojavljuju lokalni štemeri i štreberi, nogometaši i poduzetnici, penzioneri i srednjoškolci, savršeno oslikava puls i ritam kvarta, od nabijanja lopte u beton do zadnjeg piva na klupici. Andrija Škare toplo i nepretenciozno ispisuje stenogram grada, koji prije svega čine njegovi stanovnici, njihove ljubavi, tajne želje i skriveni poroci.
Andrija Škare. Rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirani novinar. Više od deset godina radio kao novinar, scenarist, urednik i voditelj na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskom radiju. Vodio je emisije „Briljanteen“, „Knjiga ili život“, „Govornica“, „Retro dnevnik“…
Surađivao je ili surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinama i časopisima, redovito se pojavljivao u nizu tiskanih i elektroničkih medija. Pisao za Globus, Jutarnji list, Gloriju, Novosti, Plan B, booksa.hr, t-portal…
Kratke proze objavljuje redovito od 2003., radovi su mu prisutni u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Prevođen je na više jezika, engleski, mađarski, slovenski…
Često nastupa na književnim festivalima kao autor, moderator i književni kritičar. Pokrenuo je nekoliko književnih i glazbenih tribina u Zagrebu gdje je prepoznat kao jedan od najboljih voditelja književnih događanja mlađe generacije.
Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam pa je, kao i ostali eventualisti, s četiri priče zastupljen u zborniku eventualizma „Nagni se kroz prozor“ (Celeber, Zagreb, 2006.).
Od samostalnih knjiga objavio je: "S više mlijeka, molim" (Celeber, Zagreb, 2008.) "Život svijeta koji će doći" (CeKaPe, Zagreb, 2014.) "Slušaj me" (Duriux, Zagreb, 2016.) "Društvene igre" (Hena Com, Zagreb, 2017.) "Dva prsta iznad gležnja" (Hena Com, Zagreb, 2020.)
Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik te stalno surađuje s nakladničkom kućom Fraktura u kojoj uređuje knjige, vodi računa o digitalnom marketingu i aktivno promovira čitanje.
knjigu sam dobila na poklon od blogerice i čim mi je stigla u ruke morala sam je prolistati. počela sam čitati 1. priču i samo me ponijelo. ovo je knjiga čije priče opisuju svaki urbani kvart. ali, način pričanja, pisanja - jednostavno, meni je neodoljiva. rođena u centru grada, udajom otišla u kvart naseljen poput kutije šibica ili punog poput šipka, ova me knjiga vratila u te godine, odrastanje moje starije djece, godine života gdje sam se morala priviknuti na potpuno drugačiji život. nosilo je to sa sobom i lijepe i manje ugodne trenutke, situacije... u svakom slučaju, nije riječ o meni već o knjizi koja je zanimljiva, zabavna, poučljiva, teška, ali šarmantno neodoljiva. topla preporuka. čitala sam je dugo jer sam bila bolesna i bez volje i snage i želje da čitam. inače, može se pročitati u kratkom vremenu, ali ostaje u sjećanju.
Odrastao sam na Zelenjaku, iznad Kvatrića, "na Bregu" kako smo ga uvijek zvali. Da mi je netko u srednjoj školi ili na faksu rekao da ću jednog dana doseliti u Novi Zagreb, u Sloboštinu, i da ću postati njegov najveći fan, rekao bih mu da je lud. Ali ... Andrija Škare u ovoj knjizi piše prave kvartovske priče. Obični ljudi, ljudi iz lokalnog kafića, igrališta, s klupice u kvartu i njihovi obični ili manje obični životi. Priče koje ne pucaju na Booker Prize nego na čitatelje koji će se prepoznati u likovima novozagrebačke svakodnevnice, čak i ako nisu, ali naročito ako jesu vezani za naš grad u gradu ili, kako je lijepo nedavno rekao sin mojeg prijatelja, "to je naš dom". Čitajte Škaru.
Nije baš dobro kad su korice najbolji dio knjige. Priče iz knjige o kvartu/kvartovima Novog Zagreba podsjećaju na prave kvartovske spike: dosadnjikave, puno puta prežvakane i ispričane bez previše stila. Odmah mi padaju na pamet Metastaze ili Sloboština Barbie kao izvrsni primjerci "kvartovske" proze...