What do you think?
Rate this book
U Kasno Ljeto
"Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem."
U kasno ljeto je moćan roman o besmislenom ratu i besmislenim smrtima. O ubijenoj devojčici i njenoj prijateljici, o bezbrižnim igrama i nevinim maštarijama od kojih neće ostati ništa, o siromašnom a ipak toplom i nežnom seoskom životu, o živopisnoj i ujedno sablasnoj prirodi bosanskog kraja, o detinjstvu i nedoživljenoj budućnosti.
O jakim emocijama i stanjima koja zauvek obeleže čoveka Magdalena Blažević piše glasom mrtve devojčice, stvarajući priču koja nadilazi Žepče i okolna sela i vreme u koje je roman smešten, i postaje univerzalna himna protiv ratovanja. Roman buja od života i lepote, sve vrvi od boja, mirisa, zvukova, poetičnih slika bremenitih simbolima, i upravo taj kontrast sa smrću i užasom ispričan detinjim glasom čini roman izuzetno potresnim.
U kasno ljeto se čita sporo jer snažne emocije izviru iz svake reči, a očaravajuća poetičnost savršeno preciznih rečenica pokazuje nesvakidašnji dar koji je Blažević svrstao u najbolje današnje spisateljske glasove s naših prostora.
U kasno ljeto je moćan roman o besmislenom ratu i besmislenim smrtima. O ubijenoj devojčici i njenoj prijateljici, o bezbrižnim igrama i nevinim maštarijama od kojih neće ostati ništa, o siromašnom a ipak toplom i nežnom seoskom životu, o živopisnoj i ujedno sablasnoj prirodi bosanskog kraja, o detinjstvu i nedoživljenoj budućnosti.
O jakim emocijama i stanjima koja zauvek obeleže čoveka Magdalena Blažević piše glasom mrtve devojčice, stvarajući priču koja nadilazi Žepče i okolna sela i vreme u koje je roman smešten, i postaje univerzalna himna protiv ratovanja. Roman buja od života i lepote, sve vrvi od boja, mirisa, zvukova, poetičnih slika bremenitih simbolima, i upravo taj kontrast sa smrću i užasom ispričan detinjim glasom čini roman izuzetno potresnim.
U kasno ljeto se čita sporo jer snažne emocije izviru iz svake reči, a očaravajuća poetičnost savršeno preciznih rečenica pokazuje nesvakidašnji dar koji je Blažević svrstao u najbolje današnje spisateljske glasove s naših prostora.
152 pages, Paperback
First published January 25, 2022
18 people are currently reading
851 people want to read
About the author
Magdalena Blažević
6 books148 followersMagdalena Blažević rođena je u Žepču, u Bosni i Hercegovini, 1982. godine.
Objavila je zbirku kratkih priča "Svetkovina" (Fraktura i Kontrast, 2020.) koje su uvrštene u antologiju "Take six: Six Female Balkan Writers" (Dedalus, 2023.), pojedinačne priče prevedene su na engleski, makedonski, ukrajinski, rumunjski i njemački i ruski jezik.
Prvi roman "U kasno ljeto" objavljen je 2022. godine u izdanju Frakture, beogradske Booke i sarajevskog Buybooka te je preveden na engleski, francuski, katalonski, talijanski, makedonski i slovenački, a uskoro izlazi i na grčkom. Objavljen je i kao radio drama u sklopu dramskog programa Hrvatskog radija, a 2023. osvojio je nagradu tportala za najbolji hrvatski roman te Kočićevo pero.
Drugi roman, "Sezona berbe" objavljen je na katalonskom te je, kao i prethodne dvije knjige, bio u finalu nagrade Fric, te u finalu nagrade Tportala za najbolji roman.
Nakon dvaju romana vratila se kratkim prozama knjigom "Vučja kuća" (Fraktura, 2025.).
Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču, među kojima Bugojanska vaza (2018.) Zija Dizdarević (2019.) i Ranko Marinković (2021., 2023.)
Povremeno fotografira.
Objavila je zbirku kratkih priča "Svetkovina" (Fraktura i Kontrast, 2020.) koje su uvrštene u antologiju "Take six: Six Female Balkan Writers" (Dedalus, 2023.), pojedinačne priče prevedene su na engleski, makedonski, ukrajinski, rumunjski i njemački i ruski jezik.
Prvi roman "U kasno ljeto" objavljen je 2022. godine u izdanju Frakture, beogradske Booke i sarajevskog Buybooka te je preveden na engleski, francuski, katalonski, talijanski, makedonski i slovenački, a uskoro izlazi i na grčkom. Objavljen je i kao radio drama u sklopu dramskog programa Hrvatskog radija, a 2023. osvojio je nagradu tportala za najbolji hrvatski roman te Kočićevo pero.
Drugi roman, "Sezona berbe" objavljen je na katalonskom te je, kao i prethodne dvije knjige, bio u finalu nagrade Fric, te u finalu nagrade Tportala za najbolji roman.
Nakon dvaju romana vratila se kratkim prozama knjigom "Vučja kuća" (Fraktura, 2025.).
Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču, među kojima Bugojanska vaza (2018.) Zija Dizdarević (2019.) i Ranko Marinković (2021., 2023.)
Povremeno fotografira.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 76 reviews
February 11, 2022
Nikada kao autor nisam osetio ovu vrsti zavisti prema nečijem vladanju jezikom. Napisaću da je ovaj roman genijalan i uopšte me nije sramota zbog toga. ♥️
April 17, 2022
"Kroz prozor ulazi vlažni miris svinjca. Miješa se s mirisom prašine i odstajalim mirisom pišaline iza vrata. Isparava se iz žuto skorenih velikih gaća. Prastrina se kao i baba upiša u gaće kad kašlje ili se od srca smije. I ona je rađala kao njiva. Baba gaće otkuhava u velikom vešarskom loncu, u vodi pomiješanoj s bijelim praškom. Na površini vrije sapunica, ružičasti balončići. Iz lonca kulja vreo bijeli dim. Po zidovima i prozorima slijevaju se otrovne kapi. Dišem u dlan."
Blažević piše PRELIJEPO, svaka njena rečenica je bogata i sadržajno i značenjski, njena poetičnost je zadivljujuća. Opisi sela SAVRŠENI, gotovo kao kod Karakaša, ako ne i uspješniji, ali teško mi je to prevaliti preko usta jer Karakaš je u tom dosad (bio) bez premca. Takođe je za svaku pohvalu njena iskustvena spoznaja svijeta u nekim aspektima, ali i način na koji jednostavnom deskriptivnom rečenicom ponudi cijeli sloj značenja i time prepusti čitaocu dublje razumijevanje sadržaja bez dodatnih obrazloženja. Međutim, nemaju svi čitaoci tu moć opažanja da mogu pratiti njen (pripovijedački) tok misli čime ostaju uskraćeni mnogo čega. Štaviše, njena deskriptivnost, osim što odlično prenosi atmosferu, lišava tekst neophodne dinamike u razvoju događaja.
Njen drugačiji stil pisanja, uprkos svoj njegovoj punoći i ljepoti izraza, zahtijeva navikavanje "uha" na ujednačen ton. Vrlo često njene svedene, kratke, rečenice bez predikata (koje ponekad podsjećaju na tehničko rješenje Ovčine u romanu Kad sam bio hodža) otežavaju razumijevanje fabule (ako je i ima). Uglavnom, krenulo je veoma obećavajuće, malo je reći da sam oduševljena stilom u prvoj polovini knjige, ali tu negdje moja uključenost lagano nestaje i sve ono što je nagovještavalo tužnu priču izgubilo je na intenzitetu i doživljaju očekivane tragedije. Žao mi je što sama tematika u meni nije izazvala snažniju emociju, odnosno što je semantika nadvladala sve druge aspekte romana.
Blažević piše PRELIJEPO, svaka njena rečenica je bogata i sadržajno i značenjski, njena poetičnost je zadivljujuća. Opisi sela SAVRŠENI, gotovo kao kod Karakaša, ako ne i uspješniji, ali teško mi je to prevaliti preko usta jer Karakaš je u tom dosad (bio) bez premca. Takođe je za svaku pohvalu njena iskustvena spoznaja svijeta u nekim aspektima, ali i način na koji jednostavnom deskriptivnom rečenicom ponudi cijeli sloj značenja i time prepusti čitaocu dublje razumijevanje sadržaja bez dodatnih obrazloženja. Međutim, nemaju svi čitaoci tu moć opažanja da mogu pratiti njen (pripovijedački) tok misli čime ostaju uskraćeni mnogo čega. Štaviše, njena deskriptivnost, osim što odlično prenosi atmosferu, lišava tekst neophodne dinamike u razvoju događaja.
Njen drugačiji stil pisanja, uprkos svoj njegovoj punoći i ljepoti izraza, zahtijeva navikavanje "uha" na ujednačen ton. Vrlo često njene svedene, kratke, rečenice bez predikata (koje ponekad podsjećaju na tehničko rješenje Ovčine u romanu Kad sam bio hodža) otežavaju razumijevanje fabule (ako je i ima). Uglavnom, krenulo je veoma obećavajuće, malo je reći da sam oduševljena stilom u prvoj polovini knjige, ali tu negdje moja uključenost lagano nestaje i sve ono što je nagovještavalo tužnu priču izgubilo je na intenzitetu i doživljaju očekivane tragedije. Žao mi je što sama tematika u meni nije izazvala snažniju emociju, odnosno što je semantika nadvladala sve druge aspekte romana.
July 22, 2023
Napomena: subjektivan osvrt! :)
Čitajući ovu knjigu zamijetio sam nekoliko detalja koji su mi bili sjajni i nekoliko koji su predstavljeni blurbom na takav način da bude prijemčiviji čitateljima stvarnosne proze.
Prvo, ovo je žanr. Pripovjedač je mrtva curica. I da ne ulazim u polemike koje su vodile M. Atwood i U.K. Le Guin preko bare, na kraju balade, ovo je žanr. I to što je "roman" dobio nagradu T portala me jako veseli. :)
Drugo, strukturalno, ovo me više podsjeća na ljetopis ili dnevničke zapise nego na roman. Nisam siguran ni da brojem kartica spada u tu kategoriju, ali da ne cjepidlačimo. :)
Treće, slušao sam je preko aplikacije Book&Zvook, gdje je odrađen fenomenalan posao. Svima predlažem tu verziju, ako su u mogućnosti.
Četvrto, autorica je okitila tekst prekrasnim riječima koje doista bacaju u djetinjstvo. Riječi su alat pisaca, a u današnje vrijeme vidim previše kljaštrenja u što simplificiranije verzije proze nego ovakvo bogatstvo. Riječ je o lokalizmima (mahom turcizmima), ali to je po meni samo doprinijelo doživljaju.
Peto, što se tiče fabule, nisam siguran da je "ima" koliko ima slika, odnosno pisanih uspomena kojima se daje omaž mještanima i selu kao takvom. Jednom vremenu koje je ostalo zauvijek spremljeno u ladice prošlog stoljeća.
Šesto, možda bi mi "roman" ostavio i veći utisak da ga nisam čitao neposredno poslije "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" čiji je glas dosta sličan ovome. Od domaćih autora najviše me podsjeća na Miroslava Mićanovića i Betinu Ilić Grički. Taj miks proze i poezije mi osobno odgovara, a to je samo stvar ukusa.
Možda roman nije za svakoga, ali je definitivno vrijedan pažnje. Meni je bio dovoljan poticaj da istražim kraća djela autorice. Nadam se da će biti i Vama.
Čitajući ovu knjigu zamijetio sam nekoliko detalja koji su mi bili sjajni i nekoliko koji su predstavljeni blurbom na takav način da bude prijemčiviji čitateljima stvarnosne proze.
Prvo, ovo je žanr. Pripovjedač je mrtva curica. I da ne ulazim u polemike koje su vodile M. Atwood i U.K. Le Guin preko bare, na kraju balade, ovo je žanr. I to što je "roman" dobio nagradu T portala me jako veseli. :)
Drugo, strukturalno, ovo me više podsjeća na ljetopis ili dnevničke zapise nego na roman. Nisam siguran ni da brojem kartica spada u tu kategoriju, ali da ne cjepidlačimo. :)
Treće, slušao sam je preko aplikacije Book&Zvook, gdje je odrađen fenomenalan posao. Svima predlažem tu verziju, ako su u mogućnosti.
Četvrto, autorica je okitila tekst prekrasnim riječima koje doista bacaju u djetinjstvo. Riječi su alat pisaca, a u današnje vrijeme vidim previše kljaštrenja u što simplificiranije verzije proze nego ovakvo bogatstvo. Riječ je o lokalizmima (mahom turcizmima), ali to je po meni samo doprinijelo doživljaju.
Peto, što se tiče fabule, nisam siguran da je "ima" koliko ima slika, odnosno pisanih uspomena kojima se daje omaž mještanima i selu kao takvom. Jednom vremenu koje je ostalo zauvijek spremljeno u ladice prošlog stoljeća.
Šesto, možda bi mi "roman" ostavio i veći utisak da ga nisam čitao neposredno poslije "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" čiji je glas dosta sličan ovome. Od domaćih autora najviše me podsjeća na Miroslava Mićanovića i Betinu Ilić Grički. Taj miks proze i poezije mi osobno odgovara, a to je samo stvar ukusa.
Možda roman nije za svakoga, ali je definitivno vrijedan pažnje. Meni je bio dovoljan poticaj da istražim kraća djela autorice. Nadam se da će biti i Vama.
January 5, 2023
Nazvati ovu knjigu romanom značilo bi videti je kržljavom, želeti Tolstoja-na-štiklama. Umesto takvog grma šipka, ovde bujaju ulančane prozaide, poetski naturalizam/ruralna gotika, stil istovetan zbirci priča Svetkovina. Melodrama, ponegde groteska, odvažna metafora i ječeća komparacija (možda najzanimljivija po formuli X je Y, gde je X neživo ili živo, ali neljudsko, a Y ljudsko). Flash fiction/brza pitoreskna groza iz perspektive devojčice opravdava portretisanje skiciranjem i očarava dvostrukim prelamanjem/projektovanjem kroz prirodu krvavih čeljusti i kandži (mišomor, homicidi, mrtvorođenče, svinjokolj, i tako oštrije i tako žilavije), pod znakom Homo homini lupus (iz šume dolaze ubice, kladenac se zaliva betonom, šarani hrane plastikom i leševima).
U(z) kasno januarsko leto slušao black metal i konstatovao neobičnu dopadljivost koju knjiga uživa među vanilama.
• Woods of Desolation – The Falling Tide
• Ultar – At the Gates of Dusk
• Blutvial – Mysteries of Earth
Ptice
Kiša užarenih sunca srušila se na našu šumu. Po crnim mirisnim četinjačama. Vatra je nježna ljubavnica. Sikće i gmiže uz kičme visokih borova. Ptičja gnijezda guta u jednom zalogaju. Tek izležene ptiće pretvara u pepeo. Crni pamuk. Noćni vjetar rasipa ih po selu. Po gustim krvavim lokvama i utišanim krovovima.
Umjesto cvijeća.
U(z) kasno januarsko leto slušao black metal i konstatovao neobičnu dopadljivost koju knjiga uživa među vanilama.
• Woods of Desolation – The Falling Tide
• Ultar – At the Gates of Dusk
• Blutvial – Mysteries of Earth
May 28, 2022
Ova knjiga se čita polako. I ja sam je čitala polako. Onako da svaka reč nađe svoje mesto. I našla je. Lomila polako, dok srce nije prepuklo.
❤❤❤
❤❤❤
December 26, 2024
"Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem", ovo su rečenice koje se vraćaju u misli kada usta mrtve devojčice govore predivnim rečenicama o lepim trenucima.
U kasno ljeto je priča o 16. avgustu 1993. godine kada je smrt svojom teškom čizmom odnela 43 nedužna života u Kiseljaku u Bosni i Hercegovini. Bila su to 43 života, među kojima je najviše bilo žena i dece koji su oduzeli diverzanti 303. i 314. brigade trćeeg korpusa Armije BiH.
Magdalena vas lako navede da se nakratko zaboravite kada je u pitanju tematika romana. Njene rečenice su kratke i pitke, sve u mirisima, ukusima, bojama i dodirima.
Roman nema hronološki sled, on "skače" iz sadašnjosti u prošlost, liči na dnevničke zapise, a sve se tako savršeno uklapa u jednu celinu koja neprekidno teče.
Magdalena Blažević nigde direktno ne spominje rat, ali ste veoma svesni šta se događa oko naizgled bezbrižnih detinjih života. On je opisan u doniranoj odeći, napuklim prozorima, napuštenim selima, picnjevima u daljini,, nedostatku struje, premeštanju preko Bosne na bezbedne lokacije.
Od jasne poruke da nam priču priča mrtvo dete, Magdalena Blažević nas vodi kroz bezbrižne dečje uspomene, brige odraslih, strahote rata. Ono gde stvarnost udara kao malj je momenat da se smrću devojčice roman ne završava. Ona, nakon opisa svoje smrti, opisuje svoj pogreb, život svoje porodice i prijatelja, kao da sve posmatra iz prikrajka.
U kasno ljeto je priča o 16. avgustu 1993. godine kada je smrt svojom teškom čizmom odnela 43 nedužna života u Kiseljaku u Bosni i Hercegovini. Bila su to 43 života, među kojima je najviše bilo žena i dece koji su oduzeli diverzanti 303. i 314. brigade trćeeg korpusa Armije BiH.
Magdalena vas lako navede da se nakratko zaboravite kada je u pitanju tematika romana. Njene rečenice su kratke i pitke, sve u mirisima, ukusima, bojama i dodirima.
Roman nema hronološki sled, on "skače" iz sadašnjosti u prošlost, liči na dnevničke zapise, a sve se tako savršeno uklapa u jednu celinu koja neprekidno teče.
Magdalena Blažević nigde direktno ne spominje rat, ali ste veoma svesni šta se događa oko naizgled bezbrižnih detinjih života. On je opisan u doniranoj odeći, napuklim prozorima, napuštenim selima, picnjevima u daljini,, nedostatku struje, premeštanju preko Bosne na bezbedne lokacije.
Od jasne poruke da nam priču priča mrtvo dete, Magdalena Blažević nas vodi kroz bezbrižne dečje uspomene, brige odraslih, strahote rata. Ono gde stvarnost udara kao malj je momenat da se smrću devojčice roman ne završava. Ona, nakon opisa svoje smrti, opisuje svoj pogreb, život svoje porodice i prijatelja, kao da sve posmatra iz prikrajka.
August 18, 2022
”Ovdje su mirisi posve drugačiji. Ne osjećam beton i prašinu, nego željezo, znoj i dim. Osjetite li hladni strah na čelu? Stara, obješena lica već su postrojena po putu. Ruke su im iza glava. A ljeto... I dalje mirno i titravo. Bi li nas spasilo da se zemlja zatrese i otvori se? Da u polju udare vatrene munje i zapale suhu travu, živice i drveće? Da zapuše olujni vjetar i saspe nam prašinu u oči. Tad bismo bili podjednako maleni. Smrt i ja.”
Isplakah se čitajući. Magdalenin talenat da dočara mučne i strašne scene na toliko poetičan način uporno me terao da zastanem i isti pasus pročitam još dva puta. Veliki naklon!
Isplakah se čitajući. Magdalenin talenat da dočara mučne i strašne scene na toliko poetičan način uporno me terao da zastanem i isti pasus pročitam još dva puta. Veliki naklon!
March 26, 2022
Pripovedanje je sugestivno i snažno u atmosferičnosti, punoći asocijativnog prožimanja sadašnjih i prošlih doživljaja, kao i u postupnom dostizanju kulminacije. Nakon prvih pedesetak stranica pripovedna materija postaje kompaktnija i dinamičnija. Čvršći narativni tok u ostatku romana ipak ne uspeva da u potpunosti potisne utisak nizanja manje-više statičnih prizora. Emocionalni ton je u najvećem delu romana turoban, umereno varirajući svoj intenzitet, dok pri kraju romana postaje dirljiv (patetičan) i prejak. Roman je u celini malog dometa zbog suženog pogleda u svet: glavna ličnost je u suštini predstavljena kao dobri anđeo, radnja se odvija u aistoričnom vakuumu a osvetljavanje egzistencije u suštini ostaje na nivou neposrednih čulnih doživljaja. Štaviše, upravo ovakva naivno-nevino-dečja (anđeoska) priroda pripovedne svesti, uz odsustvo konkretnih društveno-istorijskih okolnosti, paradoksalno onemogućava pravu tragiku, uslovljavajući umesto toga patetiku.
January 30, 2025
Magdalena pripada klubu novih, (relativno) mladih pisaca regiona, milenijalaca, u kojem su i Lana Bastašić, Rumena Bužarovska... koje uglavnom (generacijski) razumem i volim da čitam. Jezik i stil pisanja najviše su me podsetili na "Divlje guske", Julijane Adamović, dakle, pisano iz ugla deteta, odgovarajućom naracijom i stilskim figurama. I tu mi leži i najveći problem knjige. Tema rata je ozbiljna a opis dečijim očima ne predstavlja nikakav novitet i već je često korišćen u knjigama i filmovima.
Rezultat - teško praćenje ionako slabašne fabule (nemali broj čitalaca je imao sličan utisak), i nezainteresovanost za likove. Razočaranje.
Rezultat - teško praćenje ionako slabašne fabule (nemali broj čitalaca je imao sličan utisak), i nezainteresovanost za likove. Razočaranje.
July 5, 2022
"Zna li ljeto?
Hoće li umjesto njih poslati ijednog leptira?
Je li itko javio ljetu da sam umrla?"
Hoće li umjesto njih poslati ijednog leptira?
Je li itko javio ljetu da sam umrla?"
August 21, 2025
Like shattered glass, war upends lives, leaving permanent scars that can be mended and hidden, but never erased. This indelible stain is captured brilliantly in Magdalena Blažević’s poignant novel *In Late Summer*. Inspired by real events and her own experiences as a Bosnian native, Blažević delivers a heart-wrenching story of an idyllic village that finds itself thrust into the violent maelstrom of war.
In contrast to its tragic ending, the novel begins with cheer, unfolding in a series of vignettes that capture a whimsical Bosnian village, sunlit summer days, playful games, and the fragile innocence of childhood. Readers see through the eyes of fourteen-year-old Ivana, who vividly depicts the family, friends, and neighboring villagers who filled her ordinary life before the narrative starkly shifts with the arrival of war: *“It's clear that the creak on the stairs and the clang of metal are announcing death.”* The novel then adopts a somber tone, while retaining a softened, innocent perspective that shelters both readers and Ivana from the flurry of atrocities. As her family and others hide, flee, and fight the invading soldiers, Ivana’s trauma blends with her radiant memories, creating striking parallels—such as the sweet strawberry syrup of her childhood and the viscous pool of a soldier’s blood. Following the war, her family and dearest friend, Dunja, return to the village, despondent and left to gather the irreparable pieces of their lives.
Across each page, Blažević’s narrative remains both economic and charged, with a Faulknerian intensity that leaves readers holding onto every word. By the novel’s end, the once-vibrant village, ravaged beyond recognition, embodies the rich symbolism of decay, like a rotten apple fallen from its orchards. At times sharp, at others lyrical, the prose balances moments of heightened tension with poetic beauty.
Like Ivana’s friend Dunja, readers are left wondering, *“How can the world still be the same?”* Of course, it isn’t. Despite the world’s ability to recover and carry on after each atrocity, the victims and blood-stained memories of war are never forgotten. Blažević’s novel is a powerful story of remembrance, survival, and innocence.
In contrast to its tragic ending, the novel begins with cheer, unfolding in a series of vignettes that capture a whimsical Bosnian village, sunlit summer days, playful games, and the fragile innocence of childhood. Readers see through the eyes of fourteen-year-old Ivana, who vividly depicts the family, friends, and neighboring villagers who filled her ordinary life before the narrative starkly shifts with the arrival of war: *“It's clear that the creak on the stairs and the clang of metal are announcing death.”* The novel then adopts a somber tone, while retaining a softened, innocent perspective that shelters both readers and Ivana from the flurry of atrocities. As her family and others hide, flee, and fight the invading soldiers, Ivana’s trauma blends with her radiant memories, creating striking parallels—such as the sweet strawberry syrup of her childhood and the viscous pool of a soldier’s blood. Following the war, her family and dearest friend, Dunja, return to the village, despondent and left to gather the irreparable pieces of their lives.
Across each page, Blažević’s narrative remains both economic and charged, with a Faulknerian intensity that leaves readers holding onto every word. By the novel’s end, the once-vibrant village, ravaged beyond recognition, embodies the rich symbolism of decay, like a rotten apple fallen from its orchards. At times sharp, at others lyrical, the prose balances moments of heightened tension with poetic beauty.
Like Ivana’s friend Dunja, readers are left wondering, *“How can the world still be the same?”* Of course, it isn’t. Despite the world’s ability to recover and carry on after each atrocity, the victims and blood-stained memories of war are never forgotten. Blažević’s novel is a powerful story of remembrance, survival, and innocence.
May 17, 2022
Kao ljepljiva avgustovska žega, kao težina zelenih krošnji, kao sve nijanse neba koje gori na odlazećem suncu, kao huk rijeke Bosne - takva je proza Magdalene Blažević koju nam donosi u romanu ''U kasno ljeto'', nastao kao svjedočanstvo i poslednji pozdrav trinaestogodišnjoj Ivani, ubijenoj 1993. godine.
Na samo 152. strane stala je poslednja godina u životu ''djevojčice bijele kose'', iz koje često putujemo u prošlost, gdje upoznajemo njenu porodicu, stanovnike sela, njenu najbolju prijateljicu Dunju, njihov život prije rata, te borbu ''običnih'' ljudi sa sela u trenucima kada im crne čizme udaraju o vrata.
Napisana iz perspektive djevojčice čiji život nosi vihor rata, Magdalena je ispričala i priču o ženama, koje su na sebe preuzimale vođenje domaćinstva, o bakama koje su hranile porodice, o majkama i suprugama koje su kopnile od brige za djecom i muževima, o djevojčicama misli prepunih snova o velikim gradovima i slobodi koja se još jedino vijorila u njihovoj kosi.
Specifični opisi sela i poslova koji se u selu moraju obaviti, bez obzira na neposrednu opasnost, opisi prirode, tijela, kuća, straha i smrti, ovaj roman čine vrijednim njegove posvete, kao podsjetnik na užasavajući besmisao ratova, koji oduzimaju sve ono što je vrijedno u čovjeku.
P.S. Iako je stil Magdalene Blažević veoma specifičan, poetičan i deskriptivan, zamjerka ovom romanu odnosi se na nagle skokove u vremenu radnje na pojedinim mjestima, zbog čega sam povremeno morala da se vratim na određene dijelove, kako bih ustanovila u koje vrijeme je su smješteni konkretni događaji i opisi.
Na samo 152. strane stala je poslednja godina u životu ''djevojčice bijele kose'', iz koje često putujemo u prošlost, gdje upoznajemo njenu porodicu, stanovnike sela, njenu najbolju prijateljicu Dunju, njihov život prije rata, te borbu ''običnih'' ljudi sa sela u trenucima kada im crne čizme udaraju o vrata.
Napisana iz perspektive djevojčice čiji život nosi vihor rata, Magdalena je ispričala i priču o ženama, koje su na sebe preuzimale vođenje domaćinstva, o bakama koje su hranile porodice, o majkama i suprugama koje su kopnile od brige za djecom i muževima, o djevojčicama misli prepunih snova o velikim gradovima i slobodi koja se još jedino vijorila u njihovoj kosi.
Specifični opisi sela i poslova koji se u selu moraju obaviti, bez obzira na neposrednu opasnost, opisi prirode, tijela, kuća, straha i smrti, ovaj roman čine vrijednim njegove posvete, kao podsjetnik na užasavajući besmisao ratova, koji oduzimaju sve ono što je vrijedno u čovjeku.
P.S. Iako je stil Magdalene Blažević veoma specifičan, poetičan i deskriptivan, zamjerka ovom romanu odnosi se na nagle skokove u vremenu radnje na pojedinim mjestima, zbog čega sam povremeno morala da se vratim na određene dijelove, kako bih ustanovila u koje vrijeme je su smješteni konkretni događaji i opisi.
April 23, 2023
ništa spec 🤷♂️
June 25, 2023
Ova knjiga je kao što i autorica naglašava na samom početku posvećena u spomen stanovnicima sela Kiseljak kod Žepča, u BiH. Zašto baš njima? Zato jer se tamo dogodio pokolj nad civilima sredinom kolovoza od strane Muslimana ratne 1993 u Bosni. Muslimani sa velikim M će tek krajem rujna 1993 postati Bošnjaci. Mogla bi se razviti zanimljiva teza o odricanju od zločina kroz povijest mijenjanjem identiteta. Osmanlije se odriču zločina Turaka, muslimani zločina Osmanlija, Muslimani zločina muslimana, Bošnjaci zločina Muslimana, a možda će novi identitet u nastajanju Bosanci i Hercegovci se odriču zločina Bošnjaka. Ali to Muslimane iz njihove tadašnje Armije ne lišava odgovornosti za zločin za koji nitko nije odgovarao. Malo su poznati zločini nad Hrvatima u srednjoj Bosni koje su uglavnom počinili Muslimani. Malo su izvikani. Nisu se služili takvom vrstom propagande za opstanak u okruženju. Borili su se. Doslovno su bili u izolaciji, branili svoje enklave. Preživjeli. Obranili se od brojnijeg neprijatelja. Netko je napisao da američki marinci ne bi preživjeli u takvom okruženju. Oni jesu. I žive još.
Najmlađa žrtva tog pokolja nad civilima je 13godišnja djevojčica Ivana koja je i pripovjedačica unutar romana. Živa i mrtva, pripovijeda. Svaka rečenica u ovom djelu je malo umjetničko djelo. Vidimo i osjetimo život u malom bosanskom selu kroz oči i dušu djevojčice čiji život će biti završen na tako brutalan način. Zaigrana djevojčica sa svojim dječjim maštanjima o životu postat će mrtvi pripovjedač sa brežuljka koji promatra raspad života u selu i obitelji.
Najmlađa žrtva tog pokolja nad civilima je 13godišnja djevojčica Ivana koja je i pripovjedačica unutar romana. Živa i mrtva, pripovijeda. Svaka rečenica u ovom djelu je malo umjetničko djelo. Vidimo i osjetimo život u malom bosanskom selu kroz oči i dušu djevojčice čiji život će biti završen na tako brutalan način. Zaigrana djevojčica sa svojim dječjim maštanjima o životu postat će mrtvi pripovjedač sa brežuljka koji promatra raspad života u selu i obitelji.
May 29, 2024
Tužno kao "Javite ljetu da sam umrla." Mirisno kao rastopljeni šećer i voćne bombone. Atmosferično kao cvrkut ptica na audio snimku (a ovaj je jedan od najboljih koje sam slušala).
January 23, 2024
Okupana suncem, nakićena belom radom, opevana vapajima, natopljena krvlju, pomešana s prašinom i kamenčićima, devojčica bele kose, koja je zakoračila u život, u svet gde treba tek da ga otkrije, da živi, oseti, voli…svaki zvuk čujem, svaki miris onjušim, svaki dodir osetim…zarez bukti, tačka se rasplinjuje…takav je ovaj roman, tako Magdalena piše o Ivani Širić koja je ubijena pre trideset godina…svirepost i besmisao ne treba nikada da se zaborave, da se ne ponove i da se duši podari besmrtnost kroz reči, priču, da se ožive oni koje volimo iako nisu pored nas, al su zato svuda oko nas, jer tome i umetnost i služi- da se od mrtvog napravi živo, da se izazove ono osećanje koje tinja samo nema gde, i da nas vrate na neka zaboravljena mesta i istisnu potisnuta sećanja…
Kada se o tužnom događaju piše na poetičan način u kom se otkrivaju reči satkane od bakarnih boja i zlatnih nijansi, kada stvarate sliku u glavi u kojoj patike stoje naslonjene na zid hodnika na kojima se stvara paukova mreža i pada prašina, i kada upijate tinjajuću bol njene porodice, dobijate nešto što vas slomi na sitne delove, a svaki deo čini žrtvu koju Ivana čini večnom…
Ovu knjigu smo čitali u okviru zajedničkog čitanja putem otvorenog posta (bacite pogled o čemu smo to sve lepom diskutovali), i svi smo bili očarani sinestezijom i knjigu osetili svim čulima. Teško je pisati o ovom delu a ne rasplinuti se, ne rasplakati i ostati objektivan…zato se iskreno nadam da ćete čitati ovaj biser
Kada se o tužnom događaju piše na poetičan način u kom se otkrivaju reči satkane od bakarnih boja i zlatnih nijansi, kada stvarate sliku u glavi u kojoj patike stoje naslonjene na zid hodnika na kojima se stvara paukova mreža i pada prašina, i kada upijate tinjajuću bol njene porodice, dobijate nešto što vas slomi na sitne delove, a svaki deo čini žrtvu koju Ivana čini večnom…
Ovu knjigu smo čitali u okviru zajedničkog čitanja putem otvorenog posta (bacite pogled o čemu smo to sve lepom diskutovali), i svi smo bili očarani sinestezijom i knjigu osetili svim čulima. Teško je pisati o ovom delu a ne rasplinuti se, ne rasplakati i ostati objektivan…zato se iskreno nadam da ćete čitati ovaj biser
Read
January 24, 2024Nisam sigurna kako oceniti, ali jesam ridala na plaži.
August 31, 2023
„Baba kaže da je kuća kao i čovjek, kad mu se studen uvuče u kosti, ne može se lako istjerati.“
Imala sam velika očekivanja od ovog romana, jer je preporuka osobe kojoj verujem, plus što sam svuda viđala samo reči hvale za Magdalenino pisanje.
Meni ovakva naracija i stil pisanja ne odgovaraju, ali shvatam šta se ljudima dopada. Pročitala sam do kraja, na jedvite jade. Ne mogu reći da ova knjiga nije probudila ništa u meni, jeste nekakvu tenziju i mučninu, a to je ono što ne volim da roman budi u meni. Priča o ratu u Bosni, viđen iz ugla jedne devojčice, koja je tog leta stradala. Ne završava se njenom smrću, jer njena duša prati njene najbliže, oslikava bol sa kojim se svako od njih nosi. Nekako sam stekla utisak da je ostatak romana Ivanino neprihvatanje, da njen duh luta jer se ne miri sa smrću, da njena duša traži svoj spokoj. Nije mi se dopalo što se radnja odvija zabašurena u svakodnevici, u seoskim poslovima, igrama dveju prijateljica, u običnim stvarima. Jer strah je strah, rat je rat, ne može da se sakrije pod stenu. A nekako sam stekla utisak da se ovde taj strah krije i da se odlagao za polovinu romana. Falilo je radnje, dijaloga, dinamike, s druge strane bilo je previše opisa prirode, običnosti dana, kao da radnja teče samo da bi tekla. Takođe sam i dete devedesetih, i pamtim taj strah, koliko god da smo tad želeli da mislimo o prirodi, danima koji prolaze, u glavi je samo bila ta reč - rat. Žao mi je, dala sam sve od sebe da mi se svidi, ali ipak ne. Da mi je bar stil prijao, iako ne mogu da osporim autorkino umeće u pisanju, ali meni lično nije leglo.
Imala sam velika očekivanja od ovog romana, jer je preporuka osobe kojoj verujem, plus što sam svuda viđala samo reči hvale za Magdalenino pisanje.
Meni ovakva naracija i stil pisanja ne odgovaraju, ali shvatam šta se ljudima dopada. Pročitala sam do kraja, na jedvite jade. Ne mogu reći da ova knjiga nije probudila ništa u meni, jeste nekakvu tenziju i mučninu, a to je ono što ne volim da roman budi u meni. Priča o ratu u Bosni, viđen iz ugla jedne devojčice, koja je tog leta stradala. Ne završava se njenom smrću, jer njena duša prati njene najbliže, oslikava bol sa kojim se svako od njih nosi. Nekako sam stekla utisak da je ostatak romana Ivanino neprihvatanje, da njen duh luta jer se ne miri sa smrću, da njena duša traži svoj spokoj. Nije mi se dopalo što se radnja odvija zabašurena u svakodnevici, u seoskim poslovima, igrama dveju prijateljica, u običnim stvarima. Jer strah je strah, rat je rat, ne može da se sakrije pod stenu. A nekako sam stekla utisak da se ovde taj strah krije i da se odlagao za polovinu romana. Falilo je radnje, dijaloga, dinamike, s druge strane bilo je previše opisa prirode, običnosti dana, kao da radnja teče samo da bi tekla. Takođe sam i dete devedesetih, i pamtim taj strah, koliko god da smo tad želeli da mislimo o prirodi, danima koji prolaze, u glavi je samo bila ta reč - rat. Žao mi je, dala sam sve od sebe da mi se svidi, ali ipak ne. Da mi je bar stil prijao, iako ne mogu da osporim autorkino umeće u pisanju, ali meni lično nije leglo.
June 6, 2022
Godina je 1993. i umjesto da Ivana i Dunja svoje ljetne dane provode u bezbrižju mladosti, one moraju brinuti o tome hoće li sutra imati što jesti, gdje spavati i što obući. Problemi koji ne bi trebali moriti trinaestogodišnjakinje i koje biste, ipak, nekako nadvladali kad biste znali da će se uskoro situacija poboljšati, da će život postati bolji, no bezbrižne je dječje snove prekinuo metak koji je pogodio direktno u prsa i na bijeloj haljinici iscrtao crveni cvijet. Ivana je izgubila život ...
Upravo nas glas mrtve djevojčice Ivane, pripovjedačice u prvome licu, vodi ovim romanom koji govori o tragedijama rata u središnjoj Bosni. Rečenice su kratke, jasne, poetične, a brutalnost svake od njih pogađa vas direktno u srce. Inače nisam ljubitelj romana ratne tematike, dapače, ali ovu ću knjigu pamtiti.
Čitajte Magdalenu i čitajte je polako.
Upravo nas glas mrtve djevojčice Ivane, pripovjedačice u prvome licu, vodi ovim romanom koji govori o tragedijama rata u središnjoj Bosni. Rečenice su kratke, jasne, poetične, a brutalnost svake od njih pogađa vas direktno u srce. Inače nisam ljubitelj romana ratne tematike, dapače, ali ovu ću knjigu pamtiti.
Čitajte Magdalenu i čitajte je polako.
October 31, 2025
„Je li itko javio ljetu da sam umrla?“
Roman čula i atmosfere, emocija, živih slika i zvukova u ušima - opipljiv i do savršenih detalja opisan. Dakle, ne roman akcije, već stanja. Glas naratora je umrla devojčica od četrnaest godina, bele kose i kože,u beloj haljini. Ona govori o svom poslednjem letu, o trenutku kada joj je nevino detinjstvo okrutno prekinuto u ratu devedeset treće. Radnja je smeštena u sablastan, bajkovit krajolik Bosne, pored šume, reke i pruge gde se prostire svet ispunjen hladnim suncem poznog leta, mirisom zemlje, truleži i slutnjom zla.
Ovo je istinita priča inspirisana stvarnim događajem iz autorkinog zavičaja. Magdalena spaja glas devojčice Ivane sa sopstvenim sećanjima na detinjstvo: trčanje po seoskim puteljcima, pripremanje turšije, kupanje u koritima i izbeglički život u oronulim kućicama. Oslikava dečju nevinost suprotstavljenu okrutnoj stvarnosti ruralne sredine i prećutnom iščekivanju nesreće.
Roman je sačinjen od kratkih poglavlja, poput bljeskova sećanja urezanih duboko u čoveku. Rečenice su kratke, poetične, ritmične, kao da prate disanje, kao da je svaka izgovorena uz bol, s prekidom da se uzme novi kratak dah. Radnja ne prati sled događaja - turobna stvarnost presečena je trenucima bezbrižnog svakodnevnog života, humora i dečjeg radovanja, ali ni za trenutak se ne može sakriti od one atmosfere što prožima sve.
„Oglušit ćete od mog krika!
Razlio se šumom i poljem.
Čujete li ga?
U lepetu je ptičjih krila, u vjetru što zavija kroz otvorene prozore. U škripi drveta pod nogama, u metalnom zveketu.“
Ovakve priče su teške za čitanje, ali i danas neophodne – kao podsetnik na žrtve i tamnu stranu života, na izgubljenu nevinost, na zlo koje se ponavlja, i na potrebu da se živi svesnije, s više nežnosti i zahvalnosti.
4.25/5
Roman čula i atmosfere, emocija, živih slika i zvukova u ušima - opipljiv i do savršenih detalja opisan. Dakle, ne roman akcije, već stanja. Glas naratora je umrla devojčica od četrnaest godina, bele kose i kože,u beloj haljini. Ona govori o svom poslednjem letu, o trenutku kada joj je nevino detinjstvo okrutno prekinuto u ratu devedeset treće. Radnja je smeštena u sablastan, bajkovit krajolik Bosne, pored šume, reke i pruge gde se prostire svet ispunjen hladnim suncem poznog leta, mirisom zemlje, truleži i slutnjom zla.
Ovo je istinita priča inspirisana stvarnim događajem iz autorkinog zavičaja. Magdalena spaja glas devojčice Ivane sa sopstvenim sećanjima na detinjstvo: trčanje po seoskim puteljcima, pripremanje turšije, kupanje u koritima i izbeglički život u oronulim kućicama. Oslikava dečju nevinost suprotstavljenu okrutnoj stvarnosti ruralne sredine i prećutnom iščekivanju nesreće.
Roman je sačinjen od kratkih poglavlja, poput bljeskova sećanja urezanih duboko u čoveku. Rečenice su kratke, poetične, ritmične, kao da prate disanje, kao da je svaka izgovorena uz bol, s prekidom da se uzme novi kratak dah. Radnja ne prati sled događaja - turobna stvarnost presečena je trenucima bezbrižnog svakodnevnog života, humora i dečjeg radovanja, ali ni za trenutak se ne može sakriti od one atmosfere što prožima sve.
„Oglušit ćete od mog krika!
Razlio se šumom i poljem.
Čujete li ga?
U lepetu je ptičjih krila, u vjetru što zavija kroz otvorene prozore. U škripi drveta pod nogama, u metalnom zveketu.“
Ovakve priče su teške za čitanje, ali i danas neophodne – kao podsetnik na žrtve i tamnu stranu života, na izgubljenu nevinost, na zlo koje se ponavlja, i na potrebu da se živi svesnije, s više nežnosti i zahvalnosti.
4.25/5
April 27, 2025
Imala je 14 ljeta, a to ljeto joj je bilo i poslednje. Knjiga nije velika obimom, ali bremenita svim onim što je rat ili što rat nije.
Roman u segmentima sklapa život djevojke Ivane i poput slagalice smješta je u jedno neimenovano selo kraj Kiseljaka.
Ivana ima snove, porodicu ali sve nestaje i sama nevinost nepovratno se gubi, tog ljeta ona postaje žrtva sudbine.
Bez posmatranja događaja iz ugla ubice, roman nam daje svjedočanstvo svih okrutnosti jednog nevinog svijeta. Prirodnog i nespremnog da se okalja.
Sve preporuke za ovu knjigu.
Roman u segmentima sklapa život djevojke Ivane i poput slagalice smješta je u jedno neimenovano selo kraj Kiseljaka.
Ivana ima snove, porodicu ali sve nestaje i sama nevinost nepovratno se gubi, tog ljeta ona postaje žrtva sudbine.
Bez posmatranja događaja iz ugla ubice, roman nam daje svjedočanstvo svih okrutnosti jednog nevinog svijeta. Prirodnog i nespremnog da se okalja.
Sve preporuke za ovu knjigu.
June 17, 2022
Ne znam postoji li žanr balkanskog gotičkog romana, ali to bi bilo to. Teške boje, mračne scene, jeza na svakoj stranici, slično kao u Svetkovini, ali ovaj put rasprostrto u roman.
O gutanju suza čitajući ga u punom tramvaju svakog jutra na putu do posla ne želim ni pričati.
O gutanju suza čitajući ga u punom tramvaju svakog jutra na putu do posla ne želim ni pričati.
September 2, 2023
M'ha trencat el cor de la manera més bella, lírica i dolorosa possible. Un càntic antibel·licista d'on brollen emocions, silencis, olors i textures fins que la Mort s'ho empassa tot. Una veu absolutament poètica i poderosa.
September 3, 2025
“My name is Ivana. I lived for fourteen summers, and this is the story of my last.” Blažević’s debut novella presents the before and after of one extended family, and of the Bosnian countryside, in August 1993. In the first half, few-page vignettes convey the seasonality of rural life as Ivana and her friend Dunja run wild. Mother and Grandmother slaughter chickens, wash curtains, and treat the children for lice. Foodstuffs and odours capture memory in that famous Proustian way. I marked out the piece “Camomile Flowers” for its details of the senses: “Sunlight and the scent of soap mingle. … The pantry smells like it did before, of caramel, lemon rind and vanilla sugar. Like the period leading up to Christmas. … My hair dries quickly in the sun. It rustles like the lace, dry snow from the fields.” The peaceful beauty of it all is shattered by the soldiers’ arrival. Ivana issues warnings (“Get ready! We’re running out of time. The silence and summer lethargy will not last long”) and continues narrating after her death. As in Sara Nović’s Girl at War, the child perspective contrasts innocence and enthusiasm with the horror of war. I found the first part lovely but the whole somewhat aimless because of the bitty structure.
Originally published on my blog, Bookish Beck.
Originally published on my blog, Bookish Beck.
September 24, 2024
Knjigu sam čitala tri mjeseca, ne zato što je loša, naprotiv. Toliko je dobra da sam se ježila na svako poglavlje, a Magdalena Blažević sad je već jedna od najboljih spisateljica 21. stoljeća po mom skromnom mišljenju.
October 30, 2022
Izvrsno pisano!
June 17, 2023
Ne pamtim da sam kod nekog domaćeg pisca vidio življi stil pisanja, nego kod Magdalene. Bravo!
PS: falilo mi je radnje. 🤷♂️
PS: falilo mi je radnje. 🤷♂️
July 24, 2022
Na indirektan način prikazana je strahota rata, sav očaj i besmisao.
Autorica ne stavlja rat u prvi plan, već isprepliće obiteljske odnose, prijateljstvo, brak, odrastanje i sve ono što neku osobu formira i određuje sa ratnim zbivanjima u kojima se ona nađe.
Djevojčica Ivana nije heroj, već upravo suprotno, jasan pokazatelj da u ratu nema heroja. Svi gube, a žene najviše.
"Kričanje paunova najbolje čujemo predvečer kad se zrak u selu umiri. Znaju da će uskoro stići vijesti i da će se iz barem jedne kuće začuti ženski urlici."
"Groblje je na brežuljku. Iz šume se vidi kao na dlanu. Zato su raku iskopali u podnožju groblja, u sjeni visokih hrastovih stabala. Tamo sunce nikada ne dopire. Iskopali su ih vojnici. Krampovima. Nema razlike između kopanja rova i groba."
"Muški plač je nijem."
Autorica ne stavlja rat u prvi plan, već isprepliće obiteljske odnose, prijateljstvo, brak, odrastanje i sve ono što neku osobu formira i određuje sa ratnim zbivanjima u kojima se ona nađe.
Djevojčica Ivana nije heroj, već upravo suprotno, jasan pokazatelj da u ratu nema heroja. Svi gube, a žene najviše.
"Kričanje paunova najbolje čujemo predvečer kad se zrak u selu umiri. Znaju da će uskoro stići vijesti i da će se iz barem jedne kuće začuti ženski urlici."
"Groblje je na brežuljku. Iz šume se vidi kao na dlanu. Zato su raku iskopali u podnožju groblja, u sjeni visokih hrastovih stabala. Tamo sunce nikada ne dopire. Iskopali su ih vojnici. Krampovima. Nema razlike između kopanja rova i groba."
"Muški plač je nijem."
April 1, 2025
un cant a la pau i a l’antibel·licisme, preciós, commovedor, terriblement trist i d’una rabiosa i injusta actualitat. hauria de ser lectura obligatòria per tots aquells que defensen la guerra.
Displaying 1 - 30 of 76 reviews