„Sujeta i gordost su različite stvari, mada se te reči često upotrebljavaju kao sinonimi. Čovek može biti gord, a ne biti sujetan. Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, sujeta na ono što bismo hteli da drugi misle o nama.”
Volim priče o ženama koje su bile ispred svog vremena, a Elizabet Benet je bila jedna od njih. Iako je gospodin Darsi čovek imućnog porekla, uvažen i dobar neženja. Ipak, njegovo mišljenje o njoj sa početka nije moglo da njene predrasude o njemu kao gordom i nadmenom razbije nauštrb njegovim dobrim delima. Obožavam kada žena ima karakter, naročito što je to bilo doba kada su žene bile pokorne, spremne na udaju, prelazile preko ponosa. Liza možda nije imala raskošnu lepotu, ali je plenila iznutra, oštroumnost, razboritost, mudrost, odmerenost su svakako bile osobine kojima se mogla pohvaliti. Iako njena porodica nije mogla da se pohvali bogatstvom, ipak je Elizabeta mogla da bude žena čoveku dobrog porekla. A kako žensko srce ipak ne može da bira koga će da voli, njeno je zavolelo gordog gospodina Darsija, za kog nije mislila da bi mogao voleti nju. Sviđa mi se kako je Ostinova strogo osuđivala društvo tog vremena, kako je izgradila lik Elizabete Benet, koja je ipak bila kulturna, ali je postavljala granice i ljude u svojoj okolini na svoje mesto. Naročito su mi se dopali oštri odgovori u dijalogu između Elize i Ketrin de Berg, toliko da bih Elizabetine odgovore uramila. Iako mi se roman dopao, bilo je delova koji su bili nepotrebno razvučeni i naporni za čitanje. Ali mi se svakako dopala više nego „Pod tuđim uticajem“, ali malo manje od „Razum i osećajnost“. Od mene svakako 4⭐️. Sve u svemu, zadovoljna sam. 😊