Zadržavajući elemente intrige i napetosti karakteristične za detektivske romane, Šulamit Lapid uspeva da izbegne stereotipe ovog žanra izborom šarmantne i nekonvencionalne glavne junakinje i smeštanjem priče u kontekst savremenog izraleskog društva. Roman prati avanture novinarke Lizi Badihi, pronicljivog detektiva amatera, koju krase specifičan smisao za humor i diskretna nota feminizma. Junakinja se sticajem okolnosti nađe u srcu kriminalnog događaja i uspeva da odgonetne misterioznu tajnu.
Roman ima i istorijsku dimenziju, jer su u centralnu priču oko nestalog nakita upletene i neke istorijske ličnosti iz vremena kada je Palestina pripadala Otomanskom carstvu. Tako se pred čitaocima otvara istorijska dilema, kakva postoji i u istoriji drugih zemalja i naroda: da li je neko svojevremeno bio rodoljub ili izdajnik?
"Ovo je jedan iz serije romana o Lizi Badihi, novinarki i detektivu amateru. Oko junakinje se šire koncentrični krugovi komike: previsoka je i predebela, lošeg ukusa u odevanju; gruba je i nepristupačna, bez smisla za humor, a sanjari da je divna, krhka i bespomoćna; ne slaže sa dominantnom, nikad zadovoljnom i ponosnom majkom; kao ambiciozna novinarka, ona uleće u „gerilske istrage“ i, poput Poaroa, nadmudruje i policajce i zločince; da smeh bude glasniji, Lizi je rođaka većine zaposlenih u policiji, a ključni svedoci događaja su njeni stric i strina.
Ovoga puta, kriminalistički zaplet se dešava u - staračkom domu; svi prisutni, uključujući i Lizinu majku, imaju motive za ubistvo dvolične negovateljice: na videlo izlaze ružne porodične tajne svih vrsta (prevarene supruge, isfrustrirane snahe, zapostavljeni stariji sinovi), dok misteriozno nestali rođaci povećavaju ionako veliki broj osumnjičenih. Međutim, detalji istrage su samo sredstvo za isticanje karaktera junakinje, njene neobične porodice i zločinaca. Na prvi pogled smešne, bake i deke kojima invalidska kolica i slušni aparati nisu prepreka za zaljubljivanje, za ubistvo iz strasti ili osvetu, otkrivaju drugo (mladalački energično) lice starosti. Višestruki završni preokreti dovode u sumnju i druge konvencionalne predstave: o viteštvu nacionalnih heroja, moralnoj iskvarenosti ubica, pa i o Lizi kao o bezosećajnoj feministkinji. Roman je poentiran filozofskim stavom da ni o čemu, pa ni o kriminalističkom zapletu, ne postoji istina, već samo njene, često protivrečne, varijante. I pored maske detektivskog i humorističkog žanra, „Nakit“ je roman savremenog izraelskog života."
Questa è l'ultima indagine della serie di Lisi Badichi pubblicata in Italia. La protagonista è la corrispondente locale di un quotidiano nazionale. Indipendente, single, sempre un po' in rotta con la famiglia, è un personaggio scritto bene che mi è piaciuto dal primo volume. In questo libro la nostra giornalista è alle prese con un caso che ha le sue radici addirittura durante la Prima Guerra mondiale. Si tratta di un periodo cruciale per la storia della Palestina che dopo secoli di dominio ottomano passa sotto il controllo degli inglesi. La parte storica di questo libro è quella che ho apprezzato di meno perché è un po' confusionaria; forse dà troppe informazioni per scontate e cita molti personaggi del sionismo, che un lettore non israeliano probabilmente non conosce, come se fossero notori. Invece mi sono piaciuti tantissimo i personaggi anziani che sono il fulcro del libro, dato che la vicenda si svolge in un ospizio. Sono descritti benissimo e hanno molto spazio per affermare il loro punto di vista. In questo terzo episodio delle avventure di Lisi Badichi ci si concentra molto meno sulla protagonista dando invece molto risalto all'indagine. Anche questo aspetto mi è dispiaciuto un po' perché del primo libro ciò che avevo apprezzato maggiormente era proprio la protagonista. Nel complesso si tratta comunque di un'opera godibile e continuerei volentieri a leggere la serie se la pubblicassero.
Es gibt keine objektive Geschichte, das wird in diesem Krimi klar. Wenn Über-90-Jährige in ihrer Vergangenheit kramen, dann wirds schon mal spannend und wenns um die israelische Geschichte geht, sowieso. Shulamit Lapid hat sich eine Zeit der Wirren für diese Rückblicke ausgesucht, ich musste erstmal nachlesen, was da wirklich los war mit dieser Geheimorganisation N.I.L.I. im ersten Weltkrieg, es gab sie ja tatsächlich. Die Verknüpfung von persönlichen und politischen Motiven macht diesen Krimi letztlich auch so interessant - und nicht zuletzt natürlich die wunderbare Figur Lisi Badichi.
אהבתי את הסיפור עוד מתחילתו. ממש נחמד ומעניין ואף, כיף ללמוד היסטוריה ארץ ישראלית תוך כדי קריאת סיפור בדיוני.
הפריעה לי בספר זה, בעיקר, מסיבת העיתונאים של המשטרה. נראה לי קצת [הרבה] מוזר למסור דיווח מפורט שכזה לעיתונאים כשהדברים עוד לא הובררו בבית המשפט. לרוב, המשטרה מדווחת על המקרה והמעצר בצורה מאוד לקונית ומדגישה שהעניין יידון בבית המשפט. וכאן, נראה, שהם לא יכלו למנוע משתף המילים לצאת ללא שום בקרה הנראית לעין - הזוי!
I like to read crime novels in languages other than English. Being a "genre" novel, I think I can trust the language to be everyday, the sort of thing I might use in my own conversation. This is a German translation of a Hebrew novel; it mixes in some things about Israeli history and culture while patiently telling Lisi Badichi's process of solving a murder. Fun to read.