Ujedinjena je nova SFRJ. Na Mjesecu i Marsu nalaze se jugoslovenske kolonije. Na Merkuru, ozloglašenoj Goloj planeti, izgrađen je zatvor za disidente, neprijatelje države, heretike komunizma. Priča prati osam glavnih likova, drugarica i drugova iz različitih društvenih slojeva, od rudara u svemiru na dalekim asteroidima do političara u vrhu Partije, u turbulentnoj Jugoslaviji 2080.
Svojim novim romanom Jugoslavija 2080 mladi bh. pisac Saša Džino u svoje djelo unosi ono što do sada nije imao u svojim djelima – politiku. Jednom prilikom mi je neko rekao kako politika ne može bez kulture. S druge strane, kultura može bez iste, ali i kada bira da bude njen fokus to čini na način da je analizira, propituje, poboljšava. U žanrovskom smislu, pisac naučne fantastike, kada se hvata u koštac sa temom političke prirode pred sobom ima dvije opcije: ili će narativ koristiti za svoj politički svjetonazor ili će pustiti da narativ sam ispriča ono što se treba reći. U kvalitativnoj osnovi to je ono što, u najmanju ruku, diferencira dobrog i lošeg pisca.
Saša Džino je sa tri romana i dvije zbirke priča iza sebe dovoljno stasao kao pisac, s fundamentalno iskristalizovanom estetikom, da poznaje sve romaneskne tokove kojima bi na pravi način mogao ispričati kvalitetnu priču. A Jugoslavija 2080 je, iako futuristički roman koji igra na račun nostalgije, roman koji prije svega priča o čovjeku sa Balkana. Onom prošlom, onom sadašnjem, onom budućem. Everymanu koji će zauvijek hodati ovim brdovitim prostorom.
Rijedak primjer logički i koncizno prikazane slike duhova Balkana, ubačen u slikovito dočaran svijet naučne fantastike. Izuzetno zrelo, ali i lagano dijelo za čitati, sa dovoljno komičnih elemenata da bude okaraterizirano kao uspješna satira čovjeka/Balkana/svijeta/univerzuma.