Momo možda više nije među nama, ali njegov duh itekako jest. Mrtav, a gladan bila je luda pustolovina jednog starog momka koji je na svima ostavio trag. U Mominoj knjizi recepata saznat ćemo što je bilo nakon njegove smrti, a u glavnoj ulozi ovog puta nalazi se Noći - Momin najbolji prijatelj.
U svakoj se prilici Noći prisjeća svog prerano otišlog prijatelja i doista mu strahovito nedostaje. Momo je uvijek bio tu za savjet, razgovor ili potporu, a sad je Noći na raskrsnici života i trebat će mu nešto za što se može uhvatiti. Supruga ga je iznevjerila, s djecom je u napetim odnosima, a ni život samca baš mu se ne mili.
Dok gleda kako mu se život raspada, ni sam ne zna kako skupiti komadiće i ponovno ga sastaviti. Noći će zato još jednom utjehu potražiti kod svog starog prijatelja - ili onoga što je on ostavio iza sebe – njegove knjige recepata, jedne ptičice koja se nekako uvijek nađe u pravo vrijeme na pravome mjestu, i jedne žene koja ga napokon razumije...
Jedna od najzabavnijih knjiga koje sam ove godine pročitala i samo ću reći da bih još! Još Noćijevih i Pininih avantura, Mominih recepata i komentara ispod samih ričeta, ludog Lucijana i još luđe Serene za njim, sočnih detalja Vanjina bračnog života, Lucije i Luke, Ližnjanaca, ma može i novih likova...svih! (osim Virne)
Ča ova žene može zamislit, ona to stvarno i napiše. A niki pa ni Marilena ne pripovida bolje ako ne piše o onome ča najbolje zna. Još mi samo preostaje da provam onu famoznu voćnu tortu, kad je već Momo ni volija, a tome teško ni virovati na rič...dotad, da mi je samo znati kakvu će paštu sljedeće zakuvat. ;)
Oduševio me ovaj "nastavak"! Meni osobno, za nijansu bolji od Mrtav,a gladan. Uživala sam! Bravo Marilena! Sviđa mi se tvoj humor! Sviđa mi se ližnjanski dijalekt i "upoznavanje" istog! Jedva čekam pročitati još tvojih knjiga!
Marilena nije jedna od onih domaćih autorica koje ne čitam jer mi se čini da očajnički žele kopirati strance. Njena je knjiga zabavna i smiješna, likovi su originalni i veseli i zabavni, a radnja postojana ali ne i nešto posve dinamična. Što mi se sviđa jer mi se knjiga čini nekako poletnom, lako čitljivom i taman za subotnje kišno poslijepodne ili nedjeljni odmor uz sunce na dvorištu.
Ovaj roman ispunio je sva moja očekivanja - zabavan, lepršav, pun zapleta i ironije, a nije izostao ni Marilenin humor koji me osvojio u romanu Mrtav, a gladan, koji je prethodnik Momine knjižice recepata. U nekim dijelovima grohotom sam se smijala, a opisi depiliranja su toliko stvarni da sam ponovno proživjela preznojavajući se, svaku svoju iščupanu dlačicu. Ovo je životni roman koji opisuje brak i veze, koji su oduvijek teški i komplicirani, a danas dodatno opterećeni modernim tehnologijama, tj. društvenim mrežama. Obiteljski i prijateljski odnosi, kao i život u malom mjestu opisani su realno, satirično i potpuno mi je jasno zašto je Marilena Dužman najčitanija autorica u istarskim knjižnicama. Pohvale za pisanje na dijalektu, točnije ližnjanskoj čakavici. Iako je time svjesno odbila dio publike, zaslužna je za očuvanje i promociju govora svoga rodnog zavičaja. Pohvale i za autohtone recepte, iako neke treba uzeti s rezervom.
"Ližnjan je selo u kojem tračevi putuju brzinom svjetlosti, ako ne i brže. Tek što pomisliš, a selo već zna da si učinio i prije nego si učinio. I onda nema smisla ne učiniti kad ionako nećeš moći dokazati da nisi, kad već svi znaju da jesi."
"To je čar života u Ližnjanu. Mogao si olajavati koga si htio, izreći mišljenje iza kojeg stojiš ili ne stojiš, sasvim je bilo svejedno. Mogao si se i na smrt posvađati sa svojim sugovornikom, ali izjutra si opet sjedao za isti stol, s istim ljudima, zaboravljajući na prijašnji dan i vodeći neke nove bitke. Uvijek je postojala šansa da ćete se neki drugi dan boriti na istoj strani protiv zajedničkog neprijatelja sa stola do vašeg."
" - Gledaju nas - tiho je rekla glavom pokazujući na nekolicinu ljudi pred ribarskim brodom. Noći je već primjetio njihove poglede i poželio im dobaciti da bi bilo bolje da si žene gledaju kako im ne bi zbrisale kao njegova, ali je na vrijeme zašutio. Znao je da je Pini teže nego njemu i da će žena uvijek biti kurva ako odlazi s muškarcem. Nije komentirao. Zli jezici dio su života u tako malom mjestu."
"Oboje su bili poprilično zbunjeni svojim ponašanjem. Noći je bio siguran da ništa među njima ne bi bilo zbunjujuće da oboje imaju tek dvadeset godina. U tim godinama nitko se ne zamara što će biti sutra ni što će drugi reći."
Čita se s lakoćom - zabavno, opuštajuće i sjajno povezano s Mrtav, a gladan. Toliko nas je uvukla u svoj svijet da smo suprug i ja jednoglasno odlučili: idemo u Ližnjan. I ubrzo nakon toga, tamo smo i završili. 😉