Zašto bi nekog zanimala kolekcija stvari koje znam do sad ako taj netko nije moja mama?
Kratka verzija odgovora na to pitanje je zato što provjereno znam što Petar Grašo kaže kad kaže “godine prolaze, dvadeset i…”
Vijek?
Dvje?
Ja znam jer sam ga pitala u prvih 30 sekundi nakon što smo se upoznali, što znači dvije (dvje) stvari – prvo, da sam užasno loša u neobaveznom ćaskanju i drugo, da vjerojatno znam još puno korisnih i beskorisnih stvari koje bi drugim ljudima bilo neugodno pitat.
Ako se sve posloži onako kako sam zamislila, na kraju ove knjige ćete posjedovati puno (bes)korisnog znanja, a ovo su samo neka od područja:
– kako preživjeti djetinjstvo kad te mama šiša na “kahlicu” – kako izbjeći tetovaže zbog kojih će ti se bit neugodno pojavit na plaži – kako prepoznati da te netko pokušava angažirat u filmu za odrasle – kako davati izjave za novine bez da to rezultira glupim naslovom (spoiler alert: nikako) – kako pravilno kupovati pekač za lazanje – kako pronaći muža s kojim ćete kupit apartman u Crikvenici
To je kratka verzija, a duža vas čeka unutra.
Dobro došli u (Skoro) sve što znam do sad – ili, ako ste ipak odlučili da ovo nije za vas, dobro otišli.
"O čemu je ova knjiga? O Malom princu i ruži nije, pa ako tražite citat koji ćete napisat na Instagram ispod slike na kojoj čeznutljivo gledate kroz prozor dok držite kroasana, you're shit out of luck. (Nemate sreće plus govna?)"
Nisam čitatelj kolumni Andree Andrassy. Nije do nje, nego do hrvatskih portala - izbjegavam ih otvarati. Ali kad sam vidjela naslovnicu i najavu za ovu knjigu morala sam je pročitati. I nije mi nimalo žao. Smijala sam se od prve do zadnje stranice, shvaćala sve njene asocijacije (Što se dogodilo s klubom Piranha?), a i naučila neke važne životne lekcije.
A napokon znam i što Grašo pjeva u godine prolaze, dvadeset i....
(Skoro) sve što Andrea zna do sad, zapravo je ono što bi svaka punoljetna osoba trebala znati u vezi ophođenja s drugim punoljetnim i ostalim osobama. Možda ne odmah po navršenju punoljetnosti, ali svakako što prije, to bolje. Meni je sa mojih xy godina više-manje sve od toga poznato, ali isto tako bila bih vjerojatno pošteđena xy (neugodnih) situacija da mi je sve to postalo poznato ranije. Iako, nisam sigurna da li bi mi neke spoznaje bilo moguće naučiti iz knjige, ili samo metodom vlastite kože 🤔 obzirom na svojeglavost, čini mi se da bi mi sve knjige bile uzalud i da do nekih spoznaja baš moraš doći sam, a kad konačno dođeš do njih, počneš pripadati demografskoj skupini "srednje dobi". Lagano štivo za ponavljanje opće kulture na plaži 👍🏻
I think this is the best book I've read this summer - it's light-hearted and funny but teaches you important life stuff, especially if you're an introverted, anxious (add more appropriate adjectives here) overthinker like me. Honestly, I just want to scream at my friends' faces to read this (and you Goodreads people too) but hopefully, a well placed GIF will do:
Humorous book from a very beautiful & smart young lady. I love her columns and her books. She is witty, sencere and true to herself. The language is juicy and the book itself has an awesome page break, so the final layout is kind to the reader’s eyes. Some of her insights are better then the quotes from Pinterest, trust me. And take no shit. From anyone basically 🤪
Vrckavo, vedro i inteligentno-kao i sve Andree😂😝 Odlične kolumne, asertivno, snažno no i dalje zabavno i ženstveno. Predivna autorica. Sve preporuke, (iako "danas svatko može napisat knjigu"😄). 💖
Nasmijala me do suza. Zanimljiva knjiga koja se brzo čita, zabavna, povremeno urnebesno smiješna, ali to i očekujete od Andree. Sad idem pročitati i druge dvije knjige.
odlična knjiga, ugodno sam se iznenadila Andreinim humorom. Reklo bi se da je odrasla :) prethodne knjige su mi nekako zvučale kao da je humor bio prisilan. Ova me oduševljena, nasmijala, opustila, a opet i naučila.