Talijanski marksist Bruno Rizzi (1901 do 1977) objavio je prvu verziju ovog djela još uoči rata. Međutim, djelo je postalo predmetom intenzivnih diskusija tek posljeratnih godina. Rizzi se bavi istraživanjem zbilje >>realnog socijalizma<<, ponajprije Sovjetskog saveza. Nasuprot pravnim deklaracijama o regulaciji vlasništva, prema kojima izlazi da je sovjetsko društvo besklasno, Rizzi zastupa tezu o klasnom karakteru tog društva. Riječ je, kaže on, o novom tipu društva u kojem birokracija dominira nad radnicima. Uspostavljajući usporedbe između tog novog tipa društva, određenog kao birokratski kolektivizam, i feudalnog uređenja autor konstatira da se u tim uvjetima radnik pretvara iz građanina u podanika, u državnog kmeta. Osnovu na kojoj se birokracija konstituira kao klasna treba vidjeti u činjenici da upravo birokracija upravlja privredom, prisvaja dohodak, određuje nadnice i prodajne cijene, da je ona, zapravo, vlasnik uvjeta proizvodnje. Kritizirajući sovjetski model puta u socijalizam Rizzi nipošto ne odustaje od vizije besklasnog društva. Naprotiv, on do kraja ustrajava na propitivanju mogućnosti samoupravnog socijalističkog transcendiranja građanskog društva.
Born in Mantovano, Rizzi joined the Italian Socialist Party in 1918 but among others, left in 1921 to be among the founders of the Communist Party of Italy. In 1930, he left the Party and adopted positions close to those of Leon Trotsky, becoming one of main the critics of Stalin and his politics. Rizzi emigrated to France, and his most important work, Bueaucratisation of the World, was published in Paris in 1939. It would be more than 30 years before this work would be published in Italy. Rizzi returned to Italy in the 1943 but withdrew to private life contributing irregularly to “Critica Sociale,” “Tempi Moderni” and “Rassegna di Sociologia.
italijanski marksista bruno rici (malo sam ga guglala, mislila sam negde da je bolje izgledao, prosto sam ga zamišljala kao nekog frajera, tipa kao zdravko čolić tip frajera, ali nije), prvi je ponudio sistemsku teorijsku argumentaciju o klasnom značaju sovjetskog društva. on u socjetskoj stvarnosti vidi novi tip društva, ni kaitalističkog ni socijalističkog nego takvog klasnog društva u kojem kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju garantuje birokratiji potpunu dominaciju nad radnicima. sovjetsko društvo ne predstavlja tako nikakvo prelazno društvo nego je reč o istorijski novoj formaciji tj. birokratskom kolektivizmu. rici ističe da sovjetska država ima autoritarni karakter i da eksploatacija svakako postoji a subjekat te eksploatacije je nova vladajuća klasa, birokratska klasa koju naziva i kolektivnom tj. vlasničkom klasom a proletarijat je eksploatisana klasa. tako sovjetsko društvo nije ni socijalističko ni kapitalističko, njim upravlja birokratija. i to je otprilike to što je bitno za ovu knjigu.