U svim vremenima, na svim prostorima, cvijet ruže znači ljubav. Ruža ljubavi nikad ne vene, nikad ne ostaje bez zanosnog mirisa, nikad njene latice ne prestaju da trepere u ritmu srca koji voli i koji je voljen. Jer svaka nova ljubav zadržava ili obnavlja ljepotu ruže, kao i ljubav ispričana u knjizi Nure Bazdulj-Hubijar Ruža, jedinstvenom i najčitanijem romanu bosanskohercegovačke književnosti za mlade.
Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. augusta 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao ljekar, specijalist medicinske mikrobiologije.
U književnosti se pojavila zbirkom pjesama za djecu "Ja, slavni Ja" 1988. godine. Nakon toga napisala je roman za mlade "Ruža", objavljen 1990. godine, koji je sada uvršten u lektiru.
Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njena djela prevođena su na njemački, holandski i norveški, a jedan od njenih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama "Braća" izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa 20. vijeka i u školsku lektiru. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman "Ruža" u lektiru. Saradnik je dječijih listova "Male novine", "Lastavica", "Vrelo Bosne" i "Palčić", te časopisa "Most ", "Odjek" i "Bosanska vila".
Nura Bazdulj Hubijar je Muharemova majka, najčitanija spisateljica u Bosni i Hercegovini, a Ruža je lektira za osnovne škole - dovoljno razloga da je pročitam.
Jest da sam zakasnio nekih 15ak godina da bi čitanje bilo potpuno, ali iz ove perspektive mogu reći da lektire treba da budu baš ovakve, školarcima čitljive i dopadljive, a ne sumorne i nezanimljive priče iz nacionalne istorije, kao što to obično biva kod nas.
"Osjetih radost, jednostavno zato što postojim, što dišem i hodam, sve u hipu ponovo dobi miris i boju i nije mi bilo jasno otkuda je i zašto danas došla ona beskrajna tuga i osjećaj beznađa i besmisla".
Dala sam tri zvjezdice, cisto zbog nostalgije o djetinjstvu koju ova knjiga budi u meni. U bilo kojem drugom slucaju, dala bih dvije zvjezdice.
Odrasla sam uz ovu knjigu, prvi put citajuci je sa 12 godina, u sestom razredu osnovne skole i apsolutno mi je bila jedna od najdrazih knjiga ikada. I ja sam htjela tu neku veliku ljubav, da i ja dobijem ruzu na svom prozoru. Sjecam se da sam apsolutno progutala sva tri djela ove knjige u roku od dva dana, i da sam ih obozavala i bile su nesto o cemu sam pricala naredna tri mjeseca.
Ali evo me sada, skoro 8 godina kasnije, i mogu sa lakocom reci da vise nije tako. Mnogo toga se razlikuje sada, po zavrsetku prve godine fakulteta, i tada kada sam bila 6 razred osnovne skole. Uzela sam ovu knjigu, cisto zbog tog znanja koliko sam je volila tada i koliko sam bila zaljubljena u nju. Nije me dojmila ni blizu onoliko ko sto je to uradila 8 godina prije.
Sada kao dosta starija, mogu da vidim koliko je ustvari djetinjasta ova knjiga i apsolutno nerealna. Nurin nacin pisanja me jednostavno nije vise dojmio, posebno kad se uzme cinjenica koliko sam u tih 8 godina procitala knjiga koje su mnogo kompleksnije i bolje napisane nego ova.
Isto tako, sama dob likova u ovoj knjizi mi je ostavio gorak trag u ustima. Da su barem dvije-tri godine stariji, mozda bih i povjerovala. Ali tesko mi je povjerovati da sa 14 godina se moze dozivjeti tako velika ljubav, posebno ako uzmemo u obzir koliko smo nezreli tada u tim godinama.
Prvenstveno sam uzela knjigu da je ponovo procitam zbog te nostalgije i sjetim se kako sam odrasla uz nju. Mozda me vise nije dojmila tako kao prije, ali i dalje se drzati neki poseban mali dio u mom srcu i za to cu joj uvijek biti zahvalna.
2.5⭐ The idea is good, it's romatic. Tho,it is my first time reading a book like this one,it is too slow-paced for my opinion and for what I'm used to. Minja also pissed me off a few times,she has hight expectations and when the rose wasn't on the window a few days she was all:"Oh,what will **I** do now? Does he not love me anymore," and that made me mad,does she never think:"Maybe something happened to the person who leaves me these roses." But,noooo poor her,she is the one in pain. (Ideja je dobra,romantična je. Prvi mi je put da čitam knjigu poput ove i radnja se odvije pre sporo u mom mišljenju,na to nisam navikla. Minja me je nekoliko puta naljutila,imala je visoka očekivanja i kad ruža nije bila na prozoru nekoliko dana bila je kao:"Oh,šta da **ja** radim sada? Da li me više ne voli," i to me naljutilo,da li je ikad pomislila:"Možda se nešto desilo osobi koja mi je ostavljala ove ruže." Ali,neee jadna ona,ona je ta koja pati.)
This entire review has been hidden because of spoilers.
Najbolja knjiga ikada. Stil pisanja ove nevjerovatne spisateljice je neopisiv. Prosto neopisiv. Ova knjiga mi je otvorila svijet njenih knjiga. Svakom sanjaru bi toplo preporucila ovu knjigu (obavezno sva tri djela). Znat cete da citate na pravi nacin kad pustite koju suzu ili se od srca na smijete citajuci.
Nije ovo moj prvi susret sa Nurom, čitala sam njenu „Nevjestinski ponor“ pre nekih 5-6 godina i tada sam zavoljela njen stil pisanja i zbog toga sam iskreno očekivala više od ove knjige. Međutim, imajući u vidu da je knjiga namenjena osnovcima, pokušaću biti nepristrastna, jer i ja sama različito doživljavam određene knjige u različitim uzrastima. Knjiga je simpatična, valjda je autorica sama pokušala da je napiše iz perspektive četrnaestgodišnje devojčice (piše u prvom licu), pa neću toliko uzimati za zlo prenaivan stil i malo nepotreban i dosadnjikav prvi deo knjige. Ono što se meni dopalo je u stvari drugi deo knjige, ono Minjino samoispitivanje i osvešćivanje, mada je moglo sve to biti puno opširnije i postepeno, ne onako naglo. Ali, mislim da je knjiga baš pogodna za osnovce i njihova uzdrhtala srca (ako se izuzmu cigarete u tom uzrastu). Pretpostavljam i da većina vas je knjigu proččitala jer je uvrštena i kao obavezna lektira, pa da ne prepričavam sadržaj, ovo je samo moj doživljaj. Našla sam i „Čekajući Tahira“, drugi deo, počela sam i nju da čitam, ali nikako da nađem treći deo „Više ne čekam Tahira“, što me je pomalo oneraspoložilo, baš sam htela da pročitam celu trilogiju :)
Za ovu knjgu će me uvijek vezati lijepa sjećanja. U paketiću, krajem 96. godine sam kao poklon dobila ovu knjigu. Djevojčici koja je tada bila sedmi razred je ovo bilo fantastično, slatkiši, knjiga i zanimljiva tematika za teenagera. :D