Cuatro años después de su primer libro, Piel de armadillo, tan celebrado por lectores y crítica, Jordi Puntí confirma ahora su madurez literaria con este conjunto de seis narraciones, casi novelas breves, sobre el sentir en el tiempo presente. Animales tristes presenta un mosaico extraordinario de personajes que son víctimas del frágil equilibrio del amor. Las historias que componen esta comedia humana nos revelan con precisión las pequeñas grandes decepciones que esconde la vida de ilusiones y resentimientos, recuerdos funestos y terapias contra la soledad, fracasos latentes y existencias apagadas, mortecinas como un domingo por la tarde, animan este retablo intimista de la vida urbana. Con una distancia no exenta de ternura, el autor desnuda interiormente a sus personajes, que saltan de una narración a otra creando un hermoso diálogo construido desde la ironía y la agudeza. Bajo su mirada, todos ellos confluyen en el desencanto de enfrentarse a la realidad tras la euforia del espejismo del amor.
Jordi Puntí is a writer, translator (Paul Auster, Amélie Nothomb and Daniel Pennac, among others), and a regular contributor to the Spanish and Catalan press. He is currently the editor of the literary supplement, Quadern, published by the newspaper El País.
Puntí is considered one of the most promising new voices of contemporary Catalan literature. In 1998 he published his first book of short stories, Pell d’armadillo (Proa, 1998) that won the Serra d’Or Critics’ Prize.
Zašto životinje, upitala sam se kad sam krenula s ovom zbirkom. Životinje kojima obično, zapravo u velikom većini slučajeva ne pridajemo prave ljudske osobine, već samo one osnovne - da se utaže primarne potrebe. Čemu, stoga, životinje ovdje? Pa, po mom mišljenju, iz slične potrebe glavnih likova da utaže osnovne emocionalne potrebe. Mada nam Puntí ovdje izdvaja parove ostaje dojam kako svatko od njih živi u svom zasebnom svemiru. Istina, čini se da na površini svatko od njih ima funkcionalnu vezu, mada zalutaju ponekad na stranputicu, ali ono što se krije ispod površine je ono što čini njihove situacije zaista tužnima. Manjak komunikacije, manjak dubokih osjećaja čak, pa sve do manjka iskrenosti čini živote ovih ljudi osrednjima.
I sam pripovjedač svojim distanciranim pristupom, kao da se nadviruje nad cijelu situaciju iza sigurne udaljenosti mikroskopa, pojačava gorak okus koji nam ovi likovi ostavljaju. Ne mogu pobjeći od dojma da se protagonisti ovih priča čine kao izložbeni primjerci u zološkom vrtu, iza stakla ili nekakve ograde, iza kojih se nalazi sam autor, promatra ih i dokumentira, detektirajući manjkavosti njihovih odnosa i stanja, ne nudeći rješenje, već ga ostavlja nama, čitateljima. A čarobno rješenje se ni ne može pronaći. Možda se tek može izvući nekakva pouka iz svakog od ovih veza kao putokaz što ne raditi.
"Тъжните животни" представя истинска мозайка от необичайни герои, до един жертви на крехкото равновесие на любовта.Преплетени в знойната мараня на летен испански следобед,историите,съставящи тази комедия от грешки, разкриват с безпощадно точност какво ни прави хора:мечтите и чувствеността, спомените и илюзиите, убийствената самота и скритите загуби на понякога измитото ни всекидневие. Това е истинско обяснение в любов на Барселона, такава, каквато е, във всичките и багри.