What do you think?
Rate this book
Panonski admiral: emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića
Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića
Panonski admiral je knjiga o karijeri jednog velikog pesnika i padu jedne velike zemlje. To je profesionalna biografija Đorđa Balaševića i zbirka ličnih i kolektivnih sećanja. Balašević je bio briljantan hroničar i tumač našeg vremena. Tokom devedesetih godina dvadesetog veka izrastao je u simbol otpora balkanskoj provincijalizaciji i ratu. Suprotstavljao se sili gluposti i gluposti sile. Ipak, najpre ćemo ga pamtiti kao pesnika intime i ljudskih osećanja, kao pesnika ljubavi. Već nekoliko generacija nosi njegove pesme ispod kože. Potpisao je obimnu diskografiju bez slabog albuma, što je retkost i u internacionalnim razmerama. Panonski admiral je naklon njegovoj umetnosti i njegovom civilizacijskom angažmanu, koji je u toj umetnosti imao istaknuto mesto.
Panonski admiral je knjiga o karijeri jednog velikog pesnika i padu jedne velike zemlje. To je profesionalna biografija Đorđa Balaševića i zbirka ličnih i kolektivnih sećanja. Balašević je bio briljantan hroničar i tumač našeg vremena. Tokom devedesetih godina dvadesetog veka izrastao je u simbol otpora balkanskoj provincijalizaciji i ratu. Suprotstavljao se sili gluposti i gluposti sile. Ipak, najpre ćemo ga pamtiti kao pesnika intime i ljudskih osećanja, kao pesnika ljubavi. Već nekoliko generacija nosi njegove pesme ispod kože. Potpisao je obimnu diskografiju bez slabog albuma, što je retkost i u internacionalnim razmerama. Panonski admiral je naklon njegovoj umetnosti i njegovom civilizacijskom angažmanu, koji je u toj umetnosti imao istaknuto mesto.
340 pages, Paperback
First published June 17, 2022
15 people are currently reading
80 people want to read
About the author
Ivan Ivačković
11 books8 followersNovinarsku karijeru započeo je 1982. godine u listu Omladinske (kasnije NON); 1984. godine prelazi u kuću Politika, gde - uz povremene izlete u Borbina izdanja ili hrvatsku štampu - radi narednih deset godina, pišuci za NIN, Rock, dnevnu Politiku, itd. Paralelno sa tim, u prvoj polovine devedesetih piše za Vreme i Našu borbu; objavio je nekoliko stotina komentara, intervjua, kritika, prikaza i eseja; od 1987. Do 1997. član Udruženja novinara Srbije, a od 1997. član NUNS-a. Jedno vreme radio je za producentsku kuću Komuna, a zatim kao PR menadžer u beogradskoj kancelariji francuske marketinške agencije Publicis.
Autor je bestselera Kako smo propevali“, za koji je 2013. godine dobio Nagradu „Desimir Tošić“, najveće priznanje koje se u Srbiji dodeljuje za publicistiku
Autor je bestselera Kako smo propevali“, za koji je 2013. godine dobio Nagradu „Desimir Tošić“, najveće priznanje koje se u Srbiji dodeljuje za publicistiku
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 20 of 20 reviews
September 7, 2022
Jako mi je drago što je podnaslov ove knjige i u hrvatskom izdanju ostao "Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića". Na prvu bi čovjek vjerojatno rekao da će "emocije" dolaziti iz očitog izvora - čitateljeve ljubavi prema Đoletovoj glazbi i boli zbog preranog gubitka takvog divnog umjetnika.
No, vrlo brzo postaje jasno da je ovo zapravo emocionalni vodič kroz unutarnji svijet samog autora, izražen kroz prizmu njegove povezanosti s Balaševićevom glazbom. Tim više što za autora (kao i, sigurna sam, čitave generacije njegovih fanova), Đole predstavlja puno više od svoje muzike - on je Jugoslaven, mirotvorac, humanist usred neshvatljivog užasa rata. Kao dijete kraja devedesetih, srce ove knjige - bol za izgubljenom mladosti, zajedništvom, idealima, ali i iluzijama - nešto je s čime se ne mogu osobno poistovjetiti. Bez obzira na to, neki od najsnažnijih i osobno najdirljivijih trenutaka ove knjige bili su upravo oni koji su se posve prepustili toj melankoliji.
Primjerice, u intermezzu između prikaza za albume "Marim ja" i "Jedan od onih života", Ivačković prepričava kako je tijekom procesa pisanja Panonskog admirala jednom prilikom otvorio ormar pun ploča, kazeta i isječaka starih članaka, i odjednom bio suočen s golemim i nepremostivim jazom između prošlosti i sadašnjosti.
"Čovjek se ponekad zapita jesu li svi životi koje proživi na Balkanu zaista njegovi i jesu li uopće postojali. Je li stvarno postojala ona zemlja u kojoj smo rođeni? Ako je postojala, kako to da je otpuhana tako lako, kao da je bila od trunja i prašine? Gdje su nestala vremena u kojima smo živjeli prije nego što je došlo ovo novo doba, koje ne razumijemo? Trebalo mi je nešto što dokazuje da je tih prethodnih vremena bilo. Po svoj prilici, zato sam sačuvao papire natipkane pisaćim strojem, u svakom drugom pogledu bezvrijedne. Vjerovatno zbog toga nikad nisam bacio nijednu fotografiju. Niti sam se odrekao gramofonske ploče. Ili kasete. Nisam se odrekao kaseta čak ni onda kada je kasetofon, jedini koji sam ikada imao, prestao raditi. Na njemu sam slušao prvi album u životu, crveni od Beatlesa. Još imam i kasetofon i tu kasetu. Čuvam, rehoh li, dokaze da vremena nisu izmišljena. I da sam stvarno sve to ja: pubertetlija koji uzbuđeno otkriva Beatlese, ovo što sam danas, i sve što sam bio između tih dvaju trenutaka." (str. 196)
Panonski admiral prepun je ovakvih trenutaka introspekcije - o glazbenoj sceni, Jugi, ratu, Srbiji od rata naovamo. U neku ruku ova knjiga je bila mali prozor u srce Ivana Ivačkovića (jer istinski vjerujem da ne možeš pričati i pisati o glazbi, a kamoli Đoletovoj, bez da u nekoj mjeri ne nosiš srce na rukavu), ali i uvid u neka drugačija vremena. "Prošlost je strana zemlja" - bome. Ivačkovićevi usputni opisi sletova i omladinskih radnih akcija dali su mi mnogo materijala za razgovor s roditeljima o njihovoj mladosti!
Već sam toliko toga napisala, a ništa rekla o Balaševiću! Što se toga tiče - sve očekivano. Sa prikazom svakog novog albuma, sve više mi je glava bila ispunjena pjesmama, a duša nekom čudnom istovremenom težinom i lakoćom. S malim iznimkama ("Kao talas..." je remek djelo i ne želim čuti ni riječi protiv!!), slažem se sa svakom autorovom prosudbom o jačim i slabijim stranama Balaševićevih albuma. O njegovoj javnoj percepciji prije, u vrijeme i nakon rata ne mogu govoriti - nisam bila tamo. O njegovom karakteru još manje; za razliku od autora knjige, nisam imala čast (ni priliku) višedesetljetnog poznanstva. Znam samo kako sam se osjećala na svakom njegovom koncertu i svaki put kad bih ga slušala u osami. Ljubav i povezanost koju tisuće (možda i stotine tisuća) nas gaje prema glazbi Đorđa Balaševića je toliko specifična za svakog od nas, a ipak nas sve ujedinjuje u poštovanju, radosti i suzama. Drago mi je da sam kroz ovu knjigu imala priliku dobiti uvid u nečiju tuđu povezanost s Đoletom, i pritom naučiti nešto o povijesti jugoslavenske glazbene scene, i Juge općenito.
No, vrlo brzo postaje jasno da je ovo zapravo emocionalni vodič kroz unutarnji svijet samog autora, izražen kroz prizmu njegove povezanosti s Balaševićevom glazbom. Tim više što za autora (kao i, sigurna sam, čitave generacije njegovih fanova), Đole predstavlja puno više od svoje muzike - on je Jugoslaven, mirotvorac, humanist usred neshvatljivog užasa rata. Kao dijete kraja devedesetih, srce ove knjige - bol za izgubljenom mladosti, zajedništvom, idealima, ali i iluzijama - nešto je s čime se ne mogu osobno poistovjetiti. Bez obzira na to, neki od najsnažnijih i osobno najdirljivijih trenutaka ove knjige bili su upravo oni koji su se posve prepustili toj melankoliji.
Primjerice, u intermezzu između prikaza za albume "Marim ja" i "Jedan od onih života", Ivačković prepričava kako je tijekom procesa pisanja Panonskog admirala jednom prilikom otvorio ormar pun ploča, kazeta i isječaka starih članaka, i odjednom bio suočen s golemim i nepremostivim jazom između prošlosti i sadašnjosti.
"Čovjek se ponekad zapita jesu li svi životi koje proživi na Balkanu zaista njegovi i jesu li uopće postojali. Je li stvarno postojala ona zemlja u kojoj smo rođeni? Ako je postojala, kako to da je otpuhana tako lako, kao da je bila od trunja i prašine? Gdje su nestala vremena u kojima smo živjeli prije nego što je došlo ovo novo doba, koje ne razumijemo? Trebalo mi je nešto što dokazuje da je tih prethodnih vremena bilo. Po svoj prilici, zato sam sačuvao papire natipkane pisaćim strojem, u svakom drugom pogledu bezvrijedne. Vjerovatno zbog toga nikad nisam bacio nijednu fotografiju. Niti sam se odrekao gramofonske ploče. Ili kasete. Nisam se odrekao kaseta čak ni onda kada je kasetofon, jedini koji sam ikada imao, prestao raditi. Na njemu sam slušao prvi album u životu, crveni od Beatlesa. Još imam i kasetofon i tu kasetu. Čuvam, rehoh li, dokaze da vremena nisu izmišljena. I da sam stvarno sve to ja: pubertetlija koji uzbuđeno otkriva Beatlese, ovo što sam danas, i sve što sam bio između tih dvaju trenutaka." (str. 196)
Panonski admiral prepun je ovakvih trenutaka introspekcije - o glazbenoj sceni, Jugi, ratu, Srbiji od rata naovamo. U neku ruku ova knjiga je bila mali prozor u srce Ivana Ivačkovića (jer istinski vjerujem da ne možeš pričati i pisati o glazbi, a kamoli Đoletovoj, bez da u nekoj mjeri ne nosiš srce na rukavu), ali i uvid u neka drugačija vremena. "Prošlost je strana zemlja" - bome. Ivačkovićevi usputni opisi sletova i omladinskih radnih akcija dali su mi mnogo materijala za razgovor s roditeljima o njihovoj mladosti!
Već sam toliko toga napisala, a ništa rekla o Balaševiću! Što se toga tiče - sve očekivano. Sa prikazom svakog novog albuma, sve više mi je glava bila ispunjena pjesmama, a duša nekom čudnom istovremenom težinom i lakoćom. S malim iznimkama ("Kao talas..." je remek djelo i ne želim čuti ni riječi protiv!!), slažem se sa svakom autorovom prosudbom o jačim i slabijim stranama Balaševićevih albuma. O njegovoj javnoj percepciji prije, u vrijeme i nakon rata ne mogu govoriti - nisam bila tamo. O njegovom karakteru još manje; za razliku od autora knjige, nisam imala čast (ni priliku) višedesetljetnog poznanstva. Znam samo kako sam se osjećala na svakom njegovom koncertu i svaki put kad bih ga slušala u osami. Ljubav i povezanost koju tisuće (možda i stotine tisuća) nas gaje prema glazbi Đorđa Balaševića je toliko specifična za svakog od nas, a ipak nas sve ujedinjuje u poštovanju, radosti i suzama. Drago mi je da sam kroz ovu knjigu imala priliku dobiti uvid u nečiju tuđu povezanost s Đoletom, i pritom naučiti nešto o povijesti jugoslavenske glazbene scene, i Juge općenito.
July 19, 2022
Ivan Ivačković ‘Panonski admiral’ – kopanje po Đoletovoj ‘dragoj kupusari uspomena’
Podnaslovljena ‘Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića’ ova knjiga jest upravo to, ali i više od toga.
Mnoge su knjige autori na ovim prostorima napisali o glazbenicima istih tih prostora i čovjeku bi vjerojatno trebalo više od jednog života da ih sve pročita, ali odlažući netom pročitan primjerak “Panonskog admirala” srpskog novinara i publicista Ivana Ivačkovića, čak će i revni čitatelj glazbenih biografija vjerojatno pomisliti kako su rijetki od tih naslova bili toliko uspješno izvedeni poput ovog “emocionalnog vodiča kroz diskografiju Đorđa Balaševića“, kako stoji u podnaslovu ovog izdanja Naklade Ljevak.
“Admiral”, dakle, nije Đoletova biografija, iako od određene faktografije vezane za životni put autora o kojemu piše Ivačković ne može, ne treba, ni ne želi pobjeći. Ona jest upravo vodič kroz diskografiju, ali je i više od toga. Ona je kronika teških vremena i njihovih političkih turbulencija koji su jednu državu doveli do krvavoga kraha. Usto je i, naravno, priča o umjetničkom sazrijevanju jednog od najvećih pjesnika te države, čovjeka koji je u vrijeme njezinog odumiranja postao svojevrsnom maskotom bratstva i jedinstva, velikim pomiriteljem naroda i narodnosti.
Ispričana kroz niz povećih eseja od kojih je svaki vezan za jedan od Balaševićevih albuma, ova knjiga jednako je uspješna na području glazbene kritike koliko i u emocionalnom prikazu života i vremena neporecivo velikog umjetnika i čovjeka. Ivačković je prije toga napisao mnoge knjige o različitim glazbenicima uključujući Bajagu, Štulića pa čak i Rolling Stonese, ali o Balaševiću piše s posebnom dozom emocije. Na uvodnim stranicama, opisujući bol cijele jedne bivše nacije nakon objave vijesti o Đoletovoj smrti i njezinu ujedinjenost u izražavanju tuge i jedinstva u različitim gradovima, postaje jasno da se autor neće libiti da katkad sklizne i u patetiku, ali to je ista ona fino izvedena patetika po kojoj su Balaševićeve pjesme postale slavne i zbog koje su toliko voljene. Bez tog sentimenta teško da bi imalo i smisla pisati o njemu.
Nekim pjesmama posvećena je posebna doza pozornosti u knjizi, a jedna od njih je i “Računajte na nas” koja će zaživjeti vlastitim životom, pa čak i unatoč iskrenom izvorištu postati i problematičnim poglavljem karijere novosadskog kantautora. Zanimljivo je pratiti i razvoj Đorđetove kako političke misli, tako i pjesničkog umijeća kroz trolist pjesama o Titu kojemu je ona prva točka nakon koje će uslijediti još i “Triput sam video Tita” i veličanstvena “Requiem” s albuma “Panta Rhei” objavljenog 1988. pred sam početak općeg rasula u koji je naglo tonula Jugoslavija. Jednako je bitna i “Ne lomite mi bagrenje” čije političke konotacije Ivačković izlaže precizno i jasno, objašnjavajući slojevite osjećaje koje je, prema njegovom mišljenju, čine jednom od Balaševićevih ključnih remek-djela.
“Panonski admiral” pitko je i čitko djelo koje jednako uspješno može služiti kao vodič za početnike kroz Đoletovu kompleksnu karijeru kao i putovanje kroz “dragu kupusaru uspomena” za sve one koji svaki od spomenutih albuma znaju napamet. U sjećanju na barda čija im je glazba obilježila živote i čovjeka koji je nepokolebljivim moralnim stavom prkosio krvožednim vlastima i koji je dobar dio života posvetio pomirenju i stvaranju puta za neke nove svjetove, kod nekih će ova knjiga nedvojbeno izmamiti i pokoju suzu. No, kako bi rekao Đole: “Baš čudnog sveta ima, tako se lako rasplaču.”
(Naklada Ljevak, 311 stranica, tvrdi uvez s ovitkom, lipanj 2022.)
Podnaslovljena ‘Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića’ ova knjiga jest upravo to, ali i više od toga.
Mnoge su knjige autori na ovim prostorima napisali o glazbenicima istih tih prostora i čovjeku bi vjerojatno trebalo više od jednog života da ih sve pročita, ali odlažući netom pročitan primjerak “Panonskog admirala” srpskog novinara i publicista Ivana Ivačkovića, čak će i revni čitatelj glazbenih biografija vjerojatno pomisliti kako su rijetki od tih naslova bili toliko uspješno izvedeni poput ovog “emocionalnog vodiča kroz diskografiju Đorđa Balaševića“, kako stoji u podnaslovu ovog izdanja Naklade Ljevak.
“Admiral”, dakle, nije Đoletova biografija, iako od određene faktografije vezane za životni put autora o kojemu piše Ivačković ne može, ne treba, ni ne želi pobjeći. Ona jest upravo vodič kroz diskografiju, ali je i više od toga. Ona je kronika teških vremena i njihovih političkih turbulencija koji su jednu državu doveli do krvavoga kraha. Usto je i, naravno, priča o umjetničkom sazrijevanju jednog od najvećih pjesnika te države, čovjeka koji je u vrijeme njezinog odumiranja postao svojevrsnom maskotom bratstva i jedinstva, velikim pomiriteljem naroda i narodnosti.
Ispričana kroz niz povećih eseja od kojih je svaki vezan za jedan od Balaševićevih albuma, ova knjiga jednako je uspješna na području glazbene kritike koliko i u emocionalnom prikazu života i vremena neporecivo velikog umjetnika i čovjeka. Ivačković je prije toga napisao mnoge knjige o različitim glazbenicima uključujući Bajagu, Štulića pa čak i Rolling Stonese, ali o Balaševiću piše s posebnom dozom emocije. Na uvodnim stranicama, opisujući bol cijele jedne bivše nacije nakon objave vijesti o Đoletovoj smrti i njezinu ujedinjenost u izražavanju tuge i jedinstva u različitim gradovima, postaje jasno da se autor neće libiti da katkad sklizne i u patetiku, ali to je ista ona fino izvedena patetika po kojoj su Balaševićeve pjesme postale slavne i zbog koje su toliko voljene. Bez tog sentimenta teško da bi imalo i smisla pisati o njemu.
Nekim pjesmama posvećena je posebna doza pozornosti u knjizi, a jedna od njih je i “Računajte na nas” koja će zaživjeti vlastitim životom, pa čak i unatoč iskrenom izvorištu postati i problematičnim poglavljem karijere novosadskog kantautora. Zanimljivo je pratiti i razvoj Đorđetove kako političke misli, tako i pjesničkog umijeća kroz trolist pjesama o Titu kojemu je ona prva točka nakon koje će uslijediti još i “Triput sam video Tita” i veličanstvena “Requiem” s albuma “Panta Rhei” objavljenog 1988. pred sam početak općeg rasula u koji je naglo tonula Jugoslavija. Jednako je bitna i “Ne lomite mi bagrenje” čije političke konotacije Ivačković izlaže precizno i jasno, objašnjavajući slojevite osjećaje koje je, prema njegovom mišljenju, čine jednom od Balaševićevih ključnih remek-djela.
“Panonski admiral” pitko je i čitko djelo koje jednako uspješno može služiti kao vodič za početnike kroz Đoletovu kompleksnu karijeru kao i putovanje kroz “dragu kupusaru uspomena” za sve one koji svaki od spomenutih albuma znaju napamet. U sjećanju na barda čija im je glazba obilježila živote i čovjeka koji je nepokolebljivim moralnim stavom prkosio krvožednim vlastima i koji je dobar dio života posvetio pomirenju i stvaranju puta za neke nove svjetove, kod nekih će ova knjiga nedvojbeno izmamiti i pokoju suzu. No, kako bi rekao Đole: “Baš čudnog sveta ima, tako se lako rasplaču.”
(Naklada Ljevak, 311 stranica, tvrdi uvez s ovitkom, lipanj 2022.)
Read
July 21, 2022Balaševića obožavam, volim kako Ivačković piše, a knjigu „Panonski admiral“ sam čitao sa napetošću i uzbuđenjem kao da je u pitanju neki triler. Posle svakog poglavlja sam započinjao naredno „samo da vidim šta će sada da bude“.
Mislim da bi trebalo odmah da razjasnim da ovo NIJE BIOGRAFIJA Đorđa Balaševića, već, baš kako veoma precizno stoji u podnaslovu ove knjige, „emocionalni vodič kroz diskografiju“.
Ivačković je išao redom, od prve pesme koju je Đole otpevao svojoj porodici tokom jedne rođendanske proslave (Pesma o Vasi Ladačkom, btw), preko saradnje sa Žetvom i Ranim mrazom (Rani mraz uništava žetvu, rekao je Balašević sa mladalačkim gnevom povređene osobe), zatim niz njegove samostalne singlove i albume, antologije… Knjiga je koncipirana da nas vodi kroz njegovo stvaralaštvo i, koliko je to moguće, Balaševića i njegov život. U knjizi gotovo da i nema Balašević Family, zato sam i prikaz knjige šaljivo naslovio da knjiga može da se čita i uz burgere i pivo. Ovo nije knjiga o zasađenom orahu, malom belom zecu, malom debelom koji se klikera u trenutku kada mu Bog podari talenat…. Zapravo, fokus knjige je pokušaj da se dođe do odgovora i na to kako je Đole od jugoslovenske zvezde, posle raspada zemlje, postao simbol (ne)postojeće Jugoslavije i stožer okupljanja svih ljudi dobre vole, onima koji su iznad nacionalnih, verskih i svih drugih podela.
U uvodu autor kaže da je godinama pisao zabeleške i crtice o Balaševiću i njegovim pesmama, ali da je tek 2019. godine počeo da radi na ovoj knjizi i da te zabeleške povezuje u jedinstvenu celinu (i da to što je ona izašla neposredno pole smrti slavnog pevača nema nikakve veze, nego je splet nesrećnih okolnosti). Na osnovu toga što neki delovi knjige, uprkos velikom trudu, i dalje izgledaju kao na silu ubačeni, a ne integralni delovi celine, meni se čini da je rad na ovoj knjizi započeo NAKON Balaševićeve smrti sa (komercijalnim, ali dobro, živi smo ljudi) ciljem da ovo bude prva knjiga o Đoletu posle njegove smrti. I možda upravo zato, zbog brzine sa kojom je rađeno na njoj, neki delovi pomalo štrče.
Ali da ne budem samo neki cinični teoretičar zavere. Možda je sve onako kako Ivačković kaže.
To čak i nije toliko bitno. Knjiga je lepa, topla i emotivna, sa velikom dozom generacijske jugonostalgije, jasno je da autor voli Đoleta i njegove pesme, ali i stručno i znalački napisana.
Više o ovoj knjizi možete pročitati u malo dužem tekstu na ovom linku: http://www.bookvar.rs/knjiga-o-balase...
Mislim da bi trebalo odmah da razjasnim da ovo NIJE BIOGRAFIJA Đorđa Balaševića, već, baš kako veoma precizno stoji u podnaslovu ove knjige, „emocionalni vodič kroz diskografiju“.
Ivačković je išao redom, od prve pesme koju je Đole otpevao svojoj porodici tokom jedne rođendanske proslave (Pesma o Vasi Ladačkom, btw), preko saradnje sa Žetvom i Ranim mrazom (Rani mraz uništava žetvu, rekao je Balašević sa mladalačkim gnevom povređene osobe), zatim niz njegove samostalne singlove i albume, antologije… Knjiga je koncipirana da nas vodi kroz njegovo stvaralaštvo i, koliko je to moguće, Balaševića i njegov život. U knjizi gotovo da i nema Balašević Family, zato sam i prikaz knjige šaljivo naslovio da knjiga može da se čita i uz burgere i pivo. Ovo nije knjiga o zasađenom orahu, malom belom zecu, malom debelom koji se klikera u trenutku kada mu Bog podari talenat…. Zapravo, fokus knjige je pokušaj da se dođe do odgovora i na to kako je Đole od jugoslovenske zvezde, posle raspada zemlje, postao simbol (ne)postojeće Jugoslavije i stožer okupljanja svih ljudi dobre vole, onima koji su iznad nacionalnih, verskih i svih drugih podela.
U uvodu autor kaže da je godinama pisao zabeleške i crtice o Balaševiću i njegovim pesmama, ali da je tek 2019. godine počeo da radi na ovoj knjizi i da te zabeleške povezuje u jedinstvenu celinu (i da to što je ona izašla neposredno pole smrti slavnog pevača nema nikakve veze, nego je splet nesrećnih okolnosti). Na osnovu toga što neki delovi knjige, uprkos velikom trudu, i dalje izgledaju kao na silu ubačeni, a ne integralni delovi celine, meni se čini da je rad na ovoj knjizi započeo NAKON Balaševićeve smrti sa (komercijalnim, ali dobro, živi smo ljudi) ciljem da ovo bude prva knjiga o Đoletu posle njegove smrti. I možda upravo zato, zbog brzine sa kojom je rađeno na njoj, neki delovi pomalo štrče.
Ali da ne budem samo neki cinični teoretičar zavere. Možda je sve onako kako Ivačković kaže.
To čak i nije toliko bitno. Knjiga je lepa, topla i emotivna, sa velikom dozom generacijske jugonostalgije, jasno je da autor voli Đoleta i njegove pesme, ali i stručno i znalački napisana.
Više o ovoj knjizi možete pročitati u malo dužem tekstu na ovom linku: http://www.bookvar.rs/knjiga-o-balase...
April 3, 2024
"Napuklo srce na dve pole..." Tako sam se otprilike osećao taj dan - ne baš kao da je neko moj moj, ali jeste trajalo danima, veče se završilo uz rakiju. Dosta stvari u Ivačkovićevoj biografiji poklapa se sa mojim pogledima i emocijama.
"Balaševićeve pesme snažno su utkane u naše odrastanje, vaspitanje i sazrevanje. OPn spada među velike autore iz čijih smo pesama učili da mislimo i čije pesme su nam bogatile i širile horizonte. To nisu samo pesme, to je čitavo poimanje sveta. Imali smo sreću da živimo u doba Đorđa Balaševića, da s njim odrastemo."
Autor je novinar, a ova knjiga nije literarno dostignuće, niti želi to da bude. Više je kao odličan feljton u novinama, bolje od nekog bloga u nastavcima. Vidi se i da ima iskustva sa sličnim knjigama. Album po album, podseća nas na neke pesme koje treba ponovo slušati, ali i da postoje neke koje smo zanemarili. Zašto nisam više razmišljao o Drvenoj pesmi, Čoveku sa mesecom u očima i Naopakoj bajci?
A pogotovo nisam decenijama razmišljao o U razdeljak te ljubim. Bio sam dete kad sam je čuo, ali da se nisam setio kasnije na koji razdeljak misli?
Osim muzike, autor nas vodi i kroz političke događaje i noviju istoriju. Taj deo knjige je najlošiji. Skoro da zvuče kao su prepisani iz Vikipedije, ali pretpostavljam da se nije moglo bez toga.
"Balaševićeve pesme snažno su utkane u naše odrastanje, vaspitanje i sazrevanje. OPn spada među velike autore iz čijih smo pesama učili da mislimo i čije pesme su nam bogatile i širile horizonte. To nisu samo pesme, to je čitavo poimanje sveta. Imali smo sreću da živimo u doba Đorđa Balaševića, da s njim odrastemo."
Autor je novinar, a ova knjiga nije literarno dostignuće, niti želi to da bude. Više je kao odličan feljton u novinama, bolje od nekog bloga u nastavcima. Vidi se i da ima iskustva sa sličnim knjigama. Album po album, podseća nas na neke pesme koje treba ponovo slušati, ali i da postoje neke koje smo zanemarili. Zašto nisam više razmišljao o Drvenoj pesmi, Čoveku sa mesecom u očima i Naopakoj bajci?
A pogotovo nisam decenijama razmišljao o U razdeljak te ljubim. Bio sam dete kad sam je čuo, ali da se nisam setio kasnije na koji razdeljak misli?
Osim muzike, autor nas vodi i kroz političke događaje i noviju istoriju. Taj deo knjige je najlošiji. Skoro da zvuče kao su prepisani iz Vikipedije, ali pretpostavljam da se nije moglo bez toga.
October 1, 2023
"Đorđe Balašević je bio nadahnut čovek sa ciljem, čovek velikih snova. Lepše i tačnije od bilo koga drugog opevao je naše zanesenjaštvo, naše utopije. U najcrnijim vremenima, njegove reči bile su lampioni čežnje za drugačijim, nežnim, neiskvarenim svetom.
...
Od njega nam ostaju pesme zbog kojih nam ja ponekad mokro ispod očiju, ali zahvaljujući kojima duša uvek oživljava u nadanju.
Ostaju nam pesme uz koje lakše krpimo ostarela srca.
I ostaje nam to što se volimo."
...
Od njega nam ostaju pesme zbog kojih nam ja ponekad mokro ispod očiju, ali zahvaljujući kojima duša uvek oživljava u nadanju.
Ostaju nam pesme uz koje lakše krpimo ostarela srca.
I ostaje nam to što se volimo."
September 18, 2022
PANONSKI ADMIRAL(emotivni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića)-IVAN IVAČKOVIĆ
✒"knjige su spomenici,a odgovornost velika"
❤Po mom mišljenju,uspeo je Ivačković da sagradi spomenik dostojan Balaševića
❤Od tri biografije koje sam čitala od ovog autora(Rolling Stones,Azra,Balašević)-ova ima najširi emotivni okvir.
❤Često sam zaplakala,ali sam se isto toliko često i nasmejala,jer knjiga budi uspomene na neke periode kada su pojedine Đoletove pesme ušle u moj život. I pored ogromne tuge zbog njegovog odlaska,knjigu sam ipak završila s osmehom,kao što sam sa svakog koncerta Đorđa Balaševića izlazila raznežena i nasmešena.
🎧Kao što je moja draga @contessa_tamara u svojoj recenziji napisala-ova knjiga se čita i sluša.
📰Ivačković analizira album po album,pesmu po pesmu,stih po stih. Objektivno i precizno hvata svaki ton i svaku melodiju.
📰Tu su i anegdote i biografski podaci,i istorijski podaci,jer sve to jeste deo biografije Đorđa Balaševića i biografija svih nas koji smo živeli u više drzava a da se nismo makli s mesta.
📰Koliko god emotivno,delo je pošten novinarski posao. Tome doprinose stvari koje bi trebalo da budu obavezne kad se neko poduhvati pisanja biografije neke važne osobe-fotografije s opisima ko je na slici,kada i gde je snimljena i ko je autor i naravno-opsežan spisak literature i izvora.
❤Da završim još jednim citatom i zaključkom
✒"Pevajući o ravnodušnosti vremena prema čoveku,ali i čovekovoj slobodi iznikloj iz bespomoćnosti spram vremena,uspeo je da prevari prolaznost i produži se u pesmama uzdignutim iznad svakog doba i bilo kojeg naraštaja."
❤Sme li biografija da bude poetično-emotivna? Da,kad govori o poeti. 😊
#7sensesofabook #bookstagram #readingaddict #literature #knjige
✒"knjige su spomenici,a odgovornost velika"
❤Po mom mišljenju,uspeo je Ivačković da sagradi spomenik dostojan Balaševića
❤Od tri biografije koje sam čitala od ovog autora(Rolling Stones,Azra,Balašević)-ova ima najširi emotivni okvir.
❤Često sam zaplakala,ali sam se isto toliko često i nasmejala,jer knjiga budi uspomene na neke periode kada su pojedine Đoletove pesme ušle u moj život. I pored ogromne tuge zbog njegovog odlaska,knjigu sam ipak završila s osmehom,kao što sam sa svakog koncerta Đorđa Balaševića izlazila raznežena i nasmešena.
🎧Kao što je moja draga @contessa_tamara u svojoj recenziji napisala-ova knjiga se čita i sluša.
📰Ivačković analizira album po album,pesmu po pesmu,stih po stih. Objektivno i precizno hvata svaki ton i svaku melodiju.
📰Tu su i anegdote i biografski podaci,i istorijski podaci,jer sve to jeste deo biografije Đorđa Balaševića i biografija svih nas koji smo živeli u više drzava a da se nismo makli s mesta.
📰Koliko god emotivno,delo je pošten novinarski posao. Tome doprinose stvari koje bi trebalo da budu obavezne kad se neko poduhvati pisanja biografije neke važne osobe-fotografije s opisima ko je na slici,kada i gde je snimljena i ko je autor i naravno-opsežan spisak literature i izvora.
❤Da završim još jednim citatom i zaključkom
✒"Pevajući o ravnodušnosti vremena prema čoveku,ali i čovekovoj slobodi iznikloj iz bespomoćnosti spram vremena,uspeo je da prevari prolaznost i produži se u pesmama uzdignutim iznad svakog doba i bilo kojeg naraštaja."
❤Sme li biografija da bude poetično-emotivna? Da,kad govori o poeti. 😊
#7sensesofabook #bookstagram #readingaddict #literature #knjige
July 19, 2022
Moglo je i moralo je daleko bolje, zanesenije i nadahnutije.
January 10, 2023
ovo je jedna veoma dobro-loša knjiga - i to mišljenje nije zasnovano na činjenici da pisac i ja definitivno imamo drugačiji ukus.
zapravo, može mnogo toga da se nauči iz ivačkovićeve posvećenosti temi i načinu predstavljanja, što je vidljivo u samom sklopu rečenica i temeljnom, znanjem i iskrenom emocijom potkovanom, sadržaju.
međutim, sve deluje nedovršeno. argumenti su mlaki i previše subjektivni, akcenat na političku situaciju u drugom delu knjige, iako je kvalitetan, nema odgovarajuću protivtežu u prvom delu, a neke stvari (kao npr. aranžerski domet josipa bočeka) su konstantno negativno prikazivane, sa eventualno ponekom rečju koja ima za cilj da ih “rehabilituje”, ali to se ne čini uspešno. takođe, konstantno uzdizanje u nebesa pesama istog tipa (iako to možda nije primetno na prvu, to je uvek klasična yugo-rock balada u harmonskom molu, postoji taj specifičan zvuk, olovno težak, prepoznatljiv bilo da je na električnoj gitari, violini, sintu, klaviru) me je na kraju dovela do toga da želim argument, stvaran argument, za svaku od njih - jer nakon uočavanja ove paralele koja jasno otkriva ukus autora - iznetim više nisam verovala.
i uprkos svemu tome, čitanje ove knjige je bilo jedno duboko emotivno zadovoljstvo. zašto? možda zato što sam, na isto subjektivan način koliko je i autor pristupio ovom tekstu, shvatila neke svoje stavove koji su isplovili na površinu baš zato što se ne slažu sa onima koje sam pročitala. i shvatila na koje stvari lično obraćam pažnju u balaševićevim pesmama, a koje nisam našla među ovim stranicama. a do svega toga ne bih došla da nisam pročitala sve ono što je ivačković, sa već pomenutom strašću, izneo i zapisao.
i dalje ne mislim da je ovo završena knjiga, ali s obzirom da je prva - verovatno i ne treba da bude. posle ove imam inspiraciju da stvorim, i sigurno nisam jedina. i možda je to baš njena najjača vrlina.
4/5
zapravo, može mnogo toga da se nauči iz ivačkovićeve posvećenosti temi i načinu predstavljanja, što je vidljivo u samom sklopu rečenica i temeljnom, znanjem i iskrenom emocijom potkovanom, sadržaju.
međutim, sve deluje nedovršeno. argumenti su mlaki i previše subjektivni, akcenat na političku situaciju u drugom delu knjige, iako je kvalitetan, nema odgovarajuću protivtežu u prvom delu, a neke stvari (kao npr. aranžerski domet josipa bočeka) su konstantno negativno prikazivane, sa eventualno ponekom rečju koja ima za cilj da ih “rehabilituje”, ali to se ne čini uspešno. takođe, konstantno uzdizanje u nebesa pesama istog tipa (iako to možda nije primetno na prvu, to je uvek klasična yugo-rock balada u harmonskom molu, postoji taj specifičan zvuk, olovno težak, prepoznatljiv bilo da je na električnoj gitari, violini, sintu, klaviru) me je na kraju dovela do toga da želim argument, stvaran argument, za svaku od njih - jer nakon uočavanja ove paralele koja jasno otkriva ukus autora - iznetim više nisam verovala.
i uprkos svemu tome, čitanje ove knjige je bilo jedno duboko emotivno zadovoljstvo. zašto? možda zato što sam, na isto subjektivan način koliko je i autor pristupio ovom tekstu, shvatila neke svoje stavove koji su isplovili na površinu baš zato što se ne slažu sa onima koje sam pročitala. i shvatila na koje stvari lično obraćam pažnju u balaševićevim pesmama, a koje nisam našla među ovim stranicama. a do svega toga ne bih došla da nisam pročitala sve ono što je ivačković, sa već pomenutom strašću, izneo i zapisao.
i dalje ne mislim da je ovo završena knjiga, ali s obzirom da je prva - verovatno i ne treba da bude. posle ove imam inspiraciju da stvorim, i sigurno nisam jedina. i možda je to baš njena najjača vrlina.
4/5
July 26, 2024
Kad je o Balaševiću riječ, ne mogu dati manju ocjenu. Balašević je uspomena na moju mladost, Balašević su sjećanja na koncerte po Sloveniji, Hrvatskoj, pjevanje Ringišpila iz sveg glasa, Balašević su i suze radosnice i suze od smijeha. A bilo je i onih od tuge.
Autor je dao prikaz njegovih albuma od samih početaka. Prikaz je to i zemlje koja je išla prema svome kraju, a koja je bila neizostavan dio Balaševićevih stihova.
Mlađa sam od autora nešto manje od 20 godina tako da sam se s glazbom Đoleta upoznala kad je on već iza sebe imao najuspješnije albume i nezaboravne stihove, a autor knjige dao mi je uvid u neke dijelove Balaševićeva stvaralaštva i društveno-političkih prilika o kojima nisam dovoljno znala.
Ima puno rečenica koje bih rado prepisala, izdvojit ću samo dio s kraja knjige.
"Bez obzira na to je li pjevao o svojoj zemlji, svom gradu, ljudskim osjećajima i sudbinama ili ravnoteži među zvijezdama, Balašević je stvarao stihove koji su nas oduševljavali ljepotom izradbe. Njegova poezija nije ni akademsko znanje bez uzbuđenja ni spektakl bez intelekta. Tom poezijom jedinstvenog karaktera i izraza posijao je sjeme nostalgije, snova i ljubavi. Posijao je misli koje nas nadahnjuju, bogate i odgajaju..."
Autor je dao prikaz njegovih albuma od samih početaka. Prikaz je to i zemlje koja je išla prema svome kraju, a koja je bila neizostavan dio Balaševićevih stihova.
Mlađa sam od autora nešto manje od 20 godina tako da sam se s glazbom Đoleta upoznala kad je on već iza sebe imao najuspješnije albume i nezaboravne stihove, a autor knjige dao mi je uvid u neke dijelove Balaševićeva stvaralaštva i društveno-političkih prilika o kojima nisam dovoljno znala.
Ima puno rečenica koje bih rado prepisala, izdvojit ću samo dio s kraja knjige.
"Bez obzira na to je li pjevao o svojoj zemlji, svom gradu, ljudskim osjećajima i sudbinama ili ravnoteži među zvijezdama, Balašević je stvarao stihove koji su nas oduševljavali ljepotom izradbe. Njegova poezija nije ni akademsko znanje bez uzbuđenja ni spektakl bez intelekta. Tom poezijom jedinstvenog karaktera i izraza posijao je sjeme nostalgije, snova i ljubavi. Posijao je misli koje nas nadahnjuju, bogate i odgajaju..."
September 7, 2025
Се чита со неговите песни во позадина, албум по албум….
January 22, 2023
Samo prestani da kritikuješ omote albuma
August 30, 2023
Kao i sve što pročitam, a uključuje Balaševića, savršeno je. ✨️ Malo zna biti dosadno, ali kad se sve sabere i oduzme odlična knjiga (bitno da je o Balaševiću). 🌸
June 25, 2023
Fenomenalna knjiga i vrhunski osvrt na diskografiju neprežaljenog Đorđa Balaševića. Izvanredno štivo koje bih preporučio svakom ljubitelju njegovog lika i djela. Svi mi koji volimo Balaševića i njegove pjesme, uz ovu knjigu ga još više volimo i još nam više raste u očima...Definitivno je zaslužio ovakvu biografiju, a autoru svaka čast na ovoj veličanstvenoj knjizi <3
February 28, 2024
Uzivala sam u ovoj knjizi, toliko da bih sada uzela da je citam ponovo. Jedino sto bih volela je da je napisan i tekst pesama o kojima se prica. Ovako sam morala da trazim pesme ili tekstove, sto mi je malo produzilo vreme citanja. A mozda mi je bas to dalo priliku da uzivam u Djoletovoj muzici. :)
August 12, 2022
Četiri zvjezdice samo zbog truda autora oko prikupljanja svih informacija i podataka o diskografiji.
March 25, 2024
Prilično subjektivna knjiga, na momente i dosadna. Jedino što je zaista dobro je Ivačkovićev besprekorni stil, otuda i 3 zvjezdice.
May 10, 2024
Izrazito zanimljiv pregled Balaševićevih albuma i pjesama
September 26, 2023
Drugi bi sve imalo smisao, drukčije bih život pisao, da sam znao da postojiš - Olivera…
January 9, 2023
U podnaslovu djela Panonski admiral stoji:
“Emotivni vodič koz diskografiju Đorđe Balaševića“.
I to je upravo ono što ćete dobiti, emotivni vodič kroz glazbeni opus mnogima tako bliskog i najdražeg umjetnika, kroz oči autora knjige, doduše iznimno potkovanog činjenicama i poznavanjem muzike malo bolje od „pukog slušanja“, stručno i znalački napisan.
Panonski admiral nije samo knjiga o Đoletovom opusu, već introspekcija prošlih vremena, priča o krahu Jugoslavije, ratu i stradanjima, priča o jugoslovenskoj (neponovljivoj) muzičkoj sceni.
Panonski admiral nije Đoletova biografija, iako je prožeta činjenicama koje jesu Đole.
Ispričana/ispisana kroz eseje počevši od njegove prve pjesme otpjevane ukućanima pa preko njegovih singlica, bendova i svakog abuma. Svaki esej otkriva nešto novo, posebno nama, nekim novim klincima rođenim krajem osamdesetih i početkom devedesetih.
Knjigu sam čitala smijući se i plačući, često u isto vrijeme, jer čitajući o nekim pjesmama budile su se uspomene u meni o vremenima kada su me te pjesme prvi put pronašle, kada su me promijenile, kada sam se njima tješila i kažnjavala. A budimo realni, svatko ko je dobro „zagrizao“ u Balaševizam je njegove pjesme tako živio.
Čitajući, nisam se mogla oteti dojmu da autor kroz knjigu, i za sebe i za nas, pokušava da dokuči odakle baš da Đole postane i ostane simbol „bratstva&jedinstva“, ne kao izraza nego kao životne istine, predstavnik ljudi iz raspadnute države koji su iznad svih podijela, posebno vjerskih i nacionalnih. Ne treba nam odgovor. Dovoljno nam je da je bio, da je pokazao kako se može.
Knjiga je lijepa, topla i otvara jedan novi svijet tako da i oni koji nisu očarani Balaševićem ali jesu glazbom generalno (kao moj muž) će uživati u čitanju.
“Emotivni vodič koz diskografiju Đorđe Balaševića“.
I to je upravo ono što ćete dobiti, emotivni vodič kroz glazbeni opus mnogima tako bliskog i najdražeg umjetnika, kroz oči autora knjige, doduše iznimno potkovanog činjenicama i poznavanjem muzike malo bolje od „pukog slušanja“, stručno i znalački napisan.
Panonski admiral nije samo knjiga o Đoletovom opusu, već introspekcija prošlih vremena, priča o krahu Jugoslavije, ratu i stradanjima, priča o jugoslovenskoj (neponovljivoj) muzičkoj sceni.
Panonski admiral nije Đoletova biografija, iako je prožeta činjenicama koje jesu Đole.
Ispričana/ispisana kroz eseje počevši od njegove prve pjesme otpjevane ukućanima pa preko njegovih singlica, bendova i svakog abuma. Svaki esej otkriva nešto novo, posebno nama, nekim novim klincima rođenim krajem osamdesetih i početkom devedesetih.
Knjigu sam čitala smijući se i plačući, često u isto vrijeme, jer čitajući o nekim pjesmama budile su se uspomene u meni o vremenima kada su me te pjesme prvi put pronašle, kada su me promijenile, kada sam se njima tješila i kažnjavala. A budimo realni, svatko ko je dobro „zagrizao“ u Balaševizam je njegove pjesme tako živio.
Čitajući, nisam se mogla oteti dojmu da autor kroz knjigu, i za sebe i za nas, pokušava da dokuči odakle baš da Đole postane i ostane simbol „bratstva&jedinstva“, ne kao izraza nego kao životne istine, predstavnik ljudi iz raspadnute države koji su iznad svih podijela, posebno vjerskih i nacionalnih. Ne treba nam odgovor. Dovoljno nam je da je bio, da je pokazao kako se može.
Knjiga je lijepa, topla i otvara jedan novi svijet tako da i oni koji nisu očarani Balaševićem ali jesu glazbom generalno (kao moj muž) će uživati u čitanju.
September 2, 2024
You can read my review (in Slovene) at https://maticpise.com/2024/09/02/pano...
Displaying 1 - 20 of 20 reviews