Najnoviji roman Mirjane Bobić-Mojsilović. Urbana priča o ženama. Glavne ličnosti su četiri žene, četiri glumice sa četiri različite sudbine. One se iznenada spajaju u istoj tački, kada dobiju poziv da dođu na snimanje filma "čuvenog režisera" Borisa Pavlovića. Istovremeno ovo je priča o samoći, traganju za ljubavlju, sećanju. "Gde god da stignem, neko je već bio tu, pre mene", kaže junakinja dela čiji je naslov preuzet iz čuvene pesme Arsena Dedića: "Ono sve što znaš o meni, to je stvarno tako malo, u dvije riječi tek bi stalo..."
Četiri žene i jedan muškarac za kojim njih tri čeznu, jer je on taj koji ih je prevario i napustio. One su sa 45 već ocvale, iako su ljepotice, glumice. Jedna je u braku s bogatim Apolonom koji je vara jer je stara brate, a ona bi isto ovog starog. On je oronuo ali muškarcima se to prašta, on je ipak genije, a čak i ova najmlađa priznaje da u njemu ima neka magnetska privlačnost. I to vam je mili moji napisala jedna žena u 21. vijeku. Nadam se da nikome nije palo na pamet da ovo prevodi pa da se brukamo, mislim da nije, jer hej ipak je ovo za domaću publiku.
Knjiga je zanimljiva, drži pažnju, ali nekako mi se čini da je se za 3 meseca više neću sećati, suviše predvidiva i lagana. Mislim da Bobićka ima dosta boljih knjiga.
Odlična ideja za nekakav scenarij, okej napisano, ali zaostala tematika. Njih tri odrasle uspješne žene patetično pate za naduvanim kretenom koji ih je sve varao/ostavio prije 10 godina ko da je bogom dan de molim te. Imala sam veća očekivanja.