Srđa Popović (1937–2013), rođen u Beogradu; Pravni fakultet je završio 1961. i postao partner u porodičnoj advokatskoj kancelariji koju je 1933. osnovao njegov otac Miodrag. Ubrzo je postao najistaknutiji advokat ljudskih prava u Jugoslaviji.
Branio je i mladog Zorana Đinđića, Brigitte Mohnhaupt iz grupe Baader-Meinhof, Vojislava Šešelja, Dušana Makavejeva, Milorada Vučelića, Mihajla Markovića, Miću Popovića, Predraga Čudića, Nebojšu Popova, Vladimira Mijanovića zvanog Vlada Revolucija, Milana Nikolića, Božidara Jakšića, Mihajla Mihailova, Momčila Selića, Dobroslava Paragu, Gojka Đoga, Milana Milišića, Vladimira Šeksa, Andriju Artukovića, “Beogradsku šestoricu”, profesore izbačene sa Filozofskog fakulteta…
Pripadao je peticionaškom pokretu i bio pokretač i potpisnik peticija za ukidanje člana 133 (delikt govora), za ukidanje smrtne kazne, za donošenje zakona o amnestiji, za uvođenje višestranačkog sistema u SFRJ…
1976. je jedan od osnivača Svetske asocijacije pravnika;
1990/91. je predsednik Evropskog pokreta u Jugoslaviji;
1990. pokreće prvi privatni medij u Jugoslaviji, nedeljnik Vreme;
1993/94. je član Savetodavnog odbora Helsinškog odbora za ljudska prava u Njujorku;
1993. dobija nagradu Vladavina prava, njujorške sekcije American Bar Association.
Posle dolaska Miloševića na vlast, iselio se sa porodicom u SAD; na rodnu Palilulu se vratio 2001. Suđenje za atentat na premijera Zorana Đinđića je njegov poslednji veliki proces, na kojem je bio advokat porodice Đinđić
Autor je knjiga: Kosovski čvor – drešiti ili seći (sa grupom autora) 1990, Put u varvarstvo 2000, Poslednja instanca I, II, III 2003, Nezavršeni proces 2007, One gorke suze posle 2010.