Dijete rata: Kad je ljiljan prestao cvjetati

by Amir Redzic

Na području bivše Jugoslavije, u južnoj Evropi, nacionalistička agresija razgoni nevine građane koji tamo žive generacijama. Zemlja se raspada, što mnogi stranci u svijetu nazivaju građanskim ratom u Bosni. Ali istina je da se jednostavno pored svih događaja sistematski dešavaju masovna ubistva. Desetogodišnji dječak opisuje svoj bijeg iz haosa. Vođen svojom voljom da preživie, on, njegova majka i dva brata su izloženi nevjerovatnim naporima da sačuvaju živote. Cijeli taj put preživljavanja preko bivše Jugoslavije, koji ih konačno vodi u Njemačku, okarakterisan je gubitkom najbližih.

Knjiga Kriegskind (Dijete rata) je izvorno napisana na njemačkom jeziku ali prevedena i na druge nacionalne jezike. Autor je, zbog ratnih dešavanja, bio prisiljen pobjeći iz svoje domovine Bosne i Hercegovine. Utočište pronalazi u Njemačkoj gdje odrasta i uči. Vremenom je usavršio znanje njemačkog jezika. Autor je za pisanje knjige svjesno i namjerno odabrao njemački jezik kako bi objasnio samu tematiku i ratna događanja svima koje zanima, ali i onima iz drugih zemalja. Stoga je osnova za prijevod knjige Dijete rata upravo njemačka verzija teksta knjige.

277 pages, Hardcover

Published April 24, 2022

About the author

Amir Redžić rođen je 1982. godine u gradu Prijedoru u Bosni i Hercegovini, tamo je živio do svoje 10. godine. Kada je 1992. izbio rat u Bosni, pobjegao je u Njemačku i tamo odrastao.

Vjerujući da sve može postići, pokušao je nekoliko stvari. Od tjelohranitelja do osnivanja kompanije. Ali nije bilo tako lako bez finansijskog jastuka i obrazovanja. Tako je Amir odlučio krenuti od nule i krenuo u industriju. Počeo je od dna, pogledao okolo i ovaj put je napredovao u pravom smjeru.

Odlučio je da nastavi školovanje da postane industrijski predradnik, a istovremeno je gutao jednu knjigu za drugom sve dok nije odlučio da napiše svoju priču. Vremenom se Amir razvio u majstora u štamparskoj industriji.

Osim toga, rano u mladosti bio je primljen u karate tim visokih performansi. U svojoj sportskoj karijeri, Amir je osvojio bezbroj domaćih i međunarodnih medalja.

Upoznao je svoju ženu i sa njom zasnovao porodicu. Amir je sada otac dvoje djece i malo manje pažnje posvećuje svom sportu. Njegova velika ljubav je porodica i druženje sa najmilijima.

Reviews

[Muamer · Rating 5 out of 5]

Pročitao sam na desetine ispovijesti ljudi koji su preživjeli genocid u Bosni i Hercegovini. Međutim, ovo je jedna od najboljih, ako ne i najbolja ispovijest koju sam pročitao.

Autor na veoma upečatljiv način uspijeva prenijeti tugu za voljenim ocem, fantastično prenosi strah, patnju i neizvjesnost na čitaoca. Kroz knjigu se provlači i zahvalnost ljudima koji su im pomogli na bilo koji način tokom agresije i trnovitog puta do Njemačke. Posebno se izdvaja ljubav i poštovanje prema bratu Almiru – cijela knjiga je prepuna divljenja prema petnaestogodišnjem dječaku koji je preko noći postao glava porodice.

Autor na kraju knjige dodaje spisak ubijenih ljudi iz njegovog sela. Tu se čitalac može uvjeriti u razmjere genocida i monstruoznost počinilaca. Nemoguće je ne primijetiti cijele porodice, pa čak i po tri generacije, koje su svirepo ubijene.

Jedna manja zamjerka odnosi se na prijevod knjige. Imam utisak kao da je knjiga prevedena pomoću Google Translate-a, pa tekst djeluje pomalo neprirodno. Čini mi se da je dosta toga doslovno prevedeno s njemačkog na bosanski. Ono što ima smisla na njemačkom, kada se doslovno prevede, na bosanskom ne zvuči baš najjasnije, pa neko ko ne zna njemački može ostati zbunjen.

Uprkos tome, ovo je zaista fantastična knjiga i preporučujem je svakome da je pročita.

[Rami · Rating 5 out of 5]

Tolles Buch bei dem man während dem Lesen mit den Tränen kämpfen musste!

[Drina · Rating 5 out of 5]

Mein Lieblingsbuch ❤️

[Theresa Clauson · Rating 5 out of 5]

I’ve had the pleasure of meeting Amir through work, and when he told me he wrote a book, he gave me a copy. He explained that it was a story of his life and his time as a child living through a genocide.

I wasn’t sure what to expected, but wow. How he described the cruelty and inhumanity of the Bosnia ethnic war—if you could even call it that; it was much more like a one-sided slaughter—reminded me of Night by Elie Wiesel. I was horrified with nearly every page I read, and even when Amir wrote of the glimmers of happiness while fleeing, it seemed so bittersweet in comparison to the war continuing to happen.

This book is difficult to read, but I would recommend it to everyone. It’s the type of history that needs to be told in hopes it’s not repeated.