Čitanje bajki unapređuje koncentraciju i pamćenje, podstiče razvoj uma, mašte i kritičkog razmišljanja, uspostavlja empatiju i samosvest, razvija jezičke veštine, a sve to se značajno odražava na postignuća u školovanju i životu. U vreme kad je obrazovanje bilo usmeno i u okviru uže zajednice, bajke su i nastajale baš iz tih razloga. One su oduvek bile neizostavni deo dečjeg obrazovanja i odrastanja, a svako novo vreme donosilo je nove bajke.
Sada je vreme da se upoznate sa prvih sedam Bajki Uroša Petrovića.
Uroš Petrović je rođen 1967. godine. Pored književnosti, bavi se ilustracijom, fotografijom i dizajnom. Objavljivao je priče, članke, pesme, ilustracije i fotografije u mnoštvu letopisa, dnevnih novina, časopisa i antologija (Letopis Matice srpske, National Geographic, Politika, Mons Aureus, Znak Sagite, Detinjstvo, Genius Domus, Refoto, Naš trag, Putevi kulture, Emitor, itd).
Kao autor epa Usudi Balkana, koji sadrži 10.000 rimujućih strofa na jednoj stranici A4 formata, uveo je u upotrebu pojam kombinatorne poezije. Nagrađivan za prozu, poeziju i umetničku fotografiju. (dva puta nagrada Dositejevo pero, dva puta nagrada Neven, nagrada kompanije Novosti Gordana Brajović, nagrada Zmajevih dečjih igara Rade Obrenović, najuspešniji autor Atipike, i nagrada za prozu - Knjaževac, nominacija za međunarodnu nagradu Mali Princ za roman Aven, povelja Momčilo Nastasijević za poeziju, Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, itd.)
Osnivač je i urednik globalnog Mensa World Photo Cup-a. Izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi ilustracije i fotografije, u zemlji i inostranstvu. Jedan je od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu. Član je međunarodnih udruženja umetnika Vinci Artists i Poetic Genius Society. Predsednik je Mense Srbije.
Rođen je u Gornjem Milanovcu, od 1975. živi i radi u Beogradu.
Zagonetne priče Uroša Petrovića su dobitnik nagrade Neven za najbolju naučno popularnu knjigu i nagrade Dositejevo pero (2008).
Peti leptir proglašen je od strane Zmajevih dečjih igara za najbolji roman za decu i mlade u 2007. godini i dodeljena mu je nagrada Rade Obrenović.
Knjiga Misterije Ginkove ulice dobila je nagradu kompanije Novosti "Gordana Brajović", kao i nagradu "Neven".
Bibliografija: 1. Aven i jazopas u Zemlji Vauka, roman, 2003, 2005. 2. Priče s one strane, pripovetke, 2004. 3. Zagonetne priče - knjiga prva, 2006. 4. Zagonetne priče - knjiga druga, 2006. 5. Peti leptir, roman, 2007. 6. Zagonetne priče - knjiga treća, 2007. 7. Misterije Ginkove ulice, 2008. 8. Zagonetne priče - knjiga četvrta, 2009.
Kako je ovoliko velika kolicina lepote stala u tako malo strana? Price su lake za čitanje, imaju formu prave bajke (iako kratke), podsećaju i stilski i tematski na one stare bajke kojih se svi sećamo iz detinjstva. Originalne su i svaka je specijalna na svoj način. I kao većina tih starih bajki, svaka nosi u sebi pouku itekako bitnu za malu dečicu, a i bogami za po neku odraslu osobu. Ilustracije su predivne, preslatke, i isto onoliko originalne kao i same priče. Imaju svoj šarm i lako su prepoznatljive (imaju svoj specifičan stil). Šarmantna zbirka kratkih priča o deci punih mašte, talenata i magije, puna originalnih i magičnih ilustracija. Radujem se čitanju njegove druge zbirke i ponovnom susretu sa prelepim ilustracijama. 5/5 ✨️
Piše Karolina ( 8 godina) Uroš Petrović-Bajke, prvih sedam Od bajki se raste i od bajki se stvara sreća. A bajke Uroša Petrovića nisu nalik onim pričama o princezama i prinčevima sa kojima sam odrastala. Ovo su neke nove i vrlo mudre bajke, kojima nisu potrebna kraljevstva ni plemići, već gde i obični ljudi stvaraju svoje neobične priče. I sam naziv je rekao, knjiga sadrži sedam magičnih priča a one su magične zato što su neobične , a završavaju se vrlo zanimljivo. U prvoj se upoznajemo sa jednim vrlo posebnim kitom na dalekom severu. On će nas naučiti bitnosti neobičnog prijateljstva . U drugoj se upoznajemo sa neverovatnom devojčicom koja ima talenat da pelsom stvori kišu. Ne trebam ni da pomenem da svaka priča nosi posebnu poruku, vrlo važnu za odrastanje. Meni su omiljene dve priče-jedna je Lirin glas, jer govori o devojčici koja je predivno pevala ali se jedna stara gospodja jako srdila zbog tog prelepog glasa. Na kraju, uprkos lošim namerama te starije žene, priča nas vodi do divne poruke jer je spojila mladu devojčicu i staru gospođu kojoj je pružila priliku da i svoj stari glas pokaže svetu, te su obe završile na sceni. Ponekad je ljubomora zapravo način da shvatimo da stvari možemo da uradimo i drugačije. To je poruka Lirine priče. Druga omiljena govori o devojčici sa trubom koja je kroz sviranje uspela da učini kokoške ljutim i borbenim, jer to je dedina truba iz davnog rata .Roditelji nisu bili oduševljeni ovim darom i mislili su da on nema smisla sve dok jednog dana šakali nisu provalili u njihovo seosko dvorište. Devojčica ih je spasla svojom trubom i ratobornim kokoškama koje je melodija pozvala da se bore kao da su u ratu. Brzo su oterale uljeze iz dvorišta i postale heroji. Tako da sam naučila da svaki talenat ima svoju namenu, čak i onaj koji je jako čudan. Ostale tri bajke ostaviću da vas zagolicaju , jedino što mogu da garantujem je da su pune svoje neobične magije kao i ove ostale. Uroš Petrović je napisao i drugih sedam bajki koje jedva čekam da oživim u svojoj sobi pred spavanje.