Autorka bestselera Grabiljivica i Ljubav u doba kokaina
Po istinitim događajima
Upoznala sam ga prvog dana srednje škole. Goran je bio četvrta godina, i ceo dan mi nije izlazio iz glave. Bio je lep, visok i zgodan, a bledo mršavo lice ne samo da ga je činilo otmenim već je isticalo krupne crne oči, izražene jagodice i pune crvene usne. Posle škole mi je prišao i izgovorio: „Sad si moja.“
U dubini Banjičke šume, daleko od trim-staze, imali smo svoj panj. Tu sam popušila prvu cigaretu, popila prvo pivo, prvi put dozvolila Goranu da gurne ruku pod moju majicu. Tu, na tom panju, izgovorila sam „da“ kada me je pozvao da idemo kod njega. Goranova soba izgledala je kao da ne pripada stanu u kojem se nalazi. Zidovi su bili tamnosivi, ormar, radni sto i krevet crni, a roletne spuštene. Zapalio je crvenu sveću i tek tada sam videla da na zidu piše: „Čini šta ti je volja i neka ti to bude jedini zakon.“ Na slikama pored natpisa bile su lobanje jarca, pentagrami, naopako okrenuti krstovi… Osetila sam neki nemir u stomaku, a unutrašnji glas mi je govorio: „Beži odavde.“ Ali me je glad sprečila u tome. Neutoljiva glad za Goranom, koja me je s vremenom potpuno preobrazila. Nisam više bila nežna, slaba, ranjiva devojčica.
Moj spoljni izgled se razlikovao od unutarnjeg, pa sam jednog dana odlučila da ih uskladim. Lik u ogledalu mi se nasmešio i zadovoljno namignuo. Crna duga ravna kosa, potpuno bela koža, oči uokvirene crnim i usne kao krv crvene odavali su moć. Obukla sam crnu mini-haljinu, crne mrežaste čarape, crne salonke, zamahnula kosom i, iskoračivši iz svoje stare ljušture, izašla iz stana. Ritmički bat flekica na tankim visokim štiklama odzvanjao je hodnikom zgrade i podsećao na zvona koja pozivaju na misu. Na moju prvu crnu misu…
Simonida Milojković, jedan od najčitanijih savremenih srpskih pisaca, član je Udruženja književnika Srbije.
Književnošću se bavi od 2007. godine, kada je izašla njena prva knjiga Grabljivica, najprodavaniji roman na Balkanu u poslednje tri decenije, čiji je tiraž dosegao neverovatnih 210.000 primeraka. Britanska izdavačka kuća Pegasus, jedna od najuglednijih na svetu, proglasila je Grabljivicu vrhunskim delom savremene svetske književnosti i objavljuje ga za celo englesko govorno područje kao The Lady Predator.
Roman Ljubav u doba kokaina odmah po objavljivanju postaje bestseler i dospeva do vrha liste najprodavanijih knjiga u regionu.
Simonida Milojković u saradnji sa produkcijom „Prizor“ postavlja na scenu dramu Ljubav u doba kokaina, a širom regiona počinje da drži predavanja i organizuje tribine u cilju prevencije narkomanije kod mladih.
Romanom Žena, osim vrhova čitanosti, dosegnula je i prvog pisca koji je u našoj književnosti literarizovao istinitu priču iz malo poznatog sveta transrodnih osoba.
U romanu Dijagnoza: ljubav, vrhunskom ljubavnom psihotrileru, bavi se pitanjem da li je zaljubljenost vrsta psihoze i stvara li zavisnost poput narkotika.
Roman U zagrljaju princa tame donosi uzbudljiv i zastrašujući ljubavni triler. To je istinita priča devojke koju njen mladić uvodi u satanističku sektu.
Autorka je šesnaest godina bila novinar u dnevnom listu Blic.
Simonida u svim svojim knjigama obrađuje teme koje su značajne za naše društvo, ali uvek me odbija autorkin stil pisanja. Mnogo je jednostavan, nema nikakvih ukrasa, ponekad se provuče neka kliše "pametna" rečenica koju smo već milion puta čuli. Međutim, kada vidim da je autorka izbacila novu knjigu, nešto me vuče da je pročitam.
U ovom romanu je reč vrbovanju omladine od strane jedne satanističke sekte. Priča kao priča je sasvim korektna i osvešćujuća, inspirisana istinitim događajima, što smo i navikli od autorke. Pročitala sam je u dahu sa nekolicinom pauza zbog same tematike.
Ovu knjigu, kao i njene ostale romane bih preporučila tinejdžerima, baš zbog stila pisanja koji im neće biti opterećujući, ali još bitnije zbog samih tema koje obrađuje na dobar način.
Roman prati petnaestogodišnju Milicu koja potiče iz destruktivne porodice, oseća se zanemareno od strane roditelja. Sticajem okolnosti upoznaje tri godine starijeg Gorana. On je lep, zgodan, san svake devojke u školi. Međutim, ona ni ne sluti da se iza lepog lika krije vuk u jagnjećoj koži. Milica postaje lak plen lovca na duše otelotvorenog u liku Satane. Da li je Milica dovoljno jaka da se odupre slatkorečivom muškarcu spremnom na sve? Ko će odneti trijumf u večitoj borbi dobra i zla?
"Izgleda da se ne zaljubljujemo u to kakav je neko, već u to kakvi smo mi kada smo sa tom osobom. A ja sam sedeći letela!"
Simonida piše pitko, lagano. Manje od dva sata mi je bilo potrebno da pročitam roman čiji sadržaj nikada neću zaboraviti. Iako se njene knjige čitaju u dahu, nakon njih ostaje gorak ukus u ustima. U novom romanu bavi se temom sekti, i nesagledivim posledicama koje ostavljaju za sobom. Simonida je imala hrabrosti da sve javno iznese i napiše do najsitnijih detalja, toliko slikovito da ti bude muka dok čitaš. Bilo mi je mučno da čitam opise sektaških rituala, ubijanje životinja, orgija u kojoj su uključena deca, pa čak i nekrofilija. Radnja teče brzo ne ostavljajući prostora da dođete do daha. Nisu mi smetali pojedini sporedni likovi koji nisu dovoljno razrađeni, na momente situacije u kojima se nalaze deluju pomalo naivno. Svakako bi se postigao jači efekat da se likovima pristupilo sa psihološke strane u većoj meri. Inače, roman je inspirisan autentičnim pričama ljudi koji su bili žrtve satanizma. Veliku zahvalnost duguje i našem poznatom sektologu Dimitriju Pastuoviću bez čijih sugestija roman ne bi poprimio široke razmere i srušio sve barijere postavivši ga na pijedestal srpske moderne proze.
"In nomine Dei nostri Satanas, Luciferi excelsi, introibo ad altare Dei nostri ad Dei nostri Satans Luciferi qui laetificat juventutem meam, qui regit teram."
Đavo je jedan učtiv gospodin, nikada ne dolazi nepozvan. Sekte su zlo, uglavnom regrutuju one koji su u problemu, emotivno labilne ličnosti sa kojima je lako manipulisati. Iako se Simonida temama o kojima piše deklarisala kao pisac za mlade, "U zagrljaju princa tame" je roman koji ne treba da pročitaju samo mladi ljudi, već i roditelji kako ne bi zatvaravali oči pred problemom. Pričajte sa svojom decom što više, edukujte ih, ne bežite od razgovora, nađite malo vremena za njih. Ne zaboravite, nekada je samo jedna varnica dovoljna da izazove požar.
U ovoj knjizi je Simonida zablistala kao istraživačka novinarka, ali zakazala kao spisateljica. Ima intrigantnih informacija, vidi se da je duboko "zagrebla" ispod površine ove kontroverzne teme i donekle je uspela da pruži štivo sa edukativnom crtom nalik "Ljubavi u doba kokaina", ali su i priča i likovi ostali plitki i neubedljivi. Da nisam pročitao Indigo Tamare Kučan, ili Kult Adama Nevila, bio bih možda oduševljen... ovako, nisam zadovoljan. Prolazna ocena.
Одлично за неког ко зна мало или нимало о сектама, мени је ,,Жена'' боље легла. Такође бих волео да видим да је мало више труда уложено у појединачне ликове јер, колико год да је главна јунакиња битна, споредни ликови су кварили доживљај у неким тренуцима само јер нису довољно уверљиви.
This novel is based on a true story. A high-school student becomes a member of a cult. Her new boyfriend and new friends that she met in a new school were the ones who made her join the cult. Significance of the book is that it deals with a major problem.
3/5 ⭐ I was shocked and horrified. A book that I read in one breath but after which I can't recover. Disgusting and difficult topic about sects and the way in which young, emotionally labile and unstable people are drawn into it all. My brain still can't accept that things like this actually happen.
Nakon ,,Grabljivice” i ,,Ljubav u doba kokaina” sam odlučila da dam i treću šansu ovoj autorki, ali ovo je previše. Sreća pa sam čitala u pdf-u jer ne bih mogla da prežalim da sam dala novac na ,,ovo”. Stil pisanja - amaterski. Radnja neubedljiva, previše dijaloga, nepovezanih detalja, nelogičnosti, prostakluka. Ukoliko može da se nešto valjano izvuče iz čitave priče jesu opisani obredi. Sa ovom autorkom sam završila, ovo je za mene bilo gubljenje vremena, ali radoznalost je ipak pobedila.
Istinita, zastrašujuća priča devojčice koju je u srednjoj školi zavrbovala sekta satanista. Ona je uspela da se spasi, ali mnogo mladih ljudi nije. Prema nekim podacima pola miliona ljudi u Srbiji je u nekoj sekti. Strašno!!!
Lako citljivo, interesantno, ali nije dovoljno razvijena ni radnja, niti likovi u njoj, za moj ukus. Knjiga je prekratka za to sto hoce da kaze, kao malo duza novinska reportaza. Videcu kako ce biti sa “Grabljivicom”…..