''S užitkom se čita ovaj osebujni roman Envera Čolakovića. Pred svojim očima kao da vidimo kako žive oni stari ljupki dijelovi Šeher-Sarajeva. Vidimo uske i bučne prolaze čaršije, pune života i rada. Na sve ove gledali smo mi do sada često s vanjske strane. Tako smo i shvaćali ovaj život. Usto, bilo je to još i atrakcija za strance i - ništa više. A sada nam majstorsko pero Čolakovića otkriva drugu, pravu stranu ovoga čaršijskog života. Otkriva nam dušu onih starih, šutljivih ljudi koji gotovo nepomično sjede pod starim niskim svodovima čaršijskih zgrada i zgradica, neumorno kuckajući.. " "Čolaković je dao svome Mula-Hasan dedi neke crte", piše Petar Grgec, "kojih nema ni u kojeg škrtca u svjetskoj književnosti... Ni jedna knjiga kao Čolakovićev roman ne daje tako intimnu i cjelovitu sliku čaršije, mahale i njezinih žitelja, sliku tihog kućnog života, morala i ljubavi, suosjećanja i patnje, uzleta duše i padova tijela, trpnje i nadanja. Dr Julije Benešić ne razlikuje se u svojim mišljenjima od mnogih koji su zavoljeli ovo nesvakidašnje djelo prožeto izuzetnom >Legenda o Ali-paši izvrsna je knjiga, visoko poetična priča o ljubavi Alijinoj i o njegovu samaritanstvu prema škrtcu koji je genijalno prikazan..."
Čolaković Enver je bošnjački prozaik, pjesnik i prevodilac. Prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "križni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama. Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.
This is, in my opinon, one of the best reads of all time. Unfortunately, not many people outside of the former Yugoslavia can read it since it is not translated into enough languages. If you really want to learn something useful concerning the culture and people of Bosnia, read this book! The essence of our identity is comprised in these pages.
This is one of my favourite books. I re-read it every couple of years and every time it suprises me again. Wonderful story of love, hope and achieving ones aspirations woven into colourful Bosnian history. Would recomend it to all dreamers out there. Meassage of this book is to dream big, respect others and be loyal, and if you stay true to yourself blessings will find a way to you.
U svojoj vedrini, snazi imaginacije, univerzalnosti priče i njene etičke suštine - ovaj roman ima klasičnu lepotu! Sublimne momente dostiže u Ali-pašinim snoviđenjima.
Estetska vrednost romana ne uspeva ipak da u potpunosti zaseni problematični ideološki aspekt, svakako vezan za mesto i vreme prvog objavljivanja, a koji se na jednoj strani ogleda u romantičnoj idealizaciji domaćeg tj. u poricanju mržnje i agresije u domaćoj sredini: - pa je tako Ali-pašina agresija "razdružena" od njegove istinske ličnosti i ispoljava se negde daleko van Bosne u ratu protiv tuđinaca ili pak pripovedač tvrdi da Almasa nije mrzela prvog muža, a de facto jeste; a na drugoj strani se ogleda u eksternalizaciji zla: - kriminal i verska netrpeljivost su prisutni samo izvan Sarajeva, a i tada su marginalne pojave; - a nosioci zla u Sarajevu su isključivo tuđinci: Turčin kadija, polu Turčin/polu Grk Hasan-dedo, a naročito je zlo koncentrisano u ličnosti Jevrejina lihvara.
Nista vise od djecijeg djela koje krije svoje jednodimenzionalne likove i konstantne tonove antisemitizma pod ruhom ljubavne price. Nista od supstance nije receno jer bi knjiga mogla biti prepricana u 10 recenica i citatelji bi dobili isti uzitak kao da su je cijelu procitali.
Pisac uz to pokazuje svoju izvrsnu kulturu koja mu je pridonijela poziciju kulturnog atasea u fasistickoj vladi.
Osrednje djelo koje nema svrhu ni pouku, strasno je pomisliti da uopce moze doci u razgovor "najboljeg bosanskog knjizevnog djela".
Jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Vrhunska ljubavna priča, iskrene emocije, i dokaz da se "biti dobar" ipak isplati. Ja sam je pročitala davno pa sam neke stvari i zaboravila, ali oduševljenje je još tu i svima je preporučujem.
Odlična knjiga, ali je malo manje oduševljenja prisutno u meni u odnosu na ona čitanja u djetinjstvu. Almasa je br'te mogla biti malčice svestranija, čisto da se ne zanosi non-stop muškarcima i idejom o bračnim slastima, a islam malo manje konfuzan. Ne idu br'te zapisi i gatke uz čvrst iman. Doduše, to možda nije do autora, nego do vakta, ja l' do naroda. Ko će ga znat'.
Alija Lepir- hamal-dobar čovjek koji ne čini nikome zla Mula Hasan-Dedo-tvrdica, bogataš koji je živio kao zadnji prosjak, nakon smrti svo sakriveno zlato ostalo u kući Ješua-židov, trgovac koji je varao i lagao da stekne što više dukata Almasa-prvo bila u braku sa Ismet efendijom koji joj nije rekao o njegovoj bolesti , prevario ju je time, ali ju je volio, ona nije mogla da pređe preko te laži. Kasnije ju je Alija oženio
Vatra je, dakle, nesmetano harala. A ona je ustrajna, podmukla, baš kao i bol, baš kao i čežnja. Počinje tinjanjem najmanje,skoro nevidljive žeravice, zahvati najprije ćilim ili vreću, ili ma šta u blizini, pa klizi podmuklo ka gredi, uhvati tako tavanicu ili pod, pa se naglo razbješnjava i kad postane vidljiva, već je moćna kao bujica koja nosi sve, već je nesavladiva. A i bol je takva: bilo duševna, bilo tjelesna:počinje nekom riječi, neugodnim djelcem bližnjega ili grčem, trzajem u nekom udu pa sve više i brže napreduje., dok ne dovede do teškog oboljenja ili do potpune duševne potištenosti. A i čežnja je takva: počinje nevinim pogledom na neki predmet ili u nečije svijetle oči, u vitak stas ili bujne kose, pa se poput vatre s očiju prenosi na na srce, pa na um, pa te obuzme svega i ne popusti dok ne postigneš ono za čim čezneš, ili dok potpuno ne sagoriš u njoj i ostaneš pepeo, čovjek ravnodušan, nesretan i tup.. Zato se i veli:bol peče, a čežnja ispeče.
Trgovina,djeca moj, to ji najfinije poslu, dosti paras, malo znoju, ali puno pamet. Samo treba u svemu imati red i obraz. Bez obraz nema trgovina, a bez paras ne vrijede ni pamet ni obraz! Zato, moji slatki dijet, vi se ga udajite za trgovce, zanatlije ne valjaju, ostariju i u ruki uzgube kuvet, a pamet se ne izgubi, ona ne ostari.
Malo čovjeku treba da bude sretan. Malo mu treba pa da mu i zimi đul u srcu cvate, da mu vrana pjeva kao slavuj, da mu lokva izgleda kao mali srebrni denjiz, u kom se kobacaju i plivuckaju zlatne ribice..malo mu za to treba.. samo jedna žena. Dva lijepa oka, pramenovi meke kose, jedna rumena ustašca i samo jedno srce od toliko koliko ih je Bog dao. A to je za mene bila Almasa. Iako sam dragi hodžefendi, bolestan i jadan, uz nju sam čini mi se, bio zdrav. Jer i zadovoljstvo je zdravlje. Lagan sam bio kao tić, iako sma bio težak kao tuč... Ali isto tako malo treba čovjeku da bude nesreta, da mu usred ljeta srce opašu studen i led, da mu slavuj kuka kao kukavica, da mu najbistrije jezerce izgleda mutno i puno žabokrečine. Malo mu treba, moj hodžefendi, samo mržnja jedne žene. Mržnja one koju voli.
Ne vrijedi pašaluk bez ljubavi. Šta čovjeka čini sretnim i zadovljnim-mislio je, dok je dorat pod njimrzao -šta mu daje životu milinu i smisao? Vjera?..Čvrso uvjerenje da je život prolazan, da je na zemlji samo "musafir za nekoliko godina". Vjera, koja mu na svako pitanje daje odgovor: Bog sve određuje. I pokret zvijezda i broj plodonosnih jajašca u žabokrečini. Vjera, koja ga uči da će svako zlo biti kažnjeno, a da nikoga bez grijeha nema, koja uči da će svako dobro biti nagrađeno, ali tek na onom svijetu. Vjera koja govori: Kaj se, ako osjećaš grijeh kako to mero, kaj se i bit ćeš spašen. Spašen na ahiretu, na onom drugom, boljem, pravednijem, vječnom svijetu. Vjera, u kojoj je sve veličanstveno i nedokučivo... Ne, zaključio je Alija, vjera ne daje životu milinu i smisao, vjera ne čini čovjeka sretnim za ovaj život! Ona mu daje nadu, ona ga drži udaljena od grijeha i zla, ali ona nije svrha života,nego je naprotiv, život svrha vjeri. Jer bez života nema vjere. Mrtvo čeljade ne vjeruje.
Jedan od najljepših romana ikada pročitanih! Tako divan opis likova i Sarajeva u Osmanskom periodu - priče isprepletene u duhu starog vremena, sa primjerima pravih ljudski vrijednosti, ali i onih suprotnih. Varijetet likova, sudbina i lokaliteta skupljenih oko sarajevske čaršije pričaju bezvremensku priču koja nikoga ne ostavljaju ravnodusnim. Svi bi mi trebali biti Alija Leptir :)
"Zlato i blago, sine Alija, u ruci tvrdice su krpa, a krpa u ruci darezljiva dobricine - zlato. Eto, to je sad tvoje. Uzmi!"
"Gold and treasure, my son Alija , in the hand of a stingy man is a rag, and a rag in the hand of a generous man - gold. There, it's yours now. Take it!"
"Cuvaj svoje, a postuj tudje, to ti je, sinko, pravda..."
"Take care of your own, and respect others, that is a justice, my son... "
“Čovjek u bolu, u nesreći nauči mrziti, kao što u veselju i sreći nauči ljubiti. Velik mora da je onaj um koji u bolu i nesreći umije voljeti, ne zavidjeti.”
The book is an excellent piece of literary work. However, when you take into consideration the historical context and the writer's background, it is strongly biased against jews.
Odlučila sam ne ocijeniti ovu knjigu iako sam je završila.
Priča je lijepa i poučna, usprkos tome što su likovi malo previše jednodimenzionalni i ne maštoviti. Ni ljubavna priča me nije nešto pretežito oduševila.
Najbolji dio je svakako opis Sarajeva i ljudi u njemu. Autor je uspješno opisao mentalitet stanovnika tog vremena, kao i vjersku raznolikost Bosne, kulturu i običaje. Sadrži dosta religijskog sadržaja i podučavanja, a moralne lekcije su često prenašane putem vjere od strane vjerskih vođa. Taj mi je aspekt Islama bio dosta zanimljiv za naučiti, iako mi je malo teško bilo pratiti hijerarhiju, nazive, obrede i običaje jer nisam upoznata s njima. Bilo bi korisno da hrvatsko izdanje knjige sadrži neki vodič s terminologijom.
Jezik je isto bilo pomalo teško pratiti jer je pun turcizama (i pretpostavljam lokalnog dijalekta), a prijevodi dosta riječi ne postoje online. Na kraju sam odustala i samo uživala u priči i shvatila većinu izraza iz konteksta (a ono što nisam, pretpostavljam da nije bilo ni previše važno).
Radnja djela je također dinamična i zanimljiva. Više paralelnih radnja prikovali su me za knjigu. Mislim da je to najveća autorova odlika u ovom djelu.
No, razlog zašto neću ocijeniti ovu knjigu je antisemitizam prisutan u djelu koji dosta kvari doživljaj cijele priče, a sveprisutan je u cijeloj knjizi i u liku Ješue koji je personifikacija svakog antisemitističkog stereotipa o Židovima ikad. Glavni lik također u jednom trenutku izjavi da Židovima nije vjerovati, a on bi kao trebao biti oličenje dobrote, poštenja i pravednosti... Nažalost, jako je očit duh "onog" vremena. Ni ne čudi da je ova knjiga dobila nagradu za najbolji roman 1943. godine. Vrijednosti su preočite.
Bila je moja najdraža lektira u školi, pa sam je onda čitala i poslije, kad nije bila obavezna lektira, i tad je bila moja najdraža knjiga. I opet sam je nedavno pročitala, i dalje je jedna od najdražih. U moru književnika sa naših prostora koji pišu o patnji, ratu, bijedi i slično, ova knjiga je takvo osvježenje. Prava bajka sa sretnim krajem.
Sjećanje nije baš najbolje radi dugog proteka vremena od čitanja, ali definitivno jedno od najznačajnijih epsko-historijskih djela bosanske književnosti, koje prati Aliju na putu od prosječnoj stanovnika šehera do jedne od najznačajnijih ličnosti u Osmanskom carstvu. Sama radnja, likovi i događaji su više fiktivni nego historijski precizni, ali se ponašaju i nose kao ljudi tog doba.
Teško je biti fin ali se na kraju isplati.Krema bosanskohercegovačke književnosti i meni lično najdraža "domaća" knjiga.Ima sve što je potrebno jednom romanu da zaintrigira maštu čitatelja i zadrži njegovu pažnju.Topla preporuka svima koji žele da počnu čitati bosanske autore.
Legenda o Ali-paši je za mene najljepše od književnosti što je objavljeno na našim prostorima. Ovo je istovremeno priča o suživotu, etici, prijateljstvu i o ljubavi. Ako želite naučiti najveću mudrost života, čitajte Legendu o Ali-paši. Tu ćete naći najljepše savjete za život, upoznati likove koji su nestvarno pošteni i moralni i naučiti da sve što činimo, sebi činimo, bilo ono dobro ili loše. „Ko učini koliko trun dobra – vidjet će ga, a ko učini koliko trun zla – vidjet će ga.“ Legenda o Ali-paši Vas odgaja i to ne u svojstvu bildungsromana, nego kroz svoje likove, kroz opis njihovih odnosa. Odgaja nas nježnije nego majka svoje vlastito dijete, ljepše nego ijedna pedagoška metoda, strožije od svakog vojnog režima. Jednostavno čitanjem ovog djela postajete bolji čovjek i ne možete se tome oteti. Koga ne promijeni Legenda o Ali-paši, neka čita ponovo, sigurno je da prvi puta nije bio prisutan tokom čitanja.