Sama

by Ivana Šojat

U knjizi Sama Ivana Šojat ženskim će pogledom pokrenuti amplitudu pogleda na ženu koja se kreće od površinskog pogleda na prostor u kojemu se ona trenutno nalazi preko odmjerenog gledanja prema njezinim interesima do pogleda kojim želi ukazati na niz dilema o kojima razmišlja kada je riječ o ljubavi, braku, izvanbračnim odnosima, o žudnji za iskrenošću, u potrebi za ovjerenosti djecom, sretnim zajedništvom, o potisnutoj samoći i strahu od praznine. Glavni lik Mirna, žena od 38 godina, prevoditeljica je koju okolina, a posebice roditelji, ne razumije i ne odobrava njezinu rastavu. Prepoznaju se u romanu nove nijanse već viđenih bračnih prizora, mijenjaju se u njemu pristupi svakidašnjem tankoćutnom konzervativizmu koji zatvara oči pred zlostavljanjem u obitelji, problemima kao što su alkoholizam, emotivno ucjenjivanje, verbalno maltretiranje. Ona piše kritički o društvu, ukazuje na prednost otvorenoga dijaloga temeljenog na personalizaciji i individualizaciji mišljenja, a njezina lakanovska žudnja za tekstom prostor je kojim se dijalog uspostavlja. Takav pristup izuzetno je čitateljski uzbudljiv, Ivana Šojat i u ovome romanu stvarnost doživljava kao izazov, a unutarnji nemir njezinih junakinja kao poticaj za pričanje priče.

Genres: Contemporary

192 pages, Hardcover

Published May 1, 2022

About the author

Rođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.

Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).

Reviews

[Helena · Rating 5 out of 5]

Ivana, hvala na ovoj knjizi.


"Sve moje istinoljubive pobune događaju se u meni."

"Čak sam poželjela ustati, prići mu i zagrliti ga, reći mu da sam ponosna na njega. No dotad smo između sebe već bili podigli zid ni od čega, od tišine i šutnje."

"Hoću reći da je stvarno frapantno kako lako stvaramo sliku o drugima, kako zapravo o drugima ne znamo ništa."

"Ne pitam je zašto mi nije rekla.
Znam razlog. Nitko ne želi priznati da se zajebao. Čak ni najboljoj prijateljici."

"Bojim se što bi se dogodilo kada bih pitala. Na pamet mi pada kako nas strah zakiva u mjestu, pa stojimo ukočeni i dopuštamo da po nama seru i pišaju svi koji požele."

"... kako bi bilo dobro kad bismo se u mladosti iznutra oporavljali jednako brzo kao izvana."

"Da, cijeli nas život mogu udarati po drugim mjestima, čak i gristi, no nećemo se slomiti sve dok netko, slučajno ili namjerno ne pogodi baš tu jednu jedinu sitnu točku."

"Previše je straha u meni", velim.
"Ne, varaš se", ispravlja me Jasna. "Previše je u tebi umilne srdačnosti koja želi da su svi neprestano zadovoljni. Oduvijek si mislila da trebaš, moraš zaslužiti ljubav...."

"Razočarani su gotovo uvijek zločesti, teško si mogu pomoći. U razočaranju je sve zrakoprazno, bez iluzija za koje bi se čovjek uhvatio."

"Hrabrima zavidimo na sreći, ali ne i na ranama koje im je zadao put k toj sreći koja možda i nije samo sreća, nego spokoj."

"Nije prekasno, pomišljam. Još smo žive.
Još nas nisu pokupili."

[Ana-Marija Posavec · Rating 5 out of 5]

Ivana Šojat napisala je ponovno briljantan roman o ženskom iskustvu, "zabranjenim" ženskim odlukama, globalnom viđenju svega "ženskoga" na prostoru donekle suvremena Balkana; indokriniranoga roditeljskoga zahtjeva za ukalupljivanjem i zadovoljenjem postavljenih društvenih normi te svjesnom ženskom rušenju istih. Također, napomenuti je da je ovo roman i o ženskom prijateljstvu, nasilju u međuljudskim odnosima koje trpimo; roman o bremenitom odnosu između nezadovoljne majke (koja uspijeva sačuvati brak prepun mržnje i netrpeljivosti) i kćeri (razvedene "polovnjače", one koja odlučuje ne imati djece i napustiti supruga kojemu ne prašta nevjeru). Roman "Sama" Ivane Šojat roman je "grča u želucu", roman vriska i rušenja postojećih, nametnutih iluzija, nakon čega, kao i u Štajgi, ostaje ipak - nada. U bolje sutra i nas.
Roman vrijedan čitanja - roman za žene, ali i muškarce koje zanima suvremeni ženski svijet.

[Adrijan · Rating 2 out of 5]

Cijelo vrijeme čitanja ove knjige sam mislio na druge knjige.

[Natalie · Rating 5 out of 5]

Glavna junakinja romana razvela se zbog suprugova preljuba, napustila je siguran posao u školi (iz koje je otišla zbog bolesno seksističkih ispada ravnatelja te iste škole, ne samo prema njoj nego i drugim njenim kolegicama u zbirnici!). Gura dane honorarnim poslom prevoditeljice. Ima svoj stan i sama je.

Roditelji njezinu životnu situaciju doživljavaju kao najveći životni poraz.
Tu je i njena majka koja ne odobrava njen razvod i grčevito joj spočitava da je "trebala trpiti, više se prilagodili..." (kao i ona sama).
Tu je i njena najbolja prijateljica koja se razvodi zbog "mirnog pijanca" koji se onesvijestio od alkohola dok mu se kćerkica opekla oko peći.
Tu je i susjeda, stan iznad glavne junakinje, koja je imala najtragičniju sudbinu i iz braka otišla u smrt. Pomoć ostalih susjeda je smatrala kao sramotu i uvijek je uvijek branila svog Božu....

Odličan kratki roman. 👌👌👌👌👌Brzo se čita i uvijek će biti dobar poticaj za analiziranje muško-ženskih odnosa, društvenog pogleda na spolove, prava, položaj i izbore.

[Zdravka · Rating 5 out of 5]

Fantastična!

[Tanja · Rating 5 out of 5]

Prelijepo. Ostajem pod dojmom.

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Covjek ne moze disati i jesti govna.”
Jeste li kad pokusali disati i jesti govna,? Sigurna sam da jeste, nije ni ugodno niti lako…

Jos jedna novootkrivena, meni nepoznataa majstorica pisma nasih prostora.

Odusevljenje je nastupilo, prije citanja samog (dizajn korica):

nakon sto sam procitala sve sto pise na omotu, pazljivo sam ga skinula i docekao me tvrdi uvez nalik na starinski crveni lonac “na bijele tocke”. Nakon par stranica, nalazim i poveznicu, lonac simbolizira taj nepojedeni rucak, urusavanje svega u obitelji glave protagonistice Mirne, (prevoditeljica, rastavljena, bez djeteta, nicija, 38).

“NISTA NE ZNAMO O LJUDIMA. Nista ne znamo o sebi.” Misao je koja cesto prolazi glavom Mirne, misao je kojom autorica cesto zapocinje novo poglavlje. Misao je koja se provlaci kroz cijeli roman i oko koje se tekst i zivot protagonista oblikuje. “Ta misao posebno zaiskri u Mirninoj glavi kad prevede neki tekst pa na red dodje prijevod kratke autorove biografije. Jer biografija je zajebana stvar - u njoj svatko o sebi navodi ono sto smatra najboljom rasvjetom za profil. Tako to zovem. I ljude i dogadjaje obasjavamo nekim svjetlom da bismo ih uopce sagledali.”

Roman o zivotu, bas onakav kakav je, sa svim anomalijama vjecno prisutnim i neiskorijenjenim.

“..koliko je opterecujuca ta pristojnost kojoj nas uce. Koliko sranja stane u prosjecnu osobu prije nego sto poludi?”

Roman je to o ignoriranju alkoholizma, negiranju prevare, suzivotu s obiteljskim nasilnicima, roman o trpljenju, zrtvovanju i sutnji.

“Zakljucuje da smo cudne mi zene: hrabrima zavidimo na sreci, ali ne i na ranama koje im je zadao put k toj sreci koja mozda i nije samo sreca, nego spokoj”.

Roman je to koji se cita u dahu.

[Patricija · Rating 5 out of 5]

"Tko sam zapravo ja? Pitam se. Naglas. Sve moje odrednice negdje su u prošlosti. Ne postoji ništa od svega čime sam se očekivano trebala odrediti. Odustala sam od braka, od djeteta, prosvjete, želje da usrećim roditelje. Prestajem li postojati ako ostanem bez uloge u odnosu na nekog ili nešto? Tko je, što je žena koja je ostala bez svih uloga koje joj društvo rođenjem namjenjuje? Ništa? Muči me ta sve veća vjerojatnost da sam 'ništa'.

Izvrsno napisana knjiga u kojoj autorica progovara o banalnosti i apsurdu tradicionalnih uvjerenja vezanima uz bračne odnose, vezanima uz odnos društva prema ženama, odnos roditelja prema djeci, o važnosti tuđeg mišljenja, o poimanju sramote, ljubavi, o zavidnosti, o osjećaju gorčine, straha, samoće... Autorica u romanu prikazuje dva tipa žena. Prvi tip predstavljaju one žene koje povlađuju društvu te i same vjeruju u pojam "žene - majke - kraljice" pa će, vođene motom "stisni zube i pregrmi", zbog straha od osuđivanja i samoće, prijeći preko prevare, psihičkog/fizičkog zlostavljanja i slično te ostati u nesretnom i nefunkcionalnom bračnom odnosu. Drugi tip žena predstavljaju "hrabre" žene koje ruše tradicionalna uvjerenja, bez obzira na moguću samoću kojom će to rezultirati, preuzimaju inicijativu i odgovornost za vlastiti život - jer na kraju krajeva, nepobitna je činjenica da ćemo svi na koncu umrijeti u samoći.

[Korina Ja · Rating 4 out of 5]

"Sve što sam preživjela, proživjela, nije na vremenskoj lenti ostalo ondje gdje me je zaskočilo, nego me je slijedilo kao gladni, ničiji pas koji je tijekom vremena postao moj."
Fantastične rečenice slaže Ivana u žensku priču, nažalost vrlo stvarnu a ne fiktivnu. I jako aktualnu u hrvatskoj književnosti trenutno, čini mi se. Malo me zbunilo skakanje iz prošlosti u sadašnjost u prošlost u sadašnjost. Sad želim čitati o snažnim ženama, dosta brate ovoga više. 4*

[Mateja Vukmir · Rating 4 out of 5]

Dobra.
Više na http://ggirrrl.blogspot.com/2022/12/i...

[Marina Grgić · Rating 4 out of 5]

Uživala sam u knjizi, samo su mi jasna i mirna previše jadne, ono imate stan svoj posao, ne treba vam mišljenje okoline, mame,previše mi to jadno.

[_accioknjige · Rating 3 out of 5]

3,5

[Notes Between Pages · Rating 3 out of 5]

Ivana Šojat writes with a wonderfully simple yet emotionally rich voice. Her sentences often land with quiet power, and there’s a raw honesty in this book that I deeply appreciated. Sama reads like a thinly veiled autobiography—though it isn’t one—which makes the emotional tone feel very personal, very lived-in.

I gave it three stars—partly for the effort of reading it in Croatian, which is no small thing for me these days, and partly because I could see how much of herself Šojat gave to this book. There’s a kind of bravery in it.

I saw a lot of Mirna, the main character, not only in Šojat but also in myself—particularly in how the novel reflects life in the Balkans and the generational expectations placed on women: that you’re not fully a woman if you don’t have children, that solitude is a kind of failure, and that your worth is still measured through the lens of others—especially men.

That part hit home. But while I found moments of real resonance, the novel felt too fragmented. In under 200 pages, it tries to cover so much: the protagonist’s parents’ marriage, her own unhappy marriage, her relationship with her best friend, and her evolving stance on loneliness and womanhood. Any one of these themes could have made a beautiful novel on its own, but here they skim across the surface without enough depth or development.

There is power in this book, and truth. But I wish it had slowed down and gone deeper.

[Mihaela Medved · Rating 3 out of 5]

Knjiga nije loša, mene osobno nije pomela s nogu iz razloga sto mi je nedostajalo jasne radnje, no i dalje ju svakako vrijedi pročitati jer se dotiče važnih tema poput rastave braka i kako se na rastavu gledalo kroz povijest i danas i što to znači za jednu ženu koja prolazi ili je prošla kroz istu. Sve to pratimo kroz unutarnje stanje jedne žene čiji je brak s vremenom okončan.

[Ana Dujmovic · Rating 4 out of 5]

Sve u svemu, roman bih smjestila negdje između četvorke i petice. Čitava problematika muško-ženskih odnosa prikazana je odveć crno-bijelo i priča sadrži previše "crnila". Međutim, odlično je prikazana težnja za ukalupljivanjem u društvene standarde i nemogućnost da se taj niz padanja u bezdan prekine.

[Petra Maltarić · Rating 4 out of 5]

"Predugo smo šutjele, pa je možda zato tomu tako. Tišina je kao nagomilano rublje u košari čije peglanje neprestano odgađamo. Sve zgužvano, odgurnuto za kasnije, naposljetku nas zatrpa."

[Katija · Rating 2 out of 5]

Dobar. Nisam oduševljena ali dobar je! Šojka piše lipo, pitko. Volim ženske teme jer nas se uvijek stavlja u drugi red i dodta je toga! Položaj žene u društvu i obitelji

[Jethro Tull · Rating 2 out of 5]

Sve već viđeno. Čista konfekcija

[Josipa · Rating 3 out of 5]

"Ništa ne znamo o ljudima", ali Šojat kao da o nama zna sve. Priča tako stvarna da ju posvuda vidim, čak i u sebi. 🌃

[Senka Hodžić · Rating 4 out of 5]

Roman "Sama" Ivane Šojat kopa tamo gdje najviše boli: u mirenje sa nedovoljno dobrim, u držanje vrapca u ruci nasuprot svim golubovima koje se žene na Balkanu prečesto boje hvatati. Nasuprot tim "vrabačkim" životima okoline, tu je Ivanina junakinja Mirna koja ne prihvata život sa mužem preljubnikom, te se odlučuje na razvod, odluku koju njeni roditelji nikako ne mogu da svare. No, brak njenih roditelja daleko je od idealnog. Naprotiv, njen otac decenijama je u ulozi ne tako dobrog muža, a Mirnina majka nikada nije smogla snage da ga pusti od sebe.
Mirna, 38-godišnjakinja samosvjesna je žena koja je odlučila distancirati se od kalupa koje joj nameće društvo. Razvedena je, ne želi djecu i poprilično je sigurna da zna kako ljubav ni u kojem slučaju ne bi trebala izgledati. Njena prijateljica Jasna, psihologinja po struci, dijete je razvedenih roditelja, a u toku romana saznajemo da je i sama povukla taj potez zbog muževog alkoholizma. Mirnino i Jasnino prijateljstvo svijetla je tačka u dominantno balkanski tegobnoj atmosferi opisa porodičnih odnosa. U romanu Ivane Šojat, tipičan balkanski je brak postao taman prije nego su junakinje zaista stigle propisno staviti ružičaste naočale. Blistavi optimizam pretvorio se u sljepilo, a onda u samozavaravanje, da bi ga negdje u putu zamijenila rezignacija, a potom fatalizam, dok su one koje su smogle snage da povuku potez razvoda, stigle do finalnog stadija nekakvog pozitivnog cinizma, kao rezultata životnih iskustava. U ovom romanu, žene koje su stigle do razvoda zapravo su žene pobjednice u igri života jer su prošle "s one strane" pravila, ušle u zonu nedefinisanosti i počele živjeti životom kakav njihove majke nisu poznavale, niti mislile da bi trebao postojati.
Ako je uzrečica današnjeg vremena "bolje dobar razvod nego loš brak", u toku čitanja ove priče razotkriva se da je mantra po kojoj su starije generacije živjele radije bila nešto poput "bolje bilo kakav brak, nego biti sama". U takvom razmišljanju živi Mirnina majka sa mužem preljubnikom, u takvim brakovima su donekle, ali kratko živjele i Mirna i Jasna, u takvom braku sa mužem nasilnikom glavom je platila Mirnina susjeda iz stana iznad njenog.
Iskren, jak roman, koji govori o onome o čemu se kod nas nerado priča: trenutku kada žena stiče svijest da je pogriješila u izboru životnog partnera, pojmu ljubavi u pogrešnom braku, i snazi da se krene ispočetka jednom kada se smogne jednako potrebna snaga sebi tu grešku priznati.
No, iznad svega, po mom mišljenju, ovo je i roman o čistoći i ljepoti iskrenog ženskog prijateljstva koje se u svim brodolomima i životnim olujama kroz koje jedna žena prolazi, pokazuje kao rijetki, a prijeko potrebni ispravan kompas i svjetionik.

[Književne crtice · Rating 5 out of 5]

Stoljećima su hrvatskom književnom scenom dominirali muškarci, međutim zadnjih godina štafetu su konačno preuzele žene. One su provele reformaciju književnosti uvođenjem novih stilskih odrednica pomoću kojih bez cenzure razotkrivaju nedostatke patrijarhalnog društva. Jedna od tih suvremenih hrvatskih književnica, čiji stvaralački opus počiva na kriterijima ženskog pisma jest i Ivana Šojat.

“Sama” je kompleksan roman, koji otvara aktualne probleme nasilja u obitelji, ali i preispituje položaj žena u društvu. Djelo razotkriva stereotipnu funkciju žena u patrijarhalnom društvu prema kojoj je kao ,,nepotpun muškarac” žena svedena na samo dvije uloge, ona je majka i supruga. I ništa više. Svaki otklon od tih uloga za posljedicu ima društveno izopćenje.

Iako danas živimo u suvremenom dobu i dalje se svakodnevno susrećemo s različitim stereotipima, a njih je na svojoj koži osjetila i sama spisateljica. Stoga Šojat koristeći autentično autobiografsko iskustvo hrabro progovara o kolektivnim strahovima i predrasudama. Ona to čini u ime svih žena koje nemaju priliku izreći svoje mišljenje, što zbog straha od osude, što zato što su ušutkane.

Glavna junakinja romana je Mirna, koja svojih djelovanjima odstupa od normi ponašanja. Tako je u očima društva Mirna ,,raspuštenica”, ne-majka, žena bez stalnih primanja, koja se miješa u tude živote. Promatrajući iz feminističke perspektive, ona je odvažna žena koja ustaje protiv društvenog licemjerja i mizoginije. No patrijarhalna zajednica joj spočitava njezine odluke, prema njima na ženi je da šuti i trpi. Zanimljivo je kako njezine intervencije najviše osuđuju upravo pripadnice ženskoga spola, žene u čije ime progovara. Žene koje nose na leđima teško breme jer se plaše budućnosti. Žene koje su spremne trpjeti fizičko i(li) psihičko nasilje jer odlazak u nepoznato može biti gori. No ne može. Nažalost taj ostanak na kraju završi kobno. I tada, kao i dok je trajalo nasilje, još jednom kao društvo na lice stavljamo masku pa o supružnicima pričamo kao o mirnoj i dobroj obitelji, što je Šojat izvrsno prikazala u svom romanu:

,,A bio je miran čovjek, pristojan, dobar otac… krasnu dječicu imaju (…)”


Roman “Sama” je preslika aktualnu sliku društva u kojem, nažalost, živimo. Ovo djelo je svjedočanstvo traumatičnih ženskih sudbina. Sudbina pred kojima ne smijemo zatvarati oči.Sudbina koje kao društvo moramo spriječiti. Kao društvo svi mi imamo zajedničku ulogu spriječiti nasilje. Osvrnite se oko sebe i spasite nečiji život.

[Ivona Franjić · Rating 5 out of 5]

Sve što žene osjećaju, doživljavaju, gledaju, rezoniraju, promišljaju, s čim se bore, žive, liježu u krevet, slušaju, prešućuju, govore....a ne znaju pretočiti u riječ- to je ova knjiga. Idealno bi bilo da ovo štivo čitaju muškarci ali vjerovatno neće. Kao ženi iznimno mi je teško bilo čitati ovu knjigu jer sam se nalazila u svakoj drugoj stranici. Kao da je netko iznio ono najdublje iz mene van. Da nas je bogdom više ovako hrabrih i rječitih i da se ovakvo štivo nalazi na svakom koraku, da je obvezno, da se o njemu priča i ne prestaje pričati.. do tada....hvala Ivani u ime svih nerječitih žena.

[Tamara · Rating 4 out of 5]

"Sama je tražila. To mi je palo na pamet. Sama je tražila. Mnogi će to sutra reći kad slika moje zgrade osvane u svim novinama. Novinari će iskopati da je već prije prijavljivano nasilje u toj obitelji, da ubijena supruga nije htjela tužiti svog muža. Ljudi će zaključiti da je sama tražila. Neće im pasti na pamet teret statusa koji pred drugima o ženi govori daleko više i od čega drugog. Božina supruga radije se izložila smrti nego statusu razvedene samohrane majke, uvijek pomalo kurve koja nije valjala."

[Marina Grbavac · Rating 4 out of 5]

Jedna mi od omiljenih autorica. Ova knjiga mi se baš svidjela zbog načina na koji je pisana, iako je tema bolna. Nevjerojatno je životna i puna emocija. Razvod kao događaj stresan je, ružan a i tužan, a tužno može biti i kada osobe ostaju u zajednici jer misle da će tako djeci biti bolje jer su mama i tata zajedno, ili naprosto moraju radi egzistencijalnih stvari.

Odlična!

[Ivana · Rating 4 out of 5]

"Što će ljudi reći?" upitala me je mama paničnim glasom.
"Koji ljudi, mama?"
"Pa ljudi", zamahnula je rukom oko sebe valjda da mi dočara svjetinu, svjedoke mog bračnog brodoloma.
"Plaćaju li ti ljudi moje račune, muče li ih moje brige, rješavaju li moje probleme, mama?"
"Pa ne."
"E onda neka jedu govna!"

Ivana Šojat: Sama

[Mateja · Rating 4 out of 5]

Volim Ivanu, volim njen stil i sve što njeno čitam progutam u hipu. Uvijek mi je sve poznato i oduševi me. Jako dobro napisano, čitko...
Možda mi je malo "pristrasno". Kao da se lagano preuzeo stav da ako nije crno onda je bijelo. Ili si sam ili nisi, ali ako nisi sam ni nemaš šansu biti sretan...

[Marta Ivanović · Rating 3 out of 5]

“Znaš, čovjek ode u klinac kad mu postane važnije ono što će drugi reći od onog što bi sam htio.”
•
Deklarativno svi roditelji svojoj djeci žele sreću. Svoju sreću. Svoju viziju sretnog života.
•
“Tako mora biti”, podmukla je konstatacija kojom nas nepomućeni fatalizam drži prikovane u nesreći.

[Kristina · Rating 5 out of 5]

Odlična! Dugo nisam na prvu bila ovako oduševljena s jednom knjigom.

[ana · Rating 3 out of 5]

brate dosadno

[Marcela · Rating 5 out of 5]

Izvrsna!