What do you think?
Rate this book
Dok prelaziš rijeku
Novi roman jednog od najnagrađivanijih hrvatskih pisaca istovremeno je divlja i bolno nježna, transgresivna ljubavna priča između pedesettrogodišnjeg muškarca, inače pisca, i dvadesetdvogodišnje studentice kiparstva.
Očito se naslanja na kultni roman Marguerite Duras Ljubavnik, ne samo sadržajem nego i naslovom, ali ovaj je, umjesto iz perspektive petnaestogodišnje ljubavnice sredovječnog kineskog bankara, pisan iz perspektive ljubavnika, u drugom vremenu i prostoru. A taj je ljubavnik svjestan svih pogleda koji ih strijeljaju po hotelima, restoranima i parkovima, kad se slučajno zaboravi i uzme je za ruku, ali ona ga je „odmumificirala“, ona ga je ponovo rodila kad su prvi put završili zajedno u krevetu, i on nema izbora.
Ferić je u ovom romanu drugačiji, njegov je rukopis zgusnut i grčevit, tekst poetičan, iracionalan i strastven, i uzbuđuje nas jednako kao i ljubav koja pljuje u lice licemjerju svijeta.
Očito se naslanja na kultni roman Marguerite Duras Ljubavnik, ne samo sadržajem nego i naslovom, ali ovaj je, umjesto iz perspektive petnaestogodišnje ljubavnice sredovječnog kineskog bankara, pisan iz perspektive ljubavnika, u drugom vremenu i prostoru. A taj je ljubavnik svjestan svih pogleda koji ih strijeljaju po hotelima, restoranima i parkovima, kad se slučajno zaboravi i uzme je za ruku, ali ona ga je „odmumificirala“, ona ga je ponovo rodila kad su prvi put završili zajedno u krevetu, i on nema izbora.
Ferić je u ovom romanu drugačiji, njegov je rukopis zgusnut i grčevit, tekst poetičan, iracionalan i strastven, i uzbuđuje nas jednako kao i ljubav koja pljuje u lice licemjerju svijeta.
148 pages
Published October 1, 2022
1 person is currently reading
59 people want to read
About the author
Zoran Ferić
35 books101 followersZoran Ferić is the author of three novels and two collections of short stories.
He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.
His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.
He lives in Zagreb.
He is among the most widely read contemporary Croatian prose writers.
His work has received numerous prizes, including the Ksaver Šandor Gjalski Prize in 2000 and the Jutarnji List Award for the Best work of prose fiction in 2001.
He lives in Zagreb.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 18 of 18 reviews
January 5, 2023
Provokativno, a svako slovo istinito. Tko god je barem jednom prešao rijeku, razumjet i voljet će.
November 17, 2022
Jedan od najčitanijih i najnagrađivanijih domaćih suvremenih književnika je svakako Zoran Ferić. Iako neki njegovi prozni uradci pomalo zgražavaju javnost, ipak ne smijemo smetnuti s uma njegov besprijekorni književni talent.
,,Dok prelaziš rijeku” je kraća romaneskna vrsta koja tematizira ljubavni odnosno seksualni odnos između pedesettrogodišnjeg muškarca i dvadesetdvogodišnje studentice kiparstva. Polazeći od romana M. Duras, ,,Ljubavnik”, Ferić je podario glas ušutkanom ljubavniku te iznio njegovu verziju događaja.
Osim toga, književnik se sjajno poigrao s autentičnošću i vjerodostojnošću pripovjedača stvorivši ga ujedno, i kao pripovjedni glas u prvom licu, i kao glavnog junaka, koji je, gle čuda, po svom zanimanju pisac baš poput samog autora. Glas naratora je iskren pri opisima seksualnih odnosa, ali ipak ne otkriva previše detalja vezanih uz vlastiti identitet. Također, čitatelja je zakinuo općenito za imena glavnih junaka dok su primjerice imena nekih drugih sporednih likova navedena.
Valja naglasiti kako ovo nije roman o klišejiziranom sponzorskom odnosu. Ovdje Ferić dublje zalazi u psihička stanja svojih likova te prebire po njihovoj prošlosti kako bi čitateljima na neki način opravdao razloge njihovog ponašanja. Shodno tome, pisac poput psihoanalitičara pokušava proniknuti u čovjekovu psihu tražeći uzroke određenih ponašanja kroz retrospektivne fragmentarne isječke iz djetinjstva:
,, ,,Uvijek te je lijepo držala, ona spretna u kupovanju na kredit, opravice, hlačice, da se ne osjeti da nemaš oca, da ga je odnijela gospođa bomba, fatalna ljubavnica, i vas dvije sada, i još neka njena planirana a nikad rođena djeca, živite u tom gradu kraj rječice životom koji je svojim najvećim dijelom kamuflaža. Većina aktivnosti se svodi na kamufliranje činjenice da zbog kredita živite na rubu egzistencije, samo da ne vide susjedi, samo da ne vide rođaci, oni od kojih nikada ne bi posudila ni novčića, samo da tu bijedu ne osjetiš ni ti” (Ferić, 2022: 60).
Ili:
,,Po svemu vidim koliko ti je ljubavi falilo kad si bila mala. Tata je više volio smrt nego tebe. A mama? Ona je funkcionirala, nije imala vremena za ljubav” (Ferić, 2022: 125).
Pripovjedač na samom kraju romana spoznaje vlastite životne vrijednosti i s time se zaokružuje ovo djelo. Naime, glavni lik prošao je put od čovjeka željnog promjena i novih otkrića do čovjeka pomirenog sa svojim godinama i životom koji živi. No, suprotno njemu, kod glavnoga ženskoga lika i dalje prevladava kriza identiteta te potraga za smislom:
,,Pa vidim da osim golemih količina ljubavi, tebi treba i velika količina svakidašnjeg života koji nikada nije postojao. Pa iako si kao mlada probala već puno muškaraca, puno je bilo tih prelazaka preko rijeka različite širine, ali ono što ti je uvijek nedostajalo, to je taj svakodnevni život” (Ferić, 2022: 109).
Napisavši roman ,,Dok prelaziš rijeku” književnik je uspio još jednom šokirati javnost, međutim ispod te prvotne fasade krije se djelo koje progovara o kompleksnoj problematici odnosno o dječjim traumama koje rezultiraju preranim odrastanjem i krizom identiteta.
,,Dok prelaziš rijeku” je kraća romaneskna vrsta koja tematizira ljubavni odnosno seksualni odnos između pedesettrogodišnjeg muškarca i dvadesetdvogodišnje studentice kiparstva. Polazeći od romana M. Duras, ,,Ljubavnik”, Ferić je podario glas ušutkanom ljubavniku te iznio njegovu verziju događaja.
Osim toga, književnik se sjajno poigrao s autentičnošću i vjerodostojnošću pripovjedača stvorivši ga ujedno, i kao pripovjedni glas u prvom licu, i kao glavnog junaka, koji je, gle čuda, po svom zanimanju pisac baš poput samog autora. Glas naratora je iskren pri opisima seksualnih odnosa, ali ipak ne otkriva previše detalja vezanih uz vlastiti identitet. Također, čitatelja je zakinuo općenito za imena glavnih junaka dok su primjerice imena nekih drugih sporednih likova navedena.
Valja naglasiti kako ovo nije roman o klišejiziranom sponzorskom odnosu. Ovdje Ferić dublje zalazi u psihička stanja svojih likova te prebire po njihovoj prošlosti kako bi čitateljima na neki način opravdao razloge njihovog ponašanja. Shodno tome, pisac poput psihoanalitičara pokušava proniknuti u čovjekovu psihu tražeći uzroke određenih ponašanja kroz retrospektivne fragmentarne isječke iz djetinjstva:
,, ,,Uvijek te je lijepo držala, ona spretna u kupovanju na kredit, opravice, hlačice, da se ne osjeti da nemaš oca, da ga je odnijela gospođa bomba, fatalna ljubavnica, i vas dvije sada, i još neka njena planirana a nikad rođena djeca, živite u tom gradu kraj rječice životom koji je svojim najvećim dijelom kamuflaža. Većina aktivnosti se svodi na kamufliranje činjenice da zbog kredita živite na rubu egzistencije, samo da ne vide susjedi, samo da ne vide rođaci, oni od kojih nikada ne bi posudila ni novčića, samo da tu bijedu ne osjetiš ni ti” (Ferić, 2022: 60).
Ili:
,,Po svemu vidim koliko ti je ljubavi falilo kad si bila mala. Tata je više volio smrt nego tebe. A mama? Ona je funkcionirala, nije imala vremena za ljubav” (Ferić, 2022: 125).
Pripovjedač na samom kraju romana spoznaje vlastite životne vrijednosti i s time se zaokružuje ovo djelo. Naime, glavni lik prošao je put od čovjeka željnog promjena i novih otkrića do čovjeka pomirenog sa svojim godinama i životom koji živi. No, suprotno njemu, kod glavnoga ženskoga lika i dalje prevladava kriza identiteta te potraga za smislom:
,,Pa vidim da osim golemih količina ljubavi, tebi treba i velika količina svakidašnjeg života koji nikada nije postojao. Pa iako si kao mlada probala već puno muškaraca, puno je bilo tih prelazaka preko rijeka različite širine, ali ono što ti je uvijek nedostajalo, to je taj svakodnevni život” (Ferić, 2022: 109).
Napisavši roman ,,Dok prelaziš rijeku” književnik je uspio još jednom šokirati javnost, međutim ispod te prvotne fasade krije se djelo koje progovara o kompleksnoj problematici odnosno o dječjim traumama koje rezultiraju preranim odrastanjem i krizom identiteta.
January 12, 2023
DOK PRELAZIŠ RIJEKU po svom obimu i temi predstavlja jedan tranzicioni roman Zorana Ferića između nekih kapitalnih dela, što ne znači da on na malom prostoru ne može da napiše svoj važan roman, setimo se DJECE PATRASA koja je su samo potvrdila njegov status i dotakla istu temu koju razrađuje ovde.
Ovde je doduše reč o manje radikalnoj ljubavi starijeg muškarca i mlađe devojke, ona je sablažnjiva jedino i utoliko što je on oženjen a ona trideset godina mlađa, međutim nema onih drugih X-faktora koji su opterećivali nastavnika i devojčicu u DJECI.
Ispisan iz vizure pedesettrogodišnjeg pisca, ovaj roman svakako dosta referiše na literaturu, ne samo u prepoznavanju drugih dela sa istom temom ili stilskih referenci, mada ima i toga, već pre svega na zaostavštinu nakupljenog razmišljanja o ovoj problematici koja posebno opterećuje odnos o kome je reč.
Ovo je jedna "hronika najavljenog rastanka", priča o odnosu kome kultura u najširem smislu, od umetničkih dela do svakodnevnih praksi i građanskog morala ispisuju smrtnu kaznu a on se uporedo s njima odvija u jednom vrtlogu strasti, preispitivanja, međusobnog upoznavanja i isprobavanja raskida, niza manjih većih a ponekad i generalnih proba smrti te strasne veze.
Otud, Ferić ovde nudi roman koji je uzbudljiv kao ljubavna priča snažnog erotskog naboja, lako ga mogu zamisliti u nekoj ekranizaciji, možda našeg a možda i svetskog reditelja kao što je recimo Verhoeven, iako ne znam koliko bi to zadovoljilo samog Ferića.
Uostalom jedno od dela koje pominju učesnici priče je Bertoluccijev LAST TANGO IN PARIS, i to baš iz vizure nedavnih kontroverzi koje su otvorile ispovesti Marie Schneider. Time Ferić pokazuje da je svestan toga koliko je ceo njegov diskurs danas mimo trenda, i ispisuje određeni komentar i aktuelnog stanja u kulturi koje je oblikovano #MeToo i sličnim dešavanjima gde njegov rad neće baš lako opstati.
Ferić se u ovom romanu bavi nečim što je nekada bio malograđanski tabu a zapravo rasprostanjena praksa a danas je to jače tabuizirano ali se ne može obrisati dugo prisustvo i prakse i umetničkih dela o toj temi.
Tako i Ferić, iako kasno dolazi u ciklus dela o temi, i uprkos tome što bih najpre DJECU PATRASA uključio u taj kanon, svakako naišao u pravom trenutku, kada je oko ovih pitanja zavladalo "zlo doba".
Ovde je doduše reč o manje radikalnoj ljubavi starijeg muškarca i mlađe devojke, ona je sablažnjiva jedino i utoliko što je on oženjen a ona trideset godina mlađa, međutim nema onih drugih X-faktora koji su opterećivali nastavnika i devojčicu u DJECI.
Ispisan iz vizure pedesettrogodišnjeg pisca, ovaj roman svakako dosta referiše na literaturu, ne samo u prepoznavanju drugih dela sa istom temom ili stilskih referenci, mada ima i toga, već pre svega na zaostavštinu nakupljenog razmišljanja o ovoj problematici koja posebno opterećuje odnos o kome je reč.
Ovo je jedna "hronika najavljenog rastanka", priča o odnosu kome kultura u najširem smislu, od umetničkih dela do svakodnevnih praksi i građanskog morala ispisuju smrtnu kaznu a on se uporedo s njima odvija u jednom vrtlogu strasti, preispitivanja, međusobnog upoznavanja i isprobavanja raskida, niza manjih većih a ponekad i generalnih proba smrti te strasne veze.
Otud, Ferić ovde nudi roman koji je uzbudljiv kao ljubavna priča snažnog erotskog naboja, lako ga mogu zamisliti u nekoj ekranizaciji, možda našeg a možda i svetskog reditelja kao što je recimo Verhoeven, iako ne znam koliko bi to zadovoljilo samog Ferića.
Uostalom jedno od dela koje pominju učesnici priče je Bertoluccijev LAST TANGO IN PARIS, i to baš iz vizure nedavnih kontroverzi koje su otvorile ispovesti Marie Schneider. Time Ferić pokazuje da je svestan toga koliko je ceo njegov diskurs danas mimo trenda, i ispisuje određeni komentar i aktuelnog stanja u kulturi koje je oblikovano #MeToo i sličnim dešavanjima gde njegov rad neće baš lako opstati.
Ferić se u ovom romanu bavi nečim što je nekada bio malograđanski tabu a zapravo rasprostanjena praksa a danas je to jače tabuizirano ali se ne može obrisati dugo prisustvo i prakse i umetničkih dela o toj temi.
Tako i Ferić, iako kasno dolazi u ciklus dela o temi, i uprkos tome što bih najpre DJECU PATRASA uključio u taj kanon, svakako naišao u pravom trenutku, kada je oko ovih pitanja zavladalo "zlo doba".
December 15, 2022
"Pretjerujem naravno, ali što je ljubav bez pretjerivanja."
Provokativno, višeslojno, izvrsno.
Provokativno, višeslojno, izvrsno.
March 13, 2024
Ferićevske izopačenosti koje se normalizuju, prihvataju i razumeju.
December 2, 2022
Pronicljivo i zrelo Ferićevo pisanje bez dlake na jeziku. Fantastično djelo!
December 7, 2022
Prekrasna knjiga, nije za svakoga, kao ni jedna njegova, ali ima toliko ljepote u sebi. Prekrasno lirski napisana, više od svih dosadašnjih, stvarno užitak za čitanje.
Read
May 24, 2023Ne mogu ocijeniti. Nisam stručna, tek prosječan čitatelj, ali mislim da znam prepoznati vrijednost. Ipak, čitajući sam se osjećala kao da prelazim rijeku.
November 9, 2023
Krajnje problematični prikaz odnosa, skokoviti prijelazi u tekstu, generacijski jaz prikazan kao u vicu, nemaštovito i klišeizirano.
November 2, 2024
Izvrsna knjiga. Izvrstan kraj. Jako dobro profilirani likovi. Ferić je odlično obradio temu koja je aktualna. Jedino, ova mlada ljubavnica je malo blaži oblik “sponzoruše”, za razliku od ovih današnjih. Nekako je nebitna ta njezina žudnja za materijalnim. Ferić je stavio naglasak na tjelesnost likova, što mi je bilo izvrsno u knjizi i držalo moju pažnju. Tijekom iščitavanja ove knjige, javljaju mi se aluzije na Lolitu i Mathildu iz Leona profesionalca, a oba ženska lika su jaka, slojevita i jedinstvena.
“Pa vidim da osim golemih količina ljubavi, tebi treba i velika količina svakidašnjeg života koji nikada nije postojao. Pa iako si mlada probala već puno muškaraca, puno je bilo tih prelazaka preko rijeka različite širine, ali ono što ti je uvijek nedostajalo, to je taj svakodnevni život. Ja bih se na ljubav htjela naviknuti, tako kažeš…”
“Pa vidim da osim golemih količina ljubavi, tebi treba i velika količina svakidašnjeg života koji nikada nije postojao. Pa iako si mlada probala već puno muškaraca, puno je bilo tih prelazaka preko rijeka različite širine, ali ono što ti je uvijek nedostajalo, to je taj svakodnevni život. Ja bih se na ljubav htjela naviknuti, tako kažeš…”
October 26, 2025
Ova knjiga me ugodno iznenadila. Čitala sam Ferića kad sam bila u dvadesetim godina, njegova ranija djela, nova knjiga 'Dok prelaziš rijeku' dosta se razlikuje po stilu pisanja od ranijih radova.
Pisana je poetičnom prozom, kratka je, bez podužih detalja, uspjeva izaziti suštinu. Koliko god sam skeptična bila po pitanju teme, a to je ljubavna veza starijeg muškarca i mlade studentice, zamišljala sam da bi mogla biti izlizana tema, međutim čita se u jednom dahu.
Mogla sam se zamisliti u cipelama te studentice. Pročitala sam i knjigu Dore Šustić 'Psi' koja obrađuju sličnu tematiku i nije me se toliko dojmila, iako mislim da je mlada književnica na dobrom putu. Ferić apsolutno bolno iskreno piše ovu lijepu knjižicu, ne štedi likove, i što je književnost danas ako nije socijalno samoubojstvo, da parafraziram autora. Naime glavni lik je pisac i piše u prvom licu.
Pisana je poetičnom prozom, kratka je, bez podužih detalja, uspjeva izaziti suštinu. Koliko god sam skeptična bila po pitanju teme, a to je ljubavna veza starijeg muškarca i mlade studentice, zamišljala sam da bi mogla biti izlizana tema, međutim čita se u jednom dahu.
Mogla sam se zamisliti u cipelama te studentice. Pročitala sam i knjigu Dore Šustić 'Psi' koja obrađuju sličnu tematiku i nije me se toliko dojmila, iako mislim da je mlada književnica na dobrom putu. Ferić apsolutno bolno iskreno piše ovu lijepu knjižicu, ne štedi likove, i što je književnost danas ako nije socijalno samoubojstvo, da parafraziram autora. Naime glavni lik je pisac i piše u prvom licu.
August 28, 2024
Ovaj roman je verovatno razočarenje za Ferićeve mainsfream fanove. Posebno one koji vole porodične sage poput Putujućeg kazališta. U Dok prelaziš rijeku, Ferić kao da se odlučio da ne ispiše još dvestotinak strana koje je lako mogao da izmašta oko ove priče. Kao da želi da nam predstavi svedenijeg sebe, kroz roman koji jezgrovito adresira teme o kojima smo već dosta čitali, ali da nam ipak ponudi i svoj specifičan ugao zbog koga volimo njegovo pisanje. Neka mesta su previše opšta mesta, neke reference preizlizane, ali sveukupno ovo je prijatnih par sati čitanja. Ovogodišnji International Booker Prize pobednik, Kairos, tretira sličnu temu kao Ferić, ali Erpenbek dodaje na to majstorski još nekoliko slojeva koji čine ovaj roman remekdelom moderne književnosti. Ferićev ostaje u OK zoni.
August 4, 2023
Ferić je najnovijom knjigom iznenadio svojom frenetičnosti, tempom pisanja koji tjera čitatelja da proždire knjigu u jednom dahu. Opisuje zabranjenu ljubav pedesettrogodišnjeg pisca i mlade studentice, ljubav koja brzo gori, ljubav za koju se zna unaprijed kako će završiti. Maestralan stil pripovijedanja, u jednom trenu uzvišen i duhovan, Beatrice u Danteovom Raju, dok je s druge strane svijet prožet S&M,prostitutkama,vulgaran rječnik iz ulice Galapagosa (Simpatična referenca na jednu Zagrebačku ulicu gdje je evolucija, iz potrebe, poprimila drugi oblik).
Sve u svemu kratak roman koji je definitivno vrijedan čitanja.
Sve u svemu kratak roman koji je definitivno vrijedan čitanja.
Read
December 21, 2022koliko puta i na koliko nacina se moze napisati ista prica prije nego postane vec vidjena?
ne pomaze sto paralelno citam svetkovinu uz koju malo sto domace produkcije moze biti uznemirujuce i provokativno.
ne pomaze sto paralelno citam svetkovinu uz koju malo sto domace produkcije moze biti uznemirujuce i provokativno.
January 2, 2023
"... i da knjiga koja ujedno nije i socijalno samoubojstvo zapravo nema nekog smisla."
December 19, 2023
Kvalitetno napisano, ali knjiga me nije privukla ni na koji način.
June 21, 2024
DOK PRELAZIŠ RIJEKU (2022.)
Čitajući i listajući knjige uvijek pokušavam uhvatiti pokoji citat da si ga zapišem, da mi bude podsjetnik na sva remek dijela predivnih autora s kojima sam, s velikom zahvalnošću došla u susret, bilo po preporuci ili slučajno. Volim skupljati citate kao da su magneti iz država i mjesta koje sam posjetila, ili paketići šećera iz najdražih kafića ili kao da su markice, to mi je strast, to mi je hobi. Zato volim Balaševića, čovjeka koji je poeziju pretvarao u pjesme, gdje je svaki redak predivan i možeš ga prevrtati na sve načine jer ima bezbroj značenja. Izvući jedan citat iz pjesme je nemoguće, jer je svaki savršen.
Zašto spominjem Balaševića? Jer sam u istoj situaciji bila kada sam u jednom sjedenju progutala ovu knjigu. Takve knjige su najukusnije, jer sam proždrljiva, ali ne u hrani nego u napetosti i iščekivanja kraja. Ne dozvoljavam si prosto da procesuiram događaje malo pomalo, to odrađujem u jednom velikom zalogaju nakon što završim knjigu. Da sam izvlačila citat po citat, na kraju bi završila sa cijelom prepisanom knjigom. Priča je teška, divlja i grčevita, ali zbog poetičnog načina pisanja je lako probavljiva i tečna. Tako da imamo dva totalno suprotna svijeta spojena u jedno predivno djelo.
Hvala Klari na preporuci!
"Još si stidljiva, još si u ulozi curice, a ja sam u ulozi starijeg gospodina kojega se sluša."
"Evo, sada opet imam šesnaest godina i oprosti unaprijed sve što ću reći i napraviti, a ti me držiš za ruku da tih šesnaest godina nekako ne pobjegnu iz mene, da se ne isuše.
"Morao sam zatvoriti prozor da Beč ne čuje tvoje plakanje i krikove kad te tučem."
"i počeo je na bor među kuglice vješati ručne bombe."
"Poslije se jednom od tih bombi i ubio."
"Jesam li nešto među nama ubio kao tog šarana?"
"Nije on taj kojega čekamo, nije taj."
"Ali nisi se dala pretvoriti u suvenir. Previše si živa."
"I što je, uostalom, ljubavna veza ako nije trokut? Ravna crta. Dužina na čijim su krajevima dvije nesretne osobe. Dosadno i u geometriji."
"I odjednom vidim, odjednom u potpunosti znam: pripadaš svima."
Čitajući i listajući knjige uvijek pokušavam uhvatiti pokoji citat da si ga zapišem, da mi bude podsjetnik na sva remek dijela predivnih autora s kojima sam, s velikom zahvalnošću došla u susret, bilo po preporuci ili slučajno. Volim skupljati citate kao da su magneti iz država i mjesta koje sam posjetila, ili paketići šećera iz najdražih kafića ili kao da su markice, to mi je strast, to mi je hobi. Zato volim Balaševića, čovjeka koji je poeziju pretvarao u pjesme, gdje je svaki redak predivan i možeš ga prevrtati na sve načine jer ima bezbroj značenja. Izvući jedan citat iz pjesme je nemoguće, jer je svaki savršen.
Zašto spominjem Balaševića? Jer sam u istoj situaciji bila kada sam u jednom sjedenju progutala ovu knjigu. Takve knjige su najukusnije, jer sam proždrljiva, ali ne u hrani nego u napetosti i iščekivanja kraja. Ne dozvoljavam si prosto da procesuiram događaje malo pomalo, to odrađujem u jednom velikom zalogaju nakon što završim knjigu. Da sam izvlačila citat po citat, na kraju bi završila sa cijelom prepisanom knjigom. Priča je teška, divlja i grčevita, ali zbog poetičnog načina pisanja je lako probavljiva i tečna. Tako da imamo dva totalno suprotna svijeta spojena u jedno predivno djelo.
Hvala Klari na preporuci!
"Još si stidljiva, još si u ulozi curice, a ja sam u ulozi starijeg gospodina kojega se sluša."
"Evo, sada opet imam šesnaest godina i oprosti unaprijed sve što ću reći i napraviti, a ti me držiš za ruku da tih šesnaest godina nekako ne pobjegnu iz mene, da se ne isuše.
"Morao sam zatvoriti prozor da Beč ne čuje tvoje plakanje i krikove kad te tučem."
"i počeo je na bor među kuglice vješati ručne bombe."
"Poslije se jednom od tih bombi i ubio."
"Jesam li nešto među nama ubio kao tog šarana?"
"Nije on taj kojega čekamo, nije taj."
"Ali nisi se dala pretvoriti u suvenir. Previše si živa."
"I što je, uostalom, ljubavna veza ako nije trokut? Ravna crta. Dužina na čijim su krajevima dvije nesretne osobe. Dosadno i u geometriji."
"I odjednom vidim, odjednom u potpunosti znam: pripadaš svima."
August 18, 2023
Razočaran sam. Regresija na razinu "Djece s Patrasa".
Displaying 1 - 18 of 18 reviews