Putovanje zvano igra

by Marko Babić

Nedavno mi je netko napisao da imam neobičan dar običnu priču ispričati na jako zanimljiv način. Taj kompliment već tjednima miluje moj ego.
Izvlačim iz toga zaključak da je knjiga koju držiš u rukama jedna obična priča jednog običnog lika o jednom običnom raku, ispričana na neobičan (ili, ako pitaš moj ego, jako zanimljv) način.

Da, znam, pomalo zvuči kao uvod u otrcani američki film. Lik ima rak i odlučuje napisati knjigu o tome.

Ali iako je ovo knjiga o mom putovanju od trenutka dijagnoze, dao sam svaki atom sebe da to ne bude priča o raku. Neću ti lagati. Spominje se on pozamašan broj puta. Ali ja ga, kao, doduše, i sve ostalo u životu, gledam i doživljavam iz nekog svog kuta.

Moguće je da ćeš koji put pustiti suzu, ali ja sam se trudio da to puno češće bude od smijeha nego od tuge.

Genres: Nonfiction

276 pages, Paperback

Published November 25, 2022

Reviews

[Jelena Kastaneti · Rating 5 out of 5]

Postoje ti neki ljudi koji ti uđu u život i zauvijek ga preokrenu na bolje. I postoje te neke knjige koje pročitaš (ili ih čak, ako imaš tu neku suludu sreću kakvu sam ja imala, uređuješ), pa ostave neizbrisiv trag.

Marko je jedan od tih ljudi.
“Putovanje zvano igra” je jedna od tih knjiga.

[Ana Učiteljica čita · Rating 5 out of 5]

Putovanje na kojem plačeš, što od tuge, što od smijeha. Već nekako s prvim stranicama autor pogodi baš u onu točku u kojoj si najkrhkiji, odmah ti daje do znanja da ono što dolazi nije lagano, ali ipak sve obavija velom optimizma i vjere. Teško je po završetku čitanja ne zastati i pomisliti kako je tek proživljavati ovako nešto, bilo da si osoba kojoj je dijagnosticiran sarkom ili bilo tko iz okoline, ako je tebi kao čitatelju sve padalo tako teško. Sigurna sam da su mnogi od nas pratili Markovu borbu putem Instagram objava, no ovo je daleko intimnije i posebnije, pustio nas je da zakoračimo unutar njegova četiri zida i sve one kutke koje ponekad skrivamo i sami od sebe. Veoma sam zahvalna što je ova knjiga pronašla put do mene jer sam ju doživjela na mnogo načina, a jedan od njih (meni među važnijima) jest neka vrsta upozorenja i smjernica na ono najvažnije, ljude kojima smo okruženi, a koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Nadam se da će nas Marko nastaviti častiti svojim pričama i da će njegove cure imati zatrpane police njegovim knjigama.

[Sara Razum · Rating 5 out of 5]

Nečijem iskrenom svjedočanstvu, nečijoj životnoj priči smiješno je dati manje od 5 zvjezdica (kao da možeš reći: “hm, ne, nisi svoje iskustvo proživio dovoljno dobro”). Sreća je u tome što se Marko s riječima na svom putovanju igrao jednako vješto kao oni klinci koje vidiš na YouTubeu da su Rubikovu složili u svega par sekudi.

Na dan kad su se ljudi od njegovog tijela posljednji put pozdravili u Zagrebu, ja sam knjigu u svega par sati upila na stijeni, dok su iznad prolazili avioni, a u blizini je čvrsto stoji svjetionik, baš kao na naslovnici. Priča, ili kako sam već rekla, ovo svjedočanstvo svega onoga što je život, ispričano je toliko živo i s nevjerojatnom lakoćom da je teško povjerovati da onoga tko ju je ispričao više nema.

I zato zaista vjerujem da nije da ga nema, već putovanje zvano igra nastavlja negdje drugdje, da je lagan na ulicama nekog drugog grada, ima prilike djedu reći sve što možda nije, i ostaje, kako će njegove cure reći jednom kad pročitaju knjigu, stvarno jeben lik.

[Miss Chocolate · Rating 3 out of 5]

Ovo će biti malo duza recenzija da objasnim zašto 'samo' tri.

Zašto? Pa kao prvo zato što je ova knjiga u meni izazvala dovoljnu razinu poštovanja da recenziju ne mogu ofrlje napisati. Drugo, hrvatski autor, blah, blah. Sama sam sebi dosadna time sto nacionalpatriotizam ne osjecam tijekom nogometnih i ostalih sportskih uspjeha pa ga nadoknađujem dobronamjernim pristupom hrvatskim autorima. Treće, Marko je okej lik.

Međutim, ja sam čitatelj sa stavom. Nenazivanje važnih likova pravim imenom me izbije iz cipela. Na loš način. Zovi ju Tina cijelo vrijeme. Nevjenčana i ostali nadimci, toliko književno loše, ne znam kako to urednici dozvole?!

Nadalje, knjiga bez kraja, poziv za instagram? Voljela bih da ima neki zaključak. Fakat se nadam da si dobro. Koliko god mogu željeti sve najbolje nekome koga ne znam, a znam da ima klince, viziju, život pred sobom. U prijevodu, to je puno. Međutim, ovo kaj pišeš, to je ok štivo i pokriva široke mase. Ali to jos nije ono nešto, umjetnost. Da te stavi u lektiru. Jebiga, knjige kojima ja dajem 4 ili 5, njima je mjesto u lektiri. Ovdje mi fali iskrene emocije. Sve mi to zvuci kao paravan pozitivne psihologije koja vuče pratitelje na Instagram. Nisi mi se do kraja ogolio.

Čitala sam dosta knjiga s teškim dijagnozama. Fali dio u kojem nisi bio brijač. Ovako završava na tome da si ti superkul lik koji si se svojim pozitivnim stavom uspješno nosio sa situacijom do trenutka dok nije došao kraj da zavrišiš knjigu, a sad, zapratite me na Instagramu. Ali ljudski, nadam se da si okej. Ovo je recenzija na knjigu, ne na osobu. Za knjigu, i dalje je dvije ocjene iznad Maura Lacovicha. To je moj stav. Čitam sa stavom.

Eh da, EDIT. Razina zdravstvene skrbi u Hrvatskoj me osupnula. Jos u razini korone. Koliko god nepopularno bilo, iskreno do krajnje granice, meni je ta spoznaja najveća vrijednost ove knjige. Previše sam knjiga valjda procitala, a niti u jednoj nije bilo spomena o sposobnosti hrvatskog zdravstva.

[Lucka · Rating 5 out of 5]

Knjiga je stigla k meni jutros. Ja sam knjizi stigla iza 16. Rastale smo se u 22.
Prekrasna knjiga, šaka suza, šaka smijeha, šaka razmišljanja. Kad bi ju barem mogla sutra ponovno pročitati prvi put❤️

[Ivka_daisy · Rating 5 out of 5]

Dana 29.12. 2023. naišla sam na najbolju knjigu koju sam pročitala 2023. godine, a vjerojatno i jednu od najboljih koje sam pročitala i općenito (s tim da sam ju pročitala u manje od 24 sata).

Tijekom cijelog čitanja knjige imala sam dojam kao da sam sjela s frendom na kavu, u neki kafić u rodnim Gajnicama. Tko zna, možda je i moj djed, kao strastveni navijač na Ponikvama, otpratio pokoju tekmu s Markovim djedom.

Cijela knjiga, osim što ostavlja dojam kave s frendom, uspjela je "utrpati" brojne mudrosti, ganuti me i nasmijati, često i unutar jedne te iste stranice. Knjiga me analogijom na "vječnog dječaka" poprilično podsjeća na Maloga princa, također jednu od osobno najdražih knjiga. Mislim da ću kupiti (barem) još jedan primjerak knjige samo da podcrtam sve mudrosti i sve ono što bih, sada i odmah, htjela ukomponirati u svoju rutinu i svakodnevicu.

Ova knjiga bi već sad trebala biti obavezna lektira klincima u školi, a mislim da bi se trebala naći prevedena bar na engleski i njemački jezik, čak i u formatu e-knjige ili audiobooka, tako da dopre do što većeg broja ljudi. Zapravo, smatram da bi se knjiga trebala moći naći na svakom onkološkom i hematološkom odjelu, jer je doslovno melem za dušu.

Nadalje, srce mi se slomilo kad sam, kao zdravstveni i medicinski radnik, pročitala o Markovoj borbi s vjetrenjačama, o naporima koje je uložio kako bi dobio ono što svakom bolesnom ljudskom biću pripada, ili bi trebalo pripadati - efikasna stručna skrb. Ne znam bi li Markovo putovanje bilo duže da je brže dobivao terapijske postupke (u knjizi se spominje optimalni rok za operaciju od kemoterapije koji iznosi 2 tjedna, a koju je Marko dobio za 2 mjeseca), ali to, po mom mišljenju nisu bitke koje treba voditi pacijent koji se s povjerenjem "daje u nečije ruke". Na kraju dana, radi se o istoj ustanovi, pa su mi za rubriku "Vjerovali ili ne" takvi strašni pokvareni telefoni, godišnji odmori i sve druge "trakavice" koje se viđaju po našem zdravstvenom sustavu. Isto tako, smatram da je strašno da još uvijek živimo u plemenskom društvu u kojem čovjek uvijek treba "veze", mnogo puta i dodatna pojašnjenja stručnih rođaka i poznanika, jer sustav jednostavno zakazuje i samelje ljude.

Na kraju dana, Marko nije bio u pravu - sam je za sebe izjavio da je "lik koji ništa ne dovrši do kraja", a ukomponirao je prekrasnu knjigu te dodao u svoj niz impresivnih sposobnosti i titulu "pisca".

Znam da će Markove riječi još dugo odjekivati i grijati srca ljudi, na ponos svojim curama ❤️

[Luca Đonlić · Rating 5 out of 5]

Hvala ti Marko, što si podijelio s nama ovo putovanje zvano igra. Ja sam toliko puno životnih lekcija naučila čitajući ovu knjigu. Pogotovo mi je se svidjelo poglavlje “mojim curama” - Prelijepe želje 🤍
Dio u kojem se ti zahvaljujes Tumoru i pozdravljaš ga me je totalno zarobio.
“Hvala ti za sve. Pokazao si mi koliko je strah smijesan, a nada lijepa. Pokazao si mi da je sve prilika za rast i da je samo nasa odluka odabrati rasti. Nisi ni sviestan koliko si dobroga donio i koliko ces dobroga donijeti.
lako si tumor, nisi bio zlo. Bio si dobro.”

Velika pohvala za tvoj stil pisanja. Stvarno si uspio u tako hrabroj i tužnoj knjizi neke fore ubacit. S tim si pokazao svoj izuzetno pozitivan um.



Najdraže izreke knjige:

“Zivi svaki dan kao da ti je posljednji, a jednoga dana bit ces u pravu”

“Život piše priče”

“Iza mene je ogromna tribina s mojim navijacima i timom, ali na terenu sam sam. Da bih pobijedio, moram upoznati sebe. Moram znati svaku svoju slabu stranu da bih se mogao braniti, moram znati svaku svoju jaku stranu da bih mogao napadati.”

[Andrea :) · Rating 4 out of 5]

Ova knjiga ima baš opipljivu pozitivu. Treba uživati u svakom trenutku i živjeti dan po dan. Nikad ne znaš kada se sve može promijeniti.

[Tonka0405 · Rating 5 out of 5]

When life gives you lemons ❤

[Enica · Rating 5 out of 5]

Život je trenutak. Živi živeći trenutak, ovaj sada, jer je jedini koji znamo da imamo. 🤍

Marko hvala ti na ovoj knjizi. ☺️

[Tea (Delighted bookworm) · Rating 5 out of 5]

“Putovanje zvano igra” knjiga je o putovanju kroz koje nas je Marko poveo saznavši da s njim putuje jedan… nepoželjni suputnik – sarkom. To je Markova prva knjiga, ali tako mi svega, jedna fenomenalna knjiga. Pisana je u formi dnevnika po određenim datumima u zadnjih godinu dana, a možete pronaći i poneku lijepu i značajnu priču.

Radnja počinje teškim pozivom koji Marko prima. Onda nas upoznaje sa svim pregledima koje je morao proći na svom putu. Činjenica je da mi se Markov stil pisanja posebno svidio jer je detaljno objašnjavao sve što se događa kako bismo svi razumjeli medicinske termine za određene stvari. Zato sam se tako uživjela u cijelu tu priču i osjećala se kao da sam autorova najbolja prijateljica koja saznaje priču o njegovom životu (koji živi više od 30 godina na ovom svijetu) sažetu u zadnjih godinu dana. Jer, kad saznaš tako važnu vijest, vrijeme ti leti pred očima. Ne stigneš razmišljati o prošlosti ni budućnosti – sve što imaš je sadašnjost. A Marko nas je svojim svojim postupcima naučio kako to iskoristiti najbolje što možemo.

Autor piše na jedan vrlo specifičan i “friendly” način, s velikom dozom humora. Ne možeš vjerovati da čovjek u takvoj situaciji uopće može ostati sabran, a kamo li okretati većinu stvari na pozitivnu stranu. No, Marko je odlučio kako želi živjeti. Odlučio je da ga bolest ne može etiketirati, da samo on odlučuje kako će živjeti. Iz tog je razloga prihvatio svog suputnika jer… neprijatelje moraš dobro upoznati da bi se znao boriti protiv njih. Ili s njima.

Knjiga se baš lako čita, nemam niti jednu zamjerku. Između ostalog, smatram da ne mogu pisati recenziju o ovoj knjizi na klasičan način jer se ipak radi o nečijem životu. Pišem vam osvrt. Osvrt koji je prepun dojmova. Sretna sam što sam imala priliku kupiti knjigu i uživati u svim vrijednostima na koje nam je autor ukazao. Ova knjiga doista slavi život i sve dobro što on nosi, a stavlja u totalno drugi plan nebitne brige koje nas muče.

Moja preporuka za Markovu prvu knjigu dok ja jedva čekam drugu. 🙂

[Knjigo.holik · Rating 5 out of 5]

Knjiga koja greje dušu, zasmeje te do suza, pa te zabrine, pa te rasplače, pa te ohrabri .. i tako u krug. Priča o djedu me je razmazala kao omekšali puter, bez reči sam ostala ♥️

[Iva Grba · Rating 5 out of 5]

Treba mi vremena da ovo putovanje "odbolujem" Puna sam i prazna, ako je to moguće biti u isto vrijeme. Igra se treba nastaviti, mora. Ovaj Dječak to zaslužuje.

[Tina · Rating 5 out of 5]

It's just the second day of the month, and I already have my favorite book of the month.

This is not a sad book, or a book about death. This is a book about life. Marko Babić wrote this book for his daughters, for his friends, for people who go through the same experiences as he did, but also for any person who needs advice in their life. At the time, he didn't know how much would he help people, but he definitely did, to thousands of them.

As a philology major, I think that not only his message to the reader is worthy, but also his writing style. His wittiness makes that you literally cry and laugh at the same time (that happened to me half an hour ago in my university library). The passages that could be the saddest and the most dramatic in someone else's book, he succeeds to write them in the funniest way, and it doesn't seem weird at all. I want to write a whole essay in this review, but the only thing I want to scream is "Read this book, it's worth every page of it".

Marko is maybe not here anymore, but I love imagining that he knows about every each of us reading his book (not from Heaven because he didn't believe in God, though). He laughs as we laugh, he smiles as we talk about the book, he meditates as we post and share information about his book, and he's chilling somewhere, drinking beer and scrolling, as we cry reading the book.

I know I didn't know him as a person, but I'm so proud of him and his family. Not everyone could do what they have done, and still function, support other people, and share information. I really hope their message spreads through the whole world.


Some of my favorite quotes (I will translate them myself in English, but there's an English edition, I just can't get to it):

"Da bih pobijedio, moram upoznati sebe." ("To win, I have to know myself.")

"Pozitiva mora doći iznutra. To je bio jedan od najboljih zaključaka prva dva tjedna. To je bila najbolja vijest toga dana." ("The positive has to come from within. That was one of the best takeaways of the first two weeks. That was the best news of the day.")

"Smrt, kada je ogolimo od svake emocije, samo je još jedan trenutak." ("Death, when stripped of all emotion, is just another moment.")

"Pjesnik nikada ne piše o boli koju zamišlja. Piše o boli koju živi." ("A poet never writes about the pain he imagines. He writes about the pain he lives.")

"Najlakše je uvjeriti sebe da je nekom drugom lakše jer je rođen ovakav ili onakav. Hrabar ili pozitivan. Duhovit ili uporan." ("It's easiest to convince yourself that someone else has it easier because they were born this way or that way. Brave or positive. Witty or persistent.")

"Rad na sebi je težak, ne pokazuje rezultate brzo ni očito. Pokazuje ih točno onda kada su ti najviše potrebni." ("Working on yourself is difficult, it doesn't show results quickly or obviously. It shows them exactly when you need them the most.")

"Što bih usadio svojoj djeci?
(...)
Da sanjaju velike snove, ali sreću pronalaze u malim stvarima.
(...)
Da se trude uvijek imati cilj, ali da znaju da je putovanje do njega važnije od njega samog.
(...)
Da znaju da je ok griješiti, ali da im srce u svemu što rade mora biti čisto.
(...)
Da vole druge ljude, ali da nikada ne zaborave voljeti sebe.
(...)
Da život jest trenutak. I da ga žive živeći trenutak, ovaj sada, jer je jedini koji znamo da imamo."
("What would I like my children to know?
(...)
That they dream big, but find happiness in small things.
(...)
That they try to always have a goal, but that they know that the journey to it is more important than the goal itself.
(...)
That they know that it is ok to make mistakes, but that their heart must be pure in everything they do.
(...)
That they love other people, but never forget to love themselves.
(...)
That life is a moment. And to live it by living the moment, this one now, because it's the only one we know we have.")

"Mislim da se to često događa ljudima. I ne znamo koliko možemo pomoći na njihovom putovanju. Koliko ih možemo naučiti i koliko od njih možemo naučiti. A tako je jednostavno. Samo trebamo malo češće biti ljudi." ("I think that happens to people a lot. We don't even know how much we can help on their journey. How much we can teach them and how much we can learn from them. And it's as simple as that. We just need to be human a little more often.")

"(...) brzo sam usvojio mindset da je najbolje što mogu dati sve od sebe. Shvatio sam da ponekada nekome to neće biti dovoljno. Da će zbog svojih ograničenja možda u meni vidjeti problem. Ili da će nekada problem zbilja biti u meni. Treba prihvatiti da nismo dorasli svim zadatcima koji se nađu pred nama. (...) Ako nisam mogao više, onda mi nije ni važno je li problem u meni ili u nekom drugom" ("(...) I quickly adopted the mindset that the best I can do is my best. I realized that sometimes it won't be enough for someone. That because of their limitations, they might see a problem in me. Or that sometimes the problem will really be in me. We have to accept that we are not up to all the tasks in front of us.")

"Ako [strahu] dopustimo da upravlja nama, onda ne živimo život, nego živimo strah." ("If we allow [fear] to rule us, then we are not living life, we are living fear.")

"Bol je ponekada, čak i kada mi to ne znamo, točno ono što nam treba da bismo mogli ostvariti svoje planove." ("Pain is sometimes, even when we don't know it, exactly what we need to make our plans come true.")

"Koliko puta uništimo sami sebe samo zbog očekivanja koja smo postavili, a koja nam često ne donose baš ništa?" ("How many times do we destroy ourselves just because of the expectations we set, which often bring us nothing at all?")

"A svi se mijenjamo. Htjeli mi to ili ne. Bili toga svjesni ili ne. Imam osjećaj da neki ljudi tretiraju promjenu kao osobu koja na ulici hoda dva metra iza tebe kada glasno prdneš." ("And we all change. Whether we like it or not. Whether we're aware of it or not. I have a feeling that some people treat change like the person who walks two meters behind you on the street when you fart loudly.")

"Uvijek se ispostavi da, čak i kada te sam život dočeka iza ugla i pretuče, na vrućem asfaltu postoji neki novčić koji možeš pokupiti." ("It always turns out that, even when life itself meets you around the corner and beats you up, there's a coin on the hot asphalt that you can pick up.")

"Ponekad je izazov tu samo da bi nam pokazao koliko smo jaki." ("Sometimes a challenge is just there to show us how strong we are.")

"Način na koji pitaš 'kako si' toliko je važniji od toga koliko često to pitaš."("How you ask 'how are you doing' is so much more important than how often you ask it.")

[Marita · Rating 5 out of 5]

Beautiful heritage to Marko’s girls, but also loud and gentle reminder to all of us that beauty lies everywhere, in everyone, even in the darkest times. And the light is often hidden in most unbelievable ordinary things. ❤️

[Ivan Nešković · Rating 5 out of 5]

Ovo nije samo još jedna priča (ili vodič kroz) o borbi lika s rakom. Ovo definitivno nije još jedna self-help knjiga.
Ovo je prije svega jako realna (istinita) priča o iskustvima jednog briljantnog mladića.
Markov pogled na svijet, na to kako se postaviti prema teškim situacijama, kako se izbaviti iz turobnih misli u koje nekad upadnemo koliko god se trudili suprotno (svi smo mi, ipak, samo ljudi), je nešto što svatko treba pročitati, promisliti o pročitanom, i izvući najbolje lekcije za sebe.
Zvuči kao self-help, ali to stvarno nije.
Možda ne znam imenovati što "jest", ali znam da je definitivno nešto što sam trebao pročitati, a pod ruke mi je došlo u najboljem mogućem trenutku.

[Luka · Rating 5 out of 5]

Inspirativna knjiga o čovjeku i njegovom borbom s bolešću i izazovima koje ona donosi. Ukazuje kako iz svega u životu nešto možemo naučiti i na to pozitivno gledati, pod uvjetom da to želimo, da na tome radimo te imamo okruženje koje nas u tome i potiče. Knjiga nije knjiživno remek djelo, ali je postigla ono što je autor naumio: pokazati razmišljanje čovjeka koji samo želi biti lagan dok šeta ulicama svoga grada.

[Mia · Rating 5 out of 5]

The book is easy to read although it speaks about a particularly difficult subject. It’s funny, moving, inspiring. The author makes you feel like you know him and makes all your struggles feel vincible. There is nothing you can’t do if you put all your energy into it. It makes you feel strong, meaningful, in charge of your life.
The feeling I was left with when I finished reading Putovanje was hope (not just for the author, but for all of us) that the sheer power of thinking can give us a shot at life. Hairy beast of a life that gives you such beauty (like his girls, his parents, friends) and so many challenges. Tommorow is on us.
I hope the rest of you enjoy it as I did.

[Ivana Bošnjak · Rating 5 out of 5]

Ovu knjigu sam si poklonila kao luksus jer sam dugo propitkivala sta je moj luksuz, novopečenoj samohranoj mami bebe od 8 mjeseci u 38. godini. Knjiga mi je, znakovito, dosla na dan kada je Marko umro. Marka pratim dulje vrijeme, i malo je reci da je ovo najbolji "luksuz" koji sam si ikad priustila u zivotu. Marko me kroz svoje rijeci digao na noge, kao sta to nitko nikada nije. Bas onako kako sam trebala. Ovo štivo, mijenja zivot, cak i ako ne vjerujete u čuda, posebno ona kada napravite sve sto je u vasoj moći da se ona i dogode. Srce će mi biti slomljeno ako ne procitam i drugu knjigu. Znam da ju je pisao, mozda ju obitelj i prijatelji mogu nekada dovrsiti? Just a thought.

[Luka Ruklić · Rating 5 out of 5]

Why am I writing this review in English when I read it in my native Croatian? Well, Marko expressed his hopes of this book becoming a bestseller and I truly believe it can be that, so this is a tiny contribution on that part, a nudge to everyone who finds this to read and experience the author’s journey. So here goes:

I came to work one morning and there was a book waiting on my desk. My mind rushed back to an email from a few days ago that I just skimmed over (oops), remembering that it says something about buying the book as a support for the author’s medical treatment. I completely forgot about that.

However, now I had the book in my hands. It is only fair to give it a try so I decided to quickly check it out. Unfortunately, half an hour later I had to put it down and, well, work. Bother.

It took me a couple of days to finish the book. It would go much faster if I didn’t have to set it aside from time to time to get a hold of myself. I read books written by terminally ill people before, but this was different in some way. Felt much closer, much more intimate. I know people who know Marko personally. He mentions the locations I frequent, and hospitals I visited. Talks about the Croatian health system that I participate in. At moments, it was way too real. And for me, the coup de grace that kept striking me down was the simple fact that Marko is my age. A man fighting a serious, dangerous, life-threatening sarcoma is my age.

This book is remarkable. I am well aware that this is a devil-may-care assessment and that any literary critic can point out flaws in structure, form, and style. However, for me, the heart and soul of this book were those heartrending moments, the laments and the glimpses into the thought process of a man at the crossroads of life and death. A man who despite his positive outlook on his treatment still gives off a vibe of someone fiercely racing against time, trying to leave behind some sort of legacy for his family, for his daughters who are still too young to fully remember the person that he is.

The book has everything. Yes, it is devastating for its content. It makes the beast of empathy wreak havoc all over our inner being and forces us to contemplate our own mortality. But it is also brimming with hope, optimism, and love. It contains beautiful digressions (grandpa story being my favorite), and it is wonderfully funny at times and deeply philosophical at others. It offers some of the most intimate moments a person experiences to the reader on a silver platter, and that is something I revere greatly.

After I read the last words of the final chapter of this book, I grabbed my phone and Googled the author, filled with craving for information about his current medical condition, silently hoping that the sarcoma is a thing of the past. However, in the cruel twist of fate, the news article published only a day ago brought the news that Marko lost his heroic battle. The punch in the gut if there ever was one.

Farewell Marko and bon voyage. With this, you have secured your legacy.

[Speranza · Rating 4 out of 5]

Ovako ispričati trnoviti put može samo jaka, duhom pozitivna osoba. Samo zato 4*!
No, da li bi ovo putovanje doista bilo igra da se "igralo pošteno" od početka do kraja?
Jer kako je samo malen i nemoćan običan, mali čovjek koji nema "frenda" doktora u sustavu, a koji mu sređuje preglede i zahvate "preko reda". Na žalost, imam u tome itekakvog iskustva...
Bravo za Marka, no netko je zbog njega morao taj dan biti otkazan, ne temeljito obrađen :-(...netko mali, sasvim običan čovjek, nekome sve na svijetu...

[Barb · Rating 5 out of 5]

Oduševljena sam koliko se brzo čita.
+ činjenica da ga pratim dovoljno dugo da se prisjećam svih objava i situacija iz tog perioda -> chefs kiss

Na dijelovima mi je bilo zanimljivo jer bih se udaljila od čitanja i knjige, i bila kao "hm nekak mi nema neki povezani tijek/radnju ova cijela knjiga, mimo njegovog liječenja" al zapravo mi je to i godilo jer je održavalo knjigu osvježavajućom. Nije me zamarala s medicinskim pojmovima i samo teškim trenucima (bez obzira na njihovu poučnost). Tak da su mi super došla i ovak random promišljanja i epizode iz djetinjstva. Uz sve to, na neke dijelove sam se i pošteno nasmijala!

U zadnjem poglavlju Marko piše: "Sva moja razmišljanja najčešće su se svodila na istu stvar. Potrebu da ti u ovom zadnjem poglavlju otkrijem neku tajnu, neki ključ, nešto što će ti pomoći na tvom putovanju. Ali istina je da tajna ne postoji ili je barem ja u zadnjih godinu dana nisam otkrio."

Prva misao koja mi se pojavila u glavi dok sam čitala taj dio bila je da ovaj čovjek nije ni svjestan koliko mu je knjiga puna tih ključeva, koliko su neke stvari koje je on napisao i osvijestio ljudima revolucionarne i mogu potaknuti njihovu životnu promjenu.

Jedva čekam da mi i frendice dovrše knjigu pa da i s njima ovo sve mogu prokomentirati - cure požuriteee

[Anđela Čeprnja · Rating 5 out of 5]

Red suza, red smijeha.

[Domagoj Šupljika · Rating 5 out of 5]

Hm… napisao bih svašta, a ne bih napisao dovoljno. Nisam do nedavno znao tko je Marko Babić, sve dok me prije nekoliko mjeseci cura nije počela izvještavati o svemu. Nisam bio siguran da želim znati, jer mi je bilo preteško slušati i čitati takve stvari. Knjigu sam pročitao u dva dana i sad dok ovo pišem, suze i dalje idu same od sebe. Ko i svima nama vjerojatno.
Preporučam ju svi nama, vama, bilo kome tko misli da mu je “teško” u životu i ne vidi izlaz iz njemu “najteže situacije”; ova knjiga je baš za vas. Trebala bi biti obvezna literatura u školama, trebala bi naći put do svakog stanovnika naše države, a i do svih ljudi diljem svijeta. Ovo je nešto prije svega najsmiješnije i najbolnije, šta čovjek u svom životu može pročitati, a opet toliko inspirativno. U jednom trenutku se smiješ, u drugom trenutku roniš suze i tako kroz cijelu knjigu.
Marko, veliki mali dječače, čuvaj nas svih tamo od gore, i tu i tamo pošalji svima nama barem 10% svoje pozitive, svijet bi tako bio bolje mjesto.

[Nela Puljak · Rating 5 out of 5]

An incredible book that helped me start changing the way I percieve life. It is not some pessimist book where a guy just describes what medically happened to him when he got diagnosed with cancer, but his optimistic and inspiring views on life trough his journey. Like many others, I am saddened that he didn't manage to beat cancer, but he managed to do some incredible things by inspiring people like me to cherish every moment we get to spend here and to face given obstacles like they are just a phase of life through which we have to go. And to face them as positively as possible. This book was really interesting to read, I loved it and reccomend it to everyone!!

[Nikolina Lednicki · Rating 5 out of 5]

When you come across a book that strikes a chord with your heart and soul, it's a special moment. "Putovanje zvano igra" by Marko Babić is one of those remarkable books that managed to do just that.

From the moment I cracked open the book, I couldn't contain my excitement. Marko was not just an author to me; he was a dear work colleague. This connection added a layer of anticipation to my reading experience that I can't quite put into words. What sets this book apart is Marko's ability to pour himself into his writing, a rare quality in today's authors. His words felt like a piece of his heart and soul laid bare on each page, creating a narrative that's authentic and profoundly touching.

What truly captivated me was the sheer authenticity of the main character. It was unmistakably Marko himself, portrayed with such vividness and honesty. As I read, it was as though I was rediscovering the Marko I knew in real life through the lens of his storytelling.

Through "Putovanje zvano igra," Marko has left behind a beautiful and inspiring legacy. His words are like timeless treasures that will resonate with generations to come. Marko was, and always will be, remembered as a beautiful and pure soul, a true optimist, and an endlessly inspiring individual. His positivity and zest for life shine through every chapter.

I'm deeply thankful that Marko was able to finish this book. I wholeheartedly recommend "Putovanje zvano igra" to all readers. Be prepared for a journey filled with laughter and tears, often mixing the two in a way that's both heartwarming and profoundly moving.

In the end, "Putovanje zvano igra" by Marko Babić is not just a book; it's a celebration of life, a testament to the power of storytelling, and an invitation to embrace every moment with unbridled enthusiasm.

[Natalija Malbašić · Rating 5 out of 5]

Drago mi je da sam s ovom započela godinu, s druge strane postavila je ljestvicu jako visoko. Sumnjam da će je i jedna nadmašiti.
Iako sam svakih nekoliko stranica morala zatvoriti knjigu jer bi me preplavile emocije, i dalje sam je prebrzo pročitala. Prebrzo sam je proživjela, premalo promislila o svemu i premalo vremena dala svom biću da nauči i usvoji mnoge bitne poruke koje je Marko prenio. Neke već svi znamo ali nekako podsvjesno guramo u stranu.
Hvala Marku na podsjetnicima i cijelom iskustvu. Knjiga će proći kroz mnoge ruke mojih bližnjih jer ne prestajem tupiti koliko je dobra, ali vratit će se na moju policu i već se veselim svakom sljedećem čitanju jer je ovo jedna od onih koje se čitaju iznova i iznova… <3

[Martina Mihaljević · Rating 5 out of 5]

Knjiga koju bi trebao pročitati svatko, neovisno o trenutnoj životnoj situaciji. Ovo nije knjiga o čovjeku koji je bolestan, ovo je knjiga kojom nam Marko prenosi umijeće zadržavanja pozitivnog duha u svakoj mogućoj životnoj situaciji.

[Tina · Rating 5 out of 5]

Šaka suza, vrića smija. Predivna knjiga, mislim da će se mnogi pronaći u mnogočemu, a Markova snaga, volja i njegovo svjetlo pomoći će i drugima da se pokrenu i potrude oko kvalitete svog života.

[Katarina Bendra]

Dobila sam knjigu 2 tjedna prije smrti pisca, krenula sam ju čitati i u međuvremenu Marko više nije bio s nama. Pročitano u jednom dahu, bilo je i suza i smijeha. Marko je inspiracija kako biti čovjek u svim životnim situacijama i kako prenijeti svoju dobru energiju na sve ljude koji se na ikakav način "susretnu" s njim. Ostavio je jako veliki utjecaj na mene, (što zbog knjige, što zbog dugoročnog praćenja objava na društvenim mrežama)i ne prestaje tuga što ga više nema, u misli i molitve se često vraća, mada znam da on na drugom mjestu samo je dječak koji je lagan dok nastavlja svoje Putovanje i smješka se :)
Sretna sam jer Putovanje zvano igra krasi moje police i jer smo živjeli u vremenu tako divnog čovjeka, pisca :)