Gospođa Mica Đurđević, poznata predratna književnica, životari svoje treće doba na tavanu sopstvene kuće, jer su je oslobodioci oslobodili i viška stambenog prostora. Jedinu vezu s novim vremenom predstavlja njen nezvanično usvojeni sin Ljalja, o čijim poslovima ne zna ništa, osim da sada nosi vojničku uniformu a ponekad Đurđeviće obraduje papirnom kesom punom namirnica iz diplomatskog magazina.
Mica ovaj usamljenički i za nju sirotinjski život podnosi sportski, uostalom ona je i bivša vrhunska sportistkinja, ali je jedan problem ubija – uopšte ne može da piše. Pomoć stiže od Ljalje u vidu ponude za zaposlenje: podučavaće srpskom jednog problematičnog britanskog diplomatu. Iz ovog naizgled naivnog angažmana Mica će naglavačke uskočiti u urnebesan političko-psihološki triler, čije posledice i dan-danas nisu razmršene.
„Spisateljka Mica Đurđević je jedina Srpkinja koja je saveznike naučila srpski za diplomatskim stolom i pobedila mačem na indijskoj gumi.“ – Ivana Batrić de Kvarengi, Stvaranje
„Kao i njena junakinja, i autorka je drugarica a dama, istančanog ukusa i avanturističkog duha sa neverovatnom kondicijom za promene. Sa njom napuštamo stereotipe socrealizma i iskrcavamo se na uzbudljive obale novog doba i savremenih svetskih zbivanja. Beograd je Holivud!“ – Roksanda Tasić, Sport i svet
„Prvi špijunski triler napisan u FNRJ! Vračarske barake i engleski dragulji! Četničke švindlerke i kalmički udbaši! Teniski lakat Koče Popovića i narcisoidna raskoš Lorensa Darela! Lažni horch 853 Hermana Geringa i mačevalačke piruete vremešne dame! Ukratko, drugarica Mica Đurđević poratna je simbioza Agate Kristi, špijunkinje Džonson i Milice Jakovljević.“ – Alek Kirov, Borba
Mirjana Đurđević (1956), doktorka tehničkih nauka. Profesorka Visoke građevinsko geodetske škole u Beogradu. Napisala seriju od sedam parodija na kriminalističke romane sa detektivkom Harijetom kao glavnom junakinjom: „Ubistvo u akademiji nauka“, Žagor, 2002, Agora, 2007; „Parking svetog Savatija“, Samizdat, 2003, Agora, 2008; „Deda Rankove riblje teorije“, Čigoja štampa, 2004, Laguna 2010 – nagrađena Ženskim perom za 2004; „Leš u fundusu“, Laguna 2012; „Jacuzzi u liftu“, Čigoja štampa, 2005; „Prvi drugi, treći čovek – srpske legende“, Agora, 2006, 2007; „Čim preživim ovaj roman“, Agora 2008, 2009. Takođe „Čas anatomije na Građevinskom fakultetu“, Viktor, 2001, non-fiction; romane „Treći sektor ili sama žena u tranziciji“, Žagor, 2001, Agora, 2006 i „Aždajin osmeh“, Čigoja štampa, 2004; istorijsku metafikcije „Čuvari svetinje“, Agora, 2007, 2008; „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“, Agora 2009, Laguna 2010, 2011. - regionalna nagrada „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne gore u 2009. godini i „Bremasoni“, Laguna 2011, 2012. Živi i piše u Beogradu, Srbija.
Kao prvo, od Mirjane Djurdjević bih čitala i telefonski imenik ❤️ (dobro, da budemo fer, bilo je dobrih, odličnih i FANTASTIČNIH) Povratak u svet Mice Djurdjević je kao povratak kući. Čisto uživanje! Pa neka je i počelo sa suzama, i ja imam mačku... Plus da natrčimo i na onog gospodina koji me je davio kao zmija žabu svojim delima! (dnf, jedna od retkih) Čim završim, planiram #reread prvo Kaje, pa opet.
Pored toga što se u svom novom romanu „Mica, Beograd i odvratni Britanac“ Mirjana Đurđević bavi upravo najzanimljivijim istorijskim periodom posle Drugog svetskog rata, sa akcentom na nacionalizaciju, rezoluciju Informbiroa i Goli otok, autorka nam donosi veoma duhovitu i satiričnu priču sa plejadom neizmerno šarmantnih stvarnih i stvarno izmišljenih likova, plus što se cela zavrzlama u jednom trenutku pretvara u špijunski triler u koji su uključene strane sile, tajne službe, od njih otuđeni pohlepni pojedinci, četnici, superšpijunke… Kao šlag na torti (ili je, beše, u pitanju Višnja na Tašmajdanu?) u romanu se pojavljuje i glasoviti nadrealista Koča Popović.
Upravo završio sa čitanjem. Mirjana Đurđević se vratila, u svom prepoznatljivom maniru, ovoga puta radnju romana smestivši u period 1946-1951, sve sa epilogom smeštenim u 1960. Kaje nema, ali se o njoj priča. Zato su tu Mica i Ljalja i Sava... A i neki novi likovi. Lorens Darel, odvratni Britanac iz naslova. „Mica, Beograd i odvratni Britanac“ je, barem do izvesne mere, nastavak romana „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“ - ali ga, ne brinite, možete čitati sasvim samostalno (jedino što ćete posle čitanja poželeti da potražite i „Kaju“).
Mirjana Đorđević se, posle duže pauze, vratila u književni svet. Sveža je i orna, ne odustaje od svog prepoznatljivog stila u kome su sjedinjeni humor, britak jezik i vivisekcija društva - ovoga puta posleratnog.
Glavna junakinja je gospođa Mica Đurđević, poznata predratna književnica i autorkin alter-ego, koja se snalazi u novim uslovima, nakon što su je „oslobodioci oslobodili i viška stambenog prostora“. Zahvaljujući posinku Ljalji, Mica ulazi u špijunske vode i dobija zadatak da srpskom uči Lorensa Darela, odvratnog Britanca iz naslova i budućeg čuvenog pisca. Slede brojne ujdurme u kojima ćete, verujem, uživati.
Нисам се до сада сретао са књигама написаним од стране гђе Ђурђевић. Оно што ме привукло је опис Београда, има назнака о обичајима предратног Београда што ми је било јако занимљиво, али првенствено је базирано на радњи која покрива период након "ослобађања" па до почетка шездесетих 20. века. У почетку ми је ауторкин врцав стил ишао на живце, али како су прочитане странице одмицале тако ми се све више допадао те сам на крају затекао себе како се смејем. Поједини описи су ме подсетили на неке чланове моје породице, давно покојне, те ми је и то било довољно да овој књизи дам лепу оцену и да се фино забавим док сам је читао. А као додатна препорука да ми се допао је чињеница да бих сада да прочитам "Каја, Београд и добри Американац". Опис Лоренса Дарела је поприлично незаслужен и неправедан, али то је већ ауторкин став. Не знам откуд то и зашто такав приступ. Дарелово дело "Александријски квартет" ми је једно од омиљених те ми је малкице сметало што га је ауторка тако понизила у својем роману. Историјске околности су мање-више тачне што ауторка потврђује и на крају књиге у појашњењима појмова и личности које је навела у роману.
Све у свему, да не дужим, допао ми се роман, лаган је, опуштајући и забаван. Сама чињеница да сам га прочитао, и поред обавеза, за два дана довољно говори.
Napravila sam grešku. Pre čitanja ovog romana, trebalo je da se vratim (i podsetim) Kaje, Beograda i dobrog Amerikanca, jer sećam se knjige kao odlične, ali sam zaboravila radnju i likove, pa je malo potrajalo dok sam pohvatala konce.
I da napomenem, postoje dve mi savremenice ženskog pera, čije romane čitam redovno, Ana Mijović i Mirjana Djurdjević...Kada kažem redovno, mislim čim okolnosti dopuste, ali svakako su u uvek u vrhu liste za čitanje i čije knjige redovno kupujem.
Elem, i pored tih mutnih sećanja na likove, uživala sam u čitanju i bilo mi je žao kada sam došla do kraja.
Da pričam o radnji, bezveze mi je, ima mnogo boljih osvrta od onog koje bih ja uspela da sklepam.
U svakom slučaju, ogromna preporuka za gospodju Djurdjević, sa napomenom, čitajte knjige po redu....
I da....ako ovo čita spisateljica, vratite Harijetu, meni najanajnajdražu detektivku....
Jako me je zabavila ova knjiga! Pitka, duhovita, sa autentičnom i šarmantnom glavnom junakinjom čije ćete dalje avanture sigurno hteti da ispratite. Ovo je prva knjiga Mirjane Đurđević na koju sam naišla i radujem se što ih ima još!