Godina je 2053., na izborima pobjeđuje novoosnovana Hrvatska kršćansko socijalna stranka. Splet okolnosti - a zapravo prikriveni, pomno razrađeni pučistički scenarij - dovodi do ukidanja višestranačke demokracije, do prekida odnosa s ostatkom Europe i ne uvijek suptilne primjene totalitarnih metoda. Osnivaju se Zavodi za mentalnu higijenu, u kojima se genetskim inženjeringom buntovnike pretvara u poslušnike. Bez potvrda o nazočnosti misama ništa se ne može, ni produljiti osobnu iskaznicu. Crkveni Ured za čistoću vjere pali knjige i u školama Darwina zamjenjuje biblijskom Genezom. Kazališta se zatvaraju, rock'n'roll je zabranjen, suknje sežu do gležnjeva, ljudi nestaju. No ne daju se svi pokoriti... Napet fantapolitički roman iz pera jednoga od najvećih hrvatskih pisaca.
Ivo Brešan was born in Vodice (Croatia) in 1936. He studied at the Faculty of Philosophy in Zagreb. From 1960 until 1983 he worked as a graduate teacher at the Sibenik Grammar School. Since 1983, he has been the art director of the Šibenik Theatre and the Šibenik Intemationational Children's Festival. Brešan is one of Croatia's most performed contemporary playwrights; he often writes in the Šibenik dialect. He has written several very succesful movies scenarios.
Teško je prepričati ovaj roman, a ne ispustiti neke bitne detalje. Iako se početak čini vrlo jednostavan, na trenutke čak i trivijalan, kako radnja odmiče sve više dolazi do izražaja autorova ironija i sposobnost odličnog uklapanja fragmenata u širu cjelinu. Nažalost, primjetni su i izvjesni vizionarski elementi za koje se ipak nadam su onaj SF element u romanu. U konačnici roman je prije svega upozoravajuća kritika društva i prevladavajućih društvenih odnosa u našoj sredini, po čemu je Brešan i poznat. Nakon čitanja moguća su vrlo oprečna mišljenja i zaključci, ali ako ništa drugo djelo potiče na razmišljanje i živu polemiku. A kakav je to život bez preispitivanja svega?
Super knjiga, treba je svakako pročitati! Kako sam nedavno spomenula da se rastajem od distopijskih koncepata, sviđa mi se definicija ove knjige kao fantapolitičkog romana koji prikazuje Hrvatsku u 2053. godini! ;)
Narod je odavno izgubio povjerenje u sve političke stranke, pa na izbore izlazi skromnih tridesetak posto stanovnika, koji velikom većinom biraju neku novu, gotovo nepoznatu stranku HKSS. Hrvatsku kršćansko-socijalnu stranku. S obzirom da ima apsolutnu većinu u Saboru, novoizabrani predsjednik Vlade Teo Torlak ukida izbore za predsjednika, proglašava sebe predsjednikom, ukida Sabor (jer ionako mu ne treba), ukida sve druge stranke i postaje diktator neograničenih ovlasti. Europa nam nabija embargo i uvodi vizni režim koji ionako ništa ne znači jer je iseljavanje ilegalno. Otvaraju se centri za moralnu čistoću, zavodi za mentalnu higijenu, vjerska policija trenira strogoću, stiže Opus Dei … državom upravlja Crkva, koja mudro šuti i ni na koji se način ne kompromitira u očima Europe.
U središtu romana nađe se, tako, obitelj Loko s Iža, desetoro braće i sestara, djeca pobožnih, ali apolitičnih roditelja. Neki od njih međusobno jedva da se poznaju, a razišli su se u svim smjerovima i društvenim slojevima: Antun je fašist (u Karlovcu, ako se ne varam), Ambroz je komunist (Iž), njegov sin Jakov (Dubrovnik) je apolitičan, ali postaje žrtva tada aktualne vlasti, Renco od svodnika postaje načelnik policijske uprave u Osijeku, njegova sestra blizanka Sanda nakon što ubije bogatog muža u Njemačkoj vraća se u Zagreb na visoku političku funkciju, Jure je nadbiskupov tajnik, Grgur je bivši liberal i osječki odvjetnik, baš kao i sin mu Viktor, Ana se udala u Rimu te je bliska Vatikanu, Valerija je časna sestra u Šibeniku, Mira je ostala na Ižu starati se za brata Ambroza, Filip je novinar u Rijeci…
Ultimativna kritika crkve i njene isprepletenosti u političkim zbivanjima. Obavezno štivo za sve one koji olako shvaćaju izbore i koriste bilo kakvu ispriku kada ne izlaze na glasovanje.
Iako pojedinačni likovi djeluju plošno, dijalozi su više teatralni nego životni, a radnja se odvija ko po šabloni cjelina je iznimno dobro povezana, a sve zajedno djeluje više nego moguće, gotovo vjerovatno.
"Zlo je poput raka, može se trenutno ukloniti operacijom, ali se nakon toga zna pritajiti, a onda odjednom, kad se tome nitko ne nada, metastazirati u neki teži oblik."
Ok, knjiga koja je potpila moj godišnji plan čitanja. Kako ne odustajem od knjiga tako sam i ovu uz puno muke, i puno vremena uspjela pročitati. Ali trajalo je a i oči su mi skoro ispale iz glave jer mislim da nikad nisam preokretala očima kod čitanja toliko kao kod čitanja ove knjige. Mislim, zašto? Ti si Ivo Brešan i u poznim si godinama i možeš pisati što želiš i kako želiš (misim što ti mogu, ukinuti mirovinu?). I onda napišeš ovo - plitko, površno, glupo. I prepuno klišeja, i tvojih ranijih, uspješnijih radova (Izbavitelj??). Obitelj od milijun članova (djece) koja se ne poznaju i nisu bila baš u nekim vezama ali zato je jedno u Njemačkoj, drugo u Italiji, po jedno u svakom hravatskom gradu u kojem ti treba zbog radnje. Svi su plošni i totalno karikature a takva je i radnja. Kako mali Ivica zamišlja budućnosti - laserske puške i leteći automobili (Jetsons anybody?). Uglavnom, ne treba vam gubiti vrijeme na ovu knjigu.
Iako iz knjige od početka do kraja vrišti kritika crkve, njezinog licemjerja i svrstavanja uz stranu koja pobjeđuje, interesantnije je bilo vidjeti kakav je to distopijski svijet smješten u Hrvatskoj Brešan stvorio.
Ne može se reći da je u potpunosti originalan, ali je fino postavljen, čak i dosta detaljan. Sama radnja je natrpana klišejima, predvidljiva, dok su odnosi među likovima šablonski, vrlo teatralni što nerijetko navodi na podsmijeh, no na kraju dana ima određenog šarma. Možda najbolji dio je narativni prikaz čitavog društva i tu svakako treba pohvaliti Brešana.
Pred kraj knjige radnja postaje pomalo zamorna, da bi cijela knjiga finiširala sa ne toliko uvjerljivom izravnom kritikom crkvi što čak navodi i na pomisao da je ista bila možda promašena.
Interesantan domaći distopijski sf uradak kojem se isplati dati šansu.
Jeziva je pomisao da religija potpuno preuzme vodstvo države u (sad već bliskoj) budućnosti, s apsolutnim oduzimanjem ljudskih prava i suvereniteta narodu. Time se bavi ova knjiga, koju je moguće usporediti s Igrom prijestolja. Od incestuozne ljubavne priče do iznenadnih preokreta u radnji i gubitkom pokojeg lika, ova knjiga ima sve. A da ne zaboravimo i to da je u centru priče zapravo jedna obitelj s vlastitim unutarnjim previranjima, koja su dodatno rasplamsana političkom situacijom. Pojedini dijelovi su doduše 'prebrzi' (poput početka prije spomenute romanse), no to na kraju i ne utječe pretjerano na cijelokupni dojam koji knjiga ostavlja.
Smeće od knjige. Dugo vremena nisam čitao tako neč loše.
Stigao sam samo do polovice knjige, dalje nisam mogao.
Jezik je odvratan. Bez ikakve razine jezične aktualizacije, loš svakodnevni jednostavni jezik.
Bolje sam ja pisao književnost u osnovnoj školi.
Radnja je jako dosadna i predvidljiva.
Žanrovski, radi se o spekulativnoj fikciji, distopiji.
Metapolitička poruka je skroz boomerska i libtardska. Luzerska.
Uspostava teokracije u Hrvatskoj u 2053. godini.
Čitam osvrte drugih ove knjige, koliko samo luzera koji slijede 1789. kao ovce.
Danas sekta Mažemo je zabranila Hod za život u Zagrebu, dok je Gay parada dozvoljena.
Kakvo licemjerje antidemokratske ljevice! I takvi libtardi se boje teokracije.
Društvo koje je živjelo 45 godina pod socijalističkim totalitarizmom ne zavređuje jednu distopiju tako loše koncipiranu i realiziranu, poput ove.
Zabranili su Za dom spremni, otvoreno guše slobodu izražavanja braneći zločinački antifašizam.
Antifašizam je diktatura Komunističke partije, antifašizam je rasna segregacija u Americi.
Ima li imalo pameti na ljevici!?
Ova knjiga nikad nije trebala biti tiskana, samo je ekološka škoda njeno tiskanje.
Ivo Brešan je loš pisac, književnoteorijsko i književnopovijesno je neutemeljeno uzdizati Brešana na neku bitnu i značajnu razinu hrvatske književnosti.
Iako je ideja dobra, nekako jednostavno i napisana, ipak ovoj fikciji mi nedostaje života i boja u likovima. Nisam se ni s jednim saživjela na način da ga razumijem i da mi bude drag, priča kao priča mi se čini već viđena/pročitana. No roman se da iščitati i može nam dati i koju pouku za budućnost.
Dobar početak, ali nakon nekog vremena je prešlo u pretjerivanje s kloniranjem. Tiranija se mogla i suptilnije prikazati a s boljim efektom na čitaoca.
„Njegova Preuzvišenost nadbiskup govorio je o primicanju Božje države. A ja vam kažem da je ona i sada jednako daleko od nas kao i proteklih godina. I kao što je, uostalom, bila kroz cijelu ljudsku povijest od njezina početka, kad je Kain ubio Abela. Jer Božja država nije uopće država, kako to neki zamišljaju, s vladom, ministrima, predsjednikom, vojskom i policijom. Kao što ni Bog nije nikakav vlastodržac kojem treba odavati poštovanje da bi bio milostiv. Država Božja nije ništa što postoji na ovom ili onom mjestu, u ovom ili onom obliku. Ona može zaživjeti samo u vama, u vašem duhu, i to tako da se oslobodite u sebi upravo onoga što državu čini državom. A to je obijest, koja vas tjera da se svim silama upinjete biti iznad drugih. Svejedno u čemu: vlasti, bogatstvu, slavi ili počastima..." Ivo Brešan: Država Božja 2053.