Ribanje i ribarsko prigovaranje

by Petar Hektorović

This scarce antiquarian book is a facsimile reprint of the original. Due to its age, it may contain imperfections such as marks, notations, marginalia and flawed pages. Because we believe this work is culturally important, we have made it available as part of our commitment for protecting, preserving, and promoting the world's literature in affordable, high quality, modern editions that are true to the original work.

Genres: Classics, Read For School

203 pages, Unknown Binding

First published August 27, 1556

About the author

Petar Hektorović je hvarski renesansni pjesnik i erudit, humanist značajan po svom po mnogočemu jedinstvenom djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Rodio se u uglednoj vlasteoskoj obitelji. Obično se potpisuje Petre, latinski Petrus Hectoreus, a talijanski P. Hettoreo. Nije utvrđeno gdje se i kada školovao, ali kako već u mladosti stvara na latinskom i talijanskom jeziku, može se pretpostaviti da je polazio hvarsku javnu školu, te da je školovanje nastavio u Splitu ili Italiji. 1491., nakon turske provale, počinje utvrđivati i definirati svoj ljetnikovac Tvrdalj. O Hektorovićevom interesu za suvremenike, kao i o njihovim međusobnim vezama, svjedoče brojne njegove poslanice.

Reviews

[Ivana Books Are Magic · Rating 5 out of 5]

A narrative poem in three parts, this masterpiece of Croatian Renaissance is especially dear to me. I have reread it many times and I can say that this book truly stands the test of time. I have recently visited the fortified castle villa build by Petar Hektorovic, the author of this narrative poem, who was a fascinating nobleman and humanitarian. This visit made me think of this book again. You can see the castle by following the link bellow:
https://modaodaradosti.blogspot.com/2...
I'm not sure is there an English translation of this Renaissance gem, but here is a link to a pdf version in Croatian: file:///C:/Users/ivana/Downloads/Peta...


Iako Ribanje i ribarsko prigovaranje smatram uspjelim, impresivnim i dragocjenim u svakom pogledu, razumijem zašto ovo djelo nije za svakoga. Nekome tko nije upoznat s dalmatinskim dijalektom, običajima i kulturom, ovo djelo će biti teško razumljivo, pogotovo jer je pisano arhaičnim jezikom. Nadalje, većina čitatelja čita ovo djelo u srednjoj školi, a tada rijetki imaju obrazovanje potrebno za razumjeti ga u potpunosti. Meni je vrlo lako razumjeti ovo djelo, dijelom zato što sam i sama podrijetlom s otoka Hvara, dijelom zato što što kao nastavnica hrvatskog jezika razumijem povijesni i kulturni kontekst u kojem je djelo nastalo. Ribanje i ribarsko prigovaranje je djelo koje je vrijedno i samo po sebi, a ne samo kao djelo nastalo u razdoblju renesanse. Radi se o djelu neporecive umjetničke vrijednosti, a njegova kulturna vrijednost i način na koji je očuvalo baštinu i tradiciju u stihu čine ga istinski vječnim. Stoga bi ga preporučila svima. Imajte malo strpljena, koristite rječnik koji svako dobro izdanje ima te naučite nešto novo. Pročitajte malo o povijesti ovoga djela, proučite biografiju ovog talentiranog pjesnika i plemića koji je za svoga života izgradio prekrasan dvorac u kojem je pružao sklonište svima, čak i najsiromašnijim. U ovom djelu također se vidi njegova humanost. Ribanje i ribarsko prigovaranje prekrasno je i humano djelo plemića koji je znao gledati ljude u dušu i ne obraćati pozornost na materijalno stanje već vidjeti bogatstvo u kulturi siromašnih ribara, u usmenoj književnosti i dalmatinskoj baštini. Ovo djelo sam pročitala nekoliko puta, jednom čak i u originalnoj verziji koja je napisana vrlo zanimljivim pravopisnim rješenjima (koji prethode današnjoj standardizaciji hrvatskog jezika). Smatram ga divnim u svakom pogledu i zahvalna sam što postoji knjiga koja nam omogućuje doživjeti renesansu na otoku Hvaru.


...I zato još pišu: za trudom daj pokoj
Tko neće na prišu skratiti život svoj.
Odlučih toga rad minutih ovih dan,
Pušćavši sve nazad, kudgodi pojti van,
Zide ostavivši, meštre i težake,
Brašno pripravivši i potribe svake.
Videć se zapleten u stvari primile
I čudno umeten povoljno brez sile
Kih nisam nigdar sit ni u san ni bdeći,
Mirniji moguć bit, manje se trudeći
Na Tvardalju
momu koji me posvoji,
Kî, pravim
svakomu, čudno me opoji,
Kim buduć savezan, kad njega napravljam,
I grad i grajski stan velekrat ostavljam,
I sve prijatelje (toli je on jaki),
Š njimi roditelje i razgovor svaki.
Bud da kî ga vide, toli jim drag bude,
Kad u njem poside, tomu se ne čude,

Negli budu pravit: nî u tom grihote,
Svaka taj
ostavit rad ove lipote,
U kom svaki trud moj toliko me slaja
Da mi sarcu pokoj to veći poraja

A sve ča se čini na božju jest slavu,
Na pomoć općini
, meni na zabavu,
Na utihu mojih koji će za mnom bit,
Jer je pravo svojih pomagat i ljubit.
Li ne hteć u meni skratit mudrih svita4
Koji su hvaljeni po svit mnoga lita,
Premda se slab čuju
, odlučih za tri dni
Da kudgod putuju, neka me doma nî.
Ter za spunit želju najdoh dva ribara
(Istinu ti velju) najbolja od Hvara,
Paskoja jednoga, dobra muža i prava,
Nikolu drugoga, mlada i gizdava.
Jedan se Debelja, drugi Zet naziva,
Kim je plav postelja kad litnji lov biva,6
I uho blazina, a kad je žešći znoj,
Pitje dobra vina sarcu mir i pokoj.

[Ⰰⱃⰿⰰⱀⰴ Ⱆⰾⰴⰵⱃⰻⰽⱁ Ⱅⰵⱄⰾⰰ · Rating 4 out of 5]

Grafički zavod Hrvatske
Zagreb, 1988.
Pogovor: Tonko Maroević
Ova kulerska ribarska ekloga je jedna od najboljih stvari koje su se pripremile na gradelama hrvatske renesansne književnosti.
U pogledu žanrovske klasifikacije mogli bismo ovo štivo opisati i kao putopis, pohvalnicu, dnevnik, zbirku pjesama i raznih mudrosnica...
Renesansa je bila tako živa, bujna, funky, raznolika, prpošna, doba sinkretizma stilova, cvata kreativnosti, u tom pogledu matice hrvatske renesanse poput Fora, Starog Grada, Splita, Dubrovnika, Zadra su bili na razini New Yorka koncem 1970-ih.
Hektorovićev Tvardalj je bio CBGB 16. stoljeća.
Hrvatska renesansa je poput ska poleta, mješavina reggea srednjovjekovlja i punka humanizma.
Djelo Petar Hektorović posvećuje Jeronimu Bartučeviću kojeg oslovljava kao viteza i vlastelina, Jeronim Bartučević je bio priznati učitelj sa škoja Fora.
Tko je sve bio u bendu? Tko je sve bio na brodici?
Četvorica.
Paskoj Debelja, Nikola Zet, sam Hektorović te Paskojev sin.
Paskojev sin se samo spominje na početku djela kako se ukrcava u funky brodicu.
"Bašćina lipa saj".
Naš hrvatski mediteranski prostor se slavi u svoj svojoj krasoti i velebnosti.
I nakon više od 1300 godina što smo na ovom prostoru i dalje je naš.
I Tvardalj je i dalje tu, For i dalje gušta na pučini Jadrana.
Pri kraju trodnevnog putovanja navodi se katolička baština u vezi Ljubavi, Istine i jedinog načina življenja.
Mudrosnice s kraja su dosta kulerske i jednostavne.
Demokratizam renesanse je očigledan u tome što se Nikola i Paskoj prikazuju kao umni plebs, puk koji je sposoban razmišljati i koncizno zaključiti.
I to je odraz katoličke kulture, Katoličke Crkve koja već 2000 godina približava Jadran cijelom svijetu, jer katolikos na starogrčkome znači univerzalan, onaj koji pripada cijelom svijetu, koji se proteže na cijeli svijet.
¡Hasta luego mis murcielagos!
¡Nos vemos con los pinguinos!

[Denahi · Rating 4 out of 5]

Smatram kako su loše ocjene ove knjige produkt generacijskog jaza koji je stvoren među njenim čitateljima i nje same. S jedne strane to je neprocjenjiv komad povijesti koji na uzvišen renesansni način govori o puku i njegovom svakodnevnom životu u trenutku kada su svijet na dnevnoj bazi drmale seljačke bune, a s druge strane to je knjiga pisana arhaično, na dijalektu koji je stran mnogima, s temom koja zanima rijetke. Mnogo se može izvuči iz ovog Hektorovićeva djela, govori o baštini i očuvanju iste, o ljepoti svakidašnjeg života i izazovima koje on nosi, nakon svega, ovo djelo napisano je u Hektorovićevim poznim godinama, a činjenica da je tekst prožet mladenačkom živošću samo pridonosi mom mišljenju kako ovo djelo, ako ništa drugo, zaslužuje šansu.

[kamy · Rating 5 out of 5]

"Bil bih ti poslal rib, viteže svim pravi,
Ne to cića potrib neg zarad ljubavi."
<3

[Ines · Rating 5 out of 5]

Petar Hektorović je hvarski renesansni pjesnik, rođen je na otoku Hvaru. U jednom je svojem zapisu ostavio svjedočenje o seobama Hrvata na talijanske obale. Odlikovao se i glazbenim i graditeljskim znanjem, pa je ostavio više notnih zapisa bugaršćica(vrsta najstarije zapisane hrvatske usmenoknjiževne pripovjedne pjesme) i lirskih pjesama koje su mu pjevali hvarski ribari, a svoj glasoviti ljetnikovac Tvrdalj u Starome Gradu, danas jedinstveni spomenik kulture, sam je i projektirao i gradio. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću čega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572. godine kada su Turci ponovo udarili.
Pjesnik ovim djelom pripovijeda svoje vlastite zgode. Djelo započinje obraćanjem hvarskome vlastelinu Jeronimu Bartučeviću kojim mu opisuje zašto se odlučio na put. Prvog dana Hektorović je pisao Bartučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Na put kreće s dva mornara. Njihova imena bila su Nikola Zet i Paskoj Debelja. Mornar Nikola je na put poveo i svoga sina. Ulovili su poprilično dosta riba. Uputili su se prema obali da bi skuhali što su ulovili, u leđa im je puhao vjetar i nisu morali veslati. Kada su pristali na obali i napravili ručak, čak su pozvali i druge kmetove da jedu s njima. Dva su ribara ispjevala Hektoroviću narodnu počasnicu , a kmetovi su ispitivali Hektorovića sve što zna o rijekama. Paskoj je ispričao malo dulju raspravu o podrijetlu potoka i rijeka između svećenika. Nakon toga hvalili su Bartučevićevo imanje koje je plodno rodilo. Nakon večere otišli su na počinak. Sljedeći dan rano ujutro uputili su se na otok Brač. Dok tako plovili i lovili ribe, pjevali su narodnu pjesmu, dok je Hektorović te pjesme usput zapisivao.
Nakon ribarenja i kmetovi su počeli pjevati. Na Braču su odlučili pojesti nešto i usput kupiti hranu koja će im biti potrebna za put. Sreli su pastira kojeg su ponudili pićem. Malo kasnije krenuli su dalje prema Šolti. Tijekom plovidbe, pripovjedač se htio okrijepiti, ali je shvatio da nema njegovih čuturice i pehara koje su mu ujedno bile i jako drage i vrijedne uspomene. Nikola se osjetio krivim za remećenje plovidbe jer ga je Paskoj napao kako nebriga može uništiti imetak, krenuli su natrag na Brač kako bi pronašli zaboravljene stvari. Kada su stigli na Brač sve ih je čekalo i dalje na obali pa su se sretni uputili natrag prema Šolti. Predvečer, prije zalaska sunca, otišli su do Nečujma, malog mjesta gdje je živio i Marko Marulić(splitski književnik). Hektorović je bio zadivljen, počeo je hvaliti starog pjesnika i grad Split. Trećeg dana rano ujutro obišli su mjesto te nastavili svoj ribolov. Pristali su u uvali radi obroka. Nakon što su objedovali krenuli su dalje. Na putu su susreli galiju, a njezin gospodar je prepoznao Hektorovića. Odlučili su se malo družiti, Hektorović je bio sretan zbog svega lijepog što je čuo o sebi pa mu je odlučio darovati ribe koju su toga dana ulovili. On je zauzvrat dobio naranče i limun koje je galija prevozila iz Splita. Put su nastavili do Hvara, pri kraju dana ribari su pristali uz rt Kabal. Nakon večere nastavili su pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedio uz obalu i razmišljao te zaželio da još doživi mnogo takvih zanimljivih dana. Nakon što su se vratili iz ribolova ušli su u starogradsku luku te su tako završili svoje zanimljivo putovanje. Na kraju djela autor se ponovo obraća Jeronimu Bartučeviću kojemu je posvetio zadnje stihove koji će mu osigurati slavu i vječni život.
Opisan je put od Hvara do Brača i Šolte, put nazad prema Hvaru te su opisani sam pjesnik i njegovi ribari. U djelu nema neke posebne radnje, ono je puno opisa kako je tekla plovidba te ribolov na moru. Kroz dijaloge opisana je ribarska oprema, čamac i sama priroda.
Pisac svoju pažnju posvećuju obično onom što je u pokretu. Ne koristi se pridjevima, ali posvećuje mnogo pažnje glagolima. Nema opisa dalmatinske obale već je orijentiran više na ljude, na njihov posao. Tako nam daje prostor za maštom.
Pošto sam ja iz Dalmacije (Imotski/Split) i često idem dolje, znam kako izgleda sve to, čak sam bila na Braču i Šolti. Dalmacija je moj dom i dalmatinska obala je predivna, ljepota se ne može opisati. Mi Dalmatinci smo poseban narod kojeg ne mogu drugi razumiti.
Meni se ovo djelo jako svidjelo, predivna je knjiga, teška je za čitati i treba ju razumno i pomalo čitati kako bi se uspjela razumiti. Vrijedi ju pročitati, uživala sam čitajući je i osjetila sam kako mi fali dom i kako se jedva čekam vratiti. Knjiga je većinom orijentirana na isto događanje, pa razumijem kako bi nekima bila dosadna, ali meni se svidjela i bila mi je zanimljiva.
Knjigu bih preporučila starijim osobama, ne djeci ispod 15 godina. Teško ju je razumiti zbog jezika na kojem je pisana. Za pročitati ovu knjigu treba imati strpljenja, vremena i iskustvo u starohrvatskom jeziku i čitanju. Knjiga se ne može brzo čitati, treba se čitati sa razumijevanjem i možda zapitati pomoć odrasle osobe ako se ne razumije koja riječ ili poslužiti se internetom. Uglavnom knjiga je zanimljiva i preporučujem je svima koji vole putopisne knjige, ovo mi je jedna od najdražih knjiga koje sam pročitala i jako mi je drago da sam izabrala baš nju.

[Fran · Rating 5 out of 5]

Biljeska o piscu: Petar Hektorović je bio poznati hrvatski renesanski pjesnik. Rodio se 1478. godine na otoku Hvaru, u uglednoj imućnoj obitelji. U mladosti je pisao uglavnom ljubavne pjesme, ali se one nažalost nisu sačuvale. Doživio je duboku starost i umro u svome rodnome gradu, 13. ožujka 1572. godine.

Vrsta ovog djela je putopis.
Glavni likovi:uz samog pisca, to su ribari Paskoj Debelja i Nikola Zet.
Ribanje i ribarsko prigovaranje najvažnije je djelo Petra Hektorovića dovršeno 14. siječnja 1556. godine, a objavljeno je 1568. u Veneciji. Ribanje je narativni spjev u tri djela u kojem Hektorović opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte. Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provest tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili puno riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali kako bi skuhali ručak. Pogostili su i druge kmetove. Drugi dan Pasko i Nikola su pjevali narodne pjesme koje je Hektorović zapisivao. Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja išli su skuhati ručak, a nakon ručka su zapjevali sa kmetovima. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Treći dan poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Na moru su susreli nekog Hektorevićevog znanca s društvom. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaželi da još doživi takve dane. Po sadržaju Ribanje je prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojem nije opisano alegorično putovanje nego stvarno, realno putovanje, a opisano je zbog ljepota prirode i zavičaja, zbog veselja druženja s ljudima koji se od nas razlikuju.


Meni se ovo djelo jako svidjelo, teška je za čitati i treba ju razumno i pomalo čitati kako bi se uspjela razumjeti. Knjigu bih preporučio starijim osobama, ne mladima ispod 16 godina. Teško ju je razumijeti zbog jezika na kojem je napisana. Za ovu knjigu treba imati strpljenja i vremena kako bi se mogla pročitati. Ako se koja riječ ne razumije treba zapitati pomoć starije osobe ili interneta. Uglavnom knjiga je zanimljiva i preporučujem je svim ljubiteljima putopisa.

[Alex · Rating 4 out of 5]

Ribanje i ribarsko prigovaranje najvažnije je djelo Petra Hektorovića dovršeno 14. siječnja 1556. godine, a objavljeno je 1568. u Veneciji. U tri dijela u kojem Hektorović opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte, put na kojem su ga pratili i pravili mu društvo hvarski ribari Paskoje Debelja i Nikola Zet. U knjizi pripovjedač opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Ribanje i ribarsko prigovaranje je poema koja sadrži neke drukčije elemente. Opisuje proces ribanja, pojedinosti i detalje putovanja, susrete koji su se odvijali na moru, odnos prema samim ribarima i književnom stvaranju same kategorizacije djela.Pisao je o ravnoteži između čovjeka i prirode i to je za njega bila jedna od najvećih vrijednosti.Prvog dana Hektorović je pisao prijatelju Bartučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Na put kreće s dva mornara, ribara. Njihova imena bila su Nikola Zet i Paskoj Debelja. Nikola je na put poveo i svoga sina. Ulovili su popriličan broj riba, između ostalog i jednog velikog zubaca. Kada su se uputili prema obali da bi skuhali što su ulovili, u leđa im je puhao vjetar i nisu morali veslati.Kada su pristali na obali, u jednoj mirnoj uvali, odlučili su pripremiti ručak. Kada su napravili ručak, čak su pozvali i druge kmetove da jedu s njima. Dva su ribara ispjevala Hektoroviću narodnu počasnicu “Naš gospodin poljem jizdi”, a zatim su kmetovi ispitivali Hektorovića sve što zna o rijekama, što im je sa zadovoljstvom pobliže objasnio.Sljedeći dan rano ujutro uputili su se na otok Brač. Dok tako plovili i lovili ribe, Paskoje je pjevao narodnu pjesmu, a zatim je i Nikola počeo pjevati, dok je Hektorović te pjesme usput zapisivao. Pjevali su pjesme o Marku Kreljeviću i njegovom vratu Andrijašu (Paskoj), a nastavili su dalje i pjesme o Radisavu Siverincu i udinskom vojvodi Vlatku (NIkola).Nakon ribarenja i kmetovi su počeli pjevati. Na Braču su odlučili objedovati i i usput kupiti hranu koja će im biti potrebna za put. Sreli su pastira kojeg su ponudili pićem.Kada su stigli do Brača sve ih je čekalo i dalje na oboli pa su se sretni uputili natrag prema Šolti. Vrijeme provedeno u plovidbi kratili su zagonetkama, Paskoj ih je postavljao Nikoli.Predvečer, prije zalaska sunca, otišli su do Nečujma, malog mjesta gdje je živio i Marko Marulić. Hektorović je očaran počeo hvaliti starog pjesnika i grad Split.Trećeg dana rano ujutro obišli su mjesto i crkvicu te nastavili svoj ribolov. Pristali su u uvali radi obroka i tako su sjedinili i doručak i ručak. Nakon što su objedovali krenuli su dalje. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba koje su našli u moru. Put su nastavili do Hvara, a kratili su ga ponovo zabavom, zagonetkama i pjesmom.Nakon večere nastavili su pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedio uz obalu i razmišljao te zaželio da još doživi mnogo takvih zanimljivih dana. Nakon što su se vratili iz noćnog ribolova ušli su u starigradsku luku te su tako završili svoje zanimljivo putovanje.

[Mia · Rating 3 out of 5]

Reci mi: ufan'je je l' čemu ali nî?
- Jest, kako i spanje kad se što lipo sni.

[Dusica · Rating 5 out of 5]

Pisala sam svoj diplomski rad iz knjizevnosti bas o ovom delu. Smatram da je delo fenomenalno zbog svega sto sadrzi u sebi, ali isto tako mislim da je tesko ceniti ga i shvatiti njegovu lepotu ukoliko pre citanja niste upoznati sa vremenom, prilikama u kojima je pisano, pravilima u okviru zanrova tadasnje knjizevnosti - sto nije idealno, jer je sama priprema za citanje em neophodna em toliko obimna, da ukoliko bi ga neko iz hobija zeleo citati, jednostavno se ne isplati 😅
Ali naravno, za sve ljubitelje pisane reci, istorije knjizevnosti pre svega - ovo je sigurno raj na zemlji!

[Barbara · Rating 2 out of 5]

2.5

[majstoricamagije · Rating 1 out of 5]

Boring...why is this book so glorified?

[Stipe · Rating 3 out of 5]

Nevjerojatno kvalitetno i važno djelo. Dalmacija u malome, puno mudrosti i uživanja na moru. Jednostavno i pristupačno, topla preporuka!