What do you think?
Rate this book
Branka
Prateći zgode i nezgode mlade učiteljice i »gutajući« ljubavnu priču, brojni su čitaoci Branke morali usput »progutati« i pokoju gorku pilulu na račun raznih naših narodnih mana i osobitosti. Osim toga, radnja se odvija na pozadini nemilih političkih zbivanja koja nisu ni uljepšana ni zamagljivana.
349 pages, Hardcover
First published January 1, 2003
3 people are currently reading
65 people want to read
About the author
August Šenoa
64 books43 followersAugust Šenoa was a Croatian novelist, critic, editor, poet, and dramatist.
He was a transitional figure, who helped bring Croatian literature from Romanticism to Realism and introduced the historical novel to Croatia. He wrote more than ten novels, among which the most notable are:
Zlatarovo zlato (Goldsmith's gold; 1871)
Čuvaj se senjske ruke (Pirates of Senj; 1876)
Seljačka buna (Peasants' revolt; 1877)
Diogenes (1878)
Šenoa was also the author of the popular patriotic song "Živila Hrvatska".
He was born in Zagreb, then part of the Habsburg Empire, into a family of Czech-German origin. His surname was originally spelled Schönoa. He studied law in Prague. He also lived in Vienna for a while, but returned to Zagreb in 1866. From 1874 to 1881, Šenoa edited the literary journal Vijenac ("Wreath").
In 1880, he helped the victims of the Great Zagreb Earthquake, only to pick up pneumonia in the process. Despite the sickness, he didn't give up writing his last novel, "Kletva".
He died in 1881, at the age of 43.
In his novels, he fused the national romanticism characterized by buoyant and inventive language with realist depiction of the growth of petite bourgeois class.
This "father of Croatian novel" (and modern national literature) is at best in his mass Cecildemillean scenes and poetic description of oppressed Croatian peasantry, nobility struggling against foreign rule (Venetians, Austrians/Germans and Hungarians) and romanticised period from the 15th to the 18th century. It has become a commonplace phrase that "Šenoa created the Croatian reading public", especially by writing in a popular style.
He was a transitional figure, who helped bring Croatian literature from Romanticism to Realism and introduced the historical novel to Croatia. He wrote more than ten novels, among which the most notable are:
Zlatarovo zlato (Goldsmith's gold; 1871)
Čuvaj se senjske ruke (Pirates of Senj; 1876)
Seljačka buna (Peasants' revolt; 1877)
Diogenes (1878)
Šenoa was also the author of the popular patriotic song "Živila Hrvatska".
He was born in Zagreb, then part of the Habsburg Empire, into a family of Czech-German origin. His surname was originally spelled Schönoa. He studied law in Prague. He also lived in Vienna for a while, but returned to Zagreb in 1866. From 1874 to 1881, Šenoa edited the literary journal Vijenac ("Wreath").
In 1880, he helped the victims of the Great Zagreb Earthquake, only to pick up pneumonia in the process. Despite the sickness, he didn't give up writing his last novel, "Kletva".
He died in 1881, at the age of 43.
In his novels, he fused the national romanticism characterized by buoyant and inventive language with realist depiction of the growth of petite bourgeois class.
This "father of Croatian novel" (and modern national literature) is at best in his mass Cecildemillean scenes and poetic description of oppressed Croatian peasantry, nobility struggling against foreign rule (Venetians, Austrians/Germans and Hungarians) and romanticised period from the 15th to the 18th century. It has become a commonplace phrase that "Šenoa created the Croatian reading public", especially by writing in a popular style.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
March 22, 2020
This is a lovely novel about a young and innocent school teacher Branka who wants to prove herself and doesn't allow nepotism to stand in the way of her chosen carrier. Written in 19th century, some of its themes and concerns are now a bit dated. Moreover, the novel is in many ways predictable. Its patriotic enthusiasm and themes seem a bit dated. I liked it despite these minor flaws, thought. Perhaps I should note that I liked it more when I was a teenager, than when I reread it as a twenty something. As a thirty something I don't really feel a special desire to reread it. This is perhaps one of those novels that are more important for their historical importance than for their literature significance.
Branka je simpatičan roman o mladoj i nevinoj učiteljici Branki koje se želi dokazati i ne dozovoljava nepotizmu da stane na put njene izrabrane profesije. Napisan u devetnaestom stoljeću, ovaj roman istražuje teme koje su već pomalo i zastarjele. Uz to, poprilično je i predvidljiv. Patriotski osjećaj i polet ovoga romana možda će se činiti zastarjelim modernom čitatelju. No, meni se svidio i uz te male nesavršenosti.
Ovaj roman mi se svidio puno više kada sam ga čitala za vrijeme školskih dana nego za onih studentskih, a da budem potpuno iskrena nemam posebnu želju Branku ponovo pročitati. No, drago mi je što sam pročitala ovaj roman. Šenoin stil pisanja olakšava čitanje jer je jednostavan, lako ga je pratiti. Osim stila pisanja i radnja je poprilično jednostavna, a takve su mu često i karakterizacije. Znači Šenoine priče, ne samo po formi već i po sadržaju, po likovima, po opisima su lake za pratiti. Njegova karakterizacija tipična je za romantizam, npr. odmah se vidi tko je pozitivac, a tko negativac. No dobro i u životu je ponekad tako, ali u ovom romanu ta je karakterizacija ipak dosta predvidljiva. Branka je simpatičan lik, ali malo presavšena za moj ukus. No dobro, ona je ipak tipična junakinja nacionalnog romantizma. Nadalje, radnja je zanimljiva, sve one političke aluzije i komentari su dobro pogođeni. No, nešto mi tu nedostaje.
Za svaku pohvalu je Šenoino stvaralaštvo i njegovo nastojanje da stvori čitalačku publiku u Hrvatskoj u kojoj je u to vrijeme materinjski jezik smatran manje vrijednim ( je li položaj baš drukčiji danas, mogli bi se zapitati ponekad). To je nešto što treba uzeti uz obzir kada nam se neki aspekti njegova stvaralištva čine dosadnim ili patetičnim. Šenoa je stvarao u jednom bitno drugačijem vremenu. Razumio je politiku i povijest, znao je napisati nešto što će biti poučno, znao je razumijeti kontekst vremena u kojem živi. To je divno, međutim, baš zbog toga što mu ovaj roman izražava ideje ( koje su logične i iskrene), ali više praktične nego duboko umjetnične, ovaj roman zapravo i nije neki vrhunski klasik.
Šenoa je stvarao čitateljsku publiku i kao da pri tome nije uvijek imao vremena bito veliki pisac. U njega nalazimo zanimljive ideje i likove, ali ne toliko ono što inače tražimo u književnosti koju nazivamo umjetnošću, a to je dublji smisao. Drugim riječima, Šenoa je nekad više u službi pisanja koja bi udovoljila širim masama vremena u kojem je živio, a manje u službi stvaranje klasika koji bi bili bezvremenski. Moguće je da se zbog toga nisam se mogla posve uživjeti u ovaj roman. Moguće je i da sam malo prestara da bi se Branka veoma sviđala. Mislim da je ovaj roman ipak više pisan za mlađu publiku. Zaokružiti ću ocjenu na četiri, sa time da bi ovoj knjizi dala pet u mlađoj dobi kada sam ju prvi put pročitala, a nekakvu trojku kasnije, pa je to sve skupa nekakva četvorka. Bi li preporučila ovu knjigu? Da, zapravo i bi. Ima u njoj nekih tema koje su i danas relevantne, a i sama knjiga je simpatična ako ne i posebno ambiciozna u umjetničkom smislu.
Branka je simpatičan roman o mladoj i nevinoj učiteljici Branki koje se želi dokazati i ne dozovoljava nepotizmu da stane na put njene izrabrane profesije. Napisan u devetnaestom stoljeću, ovaj roman istražuje teme koje su već pomalo i zastarjele. Uz to, poprilično je i predvidljiv. Patriotski osjećaj i polet ovoga romana možda će se činiti zastarjelim modernom čitatelju. No, meni se svidio i uz te male nesavršenosti.
Ovaj roman mi se svidio puno više kada sam ga čitala za vrijeme školskih dana nego za onih studentskih, a da budem potpuno iskrena nemam posebnu želju Branku ponovo pročitati. No, drago mi je što sam pročitala ovaj roman. Šenoin stil pisanja olakšava čitanje jer je jednostavan, lako ga je pratiti. Osim stila pisanja i radnja je poprilično jednostavna, a takve su mu često i karakterizacije. Znači Šenoine priče, ne samo po formi već i po sadržaju, po likovima, po opisima su lake za pratiti. Njegova karakterizacija tipična je za romantizam, npr. odmah se vidi tko je pozitivac, a tko negativac. No dobro i u životu je ponekad tako, ali u ovom romanu ta je karakterizacija ipak dosta predvidljiva. Branka je simpatičan lik, ali malo presavšena za moj ukus. No dobro, ona je ipak tipična junakinja nacionalnog romantizma. Nadalje, radnja je zanimljiva, sve one političke aluzije i komentari su dobro pogođeni. No, nešto mi tu nedostaje.
Za svaku pohvalu je Šenoino stvaralaštvo i njegovo nastojanje da stvori čitalačku publiku u Hrvatskoj u kojoj je u to vrijeme materinjski jezik smatran manje vrijednim ( je li položaj baš drukčiji danas, mogli bi se zapitati ponekad). To je nešto što treba uzeti uz obzir kada nam se neki aspekti njegova stvaralištva čine dosadnim ili patetičnim. Šenoa je stvarao u jednom bitno drugačijem vremenu. Razumio je politiku i povijest, znao je napisati nešto što će biti poučno, znao je razumijeti kontekst vremena u kojem živi. To je divno, međutim, baš zbog toga što mu ovaj roman izražava ideje ( koje su logične i iskrene), ali više praktične nego duboko umjetnične, ovaj roman zapravo i nije neki vrhunski klasik.
Šenoa je stvarao čitateljsku publiku i kao da pri tome nije uvijek imao vremena bito veliki pisac. U njega nalazimo zanimljive ideje i likove, ali ne toliko ono što inače tražimo u književnosti koju nazivamo umjetnošću, a to je dublji smisao. Drugim riječima, Šenoa je nekad više u službi pisanja koja bi udovoljila širim masama vremena u kojem je živio, a manje u službi stvaranje klasika koji bi bili bezvremenski. Moguće je da se zbog toga nisam se mogla posve uživjeti u ovaj roman. Moguće je i da sam malo prestara da bi se Branka veoma sviđala. Mislim da je ovaj roman ipak više pisan za mlađu publiku. Zaokružiti ću ocjenu na četiri, sa time da bi ovoj knjizi dala pet u mlađoj dobi kada sam ju prvi put pročitala, a nekakvu trojku kasnije, pa je to sve skupa nekakva četvorka. Bi li preporučila ovu knjigu? Da, zapravo i bi. Ima u njoj nekih tema koje su i danas relevantne, a i sama knjiga je simpatična ako ne i posebno ambiciozna u umjetničkom smislu.
February 24, 2018
Igrom slučaja mi je ova knjiga došla pod ruku. Mutno je se sjećam kao lektirnog naslova, a izgleda da sam u međuvremenu zaboravila koliko Šenoa može docirati... Nikad nisam bila luda za Šenoinim stilom pisanja - a još manje za njegovim tendencijama propovijedanja i moralnog vertikaliziranja - i to se nije promijenilo nakon ponovnog čitanja Branke. Navedene boljke većinom pripisujem vremenu u kojima su djela nastala, kao i Šenoinom bjesomučnom tempu rada, tako da se ne bih puno osvrtala na njih. Ne, radije ću se osvrnuti na nekoliko zanimljivih elemenata u ovom romanu, koje sam nekako previdjela u ono davno doba kad mi je Branka bila lektira:
1. Korištenje pisama kao narativnih sredstava. Mislim da je šteta što cijeli roman nije epistolaran, jer bi mu to dalo jednu dodatnu dimenziju, a da ne spominjemo da bi diskretnije karakteriziralo likove.
2. Korupcija! Ima nešto bizarno utješno u čitanju o namještenim natječajima, osiguravanju posla preko veze, ucjenama i sličnom za vrijeme K&K monarhije...
3. Normalno razmišljanje Hermininog oca. U djelima iz tog doba se rijetko nailazi na muške likove koji normalno rezoniraju kad je riječ o praktičnom obrazovanju žena i njihovom uključivanju na onodobno tržište rada, tako da je prilično osvježavajuće naići na takvo nešto u Šenoinom romanu.
4. Hermina. Brankina najbolja prijateljica je zapravo dobar primjer pozitivnog ženskog lika koji - fanfare - ima osobnost! Hermina je živahno, nestrpljivo, tvrdoglavo, no ipak prizemljeno i snalažljivo čeljade koje ima dobro srce. Kako takva, Hermina je sušta suprotnost tipiziranim ženskim likovima naslijeđenim iz doba romantizma, koji su ukalupljeni u obrasce pitomih, dosadnih dušica ili zanimljivih zlobnica.
Nažalost, većina ovih elemenata nije dovoljno iskorištena, ali neki od njih barem razbijaju monotoniju sladunjavih opisa...
1. Korištenje pisama kao narativnih sredstava. Mislim da je šteta što cijeli roman nije epistolaran, jer bi mu to dalo jednu dodatnu dimenziju, a da ne spominjemo da bi diskretnije karakteriziralo likove.
2. Korupcija! Ima nešto bizarno utješno u čitanju o namještenim natječajima, osiguravanju posla preko veze, ucjenama i sličnom za vrijeme K&K monarhije...
3. Normalno razmišljanje Hermininog oca. U djelima iz tog doba se rijetko nailazi na muške likove koji normalno rezoniraju kad je riječ o praktičnom obrazovanju žena i njihovom uključivanju na onodobno tržište rada, tako da je prilično osvježavajuće naići na takvo nešto u Šenoinom romanu.
4. Hermina. Brankina najbolja prijateljica je zapravo dobar primjer pozitivnog ženskog lika koji - fanfare - ima osobnost! Hermina je živahno, nestrpljivo, tvrdoglavo, no ipak prizemljeno i snalažljivo čeljade koje ima dobro srce. Kako takva, Hermina je sušta suprotnost tipiziranim ženskim likovima naslijeđenim iz doba romantizma, koji su ukalupljeni u obrasce pitomih, dosadnih dušica ili zanimljivih zlobnica.
Nažalost, većina ovih elemenata nije dovoljno iskorištena, ali neki od njih barem razbijaju monotoniju sladunjavih opisa...
June 11, 2023
CRO/ENG
Sa ovom knjigom zaključujem ciklus građanskih tematika iz Šenoinih djela (''Prijan Lovro'', ''Prosjak Luka'' i ''Diogenes'') i radim pauzu na neutvrđeno vrijeme, kako bih se mogao koncentrirati više na djela drugih autora sa ovih prostora. Tom prigodom bih mogao reći kako je ovaj period zaključen sa zadovoljavajućom ocjenom.. Radnja obiluje prezentacijom stanja u prosvjeti ondašnjeg vremena i prikazuje podcjenjivački status žena, koje utjelovljuju predanost, brigu, nauku i požrtvovnost pozivu kojega su odabrale u svijetu gdje su pristuni korumpirani i zaostao sustav, pogodan osobnim interesima. Ovakvi motivi su najjači dio''Branke'', uz dodatak ljubavne priče, što je tipično za Šenou, ali pomaže u širem kontekstu spomenutih tematika. Najveći problem sam imao što mi se djelo činilo prekratkim da proširi svoje ideje, dok su poglavlja oblikovani kao pisma ostavljali dojam kratke priče, koliko su rastegnuti. Vjerujem kako bi zagriženi fanovi Šenoe i obožavatelji ovakvih tema mogli dati priliku da pročitaju ovu novelu, dok bi za ostale možda bolji izbor bio neka od spomenutih knjiga na početku recenzije (pogotovo ''Prijan Lovro'' i ''Prosjak Luka''). Za kraj, ostaje mi reći: ''Veliko HVALA, Šenoa, i vidimo se do nekog budućeg susreta :-)''
With this book I'm concluding the cycle of civil topics from the works of Senoa (''Friend Lovro'', ''The Beggar Luka'' and ''Diogenes'') and taking a break for an unknown time, so I can concentrate more on the works by the other authors from this place. For this occasion I could say that this period is closed with a satisfying grade. The plot is full of presentation of the condition the educational system was at that time, while showing the underestimated status the women have had, although the, embody the commitment, care, learning and sacrifice to the chosen call in the world where the corruption, backwardness and self interests are present. These themes are the strongest part of ''Branka'', while adding the love story, which is typical for Senoa, although it helps in the further context of the said themes. The biggest issue I've had is that the work itself is too short to expand it's ideas, while some chapters were shaped in the form of letters and looked like short stories, by how lengthy they were. I trust that the huge fans of Senoa and of these topics could give this novella a chance to read, while for the others it might be recommendable to choose some of the mentioned books at the beginning of this review (especially ''Friend Lovro'' and ''The Beggar Luka''). For the end, it leaves only for me to say: One huge THANK YOU, Senoa, and I'll see you in some future encounter :-)
Sa ovom knjigom zaključujem ciklus građanskih tematika iz Šenoinih djela (''Prijan Lovro'', ''Prosjak Luka'' i ''Diogenes'') i radim pauzu na neutvrđeno vrijeme, kako bih se mogao koncentrirati više na djela drugih autora sa ovih prostora. Tom prigodom bih mogao reći kako je ovaj period zaključen sa zadovoljavajućom ocjenom.. Radnja obiluje prezentacijom stanja u prosvjeti ondašnjeg vremena i prikazuje podcjenjivački status žena, koje utjelovljuju predanost, brigu, nauku i požrtvovnost pozivu kojega su odabrale u svijetu gdje su pristuni korumpirani i zaostao sustav, pogodan osobnim interesima. Ovakvi motivi su najjači dio''Branke'', uz dodatak ljubavne priče, što je tipično za Šenou, ali pomaže u širem kontekstu spomenutih tematika. Najveći problem sam imao što mi se djelo činilo prekratkim da proširi svoje ideje, dok su poglavlja oblikovani kao pisma ostavljali dojam kratke priče, koliko su rastegnuti. Vjerujem kako bi zagriženi fanovi Šenoe i obožavatelji ovakvih tema mogli dati priliku da pročitaju ovu novelu, dok bi za ostale možda bolji izbor bio neka od spomenutih knjiga na početku recenzije (pogotovo ''Prijan Lovro'' i ''Prosjak Luka''). Za kraj, ostaje mi reći: ''Veliko HVALA, Šenoa, i vidimo se do nekog budućeg susreta :-)''
With this book I'm concluding the cycle of civil topics from the works of Senoa (''Friend Lovro'', ''The Beggar Luka'' and ''Diogenes'') and taking a break for an unknown time, so I can concentrate more on the works by the other authors from this place. For this occasion I could say that this period is closed with a satisfying grade. The plot is full of presentation of the condition the educational system was at that time, while showing the underestimated status the women have had, although the, embody the commitment, care, learning and sacrifice to the chosen call in the world where the corruption, backwardness and self interests are present. These themes are the strongest part of ''Branka'', while adding the love story, which is typical for Senoa, although it helps in the further context of the said themes. The biggest issue I've had is that the work itself is too short to expand it's ideas, while some chapters were shaped in the form of letters and looked like short stories, by how lengthy they were. I trust that the huge fans of Senoa and of these topics could give this novella a chance to read, while for the others it might be recommendable to choose some of the mentioned books at the beginning of this review (especially ''Friend Lovro'' and ''The Beggar Luka''). For the end, it leaves only for me to say: One huge THANK YOU, Senoa, and I'll see you in some future encounter :-)
April 5, 2016
Koliko nisko možeš pasti da doslovno plagiraš ionako katastrofalnu novelu Ivana Perkovca Stankovačka učiteljica? Šenoa breaking boundaries. Prikaz idiotske učiteljice koja vrši psihičku torturu nad seljačkom djecom radeći od njih jebene ekstremiste i nacionaliste. Ovo djelo je uvredljivo za fakultetsku naobrazbu, prikladno eventualno za pubertetsku nadobudnu mladež HČSP-a. Nadam se da takvo nešto ne postoji.
July 11, 2012
Šenoin stil pisanja olakšava čitanje jer je jednostavan, a takve su mu često i priče, ne samo po formi već i po sadržaju, po likovima, po opisima , npr. odmah se vidi tko je pozitivac, a tko negativac, no dobro i u životu je ponekad tako, ali opet nekako imam osjećaj kako njegovim djelima nedostaje dubine, barem mi je nešto nedostajalo ovdje kad sam je zadnji put čitala, a moram reći kako mi se čini kako mi se činila bolje kada sam bila mlađa (osnovna ili srednja ne sjećam se prvog čitanja, nego sada). Sviđaju mi se, ali ne mogu reći kako me posebno diraju.
Za svaku pohvalu je Šenoino stvaralaštvo i njegovo nastojanje da stvori čitalačku publiku u hrvatskoj u kojoj je u to vrijeme materinjski jezik smatran manje vrijednim ( je li položaj bap drukčiji danas, no, dobro to nema veze s temom). Razumio je politiku i povijest, znao je napisati nešto što će biti poučno, znao je razumijeti kontekst vremena u kojem živi. To je divno, međutim, baš zbog toga što mu ovaj roman izražava ideje ( koje su logične i iskrene), a ne toliko ono što inače tražimo u književnosti koju nazivamo umjetnošću, a to je dublji smisao, nisam se jednostavno mogla posve uživjeti u njega.
Branka je simpatičan lik, malo presavšena za moj ukus, no dobro, radnja je zanimljiva, sve one političke aluzije i slično, dobro pogođene...No, nešto mi tu nedostaje....
Za svaku pohvalu je Šenoino stvaralaštvo i njegovo nastojanje da stvori čitalačku publiku u hrvatskoj u kojoj je u to vrijeme materinjski jezik smatran manje vrijednim ( je li položaj bap drukčiji danas, no, dobro to nema veze s temom). Razumio je politiku i povijest, znao je napisati nešto što će biti poučno, znao je razumijeti kontekst vremena u kojem živi. To je divno, međutim, baš zbog toga što mu ovaj roman izražava ideje ( koje su logične i iskrene), a ne toliko ono što inače tražimo u književnosti koju nazivamo umjetnošću, a to je dublji smisao, nisam se jednostavno mogla posve uživjeti u njega.
Branka je simpatičan lik, malo presavšena za moj ukus, no dobro, radnja je zanimljiva, sve one političke aluzije i slično, dobro pogođene...No, nešto mi tu nedostaje....
September 21, 2015
Branka is flawless.
July 30, 2016
Romanticized tale of good and evil. Fable for high school students. I like it when I read it.
November 3, 2025
Predivna knjiga!
July 9, 2016
Šenoa, August napisao je svoj poslijednji roman u nastavcima 1881. godine. U njemu opisuje životne zavrzlame koje su glavnu junakinju dovele od mlade školnikovice kojoj su planovi bili otići za poslom u Zagrebu do odluke da ostane u jalševačkom kraju podučavati u osnovnoj školi. U svojem poslu ima saveznike i podrugljive kolege školnike. Dublji smisao knjige su okolnosti s kojima se Branka suočava odvojena od posestre Hermine, te svaku večer svira glasovir i rijetko piše pisma Hermini koja ju je znala prekoravati zbog velike ambicije. U Jalševu upoznaje grofa Belizara J. navodno mizantropa. U zapletu knjige Branka se liječi od bolesti i počinje više voljeti mjesto za koje se odlučila da joj bude dom. Ona se emancipirala. Grof Belizar J. zaljubio se u tu djevojku koju je usporedio kao lice iz Shakespeareove komedije 'San ljetne noći'. Imao je grof prilike postati usamljenikom spletom okolnosti, no kad se tako prozaično zaljubio u Branku i ona se zaljubila u Belizara, začeli su dijete i dali zavjete u proljeće nakon što su uminuli dani i mjeseci nakon smrti Brankine majke.
August 23, 2016
2. čitanje: 9.7.-9.8.2016.
senjska ruka do 17.8.2016.
senjska ruka do 17.8.2016.
Displaying 1 - 10 of 10 reviews