Gracija od čempresa

by Želimir Periš

Zbirka Gracija od čempresa Želimira Periša sastoji se od šest priča koje se protežu od srednjeg vijeka do postapokaliptičnog futura, preskačući sadašnjost. Različiti pripovjedači(ce), koji se uglavnom ne libe komentarima pokazati svoju prisutnost u tekstu, progovorit će o svijetu u kojem korumpirani i kvarni svjetovni i duhovni vođe manipuliraju i eksploatiraju druge, slabije, sve s agendom deus vult, posebice žene. Utoliko će u galeriji likova, raznih grofova, knezova, opata, ali i seljaka i siromaha, iskočiti portreti u krupnom planu nekoliko buntovnica, revolucionarki, čak utopistica. Ove su priče neodoljiva i duhovita žanrovska mutacija bajke, na kojoj groteska tako lijepo raste, i satire koja im daje težinu, vezu sa suvremenošću, kritičnost, čak angažiranost. Maštovitost i ležernost kojom su predočeni stvoreni svjetovi dotiču se i stripovskih opusa Hermannova Jeremiaha i Jodorowskog. Kada se zbirka proguta, rodit će optimizam, jer će ostati nejasno kako do doba Velikog sranja već nije došlo i pružiti nadu da još nije kasno.

Genres: Fiction, Humor, Short Stories

192 pages, Paperback

Published November 1, 2022

About the author

Rođen 1975.

Piše .

Objavio je:
Mučenice, Algoritam, 2013. (prijevod na slovenski i bugarski, adaptirano u dvije kazališne predstave)

Mima i kvadratura duga, Algoritam/24 sata, 2014. (finale tportala za roman godine)

Mima i vaše kćeri, 24 sata, 2015.

x, Algoritam, 2016.

Mladenka kostonoga, oceanmore, 2020. (nagrade: tportal za najbolji hrvatski roman godine, Kočićevo pero za visoka dostignuća u suvremenoj književnosti, prijevod na francuski)

Straška postavlja teška pitanja, Fierce Women, 2020.

Straška izvrće neistine, Fierce Women, 2021.

Gracija od čempresa, oceanmore, 2023.

Dan kad se ugasio ekran, Naša djeca, 2024. (nagrada Ptičica Grigora Viteza i nagrada Ovca u kutiji za najbolju slikovnicu godine po izboru dječjeg žirija)


Stalno je dostupan na zelimir.peris@gmail.com

Reviews

[Labla · Rating 5 out of 5]

Moj Želimire kako mi se ovo svidjelo :).
Čekam drugi dio Ide, požuri :)

[Nives · Rating 5 out of 5]

Nakon Mladenke Kostonoge, koja mi je, bez pretjerivanja, postala jedna od najdražih knjiga, predugo mi je trebalo da se dohvatim sljedećeg što je 'pisac Želimir' želio ostaviti ovom svijetu.
Možda me bilo pomalo strah da to neće biti to... Jer kako jedna muška duša ikada više može stvoriti novu Gilu!! (Znam, znam... Sram me je!! :D)

Ne znam iz kojeg točno izvora ovo nevjerojanto divno ljudsko biće, koje sebe zove piscem Želimirom, crpi svoje nadahnuće, ali spektar, dubina, životnost ovih likova koji žive u njegovim knjigama poput holograma počinju živjeti i izvan stranica knjige. Na pamet mi pada epizoda Star treka kada hologramski stvoren lik želi biti više od holograma i za njega projektiraju program u kojem on nastavlja živjeti, neovisno o želji ekipe na brodu želi li pokrenuti njegov program, kako bi nastavio živjeti u svojoj virtualnoj stvarnosti. Tako i meni likovi iz ovih priča, kao i Gila ostaju živjeti u glavi!!

Slušajući Valentina Boškovića, proždrla sam knjigu u par sati i mogu samo reći... u vrijeme Velikog sranja, ovakvi svjetovi stvarno pružaju nadu da još nije kasno za ljudsku vrstu.

[Amina Hujdur · Rating 4 out of 5]

Neke priče su mi bile odlične, zadnja solidna.

[Antun · Rating 5 out of 5]

Atmosfera iz Mladenke kostonoge je osjetna i u Graciji od čempresa kroz paletu čudesnih likova (od Gracije, redovnika, Ide Tratinčice, vještice Reljane, Gašpara i Melkiora do pisca Želimira) i događaja koji se odvijaju u ovim pričama.

Prvih pet priča su satirične bajke, a mjesto radnje je u provincijama, fizičkim i mentalnim zabitima gdje vlada malograđanština, patrijarhat,. fanatizam, nasilje, nerazumijevanje i praznovjerje.

Posljednja "O zanimanjima u doba Velikog Sranja" (koje je možda već nastupilo) je distopijska kronika za budućnost.

Sve priče se bave stvarnim i ozbiljnim temama, ali piščeva pristup nam pruža drukčiji uvid u njih.

Želimir Periš je nešto najuzbudljivije što se dogodilo u književnosti na našim prostorima. On je duhovit, maštovit, vješt, inteligentan, razigran...

[Sergej · Rating 4 out of 5]

Sigurno jedna od omiljenijih zbirki priča koje sam čitao ove godine. Toliko zabavno, ali i toliko pametno napisano. Periš stvarne i ozbiljne teme kao što su nasilje, nepravda, patrijarhat, licemjerje, fanatizam… provlači kroz razdoblja koja se protežu od srednjeg vijeka pa sve do postapokaliptične budućnosti i to bez imalo otklizavanja u patetiku.

Sve u svemu, moćno napisana zbirka, ali ispričana ležerno i duhovito. S puno svevremenskih motiva protkanih sarkazmom, dozom ležernosti, ali i dosta čvrstim ideološkim i filozofskim stajalištima.

Zbirka nudi optimizam, govori da smo mi ti koji krojimo svijet u kojem živimo, i da smo mi ti koji ga trebamo učiniti boljim i ugodnijim mjestom.

“Potrajalo je dok nismo razvili daltonizam za ljudsku patnju, no kad smo ga napokon dosegnuli, postali smo savršen kapitalistički robot - ljudi su nam bili samo mjera onoga što mogu učiniti za nas.”

[Angela · Rating 5 out of 5]

Meni jedan od najdražih domaćih autora, vjeran svome stilu koji mene osobno oduševljava. Jasan pitak stil sa ubacivanjem dijelova kroz koje ćete se nasmijati, pokojom sočnom psovkom (bez koje bih preživjela :-), vividnim likovima koji nam se odmah stvaraju u glavi i lako ih možemo zamisliti i u svojoj glavi vidjeti onakvima kakvi jesu.
Čita se u dahu.
Želja mi je bila pročitati po jednu priču iz ove zbirke dnevno, no kada je Želimirovo djelo u pitanju podsvjesno sam znala da sam si postavila nerealan cilj i u potvrdu istog, pročitala cijelu zbirku isti dan.
Moj savjet je da ako imate puno posla za napraviti asap, bolje je odgoditi čitanje za trenutke kada nemate puno obaveza na čekanju jer ove se priče “gutaju”.

[Vedran Mavrović · Rating 4 out of 5]

Što reći za zbirku koja ima takva pogana usta koja se jednostavno ne mogu začepiti?
Možda su stavovi autora previše slični mojima, pa svjesno progledam kroz sitnice koje bi me kod nekog drugog zasmetale?
Možda pišem da se umilim "popovima" kako bih dobio Drugi dio o Idi - kraljici tratinčica?
Možda su u šumi? (gdje vrebaju zvjerovi)
A možda je i stvar u tome kako se na gumnu vrši žito?

Svatko će naći svoje opravdanje za "možda", ali, siguran sam, neće naći opravdanje za ne čitanje ove divne zbirke.

[Vanja · Rating 5 out of 5]

Najdraža knjiga ove godine <3

[Ivana Radić · Rating 5 out of 5]

Želimir Periš i njegova zbirka Gracije od čempresa definitivno su otkriće. Zanimljiv i upadljiv pisac, svakako ima moju pažnju i zanimanje za svaku iduću knjigu koju izda.

p.s. sve bi dala za Idu kraljicu tratinčica, drugi dio. Daleko najdraža priča.

[Đurđica · Rating 5 out of 5]

Neodoljivo dobra, inteligentna i maštovita zbirka priča. Već je s prvom pričom zauzela mjesto među mojim omiljenim knjigama, a tamo je neupitno ostala i do kraja zbirke.

[Marija Zelenović · Rating 5 out of 5]

Verovatno sam jedina kojoj je ova knjiga bolja od Kostonoge, ali etoooo

Nesto u vezi ove knjige mi se toliko svidelo, da mi je doslo da je zagrlim.

[Tina · Rating 4 out of 5]

Ironija, sarkazam, tragika, humor i feminizam satkani u jednu knjigu. Good soup!

[Petra · Rating 4 out of 5]

4.5*

[Branimira · Rating 5 out of 5]

Odlična! Svaka mi je priča bila napeta, pročitana u dahu.

Usrdno se nadam i da "Ida kraljica Tratinčica" negdje ima svoj nastavak.

"I bez obzira na to što je sve bilo zapisano, ljudi su i dalje živjeli u strahu od nepoznatog, a nepoznati su bili samo jedni drugima."

"Pa sad, je li čovjek ono što je bio pred smrt ili ono što je bio većinu života? Je li čovjek ono što mu je kroz život donijelo najviše novca ili najviše sreće? Čovjek je svakako ono što sam kaže da jest, ali znao sam moge kojima nije pomoglo biti to što jesu."

[neon ghouls · Rating 5 out of 5]

pliz sta je bilo s idon.

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 5 out of 5]

Nemoguće je ponoviti ili čak nadmašiti fascinantnu "Mladenku kostonogu"; ipak, Periševa zbirka priča predstavlja dobar dodatak tom romanu i nevjerojatno zabavno, a pametno napisano štivo. Sve priče pisane su uz dozu neodoljivog humora koji se suprotstavlja svemu groznom što je u njima opisano. A opisane su male, zatvorene i zatucane patrijarhalne sredine, smještene uglavnom u srednjovjekovlje (osim zadnje, koja se dešava u distopijskoj budućnosti). U svakoj priči Periš kao da testira različit stilski pristup - od tobože naivne zadaće ("Kako se na gumnu vrši žito") do tobože poučne priče ("Bajka o Gašparu, Melkioru i strahovitim zvjerovima"). Pohvalno je da nijedna priča nije ni blizu otklizavanja u patetiku, iako bi to sadržajno bilo itekako moguće. Za svaku preporuku!

[Jelena · Rating 5 out of 5]

"zora na brdo donosi novi početak. neki će ga iskoristiti i probuditi sebe u novi dan, neki će ostati još malo spavati, neki će nakon buđenja doručkovati, neki će vježbati, piti uvarak, neki će otići na polja, neki u radionice, neki na ulice, neki će otići zaliti jučer posađene krumpire, neki će pronaći tijelo probodeno granom čempresa pa će vikati: pomoć! pomoć! neki će pokušati pomoći, neki će vidjeti da tu nema pomoći, neki će vrtjeti glavama, reći će: eto što se dogodi kad, neki će reći: nesretnica, neki neće ništa reći, spustit će glavu i gledati u tlo, neki se neće ni osvrnuti, neki će u tragediji vidjeti svoju šansu, neki će vidjeti uklonjenu prijetnju, to će htjeti iskoristiti, neki drugi neće, drugi će plakati, drugi će se u toj tuzi slomiti, past će na zemlju od boli, htjet će niz liticu za njom, neki će cijelu noć piti, neki će proklinjati nebo, neki će proklinjati ljude, neki će prazna pogleda ustati i dohvatiti sjekire, prići će čempresima i zamahnuti, sjeći će simbole raja, kora će prštati, a oni će udarati sve snažnije, neki drugi će im se pridružiti, složno će lupati po rajskom zidu, znoj će prskati, smola će prskati, krv će prskati, čempresi će pasti, jedan po jedan će pasti, svaki će pasti, svi će pasti."

[Vanja · Rating 5 out of 5]

Još jedan as iz rukava Želimira Periša!
Bravo, Želimire, ovo je bilo fantastično! Naravno, ništa ne može s trona skinuti fenomenalnu Mladenku, ali je ova zbirka priča u istom jakosnom rangu.

Zanimljivo, snažno, svaka priča je drugačija, nemoguće je predvidjeti u kojem smjeru će otići, i opet su (najčešće) u središtu radnje snažni ženski likovi.

"Lijepo su to cure smislile. Zajedno rade na tom gospodarstvu, pravi mali grad su izgradile. Svi rado trguju s njima, nema što te žene ne znaju raditi. Vjerujte mi kad vam kažem, markiže, ni nama ne bi bilo loše da smo žene. Eto kakva su vremena došla.

Najdraža mi je priča "Kad se Ivan-Marin dohvatio moje kose", baš sam se nasmijala, a veoma me zanima hoće li "Ida kraljica tratinčica" dobiti nastavak.

[Ivana · Rating 4 out of 5]

Satira, feminizam, izrugivanje crkvi—može li bolje od toga? Moćna zbirka pripovijetki (meni najupečatljivije prva i sa zvjerovima) sa svevremenskim motivima, ispričanih duhovito i ležerno, ali s vidljivim filozofskim i ideološkim stajalištima.
“…danas kad knjiga nema njihovu svrhu zamijenjuje živi pisac—ja”

[Irena Pranjić · Rating 5 out of 5]

Odlično napisana zbirka kratkih priča s nizom zanimljivih i jakih ženskih likova koji stradavaju od muških ruku osim u zadnjoj, izrazito duhovitoj priči u kojoj sam pisac stradava od ruku jakog ženskog lika.

[Nina · Rating 4 out of 5]

Periš piše drugačije, življe, otkriva nepoznato, vraća u neka vremena i zarobi potpuno tvoju pažnju.

[Milo · Rating 4 out of 5]

****1/2

[Nora · Rating 5 out of 5]

"Jer već se u našem selu događalo da grom pogodi čovjeka. Ali nikad triput sjekirom."

Unatoč ovom uvodnom citatu, nije u ovoj zbirci kratkih priča sve baš tako crno. Ona odiše humorom i sarkazmom. Bajka je to za odrasle koji trebaju preispitati svoju ulogu - rade li posao koji vole i koji im pruža zadovoljštinu, bore li se s malograđanštinom i okreću li glavu od problema ili glasno staju na stranu obespravljenih i slabijih.
"Potrajalo je dok nismo razvili daltonizam za ljudsku patnju, no kad smo ga napokon dosegnuli, postali smo savršen kapitalistički robot - ljudi su nam bili samo mjera onoga što mogu učiniti za nas."

Mislim da je ovo jedinstveni primjer u hrvatskoj literaturi gdje se muški autor bavi ženskim pitanjem - pitanjem odnosa moći, ženske seksualnosti, odnosa Crkve prema ženi i općenito Crkve prema ljudima.
"Ne treba nam muška crkva. Sagradit ćemo sami svoju crkvu i u njoj razgovarati s Bogom bez posrednika."

Bavi se i pitanjem Boga, što je Bog zapravo - je li on ono što nam svećenici govore? Bojimo li se Boga jer su nam ga ljudi predstavili kao nekoga tko sije strah? Ili se samo bojimo nama nepoznatoga?
"Dogodilo se to tisuću godina prije nego što su ljudi odustali od ideje da na nebu postoji čovjek-Bog-duh koji će njihovoj uzaludnoj borbi sa zlom dati smisala. I bez obzira na to što je sve bilo zapisano, ljudi su i dalje živjeli u strahu od nepoznatoga, a nepoznati su bili samo jedni drugima. I dan-danas nad svoja vrata vješaju raspela."

Mene je ova knjiga oduševila zbog stila pisanja. Periš o teškoj problematici piše tako groteskno, tako sarkastično da je jako teško raspoznati misli li ozbiljno ili je sarkastičan do bola. Rekla bih da je to njegov sukob s poremećenim idealima i vrijednostima koje danas vladaju, a vladale su otkad je ljudskog roda. Točnije, ovdje radnja nema vrijeme, ona je sada, jučer, prije tisuću godina, za petsto godina... problemi su isti neovisno o vremenu. Pozicija žene je i dalje ta da je ona drugotna, a još ako je promiskuitetna, buntovna i ne mari za mišljenje okoline - e to je nedopustivo.
"U nas Bog najmanje voli kurve. A ne voli ni djecu."

Međutim, autor se na indirektan način dotiče i toga što bi bilo kad bi se odnos moći promijenio, kad bi žene bile te koje vladaju. I kako se žene trebaju boriti za svoj položaj.
"Izgubit ćemo ako mušku borbu vodimo muškim sredstvima, moramo biti bolje od toga."

Koliko god knjiga bila teška jer se bavi nepravdom, podređenošću, smrću, lažima, licemjerjem... toliko isto nudi optimizam da borba nije uzaludna, da je žrtva svih onih prije nas imala smisla i mi smo ti koji dalje krojimo svijet u kojem živimo. Mi smo ti koji ga trebamo učiniti boljim i ugodnijim mjestom. U zadnjoj priči autor progovara o važnosti kulture, o tome da ne smije ekonomska korist biti jedino što pokreće ovaj svijet, o važnosti pisanja i književnosti.
"I tu je još jedna prednost pisaca nad pukim svjetovnim zanimanjima - mi smo jedini vječni. Ili smo vječni onoliko koliko traju naše riječi."