Sjećaš li se Doli Bel

by Abdulah Sidran

Mladić odrasta u Sarajevu tokom 1960tih, u sjenci svog dobrog, ali bolešljivog oca, gdje biva privučen svijetom malih kriminalaca. Jedan bivši robijaš, makro ga angažuje da sakrije mladu prostitutku u koju se on se zaljubljuje.

Scenario za jedan od najznačajnijih filmova domaće kinematografije napisao je Abdulah Sidran.

105 pages, Hardcover

First published January 1, 1982

About the author

Abdulah Sidran, often referred to by his nickname Avdo, is a Bosnian writer and poet, who is renowned for his screenplays and dramas. His opus is characterized by a soft and soothing sensibility, where tragedy, meditativity and a specific and humorous irony change sides and play tricks on each other more often than not. After spending most of his life in Sarajevo, Sidran recently moved to a small village near Tešanj where he currently lives.

Reviews

[Dječak · Rating 5 out of 5]

- Svaki je čovjek onakav kakvim sam sebe zamišlja; svaki vrijedi onoliko koliko misli da vrijedi. Bojazan od neuspjeha vodi neuspjehu; uvjerenje u uspjeh vodi uspjehu. Čovjek koji vjeruje da će uspjeti preći će preko svih prepreka na koje naiđe.

[Mia Misirlić · Rating 3 out of 5]

"- A ono je Orion..
- Orion?
-Jeste.
-A gdje je Milano?
-Milano ti je, bona, u Italiji!
-Znala sam." 🤍

[HighFidelity · Rating 4 out of 5]

Kratka,simpaticna prica. Nema puno radnje,ali ima dosta osecanja.

[Fedjablpula · Rating 5 out of 5]

Radnja prati Sabahudina Zolja u 1962-oj godini. Ima 17 godina i u Sarajevu je. Lijepo opisan obiteljski odnos, klasični Bosanski, otac je glava kuće, malo i cuga, lijepo opisan odnos između muža i žene, kao iodnos između tri brata.

Sabahudin je na tavanu golubarnika napravio tavan za sebe gdje može da boravi i jedan dan mu njegov drug/poznanik Šintor-Braco dovodi DOli Bel da je smjesti tu kod njega na par dana.
DOli Bel je djevojka od Šintora, tj. tako ona misli dok Šintor ne gaji neke osjećaje prema njoj.
Sabbahudin se u nju zaljubljuje i idealizira je, na kraju knjige, Šintor dovodi svoja tri drugara i oni naprave redaljku, Sabahudin ne učestvuje, nego zaplače..Šintora i policija ganja, problematičan je tip, varalica.

Ženske su ti kao sol. Može i bez-ali je bljutavo. ( Mislim da je ovo od Andrića uzeo), naišao sam već negdje na ovaj citat.

Otac pita: Treba li ti para?
Ne treba tata, bogami.
Treba,treba. Prvo materijalna baza-onda:duhovna nadogradnja. Razumiješ?


Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem!!

Sabahudin u snu odgovara ocu:
Ja to znam tata, žene su kao sol!
Ne znaš ti ništa. NI-ŠTA!
Znam tata, ja sam to sve doživio u pređašnjem životu. Ja sam i prije živio.
Normalno da si živio. Nisi, valjda, mislio da čovjek samo jednom živi?
Pa nisam. Znao sam sve. Glavna je ljubav. Ostalo onda samo dođe.
Vazduhom kojim putuju sanovne rečenice počeće prolijetati golubovi i Sabahudin u snu viđe svoju bijeu tavansku miljenicu, somborsku pertlu,kako, u letu, krilom skida strogu ozbiljnost s očevog lica. Od kuda otac u golubani? Upita se budno zrno njegove svijetsti.
Glavna je materijalna baza, nastavljao je otac. Ljubav je pičkin dim. To moraš upamtiti. Onda dođe duhovna nadogradnja. Nema ničeg izvan materijalnog svijeta. To ti ja kaže. Inter nos. Nemoj da ne bi upamtio.


Svijet je ovaj tiran tirjaninu. Tragovi mu smrde nečovještvom. Shvataš? Shvatam. Moram biti spreman. Žene vole flegmane. Moraš biti flegman. Ako nisi, onda glumi da jesi. Moraš biti flegman. A koga onda ona voli ako ja glumiim?
Nije važno. Važno je da zavoli. Poslje možeš biti svakakav, važno je da te zavoli. Onda je ona i sljepa i gluha.

[isidora · Rating 4 out of 5]

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem

[Amila · Rating 2 out of 5]

Neka mi muka dođe, meščini da je do knjige. Haman mi nije sjela, šta li.