"U potrazi za staklenim gradom" je djelo koje nije slučajno nastalo. Istovremeno je putopis, antropološka rasprava, utopija, komparatističko-filozofska studija, ali i tekst koji se čita u jednom dahu." (Jure Kaštelan)
Željko Malnar i Borna Bebek, kao neka vrsta hrvatskog Corta Maltesea i njegova prijatelja Rasputina, putuju Turskom, Iranom, Indonezijom, Indijom, Afganistanom, Tibetom. U potrazi za mističnim tajnama, paralelnim svjetovima ali i za samim sobom. Oni se spuštaju u špilje Kapadokije, silaze u podzemni svijet mrtvih s ljudožderima na Solomonskim otocima, otkrivaju tajne posljednih pripadnika naroda Kailaša i ulaze u Stakleni grad s budističkim svećenicima na Tibetu.
To putovanje je opasno. Treba preživjeti susrete s divljim indijanskim plemenima, krijumčarima opijuma ili ponosnim pripadnicima nikad pokorenih Patana u bespućima Pakistana. Treba prejedriti Azijski ocean i popeti se na Himalaju, ali oni nisu samo u potrazi za znanjem, njima je draga i avantura…
Zeljko Malnar is documentarist, TV author and writer. Educated at New Delhi University in mass communications, he made more than 100 documentary films about far east for which he has won some awards. Co-author of the book "U potrazi za staklenim gradom" (In search for glass city). Author of TV series "Nightmare stage (OTV, 1992-1995) and series of interviews in Globus magazine. He even founded satirical micronation the Republic of Peščenica.
Željko Malnar died at age 69 in Zagreb. He was cremated and his ashes were scattered in the Adriatic Sea.
U nekoliko sam prilika do sad čuo ljude kako hvale ovu knjigu, ali nikad nisam imao dovoljno interesa da joj se posvetim. Isto tako, Malnara je bilo teško ozbiljno shvatiti nakon gledanja Noćne more, iako sam znao da je bio poznat po svojim putopisnim dokumentarcima.
Ukratko rečeno, ova je knjiga veliko iznenađenje i drago mi je da sam ju konačno pročitao. Malnar piše pitko, zanimljivo i pjesnički, ne štedi čitatelja sirovih opisa situacija i izumirućih običaja kultura koje možda sad više ni ne postoje, a istovremeno gradi mističnu i romantičnu atmosferu mjesta koje su on i njegov putni drug Bebek posjetili.
Ova knjiga ima sve, avanturizam i opasnost neistraženih predjela, filozofiju i misticizam drevnih kultura istoka, romatiku (ali i horor) direktnog kontakta čovjeka sa prirodom i zaboravljenim običajima.
Dijelom je put traženja sebe, a dijelom bijeg iz zapadne civilizacije; katkad je oda najvišim idealima i mudrosti, a katkad jednostavnosti i ljepoti života. Stakleni grad kojeg Malnar traži je tajnovit i nedostižan, a opet prisutan na načine koje je zapadni čovjek zaboravio.
Potraga je to za zaboravljenim znanjem, za životom, smislom i ženom. A više od samog cilja, važnije je putovanje koje svaki čovjek prolazi da bi pronašao sebe.
Iako tehnički nepročišćen, ovo je jedan od ponajboljih putopisa koje sam pročitao. A dobar putopis ne smije biti samo to, mora ući pod kožu, probuditi u čitatelju želju za daljinama, što je Malnar izveo gotovo rutinski lako. Sjajno isprepletena razmišljanja o životu, avanturistička struktura oblijepljena filozofskim elementima, misticizam začinjen etnologijom, antropologija garnirana ezoterijom, sjajno putovanje od sebe do mene. Da je vrijeme drugačije posloženo, mogao bih povjerovati da je Pratt stvorio Corta i Rasputina na sliku Malnara i Bebeka. Književni šamanizam u svom punom sjaju.
Najbolji putopis koji sam pročitao. Fantastično. Dvojac mnogo zna, imaju dobra čula i lepo kanališu sve što vide u okolini. Osećaju i prirodu i ljude. Znaju i istoriju.
sjajan putopis - kronika drumskog putovanja (zagreb-istanbul-kapadokija-borneo-solomonski otoci-afganistan-himalaja), avanturizam u punom smislu te riječi. željko malnar i borna bebek, braća po cesti, kreću u potragu za "staklenim gradom" čije je postojanje upitno.. naravno, na koncu radi se o potrazi za samim sobom. na tom putu ne prezaju ni pred čime, njih ne zanima ono što je otkriveno već ono što je skriveno, ulaze u zabranjena i neistražena područja, miješaju se s prastarim kulturama, plemenima i narodima koji izumiru, sudjeluju u obredima i ritualima potpuno nespojivim sa zapadnom civilizacijom.
cijeli je tekst prožet mistikom pa nemoj uzimati ovu knjigu ako očekuješ klasični/sterilni putopis... tijekom putovanja malnar dijeli svoja razmišljanja o religiji, muško/ženskim principima, o simbolici brojeva, o snovima i halucinacijama... a pri tome ostaje dovoljno priseban da sve to oblikuje u nježan, mekan i poetičan tekst.
s obzirom da sam zadnji susret s malnarom imala preko "noćne more", ova knjiga je divno iznenađenje, potpuno neočekivana poslastica za ljubitelje ceste i mistike, pisano s tolikim žarom i strasti da te tabani svrbe dok čitaš.
Odličan putopis! Baš mi je bio gušt čitati, što zbog raznih fun factova, što zbog povremeno duhovitog prizvuka. Što reći?! Čisti avanturizam. Prekaljeni putnici. Pustolovi. Goli život. "Kultura" divljine. Ljudi su svugdje samo ljudi. Nema tu nekog mistificiranja i prodavanja velike pameti - priča za sebe je i više nego dovoljna. Osvojile su me ta jednostavnost i iskrenost.
"Sva ta racionalizacija, taj jeftini logički filozofski izraz, jeftine istočnjačke fraze-odgovor je u čovjeku, sva istina je u tebi. Sve to prodavalo se na Cvjetnom trgu u Zagrebu na novogodišnjem sajmu, u jeftinim izdanjima istočnjačkih mudrosti. Shvati sebe i shvatit ćeš cijeli svijet, i hrpu sličnih fraza koje mi je mogao izbljuvati svaki student indologije poslije prvog semestra na fakultetu. Zar sam došao u Tibet samo zato da sričem mudre parole o idejnim pojmovima iza kojih ne stoji ništa konkretno? Ideja koja se ne manifestira materijalno, ne vrijedi. To sam znao, idealizam, laži i pojmovi, nije mi trebao ovaj ironični lama da mi to kaže. Rekao mi je ono što mi je trebalo reći. Idi tamo gdje te savjest vodi, i naći ćeš! A mene savjest nije vodila u prazne fraze i ideje. Ne, savjest me vodila van, u materijalni svijet, van, tamo u planine, u snijeg i led. Ideje iz filozofskih knjiga, to je za druge. Tko mari za ideju koja ostaje samo ideja, govorili smo Bebek i ja. Briga nas je bilo obojicu za filozofiju koja se temeljila samo na misli i pametnim raspravama. Pojmovi, filozofski sistemi, apstraktni ideali, sve to ostavljam popovima, ideolozima, filozofima, piscima, misticima i sanjarima. Sve ono što ne postoji u konkretnom smislu, toga nema. Nije me zanimala duša bez tijela, ni grad sazdan od ideja."
🎶 Nepal-Ganges-Brahmaputra, Bože, kako lijepo zvuči nije to k’o Ponterosso, dvije-tri krpe i brže kuci(Ibrica Jusić)
Pesma nije posvećena Malnaru, kako se popularno pogrešno misli, ali jeste iz tog vremena *poznog jugoslovenskog socijalizma kada je otkrivanje udaljenih, drugačijih naroda i predela bio san brojnih Jugoslovena i kad se na daleki, nepoznati svet gledalo - otvorenih usta, velikim očima, radoznalo i u strasnom uzbuđenju. A Malnar je, poput domaćeg Han Sola (asocijacija ukradena nepoznatom Jutjub komentatoru), zaista dobacivao do najnedostupnijih tačaka planete, objašnjavajući usput šmekerski, kako “iz zemlje pune urođenika” PUTUJE “da upozna kulturne ljude”! :D (IZ ARHIVE: https://youtu.be/cY_oOkxu4OE)
STARI LAMA, MALNARU: “Eto, došli ste ovdje zato jer ste pozvani, a pozvani ste zato jer ste došli. Isto tako je i sa Staklenim gradom. Svatko tko je pozvan stigne. Ne znam zašto baš tražite Stakleni grad u Tibetu, jer staklenih gradova postoji 518 milijardi. U jedan od tih gradova ste svakako pozvani … ali malo tko stigne … jer oni koji ne stignu, nisu pozvani, a nepozvani ne mogu nikako stići.” (178)
MALNAR: “Svatko ima svoj Stakleni grad, svaka osoba, svaka nacija, svaka ideologija, religija, stvaraju neku sliku savršenog čovjeka ili savršenog društva, idealnog grada. Svrha života bila je tražiti taj Stakleni grad. Nije mi stari lama govorio tako nešto. No, ja sam imao osjećaj da on tako nešto misli. […] No ipak, nešto nije štimalo. Neki cinizam, neka blaga podozrivost ili ironija na laminom licu obasjanog mjesečinom i bljeskovima umiruće vatre nije mi dalo mira. Noć je već bila na izmaku kada sam počeo shvaćati. [...] Prvi tračak sumnje, pa neki nemir i onda sam shvatio. Ja lažem, ja uopće nisam razgovarao, ja sam cijelo vrijeme uvjeravao samoga sebe! Zar sam došao u Tibet samo zato da sričem mudre parole o idejnim pojmovima iza kojih ne stoji ništa konkretno. Ideja koja se ne manifestira materijalno, ne vrijedi. […] nije mi trebao ovaj ironični lama da mi to kaže. Rekao mi je ono što mi je trebalo reći. Idi tamo gdje te savjest vodi, i naći ćeš! A mene savjest nije vodila u prazne fraze i ideje. Ne, savjest me vodila van, u materijalni svijet, van, tamo u planine, u snijeg i led. Ideje iz filozofskih knjiga, to je za druge. […] Nije me zanimala ni duša bez tijela, ni grad sazdan od ideja.“(179)
Ne čudi nimalo kultni status koji ova knjiga uživa. Iako referencama čvrsto usidrena u svom vremenu (prvo izdanje 1986), a taj kvalitet "ogledala epohe i zemlje porekla" joj je danas možda i najveća vrednost, ova knjiga je više od putopisa. Svojevrsna je oda Avanturi, podsmeh šupljim pričama i uskogrudom malograđanskom pogledu na svet, a pre svega je punokrvna slava životu i neprekidnom traganju. Toliko na momente slikovita da mi je, u skladu s mojim hobističkim čitalačkim preferencijama, žao što makar i u fragmentima, "Stakleni grad" do sada nije pretočen u grafičku formu.
*za ovaj review, kao sekundarna literatura, korišćen je linkovani in memoriam Željku Malnaru, Momira Trudića iz časopisa VREME
Gospodin Malnar je prije Noćne more bio ogroman frajer, lutalica i pustolov s darom pripovijedanja. Ovaj tekst može biti i roman i putopis, kako ga se već doživi, ali što god da jest, djeluje kao inspiracija životu - dan za danom prihvaćati i proživljavati sve što nam dođe pod noge. Manje je bitno je li našao traženo.
Strašna knjiga, u nekim dijelovima i bukvalno strašna, na primjer, kad opisuje pogrebne običaje domorodačkog stanovništva na Solomonskim ostrvima. Ovo je daleko više od putopisa, kao što stoji u jednoj od recenzija, tu je antropologija, mistika, ezoterizam, politika. Obećao sam sebi da ću ovu knjigu poslati svim dragim ljudima.
There is one Melville’s line from Moby Dick that is stuck with me since first time I’ve read it: ‘’I am tormented with everlasting itch for things remote’’. Željko Malnar and Borna Bebek are two guys who personalize that line and give it a human form. If you have any connection to the mentioned line In search for Glass city is jewel for you.
30 years ago those two guys have started a journey from Zagreb, Yugoslavia via their silk road to Tibet where supposed Glass city is to be found. What they encounter on their journey is flavored by their colorful personalities and it is more than enough to glue your eyes to book until you finished it. It is written robustly, poetically, beautifully all depending on their mood and situation. It will spark pictures in your mind of parts of world and cultures you even didn’t know they exist. If you have any bit of The Itch it will make you long for travel, despite the fact that you are fat, lazy bastard who hasn’t moved from work-couch line for years. It makes you ask question, it shows you cultures, it presents people and it is humorous.
I am sorry that I’ve read it now, since I have two and half more months to endure on cage in middle of sea and longing is strong. If there is any Ishmael in you, time it correctly.
Davno sam čitao ovu knjigu po prvi put i ostavila mi je prilično pozitivan utisak. Godinama unazad sam želeo da je pročitam ponovo i proverim da li je još uvek tako dobra i sad, kad se pojavilo ovo izdanje, najzad mi je to i pošlo za rukom. I čini mi se da je još bolja :)
Stakleni grad - potraga za vrhom dvostruke spirale, podjednako iznad i ispod sveukupnog bivstvovanja. Metafora za put u sebe, za sjedinjenjem muškarca i žene, za uzdizanje iznad sopstvenog ega, ali istovremeno i materijalna prisutnost, legenda iz davnina čije postojanje treba proveriti i pronaći ostatke, koristeći se istom metodom kojom je Šliman našao Troju - sopstvenim tumačenjem drevnih spisa.
Dok sam čitao razmišljao sam o predelima kroz koje su prolazili, kako li bi to izgledalo danas, da li je uopšte moguće, da li je taj svet koji su oni zatekli već izumro... Istovremeno sam pokušavao da shvatim taj poziv ka lutanju, ka traganju, koji mi nije blizak u toj meri, ili se bar očitava u jednoj drugoj, daleko urbanijoj verziji u meni. Na kraju, kao što Malnaru reče dalaj lama - stigao si tamo gde si pozvan i pozvan si ovde jer si stigao. Koliko staza treba preći ili koliko treba putovati u sebe da bi se to razumelo...
Fascinantan pregled naroda, običaja, predela, ali i legendi izražen na pitak i prizeman (u najboljem smislu te reči) način. U ovo doba izolacije i gotovo nemogućih fizičkih putovanja omogućava putovanje duhom koje ispunjava.
Predivna knjiga koja ti pruža mogućnost da iz svoje sobe upoznaješ svijet istoka, njegova bogatstva i tajne. Zanimljiva je i blaga doza humora kojom je sve protkano, naročito događaji vezano za prilagodbe i nesporazume pri susretu ljudi različitih kultura. Ono što je fascinantno su opisi Himalaja koji potiču čitatelja da ih pročita više puta kao neku molitvu jer prizor pobuđuje strahopoštovanje, zaborav sebe i divljenje, čak i ako se samo čita o njima. I zanimljivo je u cijeloj priči to što su toliki svjesni toga da u sebi moraju pronaći sebe, a ne negdje drugdje, no mistika tih predjela nevjerojatno je privlačna.
Što reći nakon ovog putopisa? Kako naći pravu riječ da se opiše ovo djelo. Još sam pod utiskom i dojmom. Znate onaj osjećaj kada vlastite misli ne možete pretvoriti u riječi, e baš to. Oduzima dah i mijenja pogled na svijet te pokazuje koliko smo uistinu mali i koliko zapravo nismo ni svijesni da smo sretni te da imamo više od 1000 razloga da baš to i budemo. Dragi Željko, iznimno i veliko hvala za ovaj putopis. Takodjer hvala i vama gospodine Bebek, vaš putopis je toliko dobar, da tokom čitanja imate osjećaj da ste baš vi u glavnoj ulozi te da ste prisutni u svakom koraku. I za kraj dragi Željko, nadam se da si negdje gore pronašao svoj Stakleni grad i uživaš u onom pravom smislu života. Dok gledaš od gore na trenutnu planetu, , mislim da si sretan jer ne moras vise da živiš na planeti u kojoj je sramota biti čovjek. Kako bi ti rekao "sve je otišlo u kurac" . Počivaj u miru Božijem i uživaj u beskonačnim stazama Staklenog grada. A ja odoh da upalim tvoju Noćnu moru za novu dozu smijeha i životnih lekcija. Hvala!
Svaki novčić ima dvije strane. To svi znamo, zar ne? No, možda je tako i s ljudima? Ako g. Bebeka, a pogotovo g. Malnara poznajemo i stvaramo mišljenje samo po jednoj strani, mogli bi steći pogrešan dojam. Vjerujem da je tako sa svim ljudima. Malnara sam "poznavao" preko Noćne more koju kao klinac nisam previše shvaćao, izuzev da sam je gledao kako bih se zabavio. Pročitavši ovu knjigu, sve nekako poprima drukčija obličja i značenja. Čak i Noćna mora. Sve ima svoju drugu stranu novčića. Kao i nebo koje ima i sunce i mjesec. Kao i žena i muškarac te njihove energije. Kao jedno lice čovjeka, koje je javno, i ono privatno. U Potrazi za Staklenim gradom, novčić se vrti. Ne prestaje. Granica blijedi. Sve postaje jedno. U konačnici... novčić jest samo jedan (ma koliko strana imao). To je sve što trenutno mogu reći.
Najtoplija preporuka. Kad god da Vam ova knjiga dopadne u ruke.
U potrazi za staklenim gradom Željka Malnara i Borne Bebeka putopisno je djelo koje se čita kao avantura - a što je uistinu i bila. Uputiti se trideset godina starim Landroverom do Tibeta, izbjegavajući turističke rute, birajući mjesta gdje rijetko tko ide, pa i koja su im ozbiljno savjetovali da ih izbjegavaju, iziskuje strast i hrabrost. Sve u potrazi za istinom. Stvarnom ili onom u samome sebi. Netko je rekao: da je Malnar samo ovo napisao i prošao, dosta je za nekoliko života.
Za Malnara nisam nikad cuo ranije, sve dok nije nazalost umro. Tada sam, posto je vest bila I u srpskim novinama, saznao ko je on I sta je pisao. Neverovatan covek I pustolov. Njegov osecaj za pisanje, I da prenese dozivljaje na nacin da ih osetis kao da si sa njim u ekspediciji je fenomenalan. Za ovakve ljude ti je zao sto nisi imao priliku da ih upoznas. Pored Kontikija, jedna od najlepsih pustolovnih knjiga po mom misljenju!
Karl May meets James Bond meets Dante meets Bukowski. Absolutely perfect. From the familiar descriptions of a burning cigarette to conveying the feeling of scotch on a train ride through India, Malnar captures imagination nothing short of the best travel writers out there. Essential for awakening wanderlust.
Sjajan putopis i nevjerojatne avanture na fantastičnom istoku uz, iz sadašnje perspektive, veliku dozu nostalgije za jednim sigurnijim i manje iskvarenim svijetom tada.
Jezično govoreći radi se o zanimljivom tekstu. Posjeduje neke zastarjele oblike zagrebačkog vernakulara purgrerskih boomera. Nisam vodio bilješke, tako da neću navoditi primjere. Uz primjere old school zagrebačkog vernakulara, tekst je pisan uglavnom jeziku koji je istovjetan suvremenom hrvatskom standardnom jeziku. U tom vidu posjeduje neke iznimke (imena mjeseci mi prva dolaze na um, premda bi se gdjegdje javljala hrvatska imena mjeseci), točnije jugoslavizme.
Općenito uzevši stil knjige je novinarski i popularnoznanstveni. Baca se paralela sa stilom National Geographica, no Malnar piše puno bolje, u smislu puno više književnoumjetnički, u odnosu na prosječan članak iz Žutih Okvira.
U vidu književnog žanra radi se o putopisu, djelomično plovopisu, koji predočava putovanje od Hrvatske pa do Salomonskih Otoka (najistočnija točka putovanja) te do Kafiristana i Tibeta (najsjevernija točka putovanja).
Ne znam koliko vjerovati u istinitost sadržaja, moje šesto čulo mi govori da je Malnar gdjegdje izmišljao stvari i prodavao maglu.
Ideološki podtekst knjige je čudna mješavina hipiejevskog i reneguenonovskog viđenja svijeta. Malnar na spenglerijanski način doživljava istovrijednost svih kultura, na redpillovski način uviđa ljepotu tradicionalnih kultura.
Malnarovo i Bebekovo putovanje nije samo fizičko, nego je i duhovno. Odmah se zapitam, pa zar su bili slijepi tražeći duhovnost na Solomonskim Otocima? Zar nisu uvidjeli da je istinska duhovnost ona Katoličke Crkve? Čemu toliko pentranje i poniranje u zabačene kutke svijeta kada je Zagreb pun katoličkih crkava?
Malnar pati od te kozmopolitske praznine i od oikofobije. Pale ga neabrahamovske i neindijske duhovnosti plemena Indoazije te Tibeta.
Zar ne uviđa tragičnu narav tih duhovnosti? Na naivan način veliča plemenska društva i duhovnost.
Križ je oslobodio cijeli svijet, doslovce je zaustavio ljudska žrtvovanja i kanibalizam.
Lako je Malnaru i Bebeku veličati tu sotonsku duhovnost, ta nisu se rodili u tim tropskim i planinskim vukojebinama pa im je to egzotično.
Sotona se uvijek. prikazivao transrodnim i životinjskim. Otuda sličnost svih paganski društava u animalističkom i transrodnom prikazivanju demona koje slave.
Usprkos tome, dajem peticu redi načina tkanja teksta. Malnar je odličan pisac.
Preporučujem u književnoumjetničom smislu svakome čitanje ovog putopisa, no završavam ovaj vatrosvrt s ovom poveznicom: https://youtu.be/e2-LYq4gz0Y?si=3folk... Hasta luego mis murciélagos!
S Malnarom sam se prvi put susreo gledajući Noćnu moru – potpuni cirkus, ali genijalno vođen. Od tad sam uvijek imao interes za njega – taj spoj provokacije, mudrosti i sirove istine bio je nešto posebno. U potrazi za Staklenim gradom mi je dugo izmicala, i sad kad sam je napokon uspio pronaći i pročitati – mogu reći da me fascinirala od prve do zadnje stranice.
Knjiga nije samo putopis – to je jedan moćan mozaik osobnih razmišljanja, filozofije, povijesti i duhovnosti. Piše kao da priča najboljem prijatelju, ne nekom “nepoznatom čitatelju” – i to daje cijeloj knjizi jednu bliskost i iskrenost kakvu rijetko gdje nađeš. Pratiš njihovo putovanje, zgode i nezgode, upoznavanje kultura koje su tada bile gotovo nepoznate većini svijeta – i osjećaš se kao da si s njima u autobusu, šatoru, prašumi, samostanu.
Ono što me posebno oduševilo je koliko je duboko povezao sve te razne narode i kulture s poviješću čovječanstva. Od Zaratustre i prvih religija, pa sve do plemena na Borneu – stalno provlači paralele, slične simbole, vjerovanja, motive. Pokazuje koliko smo svi povezani, bez obzira gdje živjeli, u kojem vremenu ili sustavu vjerovanja. Ta nit kroz cijelu knjigu – traženje istog smisla, istih arhetipova – stvarno daje knjizi jednu ozbiljnu težinu i dodatnu dimenziju.
Istina, na nekim dijelovima prebrzo prođe kroz teme koje su mogle biti puno dublje – pogotovo Kalaš pleme, potraga za Alamutom ili razgovor s Dalaj Lamom – ali možda je baš u toj sirovosti i nestrukturiranosti čar. Da je htio, mogao je napisati epsku knjigu od 1000 stranica i ne bi bila ni blizu dosadna.
Ali možda je i bolje ovako – jer ovo nije priča o nekom “velikom” istraživaču, ovo je priča jednog običnog čovjeka, koji je imao hrabrost tražiti više.
Uživala sam u svakom trenutku, u potrazi za Staklenim gradom, u potrazi za drevnim civilizacijama, u potrazi za avanturom i u potrazi za iskonskim. Ono što me oduševilo najviše od svega su Kafiristan i Kalaši, te mislim da ću dalje istraživati... Malnar i Bebek su istinski pustolovi, u kontaktu sa svojim strahom, u potrazi za svojim snovima, pravi pioniri putovanja. Moj naklon.