Rođen 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko godina radio je i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista, u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj, a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinajdžer objavljuje karikature i crteže u mnogobrojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, i dobio je nekoliko nagrada za karikaturu. Objavio je knjigu putopisa „Bosanci su dobri ljudi“ (1999), roman „Kombetari“ (2000), zbirku priča „Kino Lika“ (2001), roman „Kako sam ušao u Europu“ (2004) zbirku priča „Eskimi“ (2007), roman „Sjajno mjesto za nesreću“ (2009), zbirku priča „Pukovnik Beethoven“ (2012), te roman „Blue Moon“ (2014). Po knjizi „Kino Lika“ redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Dramu „Skoro nikad ne zaključavamo“ u sklopu predstave „Zagrebački pentagram“ na scenu ZKM-a postavio redatelj Paolo Magelli (2009). Po romanu „Sjajno mjesto za nesreću“, u režiji Dalibora Matanića, na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, postavljena je i istoimena drama (2010). Dramu „Snajper“ na scenu ZKM-a postavila je redateljica Franka Perković (2013), a u Abidjanu u Obali Bjelokosti redatelj Ivica Buljan (2013) Prevođen je na desetak jezika.
Fotelja, svibanj '19. Zbirka 5 priča. 13 bolesni dječak, kao u Sjećanju šume 15 asoc/usp. - Karakaševa proza me uvelike asocira na glazbu grupe M.O.R.T. ('not my cup of tea', isto) Mi nismo odavde- usp. predstava Dvoje Teatra Exit. usp/asoc. M. Gorki- Na dnu skice života rubnih (socijalnih i inih) slučajeva na mahove mi je nad glavom, iskreno, lebdjelo *šta sve uspijeva biti izdano danas* strašne blasfemije, psovke 80 istanbulska alert usp. Michel Houellebecq 89 diler/svodnik i prostitutka s kćeri. usp. neke Tarantinovske scene 95 brutalno, ali ništa novo 0 0 Ko voli, nek izvoli
اتفق مع ما قدم به د.أسامة القفاش ترجمته من وجوب ترجمة المحكي فى اللغة الأصلية بمحكي عربى وترجمة القياسي المكتوب بمثيله لكني أراه قد خالف فى ترجمته ما قد خطه .. أو خالف ما فهمته عنه
أولاً : لو صدق لقال عن عمله أنه تمصير وليس ترجمة ثم أن هذا التمصير ناقص غير كامل فلا اتصور بطل القصة الذى يتحدث بلهجة صعيدية غير متقنة .. واسمه فِردة .. وزوجته لها اسم اجنبي لنقل مثلاً إيريكا ثم إذ به يتناول فى القصة كوب جعة على الواقف وليس (شوبّاً) من عصير القصب
أظنني قرأت لتوفيق الحكيم حديثه عن بعض محاولات تمصير المسرحيات الإنجليزية .. كان هذا أوائل القرن ولا يحضرني الآن أمثلة لهذه المسرحيات
أيضاً حتى على مستوى الترجمة ففيها كثير من الأخطاء من قبيل استخدام لفظة فتاة لوصف طفلة تمص أصبعها وتقول على السرير (سليل)
Eskime sam čitala uz Kino Liku i Pukovnika Beethovena, i isti komentar važi i za ove zbirke priča. Genijalni, maestralni Karakaš ali i priče kojima se sigurno nikada neću vratiti jer su mi uzdrmale i dušu i tijelo. Potpuno drugačiji vajb od Sjećanja šume, recimo. Savršeno dočarava Balkan i sve naše tuge.