Koje god da se teme dohvati, svejedno je li riječ o teoriji zavjere, nogometnim navijačima, ratnim sudbinama ili morskim psima, on piše lako, kompetentno i zabavno. Sam čitatelj ponekad nije siguran želi li ga Dežulović nasmijati ili rasplakati, jer se u ovim prozama umalo sabire nespojivo Jedno je sigurno — nitko danas u hrvatskoj književnosti tako ambiciozno ne kalemi najduhovitije poante s onim najmračnijim, ili opuštenost i eleganciju s moralnom odgovornošću.
I vrapci na grani (oni barem sa kojima sam ikada zborila o knjigama/književnosti) znaju koliko priče i zbirke priča i nisu nešto u šta se rado upuštam. Istini za volju, pokušam ja, ali ili odustanem, ili epilog ne bude baš sjajan. Nekad je do mene. Nekad je do zbirke. Nekad je obostrano.
Ovu sam zbirku dobila od drage drugarice povodom rođendana, njoj je knjiga legla, malo je reći, te mi ju je predivno upakovanu uručila povodom mog rođendana, jednog podjednako divnog poslepodneva.
Prvih sam nekoliko pročitala brzo, čim sa zbirku uhvatila nekoliko vikenda kasnije, a za okončanje je zbirka ipak morala pričekati vreli letnji dan. Nažalost, oduševljenja nije bilo. Kako rekoh: možda je do mene. Možda je do zbirke. Možda je obostrano.
Elem, od ukupno šest priča, dve su zaista sjajne. "Velika laž Bepa Partugolotovog", prva u zbirci definitivno mi je omiljena, od početka do kraja je sačuvala blistavost, a potom "Smrt", sa finalnim delom koji usađuje duboku naježenost koja ne pušta čak ni sada kada je se setim u obrisima (nakon duge pauze). Ostale: osrednje. Sa dobrim idejama, ponekad za moj ukus preterano raspričane, ponegde razvodnjene, ili pripovedanjem čak i zagušene.
Jeste i do mene. Ali i do zbirke. Ocena: 3+. Ipak, i dalje divan poklon, jer ima dve sjajne priče, i sjajnog poklonouručitelja zbog čije se pažnje i divne posvete knjiga uvrstila u moju biblioteku.
Dežulovića redovito čitam u kolumnama, i nekako mi je uvijek na listi za čitanje, stoga kad sam rovareći po skriptama iz južnoslavenskih književnosti (coincedence?) našao na ovo njegovo djelo, doživio sam to kao pravi trenutak iščitavanja njegove proze. Prvo malo razočaranje, uzrokovano vlastitom predodžbom, jest bila spoznaja da je ovo zbirka kratkih priča, a ne roman. Neman ja ništa protiv dugih cije..., ovaj kratkih priča, nego sam sebi još od prije zabrijao da je ovo roman o poglavniku. Anyway, ovo je zbirka 6 zbirka s centralnim fokusom na priču po kojoj i sama zbirka nosi naziv (sjajan bookbait) u kojima Dežulović prakticira svoj humor, razvijajući ga od satire do gogoljevskih suza. I to je otprilike jedino dobro u cijeloj zbirci, uz priču ''Smrt'' koja kvalitetom malo odskače od ostalih. Ponajveće razočaranje jest naslovna priča, pokušaj nekakvog satiričko-kriminalističkog žanra, koji je jako proziran i očekivan. Ostale priče više izgledaju kao vježba pisanja, poglavito zadnja, jako loša priča o namještanju u nogometu, nešto što se može i čuti usmenom predajom nedjeljom u kladionici kraj crkve. Stoga me i čudi mišljenje urednika zbirke Nenada Rizvanovića, koji na poleđini kaže kako zbirka ''Poglavnikova bakterija zasjeda na sam vrh hrvatske književnosti'' No, možda je i takav stav pokušaj satire.
A great book - or actually short stories by the croatian writer Boris Dezulovic. The stories revolve around religion, politics, mentality and loads more - serious topics but served with a huge portion of humor. I really enjoyed the stories! This book does not have international potential - not that international potential has to be a criteria for succes or quality - far from, but it would be extremly difficult to translate it, especially because of Dezulovics use of croatian, serbian and bosnian terminology and grammar in some stories - which for me makes this book even more interesting and the writer even more credible.
Uspio je oslikati price cija je tema na vjecnoj klackalici komicnog i tragicnog, koju pokrece apsurd njihove radnje, cas je naginjuci k jednoj krajnosti, da bi je opet vratio u drugu. Dirljivo osvjestava koliko se snobovsi smijemo zivotnim slucajnostima pod kojima bi plakali da su nase vlastite.
Knjiga je ovo koja sadrži nekoliko Dežulovićevih kratkih priča, ispričanih na samo njemu svojstven način. Uživam u autorovom stilu pisanja, baš guštam. Preporuka svima kojima je Dežulović drag :)
Dakle sto kazati u 2021toj o ovoj knjizi iz 2007me? COVID il Poglavnikova Bakterija? Brate, vise mi nije smjesno...ko sto je bilo pre 10 godina samo eto, u 2007moj, kad je knjiga izasla po cijeni struce kruva na kioskima Tiska, mnogo me to nerviralo- i nisam htjela procitam iz prve jer sam smatrala da se netko omrsio o autorski honorar. Ipak jesam, procitala je toplu s kioska za 5 kuna- i smijala se.. danas, u 2021voj, mi vise nije smjesna. RIP Pilic, bolje da si umra pre nego je stigao Virus Ante Pavelica...
Po mom kljucu: velika laz 3 Batman 3 Crveni sejtan 4 smrt 4 Bakterija 4 Utakmica: 3 , Manje vise sve price ovde mi se nalaze na razini izmedju 3 i 4 ali su sve zabavne, duhovite i lako se citaju ( osim Smrti, koja je ozbiljno zalosna) Sve u svemu, rado bih nastavila da citam Dezulovica.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Vatreni stavovi, bespoštene kritike i oštar jezik u kolumnama verovatno mu idu na štetu kao piscu sužavajući mu krug čitalaca. No, sudeći po njegovoj celokupnoj pojavi, sumnjam da ga to mnogo brine. Dežulović piše odlične priče. Teške, ali odlične.
Iako mi je Dežulović godinama poznat kao javna ličnost, od Ferala na ovamo, nisam čitao njegove knjige. Ovo je zbirka priča, koje su mahom satiričnog tipa i šaljivog tipa. Vrlo sam zadovoljan, tako da ću čitati i ostale njegove knjige.
Dežulović potvrđuje da je majstor u pričanju priča iz ugla običnih ljudi, bez obzira na vreme i mesto, sa fokusom na dominantne političke narative. Takođe, i u ovoj knjizi je, kroz više priča, pokazao svoje umeće da potrese čitaoca do kosti. Barem mene jeste.
Velika laž Bepa Partugolotovog - tko je zapravo ubio morskog psa u plićaku - dobra priča odlično ispričana - sa ljudskim pogledom i sjetna Batman the beginning - gospina statua kao batman, malo tanka priča ali ajde... Crveni šejtan - izgubljeni dječak iz zabiti koji nikada nije čuo za Djeda Mraza. Neuvjerljivo Smrt - Đura Smrt iz istoimene familije koja se desetljećima seljaka od jednog masakra do drugog - puno bolje razrađeno Poglavnikova bakterija - ovo mi je najbolja priča, i napeta i dobar štos, i nekako životna i uvjerljiva ... Bijela točka - ili sam ovo već čitao ili mi je zaplet toliko poznat iz brojnih sličnih priča. Namještanje utakmica - ništa novo