Bolja polovica hrabrosti

by Ivan Slamnig

Pripovjedač Flaks sastaje se sa svojim starim prijateljima: Zitom, Bertijem, Herclom i drugima. Prisjećajući se mladih dana, odlučuju organizirati izlet u Brestovje, što će Flaks iskoristiti i za prikupljanje starih natpisa iz 19. stoljeća, budući da piše doktorsku disertaciju iz filologije. U posjetu Ziti upoznaje njenu sestričnu Anitu s kojom ima kratak flert, ali i njezinu tetu koja piše roman koji mu daje na čitanje (priča je smještena u južnu Hrvatsku, a prati priču djevojke Ane koja se uda za mladog liječnika Vojka. Nakon što ovaj umre neposredno nakon izbijanja rata, ona svakodnevno odlazi na njegov grob i na groblju zamjećuje mladića. S vremenom se počinje pitati dolazi li na grob svom pokojnom suprugu ili da bi opet vidjela tajnovitog mladića). Nakon povratka iz Brestovja i polemičkog razgovara s tetom o razvoju priče u njenom romanu, Flaks odlučuje da prihvati ponuđen posao profesora engleskog jezika u Brestovju. Otputuje još iste večeri.

Temeljna pitanja u romanu su odnos umjetnosti i moći te odnos književnosti i zbilje. Prvi odnos prikazan je kao odnos autora i čitatelja: starija gospođa daje pripovjedaču svoj roman na čitanje, a ovaj počinje osjećati kako ga taj odnos pomalo zarobljava. Imamo zapravo dva pararelna romana koji i značenjski korespondiraju - junak počinje prihvaćati i njezine probleme, svjetonazor i sve ostalo. Zato ima potrebu da pobjegne. Književni se tekst tako pokazuje kao neka vrsta stupice, mreža u koju autor lovi svojega čitatelja i podčinjava ga svojoj volji. Tako se otvara i pitanje književnosti i zbilje: što može zbilja u književnosti i književnost u zbilji. Ono što pripovijeda kazivač u prvom licu prikazuje nam se kao zbilja, a ulomci iz gospođina romana postaju književnost. Književnost se pokazuje jačom od zbilje, ali se kazivač ipak odlučuje za zbilju - za autentičnost - i zato mora pobjeći. Osim toga, pripovjedačica piše starinski, na način proze 19. stoljeća, pa se na taj način dijalog književnosti i zbilje pretvara i u dijalog suvremenosti i tradicije. Tako se Bolja polovica hrabrosti pokazuje kao prvi hrvatski postmodernistički roman .

Genres: Fiction, College

120 pages, Hardcover

First published January 1, 1972

About the author

Ivan Slamnig was a Croatian poet, novelist, literary theorist and translator.

Slamnig was born in Metković. He graduated from the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences in 1955 and later taught at its Department of Comparative Literature.

Slamnig is considered one of the most important Croatian poets of the 20th century. His laconic, humor-infused modernist poetry is difficult to categorize, and proved popular with the critics and the public alike. His poem "Barbara", set to music by Zvonko Špišić, was a hit in 1975.

Slamnig was a full member of the Croatian Academy of Sciences and Arts since 1992.

Reviews

[Ivana · Rating 4 out of 5]

Zabavan i lak za čitanje, ovaj modernistički roman prati život mladog profesora kroz njegove neuroze, pokušaje bijega i promišljanja koja nisu ispunjena pretjeranim filozofiranjem o smislu života već kao da se želi pobjeći od najtežih pitanja, Flaks razmišlja, ali nekako se čini da potiskuje neka veća pitanja. Jezik je blizak govornom, ispunjen anglizmima, dijalektom i slangom, a ipak ostavlja se i dojam kako je svaka riječ promišljena. Osjeti se autorova lingvistička obrazovanost, ali to je stavljeno u pozadinu, nije roman pisan da bi se to pokazalo- dapače mislim kako definitivno ima satire na intelektualce i akademike, pa i one koji se bave jezikom i književnošću. Ispunjen lakim sarkazmom, ironijom i humorom otvara i zanimljivo područje ispitivanja povezanosti književnosti i zbilje. Naime književni tekst unutar romana koji se pojavljuje, a koji sastavlja amaterska spisateljica, utječe na život protagonista, ali i na taj tekst utječe radnja samog romana. Osobno to mi je bio najzanimljiviji dio romana, ta meta tekstualnost, ali i očita promjena stila između ta dva isprepletena, a opet odvojena djela.

Po razdoblju ubraja se u prozu u trapericama, barem se to tako kod nas naziva, mislim da ima mlađeg glavnog junaka koji je pasivan, ali nije baš pubertetlija, odrastao je i ne baš sličan junaku Lovca u žitu. Meni nekako ta hrvatska proza u trapericama ima samo relativnu sličnost sa djelima sa kojima se uspoređuje u svijetu, valjda zato što mi se u zadnje vrijeme čini kako su sve književnosti različite i kako su te književne odrednice poprilično relativne.

Izdan jedne godine nakon Hrvatskog proljeća, ovaj roman koncentriran je na pojedinca, ostavljajući društvene događaje u pozadini, bilježeći ih, ali i ne komentirajući izravno. Podsjeća me na roman "Ako jedne zimske noći neki putnik", koji je ako se ne varam objavljen par godina kasnije. Možda se u toj inter-tekstualnosti nadziru ta neka književna kretanja. Meni je kao što sam rekla bio jako lak i ugodan za čitanje, a uspješno me i nasmijao. Čak sam poželjela da je malo duži...No, možda mu je u tome i draž:) Stoga...

Preporučujem ga onima koji ne vole duga dijela jer ima svega oko stotinjak stranica;)

[Katarina · Rating 3 out of 5]

meh

[Andrea · Rating 3 out of 5]

Previše ideja nabacanih na jedno mjesto koje zajedno daju nešto prilično blisko ničemu.

[bwtr · Rating 2 out of 5]

radnja s puno smjerova i bez ijednog cilja. u suštini samo razglabanje glavnog lika o putovanjima, "istraživanju" o kojem je toliko riječ na početku da bi se kao motiv skroz izgubilo kasnije (relevantnost?), napaljenosti itd. uz intertekstualne umetke koji su bili zanimljivi, ali nepodnošljivi za čitat zbog grafičkog oblikovanja. da me sad netko pita da prepričam radnju doslovno ne bih znala šta da kažem.

[Matea Božić · Rating 5 out of 5]

Na trenutke filozofičan, Slamnig neupitno sjaji posljednjom rečenicom (ujedno, djelomično i naslovom): "Razuman uzmak- bolja polovica hrabrosti." Fantastično ukalupljuje završnu misao romana, a to jest: preuzimanje ili bolje rečeno, bijeg -iz-, -u- odgovornost!

[Kuszma · Rating 4 out of 5]

Ilyen kis gyöngyszemekre lehet lelni a Modern Könyvtár sorozatban, bizony. A horvát költő, Slamnig regénye egy sajátosan délszláv irányzat, a jeans prose ("farmernadrágos próza") kiemelkedő darabja – ezek a könyvek tudatosan az amerikai irodalmi iskolákra reflektáltak, például Salinger regényeire. Ennek következtében nyelvileg frissek és egészében nyitott szelleműek – ez alapján a kötet alapján nagyon barátságos kis irányzatnak tűnik.

Amúgy a történet maga nem egy nagy durranás: elbeszélőnk régi sírfeliratokat kutat, miközben enyhén beszeszelt állapotban kirándulgat egykori osztálytársaival, és mintegy mellékesen az alkalmi partnerének nagynénjétől kapott kéziratot olvasgatja. Az egész szövegnek van egy nagyon kellemes atmoszférája, szabadság (szabadosság? nézőpont kérdése) sugárzik belőle, a kötöttségektől való mentesség (ami azonban – és alighanem ez a dolgok sötét oldala – egyben a kötöttségektől való félelem is), és a szép dolgokra való fogékonyság. A könyv legnagyobb értéke egyértelműen a szerző zseniális nyelvérzéke. Slamnig úgy érzékelteti az idők változását, régi és új Horvátország egymás mellett élését, hogy különböző nyelvi síkokat jelenít meg a regényben: egyrészt van ugye a nagynéni története, ez a tetemes vendégszöveg, ami a háború előtti klasszikus irodalom tónusában szólal meg, másfelől meg vannak az elbeszélőnek és barátainak gyakran kapatos, néha pedig egyenesen (svejki értelemben) kocsmai jelenetei, amelyek pedig a kor fiatalos nyelvét idézik meg. És ezen felül beúszik a szövegbe a tájnyelvi szekció is, a szintek pedig nem csak úgy magukban lógnak, hanem folyamatos interakcióban vannak egymással – és itt álljunk meg egy pillanatra, hogy gratuláljunk Vujicsics D. Sztojánnak a túlzásoktól mentes magyarításért. Okos, játékos könyv, lesüt róla, hogy írója mélységesen otthonos anyanyelvében – a nyelv a tenyeréből eszik, ahogy Esterházy mondta volt.

(Súgva, a közönségnek) Nyomtam volna rá öt csillagot is, ha nem adtam volna zsinórban már hármat az elmúlt pár napban – van ilyen, limittúllépés. Pedig Slamnig könyve mindenképpen nagyobb stílusbravúr, és talán nagyobb irodalmi teljesítmény is, mint mondjuk Kanafánié, csak egyszerűen ez utóbbi jobban megérintett. Van ez így.

[Gordan Karlic · Rating 2 out of 5]

Needed a short one, didn't really pick the best one.
It was too prepotent for my taste, big words, and big thoughts all moshed pitted without some sort of connection, so most of this book is downright flat to me.
Or maybe I just don't like modernism, don't know, don't care, rating 2 for this one.

[Bruna · Rating 4 out of 5]

Slamnig je u ovom romanu odabrao tipični postmodernistički metanarativni postupak mise en abyme tj. priče u priči. Strukturu djela čini okvirna priča o Flaksovoj svakodnevnici (koja se uglavnom sastoji od druženja sa klapom te istraživanja starih nadgrobnih zapisa za svoju disertaciju) te umetnute priče tete Matilde. Moram priznati da me okvirni dio romana ,,prepao" jer se ipak radi o dijelu romana koji obiluje karakteristikama proze u trapericama koju osobno ne preferiram, ali umetnuti dio romana diže cijelo djelo na novi level. Slamnig uz pomoću koncepta mise en abyme suprotstavlja zbilju i fikciju te moderno i tradicionalno, a potonje se najviše oslikava u likovima Flaksa i Matilde te njihovim pogledima na književnost. Djelo se na prvu doima lako čitljivim, no svakako zahtjeva od čitatelja određenu dozu erudicije, posebno zbog intertekstualnih aluzija.

[Luka Knezović · Rating 4 out of 5]

👍🏼👍🏼👍🏼👍🏼

[Iva · Rating 4 out of 5]

Klasik naše postmoderne. Uvijek zanimljiv za čitanje, samo što nakon 20-ak godina nudi potpuno drugi doživljaj... Topla preporuka :)

[Lea Šprajc]

Razuman uzmak - bolja polovica hrabrosti.

[Dora · Rating 3 out of 5]

Osobno, malo previse nabacanih ideja i pomalo dosadnjikavo, ali završetak je zanimljiv i na fora nacin povezan. Idalje nekako meh.

[Space_cadet · Rating 5 out of 5]

Fantastičan roman koji me izvukao iz "reading slump" i podsjetio zašto volim čitati!

[Dženan Mušanović · Rating 4 out of 5]

Tipičan postmodernistički roman, pisan u neobičnom ključu. Zapravo, ovo je početak tzv. "proze u trapericama" i reprezentativan je primjer te vrste diskursa.

[Stjepan Prlić · Rating 2 out of 5]

proza u trapericama my ass

[Nina · Rating 2 out of 5]

1,5*

[Lea Jurina · Rating 2 out of 5]

2.5

[Marumero]

Dobro je, uzdahnula sam s olakšanjem, bojala sam se da će me razočarati (jer volim njegovo pjesništvo) ali ovo je kratko, slatko, pitko i moguće iščitati kroz mnogo slojeva. Poigrao se formom i jezikom kao kodom, poigrao se likovima i mojom pozornošću, poigrao se pričom unutar priče a sve je to napravio kroz sleng, koji je onda sudario s jezikom romana 19. st. Vrlo uvjerljivo, moram priznat - taman sam prije pročitala Gjalskog (slučajnost) i dosta je uspješno prenio taj kondenzirani tijek teksta (događa se i sve i ništa, i sve kao da je u prezentu iako znam da čitam zapis sjećanja na prošlost - nespretno zvuči, moram pronaći bolje objašnjenje) i jezika Gjalskog, npr, a nešto slično je napravio i u *svom* romanu, što dodatno pridonosi situaciji u kojoj je Flaks već dosta nepouzdan pripovjedač, i onda još način pisanja plus pokoji nezaobilazni pijani san - et voila! - postmodernistička prethodnica* kako su ga nazvali u pogovoru mog izdanja, i s guštom sam prihvatila taj naziv.

[Davor K · Rating 3 out of 5]

I expected one thing and got something else.
I thought this will be more like Ivica Ivanac's Maturanti, and it was closer to Italo Calvino's "Se una notte d'inverno ..."
Easy and captive book - both stories I mean :-)

[Batisse · Rating 3 out of 5]

razuman uzmak - bolja polovica hrabrosti.

[Stipe · Rating 1 out of 5]

Slamnigov stil mi nikako ne odgovara. Protagonist je dozlaboga umišljen i dosadan. Postmodernizam u ovakvoj formi nikad nije zabavan.