Miro Gavran is a contemporary Croatian author, born in 1961. His works have been translated into 35 languages, and his books have come out in 150 different editions at home and abroad. His dramas and comedies have had more than 200 theatre first nights around the world and have been seen by more than two million theatre-goers.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
Ne idem često prema kratkim pričama. Najčešće ih otkrijem pukom slučajnošću, nikad namjerno. Zašto je to tako? Nemam nekakav konkretan razlog. Ali eto, ne istražujem u tom području. Gavran me je zato kupio. Od Priča o samoći do Malih neobičnih ljudi. Legao mi je njegov jednostavan stil pisanja.
Nema se tu što puno nadodati, Gavran jednostavno lijepo piše. Ako ćete ulaziti u istraživanje kratkih priča, on je siguran teren i dajem vam časnu izviđačku (neka digne dva prsta onaj kome je pala na pamet druga fraza) da će vam se svidjeti! Mislim, možda i neće, ali sigurna sam da hoće. Činjenica koja ide u prilog ovoj knjizi je da ja recenziram šesto izdanje knjige. Šesto! Čak i ako niste dobri s brojkama, morate znati što to znači u hrvatskom izdavaštvu, pogotovo za kratke priče.
Kao što sam naslov kaže, priče govore o malim neobičnim ljudima. Svi smo mi dovoljno mali, ali dovoljno veliki da bi iz nas nastala priča, koliko god mislili da nismo zanimljivi i da nemamo ništa posebno ponuditi svijetu. Živa je istina da smo mali i da za nas neće čuti cijeli svijet. Isto tako, istina je da ćemo našom osobnošću dodirnuti nečiji svijet i da ćemo itekako utjecati na njega. Nekome ćemo biti posebni. Neobični.
Na koncu konca, bit će vam lijepo čitati o njima. O onima s kojima ćete se tako lako moći poistovjetiti, zbog kojih ćete pustiti suzu, strepiti. Zbog njih ćete dobiti par laganih bori smijalica.
Najposlušniji bolesnik Trpimir i Fosil su zaslužni za dobru ocjenu. Nekako u ostalim pripovijetkama ne nalazim Gavrana kojeg znam iz Poncija Pilata i Zaboravljenog sina. Gavranov stil pisanja kratkih proznih djela i ja nismo kliknuli
Ova knjiga mi je pokazala koliko netko može imati kreativnih ideja i stila za pisanje, da je baš rođen za spisatelja. Jedva čekam još Gavranovih djela pročitati
Već sam gotovo zaboravila kakvo mi je zadovoljstvo čitati knjige Mire Gavrana. "Male neobične ljude" prvi put sam pročitala prije skoro dvadeset godina i sjećam se da mi se knjiga i tada silno svidjela. No, s obzirom da je prošlo toliko vremena, a pročitala sam je samo jednom, puno toga mi je "ishlapjelo" iz sjećanja. No, i ovaj put mi je čitanje bilo pravo zadovoljstvo. Nekoliko različitih, potpuno različitih priča, o sasvim različitim ljudima (koji nas okružuju, a za koje pojma nemamo kakvi su i što nose u sebi), a sve su napisane sjajno. Meni samo jedna od njih, doduše, nije odgovarala i nije me se pretjerano dojmila ("Tomislav napušta Zagreb"), ali to je vjerojatno zato što je napisana sasvim drukčije od ostalih, pomalo smušeno, ili kao da se ispisuje san, zbrkan i nemušt (kakvi snovi obično i jesu). Ali ostale priče su izvrsne; neke su me nasmijale, a istovremeno i dirnule, a neke mi uzburkale osjećaje, posebno one koji se bave pravdom, istinom i sukobima svih vrsta ("Spašavanje medvjeda"). Sve u svemu - izvrsno, pametno i znalački. Mislim da ću još malo zaviriti u neka Gavranova djela, u neka ponovno, a u neka prvi put. Eto, kad volim talentirane ljude. :)