Knjiga u kojoj ćete pronaći sebe ili svoje roditelje, uporediti vreme ondašnje i vreme sadašnje, shvatiti da i gubitnici mogu biti srećni ljudi."Urbanog sadržaja, sa odnosima koji počivaju na srodstvima, ljubavima, brakovima, stradanjima i potucanjima Jevreja i Srba, njeni romani prvenstveno obrađuju život u građanskim krugovima. Tu se govore razni jezici, tu se rado i često putuje, sreću se bezbrojni ljudi i glavne životne teme nalaze isključivo u okvirima političkih, društvenih i intelektualnih dodira. U romanima Gordane Kujić Jevreji se javljaju kao nosioci tradicionalnih građanskih i urbanih vrednosti i plemenitih starosedelačkih spona među ljudima koji su na tome istom tlu dugo delili zajedničku istorijsku kob." - Predrag Palavestra
Gordana Kuić je rođena u Beogradu 1942. godine. Završila je Engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Beogradskog univerziteta i Hunter College-u u Njujorku. Radila je kao savetnik za engleski jezik u Američkoj ambasadi u Beogradu, kao konsultant u AYUSA International u Beogradu, i kao administrator za engleski jezik u istočnoj Evropi i za humanitarnu pomoć bivšim jugoslovenskim republikama u Sorosovoj fondaciji u Njujorku. Živi i radi u Beogradu i Njujorku.
Objavila je osam romana i 50 pripovedaka.
Snimljena TV serija (trinaest epizoda) po romanu "Cvat lipe na Balkanu". Producenti: RTS, Režija: Ivan Stefanović
Snimljena TV serija po romanu "Miris kiše na Balkanu". Producenti: RTS i Cinema Design, Režija: Ljubiša Samardžić
Snimljen film po romanu "Miris kiše na Balkanu".
Napisan je i scenario za film "Smiraj dana na Balkanu".
U dramatizaciji Nebojše Romčevića napisana je drama "Miris Kiše na Balkanu". Premijerno je izvedena u Beogradu 12. aprila 2009. u Madlenijanumu. Dva puta mesečno je izvođena pred prepunom salom tri godine
"Miris Kiše na Balkanu - balet o Riki" premijerno je izveden u Sarajevu 1992., a u Beogradu iste godine na BEMUS-u.
".... Počela sam sa pisanjem ili pisanim pričanjem, ni sama ne shvatajući šta ja to zapravo radim, tokom ranih osamdesetih godina prošlog veka, ne da bih postala pisac, već sa željom da ovekovečim život pet izuzetnih žena, sestara Salom, (moje majke Blanke i mojih tetaka, Laure, Nine, Klare i Rifke) a dogodilo se da sam preko njih u mojoj prvoj trilogiji ispričala priču o sefardskim Jevrejima Sarajeva, Bosne, pa i Balkana u trajanju od jednog veka...!"
Zanimljivija od prvog dela, jer govori malo više o životu pod komunističkim režimom a opet, nije bolja specijalno od prvog dela jer stilski ništa tu nije specijalno - zaista ne bih umela da je razlikujem od Bačićke, u šoku sam koliko slično pišu.
This trilogy along with "Miris kise na Balkanu" and "smiraj dana na Balkanu" is the exquisite and true story of the author's family and of the country that was called many things but is really the soul of Europe. Gordana Kuic has not only written one of the most beautiful stories ever written, through the story of her family she proves the fundamental oneness and unity of her country and her people; a people whose borders transcend any man has drawn. Gordana Kuic has done not only her country but also the world a priceless service in drawing the picture of their connectedness.
Nekako ne mogu da se otmem utisku da je Marko Korać, kao tvrdoglavi Balkanac, u mladosti ispao toliko glup i sebičan da je na kraju cijela porodica, uža i šira, trpila zbog toga, a bez potrebe. Da li se iskupio ljubalju prema ženi i djetetu je pitanje za razmatranje.
U svakom slučaju, ovo su knjige koje nas uče o nekim prošlim vremenima, ali i pokazuju snagu ljubavi i porodice.
Fiori di tiglio nei Balcani è stato per molto tempo chiuso in un cassetto dell'editore prima di venire alla luce, in quanto i tempi non erano ancora considerati adatti per una critica aperta al regime di Tito. In questo nuovo romanzo della Kuic, lo scenario cambia, ma non le tematiche in essa raccontate. Lo scenario passa da Sarajevo (location di La pioggia nei Balcani) a Belgrado e siamo nel periodo del dopoguerra, dal 1945 sino alla fine degli Anni Sessanta. In questo romanzo, come nel precedente, Gordana Kuic si concentra sulle vite delle quattro sorelle Salom. Dopo aver vissuto e superato il conflitto e le persecuzioni naziste, ora devono affrontare delle nuove prove e difficoltà. Le vicende che interessano le quattro sorelle sono sia politiche, ma anche sentimentali e conivolgono tutti i membri della famiglia Salom. La quotidianità raccontata dalla Kuic è una quotidianità che fa male, che mostra gli aspetti positivi e negativi della storia di queste sorelle sefardite. Nonostante le brutture del mondo, le sorelle Salom sanno che potranno sempre contare sul profumo dei tigli e su quello che rappresentano.
"Il suo tiglio e il suo Marko, fedeli compagni di viaggio degli anni dopo la guerra, dai destini simili".
The book has to be read...It is a natural continuation of the book "Miris kise na Balkanu", and it brings you to that period of Yugoslavia, showing you the perspective of both, happy and unhappy, rich and poor people..
Divna serija a jos divnije knjige. Pisane po istinitim dogadjajima Gordane Kuic (Vere Inde Korac) i njene porodice, mame Blanki i sestara Levi( Salom), koje su toliko bile iznad svog vremena. Da je naglasila da je Autobiografija - Biografija, ne bi se toliko citalo. Ovako je izmenila imena i po nesto zbog dramaturgije. Svaka od njih je imala posebnu car. Najdraza mi je mila Laura(Buka). Najezila sam se od te prolaznosti vremena, prosto da se zapitam u cemu meni zivot prolazi naspram tih zanimljivih zivota jos pre 100 i vise godina. Najlepse je u kontinuitetu procitati knjige i odgledati serije, tako sam i uradila. Mada sam gledala serije i davno kad su izasle ali zaboravi se. Jedino mi se ne svidja to sto Gordana Kuic non stop provlaci pricu o siromastvu. Kakvo crno siromastvo, najstarija tetka joj studirala u Parizu pre prvog rata. A one sve nema gde nisu putovale. Paralelno sa vremenom a i mnogo ranije nego sto nase porodice (bar moje) nisu imale ni kupatilo. :ll: Ali dobro, sta ona o tome zna, Beogradsko dete. :) U knjigama se takodje mnogo nauci o Jevrejima, sto moram priznati nisam znala pre istrazivanja o ovoj cuvenoj porodici. A nema koji film nisam odgledala o drugom ratu, citala sam i knjige, bila sam i u Ausvicu. :cry: Sad bih toliko zelela da upoznam neku Jevrejsku porodicu, mada izjednacili smo se i mi u medjuvremenu sa njima. :clap: Toliko moderni, toliko iznad svog vremena. Sledeca destinacija mi je definitivno Tel Aviv. :yeah: Ali mogu misliti u to vreme sok Grdica kad upoznaju takve ljude koji su putovali, govorili po nekoliko stranih jezika, bili obrazovani, naspram njih koji nisu znali sta je wc solja. :ll: Ono sto mi nije bilo sasvim jasno je to zasto su oni Hitleru bili trn u oku. Ranije sam mislila da je to jer oni vole da zive u svojim zajednicama, da su cudni , sami za sebe itd (sve po pricama i zakljuccima drugih ljudi, nisam imala svoje misljenje), a sad sa sigurnoscu mislim da je to neka vrsta ljubomore i gneva prema narodu koji je isao ispred svih u svemu. :clap: Uporedimo samo neku prosecnu Nemacku porodicu sa prosecnom Jevrejskom. A o nasim i da ne pricam. Cak su i u to vreme bili napredniji nego mi sad. 😄 Sve u svemu, preveliki je utisak ovo ostavilo na mene.
Dugo sam odlagala čitanje Mirisa. Zašto? Kiša me je potpunosti pomela s nogu i uništila za naredne knjige domaće tematike. Sada, kada sam nakon nekoliko neprospavanih noći, završila drugi dio Balkanske trilogije, mogu sve sažeti u jedno osjećanje: Tuga. Tuga zbog Riki, Marka, Inde, Blanki... Tuga jer je smrt po neke došla na prstima, a sve ošamarila saznanjem da ih više nema. Voljela sam skoro svaki dio ove knjige. Blanki najviše, potom Riki. Malo manje Elijasova pisma jer me njihova turobnost smorila. Još manje Indine afere sa Sokolovićem i Stašom. Ponajmanje kraj. Jer je gotovo. Jer ne mogu psihički početi i završit treći dio, iako me zanima Indina priča. Možda nekad... Možda kad me žal za ovim teškim sudbinama ne bude ovoliko jela.
Nastavak sage o porodici Salom-Korać i drugi deo "Balkanske triologije" smešten je u periodu od 1945. do 1965. godine. "Cvat" govori o propasti srednje klase nakon završetka Drugog svetskog rata i uspostavljanje komunsitičkog režima. "Cvat" je na momente bio podjednako težak kao i "Miris", iako mi je bio manje dopadljiv od "Mirisa". Ono što pojačava emociju prilikom čitanja je činjenica da je priča zasnovana na istinitoj priči autorke i njene porodice.