Nedavno sam završila čitanje nevelikog romana "Nagađanja o jednoj sablji" velikog italijanskog pisca Klaudija Magrisa, čiji mi je "Dunav" bio jedan od najsnažnijih čitalačkih doživljaja 2016. godine. Otad sam želela da pročitam još nešto od ovog majstora pisane reči današnjice, jednog od retkih koji može da parira velikim imenima svetske književnosti XIX i XX veka. Na Sajmu knjiga u Beogradu kupila sam dve njegove knjige u izdanju Arhipelaga: "Nagađanja o jednoj sablji" i "Drugo more".
"Nagađanja o jednoj sablji" knjiga je koja se, uslovno rečeno, bavi istorijskom tematikom, problematizujući (služeći se, naravno, literarnim sredstvima) ulogu Kozaka na severu Italije, u Drugom svetskom ratu. Ipak, to nije istorijski roman u klasičnom smislu te reči, pa pred čitaoca nije iznet veliki broj podataka o ovoj temi, nego se sve prelama kroz svest ostarelog sveštenika, koji u vidu pisama osvežava uspomenu na to vreme.
Naime, Kozaci o kojima je reč učestvovali su u ratu na strani Nemačke, nadajući se da će, kad Nemačka dobije rat, i oni dobiti deo teritorije gde će se moći nastaniti, jer su Rusiju napustili kao žestoki protivnici socijalizma, kao izgnanici ili samoizgnanici, postavši ljudi bez domovine, ali još uvek junačni i spremni da se bore. Autor pokušava da odgovori na pitanje kako je moguće da neko ko je hrabar, sposoban za dobrotu i plemenitost, u nekom trenutku načini pogrešan izbor, prenebregne posledice koje će njegove akcije imati po druge ljude, i prigrli neku pogrešnu ideju, spreman da za nju gine i ubija.
Tema je teška i odgovor na to pitanje nije definitivno zaokružen, iako su se mnogi bavili time, sa naučnog ili umetničkog aspekta. Vršena su mnoga istraživanja u novije vreme, i rezultati su poražavajući. Prema rezultatima tih istraživanja, veoma je lako skliznuće ka pogrešnoj ideji koja pritom ostavlja utisak da je borba za dobro - za dobro čitavih grupa, naroda, ili verskih zajednica. Kada se stvari tako postave, kolateralna šteta postane nešto što se smatra normalnim, te se o tome više i ne misli. Čovek koji nekoj zajednici ili ideji preda svoju dušu, predaje joj (tako se nada) i svoju odgovornost, pa sebe više ne vidi kao nekog ko mora da se dvoumi i odlučuje pri svakom novom koraku.
Osim toga, vidimo da se i danas, u XXI veku, fašizam može pronaći svuda u svetu, u svim najrazličitijim oblicima ispoljavanja, prikrivenim, ali dovoljno prisutnim da se usled njega podmuklo vlada masama ljudi, servirajući im to kao njihov lični interes, plašeći ih prikazivanjem onoga što čine drugi, od njih različiti, njima suprotstavljeni. Na taj način se i danas vlada: ostrašćene mase hipnotisano slušaju velike vođe, drhteći pred njima i neprijateljskim svetom, ne uspevajući nikad da izađu iz začaranog kruga, da se osveste, da pročiste svoja shvatanja prepuna predrasuda, i da drugog čoveka dožive kao bitnog i kao bližnjeg.
Zato su ovakve knjige i dalje važne. Autor u knjizi ne brani nijednog od aktera, naprotiv, ali na više mesta naglašava da smo svi mi materijal od koga je moguće oblikovati i onog ko će se prikloniti pogrešnog strani, kao što smo materijal i za dobro, za život koji stremi ka ljubavi i smislu.
Zbog svega toga, i zbog jedinstvenog stila Klaudija Magrisa, knjiga "Nagađanja o jednoj sablji" svakako je jedna od značajnijih pročitanih u prethodnoj godini. Preporuka za čitanje.