Vise od jednog i po stoleca posle prvog objavljivanja (1846), “Smrt Smail-age Cengica” i dalje vazi kao jedno od klasicnih i istovremeno uzornih pesnickih dela svoga vremena. Poput Petra II Petrovica Njegosa s kojim je poredjen i cija je licnost s razlogom dovodjena u vezu sa njegovim Smail-agom, i Ivan Mazuranic (1814-1890) je bio i pesnik i drzavnik, onaj ko kazuje o svetu i onaj ko uticajno deluje u njemu u isti mah. Etos kolektiva i zajednice nasuprot psihologije pojedinca i individue - to je „misao vodilja" Mazuraniceve slavne poeme. Smail-aga kao „negativni junak" prikazan je kao zlotvor i mucitelj, nasuprot „karakteru" kolektiva u vidu „brdjana". Ipak, Mazuranicev Smail-aga ispoljava i neka druga htenja i osobine, koja mu daju izvesnu „reljefnost", primerenu slozenosti umetnicke zamisli celog speva, cime se uspostavlja ona krhka ali za divno cudo trajna ravnoteza koja zaista uspelo knjizevno ostvarenje cini uvek iznova citalacki intrigantnim i iznutra dinamicnim i zivim.
Ivan Mažuranić was a Croatian poet, linguist and politician—probably the most important figure in Croatia's cultural life in the mid-19th century. Mažuranić was born into a well-to-do yeoman family in Novi Vinodolski in northern coastal Croatia. He became a man of many abilities: he spoke 9 languages and was well versed in astronomy and mathematics. His realistic assessment of strengths and weaknesses of Croatia's position between the hammer of Austrian bureaucracy and the anvil of Hungarian expansionist nationalism served his country invaluably in times of political turmoil. Mažuranić is best remembered for the "triple accomplishment"—contributions in economics, linguistics, and poetry.
raja je kriva jer je živa,... a sad, jel moj tinejdžerski mozak natopljen hormonima sposoban djelo shvatiti i u njemu naći kakvu-takvu relevantnu pouku, to ostavljam hrvatskom školstvu na razmišljanje
CRO/ENG Mujo, Haso, Omere, Jašare Dede, kučke, konje dobre Zaigrajte poljem ravnijem Da vidmo kako krsti trče Ruknu aga ko bik ljuti
Harač, rajo, harač, viče Harač, ili još gore bit će Hljeba, hljeba, gospodaru Ne vidjesmo dugo hljeba
To su samo neki od stihova koji mi padaju na pamet, kada se sjetim ovoga djela,a da i ne zaboravim koliko puta mi ih je baka ponavljala, uz činjenica da je bila lektira za osnovnu i srednju školu. Inspiraciju vuče iz Gundulićeva ''Osmana'', iako se po obujmu, sadržaju, posljedicama i poruci ne može mjeriti sa tim epom. To ne znači da je ovo loša imitacija, već da je autor želio odmah ući u srž radnje i prenijeti jedan relativno malen povijesni događaj kao inspiraciju za buduće generacije. Kako ja obožavam junačke epove, nije mi bio problem pročitati tih 1200 stihova (ima ih manje) unutar sat vremena, a i nema puno likova za ocrtavanje njihova karaktera, pa nam je njihova simbolika i motivacija jasna. Pokraj dokazivanja moći u Smail-agi kroz nasilne metode, tu su još i poziv razuma i upozorenja za koji ne postoji sluh u tiranina, kao i želja za osvetom unutar borbe za pravicu u maloj crnogorskoj četi. Posebno su četvrto i peto pjevanje najbolji primjer propasti svakog lošeg vladara, koje na kraju dočeka zaslužena kazna. U relativno slabom periodu naše književnosti, ovaj se ep uzdiže iznad drugih, kako bi našao svoje mjesto među našim najpoznatijim djelima. Vjerojatno se neće svakome dopasti, ali, s druge strane, nije baš da će izgubiti previše vremena čitajući ga.
I'll try to do my best with the translation: Mujo, Haso, Omer, Jashar Bring, you whores, good horses And loose them onto the flat field So we can see how good the Christians can run And shouts the aga like an angry bull
Tribute, crowd, tribute, he shouts Tribute, or the worse will come out Bread, bread, sire We haven't seen bread for so long
Those are just a few quotes that come out of my mind, when I remember of this work, and not to mention how many times my grandma used to repeat them, with the fact that it was class book, both in elementary and in high school. It draws an inspiration from Gundulich's ''Osman'', although it cannot compete with that poem (by length, content, impact and message it brings). However, it doesn't mean that this is a bad imitation, as much as author's desire to straight to the core of work and to use one of the relatively less known historical event for future generations. Since I adore heroic poems, it wasn't such a problem to read those 1200 verses (even lesser than that) within an hour, and there aren't too many characters with strong personalities, so their symbolism and motivations are clear to us. Alongside showing the might of Smail aga through his brutal methods, there's also a voice of reason and warning for which there're no hearing in the tyrant's ears, with an additional desire for vengeance within the justice cause present in the small Montenegrin troop. Books 4 and 5 are especially noted as the best examples of showing us the doom of every bad ruler, who in the end receives an appropriate punishment. In relatively weak period for our literature (the first half of the 19th century), this epic poems stands atop everything else, earning it's spot among our greatest works. It might not be to everyone's taste, but, on the other hand, it won't take much time by reading it.
S razlogom klasik hrvatske književnosti. Prekrasan spjev, savršenstvo stiha i pjesničkih slika. Ovo je spjev o prevažnim temama što su u današnje vrijeme tako lako zaboravljene.
Jedino loše je što je ovo djelo netko pametan stavio djeci u osnovnoj školi kao lektiru. Oni uglavnom ne mogu razumjeti o čemu se radi, ne mogu se zaljubiti u ovakvo djelo i ono im služi jedino kao obrazac po kojem će suditi svu ostalu književnost, a to neće biti kao nešto lijepo i važno, već kao dosadno i nerazumljivo. Ni meni se nije svidjelo ovo djelo u osnovnoj školi i kao odličan učenik mogu samo zamisliti što se događalo u glavama onih koji uopće nisu voljeli školu. Bio sam svjedok beskonačnom preziru prema lektiri zbog ovakvih djela, a sada s puno godina više mogu vidjeti njegovu ljepotu. Nažalost, većina onih koji su ga mrzili s 13-14 godina, nikad ga više neće uzeti u ruke.
Imao sam sreću da sam dobio izdanje HAZU-a s odličnim predgovorom i pripremom podloge Ive Frangeša koji na 50-tak stranica donosi sve aspekte stvaranja djela i samu raščlambu. No djelo samo po sebi teško će ikoga oduševiti, iako Mažuranić ima osjećaj za ritam i ponekad pogodi s nekom slikom, ili referencom (Hektor i Ahilej), ipak tu fali podosta prvenstveno karakterizacije, nije da sam ja očekivao neko duboko psihološko profiliranje likova, ali ne možeš mi lika starca Duraka, koji je pokretač i osnovica sukoba, okarakterizirati u 3 stiha. Eee,da, thanks na spoileru u naslovu,wtf man
"Djeco moja, hrabri zatočnici, Vas je ova zemlja porodila, Kršovita ali vami zlatna. Djedi vaši rodiše se tudijer, Oci vaši rodiše se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer, Za vas ljepše na svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu, Oci vaši za nj lijevahu krvcu, Za nj i vi isti krvcu prolijevate: Za vas draže u svijetu neima. Oro gnijezdo vrh timora vije, Jer slobode u ravnici nije."
"Sva se družba izljubila redom. Stoji četa višnjeg Boga puna, Ne ko krvav nož, kijem rana Zadaje se smrtna i teška: Već ko pero sveto i zlatno, Kojijem nebo za unučad poznu Djela otaca bilježi viteška."
Da sam čitala naopako, od zadnjeg do prvog stiha, jednako bi skužila radnju.. Ako dobijem 5 sutra mijenjam iz jedne u dvije zvijezdice ali nezasluženo.
I can guess why this book has such a low rating - most of people who read and rated this had to read it for school, which automatically means lower rating. Add that and the fact that you need a dictionary for the archaisms, and there you have it.
To be honest, I wouldn't have picked it up if I hadn't had to read it for school. But once I gave it a chance, it wasn't so bad. It even got slightly better as I progressed. I actually understood most of the text - the dialect was close enough to the language we speak today. The writing itself, although sometimes difficult, painted beautiful scenery. The characters, with an exception of Smail-aga, were flat and idealized. Smail-aga had a depth that surprised me. Here, he isn't just a tyrant. It is clearly shown he could have been a good man, but he went a different way.
All in all, this is one of Mažuranić's most famous works. It's worth a read, even if only because it's part of Croatia's heritage.
Knjiga zapravo i nije toliko loša kako bi se moglo zaključiti iz ukupne ocjene. Mažuranić pokazuje izvrsno vladanje jezikom, u potpunosti je prenio govor kraja u kojem se događa radnja, iako je čakavac. Ovo djelo je zamišljeno prvenstveno kao političko, s ciljem ocrnjiivanja Turaka i pomoći braći pod njihovom okupacijom, no to ne umanjuje njenu umjetničku vrijednost. Djelo je prepuno snažnih rečenica, ova mi je posebno ostala u pamćenju:"Oro gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u ravnici nije"
Mažuranić vlada rimom i stilskim izražajnim sredstvima općenito, ali realno... Ovo više djeluje kao neki zakašnjeli ep (pardon, spjev, ima samo 5 pjevanja). Svakako djeca nemaju što raditi bauk od ove lektire, pročita se u par sati, a najteži dio su turcizmi. Unatoč svemu rečenom, i dalje je vrijedno spomenuti djelo zbog očite dugotrajne tematizacije anti-turske tematike.
Mili Bože, što je raja kriva? Il' je kriva gad što Turke mori? Il' je kriva što ih hrđa bije? Što je kriva? - Kriva 'e što je živa, A neima što Turčinu treba: Žuta zlata i bijela hleba.
Ova ocjena je možda iz moje agonije prema starohrvatskom i ovakvoj poeziji. Ali ovo mi je jako bespotrebna knjiga (još jedna u nizu u mom školovanju) i od kolko mi se svidjela mogu rec 2 zvjezdice. Jedino što mi se sviđa je da se može shvatiti, ali ostalo su same mane i ako uzmem u obzir kada je napisana. Mažuranić je sezal tome sa bude ko Homer, ali baš to što nije bio svoj u pisanju svojih knjiga mi nije niti malo drago.