Tri je roman koji se bavi ljubavnim odnosima gde je svako uvek, u nekom trenutku, treći. A zar nije tako i u životu? Goran, ljubavnica Hana i žena Sandra čine ljubavni trougao koji se neprestano prepliće. Roman o žudnjama, opsesijama i posesivnosti, o dva tipa paralelnih odnosa muškarca i dve žene, sa elementima vaoajerizma, egzibicionizam, perverzija, okrenut je direktno i smelo ka čitaocu koji se celo vreme oseća pomalo kao voajer koji posmatra egzibicionistički čin.
Rođen u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar u Vjesniku, zamjenik glavnog urednika u news magazinu Nacional te glavni urednik u izdavačkim kućama Profil (2003.-2011.) i VBZ (od 2011.). Poeziju, prozu i kritiku objavljivao u časopisima, novinama i na radiju. S Romanom Simićem priredio je antologiju hrvatske erotske kratke priče Libido.hr (2002.). 2001. godine objavio knjigu pjesama Mesari za koju je dobio nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine, te Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama u 2001. Zbirka pjesama Mesari prevedena je na njemački (Wieser Verlag, 2008), slovenski (Litera, 2001) i makedonski jezik (Makedonska riječ, 2004), a pojedini ciklusi iz knjige na engleski i poljski jezik. 2003. godine objavio je roman Tri za koji je dobio nagradu roman@tportal, a dosad je objavljen u Srbiji (Rende, 2009), Makedoniji (Makedonska reč, 2009) i Sloveniji (Beletrina, 2013). 2009. godine objavio zbirku poezije Je li to sve, koja je objavljena i na makedonskom (Makedonska reč, 2010).
Провокативна и цинична история за болезнената ревност, животинското и първично, което ни кара да сме най-лошата версия на себе си. Цитирайки отецът от Fleabag: Love is awful, so no wonder it's something we don't wanna do on our own. Книгата е не толкова разказ, колкото наблюдение, без присъствието на авторова присъда, всички изводи са за читателя. Не е типичното ми четиво, но върви бързо и ми допадна.
Bero je mislio da je u životu najvažnije izbjeći patnju, a ja da je život zbroj iskustava, emocija i znanja u koje treba ulagati, ali uvijek sa sviješću da na kraju od svega toga ionako neće ostati ništa. To ništa bilo je teško, ali i oslobađajuće.
Еден од оние романи кои не се доволно добри за да ти се допаднат, но се доволно прецизни за да не смееш да кажеш дека не ти се допаѓаат. Таа слобода им е допуштена само на „тетке са ладним трајнама“ задоени со провинцијализам и хипокризија, за кои „оргазам“ е синоним на „расплод“. Доколку не ти се допаднат експлицитните секс сцени (не затоа што се прежестоки за тебе; туку затоа што не водат никаде, едноставно „експлицитност поради експлицитност“); ако главните ликови ги перцепираш како, најблаго кажано, саможиви нагонски суштества- ризикуваш да бидеш оцрнет како лажен моралист; воајер кој самостојно не е способен за сексуално задоволство; малограѓанин фатен во стегите на опшеството.. Но, иако сексуалноста не треба да биде табу, сепак треба да подлежи на уметничка оправданост, цел поинаква од едноставна потреба за шокирање на читателот. Доколку овде е во функција да ни предизвика сочувство за „паднатите ангели“, да согориме во нивната страст- целта не е исполнета. Остануваме со впечаток дека можеби Сандра не заслужува подобар сопруг (сепак изборот е нејзин, а не наметнат), но Петра дефинитивно заслужува подобра мајка од една опсесивно-компулсивна нимфоманка.
Domišljato zaokružena priča, roman svjetske razine. U romanu se osjeća duh Pascala Brucknera i spomenutog u romanu - Milana Kundere. Zanimljivi zapleti, psihološki jasni likovi koji se prepliću preko glavnog lika, Gorana. Ono što doznajemo na početku romana, strukturnom se niti još jače razotkriva u drugim dijelovima romana, što zahtijeva stalno prisutnog čitatelja. Profani lightmotivi poput obitelji, ljubavi, prijateljstva isprepliću se mračnim, arhetipskim motivima seksualnosti, erotomanije koja ih, u ovome romanu, nadjačavaju budući da njome vladaju nagon i podsvijest, arhetip ljudske svijesti kao takve - zadane. Roman započinje zvonjavom telefona koji budi sumnju, a dalje se isti motiv razrađuje u najupečatljivijem dijelu romana telefonskog sumanutog provjeravanja ljubavnika, koji je čitateljima nemoguće zaboraviti jer i u njima pobudi mučninu. Pouka ovoga romana za mene kao čitatelja jest upravo tiranija ljubavi, koje ako nije bilo u konkretnome odnosu, tada je nije niti bilo...
Unatoč naslovu "Tri" lik žene je ostao potpuno zanemaren i nedorečen. Poglavlje "Svađa" (s ljubavnicom) je nepotrebno predugo i zamorno. Inače, knjiga je po mom guštu ;)
PS. upravo u ovome romanu našao sam ime za svoju kćer ;)
Knjiga me je strašno izmorila i dugo nakon čitanja bilo mi je mučno kad bih je se sjetila. I dalje ne mogu shvatiti i prihvatiti da ljudi mogu jedni druge tako povrijediti, tako mučiti. Tematika mi je bila baš jako teška.
Sjajno je kako te Glamuzina u jednom trenutku uvuče u celu agoniju između dvoje ljudi, pa ti i sam postaneš treći, iako nesvestan te igre, nemi svedok koji sarađuje sa njima. Malo smo se mučili, njih dvoje međusobno, pa oni mene zajedno, ali do kraja je ispalo dobro. Pojedini delovi mogu da posluže i kao zasebne priče.
Далеч не моята книга. Даже съм на мнение, че подобни книги не бива да съществуват, но това все пак го казва човек, който по никакъв начин не може да се свърже с темата на книгата.
A fantastic book, it stayed with me long after I read it. The subjects -adultery, obsession, jealousy - are nothing new, yet the reader soon finds himself in the role of voyeur rather than a simple observer, emotionally involved in the story as if he himself were living through it. Glamuzina shows the ugly side of adultery, the hurt, the exhaustion and effort needed to maintain it. A realistic portrayal of human relationships.
Good idea, hidden in the title and describing nature of relationships and the danger of jealousy, also some great dialogues, but unfinished characters and not very capturing story. Even so, reading goes fast, there are no boring parts, and a few situations to think about.