Šesti slučaj istražitelja Nikole Banića. Kada poduzetnik Svilar naruči od privatnog istražitelja Nikole Banića praćenje svoga sina Arna koji mu je iz sefa ukrao mapu s četrnaest crteža u tušu i ugljenu s motivima pariških mostova, za koje su hrvatski kunsthistoričarski eksperti potvrdili da pripadaju opusu hrvatskog slikara Josipa Račića, njegov život počinje prerastati u noćnu moru. Nastojeći otkriti kome je mladi Svilar nudio ili prodao crteže, Banić otkriva sve zloće tajkunske Hrvatske suprotstavljene osiromašenima i ogorčenima, svu bahatost i oholost zlatne mladeži te nesnosnu glupost i površnost tzv. estrade i domaćeg jet-seta. Naravno, Svilar i njegova svita nisu jedini koji muče Banića. Nika se zbog straha od braka vratila iz Londona, a Lidija mora hitno na skupu operaciju. Banić još uvijek sluša jazz, pije pivo i puši Mariboro. Kao i u dosadašnjim romanima s privatnim istražiteljem Nikolom Banićem — Zavirivanje, Siva zona, Dublja strana zaljeva, Noćna smjena i Bijesne lisice — i u ovome krimiću Tribuson vješto i britko secira socijalnu zbilju. Gorka čokolada događa se sada i ovdje, u Hrvatskoj, koja se uči klasnome društvu utemeljenome na novim bogatašima i novim siromasima.
Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.
Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.
Moje upoznavanje s Banicem... Dvije simultane price bez znacajnijeg meduodnosa (iako u rjesavanju finalne misterije inspiracija dolazi od birtijske ekipe) naglasavaju nedostatak ozbiljnije razrade krimi dijela price. Cijela kriminalisticka prica djeluje mrsavo i stala bi u upola manje stranica. Cak ako joj pridodamo i Banicev obiteljski aspekt. Prilicno rano se naslucuje tko ce biti kljucna osoba za rasplet, pa mi, kao najtezi i najkompliciraniji element price iskacu Baniceva omiljena piva. Ipak, povremeno ludi, a cesto inteligentni humor, kao i karakterni sarkazam glavnog aktera motiviraju daljnje citanje. Djeluju kao dobra navlakusa na cijelu seriju. Baniceve avanture cu nastaviti pratiti (i prosle i one koje slijede), u lezaljci pod sjenom borova ili na terasi uz omiljeno pivo.
Zabavno i perolako štivo osuđeno na brz zaborav, ali pruža nekoliko sati dobre zabave. Klasična detektivska priča, prebačena na domaće prostore, i izvrnuta. Istražitelj koji ne može bez piva, reference na ex-yu mitologiju westerna ,zagrebački kvartovski humor i jazz su sastavni dijelovi. Pa tko voli - nek izvoli. :)
2,5 zvjezdice. Nije baš za dvije, ipak su to Tribuson i Banić: humor je tu, jednostavan stil pisanja koji te brzo uvuče, Lidija i Nika, ekipa iz Kica, opisi Zagreba i vjeran prikaz hrvatske zbilje. Međutim ovo je definitivno najlošija knjiga iz ciklusa o Baniću (zadnju, Susjeda u nevolji, nisam još pročitala). Razvoj radnje jako je spor i sve se baš vuče bez ikakvih novosti do zadnje trećine. Jako puno toga ostaje nejasno i, SPOILER ALERT, ne dobiva se baš dojam razriješenosti i zaokruženosti kao u prethodnim knjigama. Koliko god dijelovi o Paku i ostatku ekipe iz kafiću te o Komaru i njegovoj obitelji bili duhoviti, zamorni su i predugo traju, a nekad ih se ubaci baš u najnapetijem trenutku i predugo se po njima pili. Veselim se zadnjoj knjizi i nadam se da je bolja.
Roman vrijedan čitanja zbog zanimljivog načina pripovijedanja, umjetničkog okvira priče, odnosno poticaja za zločin koji proizlazi iz umjetnosti te zbog šireg obuhvata od isključivo razrješenja kriminalističke enigme. Iskustvo čitanja Chandlerovih kriminalističkih romana naprosto čitatelja uvuče u vrednovanje takvih romana i u njihovom društvenom, kritičkom, obiteljskom, privatnom aspektu te zapravo i Tribuson u određenom smislu nasljeduje chandlerovsku tradiciju vidljivu pri profiliranju likova istražitelja, koristeći se dakako u većoj mjeri humorom
Kao što sam napisala u jednom komentaru, radnja je u početku lijena, baš poput glavnog lika Banića i kreneš razmišljati hoće li se uopće nešto dogoditi. No onda postane živahno, Banićev cinizam te zarazi i jedva čekaš što će biti dalje.
Tribusonova ''Gorka čokolada'' podsjetila me je na srednjoškolske dane kada sam guštao u njegovim pričama o privatnom istražitelju Nikoli Baniću. Tada još nisam živio u Zagrebu i nisam u potpunosti doživio priču o zagrebačkim ulicma i kvartovima.
Fabula je jednostavna - potrebno je riješiti slučaj koji je dodijeljen gospodinu Baniću. Iako naizgled sve izgleda jednostavno, Banić će se uhvatiti u koštac s mnogim preprekama s kojim se već i susreću privatni istražitelji. ''Njegov junak Banić prototip je antijunaka kojeg bi u idealnom svijetu u kojem bi se svaka Tribusonova knjiga ekranizirala glumio Bruce Willis.'' (http://www.booksa.hr/dossier/goran-tr...)
Iako na koricama ove knjige piše kako Tribuson vješto i britko secira hrvatsku socijalnu zbilju, osobnog sam mišljenja kako je Tribuson mogao bolje pokazati svoje kiruško umijeće glede toga. Unatoč tome, knjiga obiluje purgerskim razgovorima stare škvadre iz kvartovskog kafića koja me dobro (i ovaj put) nasmijala. Volio bih vidjeti filmski scenarij ove knjige.
Materija knjige je lako probavljiva, pitka i razumljiva. Možda sam je tako doživio budući da sam ju pročitao na plaži - daleko od zagrebačkog asfalta.