Sjeli smo na bicikle i krenuli. Nema se tu, zapravo, šta više reći. Između ideje i njenog ostvarenja stoji jedan mali korak. Krenuti! Samo to, a potom će sve doći na svoje. Nema veze što smo imali samo 19 godina, jeftine bicikle i lagan džep. Imali smo ideju. Putovanje. Biciklom do Egipta. Bilo gdje. Život kao putovanje. Ugodna simfonija ceste, bezbroj novih kilometara, ljudi i krajeva. Ma, put... Samo to.
U ludilu terorizma i suočavanja Europe s imigrantskim valom ova knjiga (p)ostaje aktualnijom nego ikada. Nekad sam ju čitao nadajući se i sam proći barem djelić tog puta, danas ju čitam pokušavajući shvatiti zašto dobrog dijela toga puta više nema. Al samo nek se kreće, već će Put iskrsnuti pod nogama.
Iliti Davorovim riječima:
"KAKO OSTATI PRISTOJAN? I danas još ponekad između gradskog smoga i dima cigarete, progura se dašak Levanta Vjetra koji dolazi od tamo, kamo je Orient Express nekada odlazio. Progura se i dogura sa sobom miris pustinje Kazali su nekoć dobri Arapi da se Levant rađa u Palmiri u gradu palmi, usred pustinje. Tamo gdje su hramovi stari kao svijet Tamo gdje su ljudi dobri kao kruh Tamo gdje su osmijesi topli kao pijesak Sanjao sam taj san i odlučio ga doživjeti. Rano u osvit jednog života. Na vrijeme. Biciklom krenuli iz Zagreba, 2001. Došli u Palmiru 2002. Pronašao sam tamo sve što sam tražio. Više od sna. Javu. Život. Ljude. Smisao. Put. Zato danas, kad gledam što rade one budale, Kad gledam kako ubijaju ljude dobre kao kruh kako ubijaju osmijehe, tople kao pijesak kako ubijaju hramove stare kao svijet dođe mi svakako. Dođe mi često da plačem. Dođe mi da molim Boga da im oprosti Dođe mi da prvi put u životu opsujem Boga u ime kojeg se budale kunu. Dođe mi ponekad, na tren, da osjetim, i prihvatim, da tako mora biti, jer je oduvijek tako bilo, i uvijek će očito biti… Taj me osjećaj najviše mami, svojim svemirskim mirom. Ali najčešće mi dođe da ih jebem sve u glavu! Pa jebem li ih i šugave glupe teroriste koji su ono malo izbora što su u životu imali krivo odabrali jebem i licemjernu, uplašenu Ameriku, frustriranu sa svojim malim kurcem, koja ih je stvorila I boga koji više nije što je nekad bio, nekad, u doba djetinjstva, kad smo sve znali. A i sebe jebem u glavu što mi se ponekad srce više stegne kad čujem da su ubili hramove nego ljude. A o snu… O tome što su ubili san, onima koji tek dolaze, da ni ne pričamo. Dabog da im zapuhao najjači Levant ikada i odnio ih sve u tri pičke materine!"
A great, inspirational read, partly because I am preparing for a bicycle road trip myself. Nevertheless, this is an expertly written travel book that details the exploration of the Balkans and Levant region, with an unique backdrop of traveling by bicycle. Lots of interesting confrontations with Arab people and culture, and exploration on the topic of war that is ravaging that region for decades. Along with that, a great introduction into the psyche of a seasoned traveler who slightly despises tourists.
Wholly recommend this read for travelers and non-travelers unlike, just to embark on this amazing journey in the times when we are planning for them.
If you read this book, you will found out that ''impossible'' is just a word used by a people who don't believe enough in their own dreams, people who are afraid to do something unusual, something different than every day. Davor and Vedran are definitely not that kind of people. Why? Because the traveled more than 10months through 8 countries, 2 continents BY BIKE.
Svakako preporučam ovaj optimističan, zanimljiv i nadasve neobičan putopis koji šalje poruku da nam za ostvarenje naših snova nije potrebno puno novaca, već samo vjera u njih i hrabrost usuditi se. pratite Dovora na njegovim pustolovinama i putem facebook-a
Very moving, funny, interesting. Has a lot of details about other cultures, differences and shows who people in general are. Has lots of authors own thoughts and he also encourages you to think about people, world and life.
Odlična knjiga i još bolji pothvat. Sviđa mi se opisivanje svih događaja, bez pretjeranih detalja ali opet bez preskakanja bitnoga. Odličan putopis koji može motivirati svih da barem jedan djelić Davorove pustolovine sami provedu.
Očekujte da će vas Rostuhar apsolutno motivirati da se maknete iz svoje zone komfora. I to ne na način bježanja od samog sebe, već učenja o svojim sposobnostima u širokim njedrima svijeta. Autor govori o putovanju biciklima iz Hrvatske prema dalekom istoku, koje je predstavljeno tako jednostavno a opet toliko kompleksno kada se pogledaju kilometri koji se nalaze pred njegovima pedalama. Putovanje je pravi način za traženje odgovora a upravo o tome Rostuhar govori u jednoj od svojih prvih avantura, možda čak i poprilično nesvjestan koliko put izgrađuje čovjeka od temelja. Cjelokupna bibliografija ispisana spomenutog autora pravi je motivator u današnje vrijeme kolektivne depresije, gdje čovjek poput psa lutalice tumara u potrazi za svojim bitkom.
Vrlo inspirativna i motivirajuća knjiga. Pročitala sam ju u srednjoj školi i u meni je značajno nadogradila želju za putovanjem, kretanjem i ushit prema životu.
Stigla sam i do prve Davorove knjige. Kako sam išla unazad mogu samo reći da je imao zanimljiv početak i da se nije moglo ni nazrijeti što će Davor Rastuhar do danas postati. Drago mi je da sam prošla kroz njegov cijeli opus. Ima se zaista svašta s njim doživjeti.
"Mnogi (...) vide mnoštvo problema, ali svi problemi koje netko vidi zapravo su njegovi problemi i svatko ih mora riješiti sam. (...) svi problemi na svijetu izviru uz ega i sebičnosti. Duboko u srži svega, istina je da sam 'ja' na prvom mjestu."