„Kad god Maja Trifunović napiše knjigu, to bude čitava zbirka originalnih metafora, maštovitih zapleta i vrcavog jezika, koji dobro kamufliraju ne uvek vrcave i vedre teme. Sve to je ovaj put dobilo i novu dimenziju – ono što se obično naziva faktorom iznenađenja, a što u slučaju Gutača vatre zapravo znači preokretanje, poigravanje i igru žmurke ne samo s krajem svake priče već i sa likovima, ulogama, postupcima. Ponekad čak i sa čitaocima, koji će se smejati tamo gde bi inače pustili suzu, ili navijati za one za koje inače ne bi.“ – Tamara Skrozza, novinarka
„Gutači vatre na prvom mestu donose priliku za ponovni susret sa vrsnom prozom Maje Trifunović, koju odlikuju nepatvoren intimistički ton, jasno artikulisan stil, nehajan u eleganciji i nerazmetljiv u mudrosti. Tu su i britak, i pomalo setan humor i iskreno čovekoljublje. Zapravo, čovekoljublje bi moglo da bude izdvojeno kao zajednički sadržatelj svih ovde okupljenih priča, jer mesta i razumevanja, pa i nehinjene empatije ima i mora biti za sve.“ – Zoran Janković, književni kritičar
„Mali zemljotres ne sruši nijedan život, nijedan svet, ali ih iz temelja uzdrma, menjajući emotivni reljef na duge staze. Maja Trifunović nam pokazuje kako napuklina tanja od vlasi može prodreti do dna srca koje je prividno celo. Njene priče koračaju tragovima ženskih i muških glasova koji su nekad setni, nekad ogorčeni, nekad divlji, nekad jedva čujni, ali uvek raskošni i egzaktni – čitaocu nude tačno razmerene tuge i nade.“ – Vladislava Gordić Petković, književna kritičarka
Maja Trifunović je rođena i živi u Beogradu. Završila je arapski jezik i književnost na Filološkom fakultetu, radi kao slobodi prevodilac. Prevela je 14 naslova iz oblasti beletristike (jedan s arapskog a ostale s engleskog).
Koliko smo svi lomljivi. Koliko ništa nije crno - belo. Koliko to Maja nežno prihvata i pokazuje nam nas takve, uokvirene u kratke priče. Malo-malo pa mali biseri, da zasmeju, rastuže, uzmu ili dodaju snage. Mada: više su mi se dopadale prethodne njene knjige. U mom sećanju, u njima je bilo nade, obećanja, kojih ovde naglašeno, naglašeno nema. Možda je trenutak bio bolji? Ili ostarismo i ja i autorka, uglavnom - srećan kraj više nije u ponudi... Kad dodjemo do pogovora, ovo će postati jasnije i ispostaviti se kao istina, a ja ću završiti u suzama 💔💔💔 Trigger(s) warning.
Sve ove priče postoje i međusobno se ne isključuju, ne umanjuju. Maja je u svim tim pričama potpuno posvećeni glavni lik, posmatrač, zapažajac. Toliko kilograma mudrosti zamotane u tako lagan papir. Svaka preporuka.