“Kad pišete kao Branko, nikada ne pišete nekoj bezličnoj masi, nego uvek određenim ljudima. Nekada je očigledno kome se obraća, jer to radi direktno, nekada je sabesednik neimenovan, ali impliciran temom, a nekada, kao u feljtonu o Beatlesima, sabesednik je sam on. Pošto je o njima pisao mnogo puta, uvek fenomenalno, ali drukčije, svaki tekst je skica Branka u vremenu. A sve zajedno, slika Branka van vremena.” (Predrag Buca Popović)
“Jedan od stalno prisutnih problema ove sredine jeste i taj da svaka generacija koja sazreva i stupa na scenu ima osećaj kako sve mora da čini ispočetka. Taj problem diskontinuiteta nanosi nemerljivu štetu. Zato je, barem kada je rock ’n’ roll u pitanju, ova zbirka tekstova izuzetno važna. Ne samo iz osećaja dužnosti i pijeteta prema Branku Vukojeviću, već kao obaveza prema današnjim i budućim generacijama da bi znale ko je i kako krčio staze kojima oni hode. Da bi se osećale sigurnijim, pa samim tim i bogatijim.” (Momčilo Moma Rajin)
___________________ Društvo ljubitelja popularne kulture omogućilo je besplatno preuzimanje elektronske verzije monografije “Kako je bio rokenrol”, štampane 2005. godine.
U bogato ilustrovanoj knjizi, sa više od 500 stranica velikog formata, sabrani Vukojevićev opus nije samo svedočanstvo o značajnom novinaru i rokenrol kritičaru, već i o čoveku čije je pisanje u “Džuboksu”, “Startu”, “Politici” i “Ritmu” generacijama ljubitelja otvorilo i dešifrovalo nove puteve. Branko je bio jedan od začetnika srpske rock kritike i novinarstva, a njegovi radovi, u tom smislu, funkcionišu kao svojevrsni spomenik čitavom jednom vremenu.
Izdavač želi da takvu vrstu baštine ponudi kao opšte kulturno dobro, podržavajući slobodan pristup znanju i istoriografiji, stoga je monografiju “Kako je bio rokenrol” u pdf izdanju moguće preuzeti sa sajta Društva ljubitelja popularne kulture. ____ Str. 12-13: Kako je bio Branko / Predrag Popović Str. 14-512 BRANKOVI ČLANCI Str. 513-514: Branko / Nebojša Pajkić Str. 515: Sada i zauvek / Momčilo Rajin Bibliografija Branka Vukojevića: str. 506-512.
Branko Vukojević je objavio prvi članak 1975. godine u “Džuboksu” – tada jedinom muzičkom magazinu u Jugoslaviji, za koji je redovno pisao do 1983. i u kojem je glavni urednik bio od 1981. Potom se profesionalno bavio video igrama, apsolvirao je dramaturgiju, a rok kritici se na kratko vratio u magazinu “Ritam” koji je uređivao od 1990. do 1991.
Scenarista je prvog filma („Do izvora dva putića“, režija Zoran Pezo ) iz omnibusa „Kako je propao rokenrol“ (1989). Koscenarista je sve tri kratke među-priče o “doživljajima Zelenog Zuba”, sa Goranom Gajićem i Dušanom Kojićem Kojom (Disciplina kičme).
Autor je scenarija za igrani film „Video jela, zelen bor“ (1991) reditelja Gorana Gajića.
Od 1992. Branko je živeo i radio u London, gde je i preminuo, 2003. godine, od posledica teških povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći.