Zona Zamfirova je pripovetka-roman, koji prikazuje Niš krajem XIX veka. Ovo je ljubavna priča o dvoje mladih koji su se, i pored socijalnih razlika koje ih dele, zavoleli.
Рођен је у Сенти, у Бачкој, 11. новембра 1855. године, у занатлијској породици, где је провео рано детињство. Пошто је остао без родитеља, ујак Јован Ђорђевић, знаменити српски историчар, доводи га 1868. године у Београд на даље школовање. Ту завршава гимназију (1875) и опредељује се за студије историје на Великој школи у Београду и за припадност Либералној странци. Свој радни век провео је као професор у гимназијама у Нишу, Пироту и Београду. Као добровољац учествовао је у ратовима 1876. и 1877 — 1878. године. Умро је 12. августа 1906. године у Сокобањи. Почео је да пише релативно касно. У тридесет и трећој години живота, 1888. године, почео је да објављује прозне хронике о личностима и догађајима из српске прошлости, које ће се појавити као књига 1903. године под насловом „Из књига староставних“. То је било пишчево одуживање дуга професији историчара, љубави према националној прошлости и сну о великој Србији. Реалистичку прозу почиње да пише тек после доласка у Београд. Дугогодишњи живот у Нишу био је период стваралачке инкубације. Прву реалистичку приповетку објавио је 1893. године под насловом „Божићна печеница“, а потом следе „Ивкова слава“ (1895), „Вукадин“ (1903), „Лимунација на селу“ (1896), „Поп Ћира и поп Спира“ (1898), један о најбољих хумористичких романа у нашој књижевности и „Зона Замфирова“ (1906) најбоље компоновано Сремчево дело. Иначе Сремац је био познат као „писац са бележницом“. Његова дела су углавном реалистична и садрже одређену дозу хумора у себи. Карактеристичност његовог стваралаштва је такође и епизодичност. Такође битно је да су његова дела везана за три релације: Београд-Ниш-Војводина.
Odlična knjiga, mada sam subjektivna jer generalno volim domaće autore i klasike. Čitajući je shvatila sam da je film zaista dobro odrađen i da je definitivno jedna od najboljih filmskih adaptacija. Sama priča većini ljudi na ovim prostorima verovatno je dobro poznata, ali sam iznova uživala, ovaj put u formi knjige u njoj. Razlika je ponajviše u tome što u knjizi ima malo više detalja i neke scene su bolje povezane, ali se u velikoj meri slaže i poklapa sa filmom. Mnogo mi se dopalo jer je Sremac na početku svake glave stavio mali uvid u to šta će se u njoj desiti (na šta do sada nisam nailazila u knjigama) i planiram da temeljnije odradim poređenje knjiga - film - predstava kako na kanalu, tako i za bookmate žurnal gde možete čitati moje tekstove ukoliko već niste :)
Temeljno sam uživao čitajući ovaj klasik naših prostora. Naravno, priču i radnju sam solidno poznavao pošto sam gledao film pre izvesnog vremena, ali sam prezadovoljan što sam se odlučio da ipak pročitam i knjigu. Kako to obično biva, film je predstavio ovu priču na svoj način i odsekao nešto malo "duše" samog dela. Ne bih nikako rekao da je ovo knjiga o ljubavi, kako sam mislio, već o ljudima, modi i običajima kao fenomenu i životu uopšte. Predivno komplikovan jezik i pregršt reči koje ne poznajem, kao i sjajan humor, učinili su ovo delo preterano zabavnim za čitanje i bukvalno sam ga progutao za dva dana.
Saću si ustanem, nataknem si fes na glavu, onaj teke kuplen, te odo' da se spacirujem po čereku sas hanumu.
Dobra je ova knjiga skroz, nema tu šta, ali je u senci toga koliko je taj film savršen. Kapa dole ne tako omiljenom Šotri, zaista je odabrao najbolje iz ove knjige da ubaci u film, i imao uzdržanosti da ne dodaje ničeg što tu ne treba biti. Iznenadio sam se koliko je film dosledan knjizi, bio sam ubeđen da su neke od replika ili događaja scenaristički ili rediteljski dodaci, ali, zapravo, skoro sve je iz knjige.
Jezik kojim likovi pričaju je prelep. Bio sam se plašio da će mi biti težak za praćenje ponegde, ali zaista nije. Pokušavao sam da ga izgovaram na dijalektu dok sam čitao, kako bi i likovi pričali, pa sam ponekad zaticao sebe da otvaram usta i izgovaram replike, malo poput đaka prvaka ili lude osobe (ovom drugom posebno doprinosi što tetka Dokine rečenice stvarno ne mogu da se čitaju bez neke facijalne ekspresije, koja može malo da uplaši osobe kraj tebe u vozu, npr).
Da li je uzrok nekog dela ovih stavova što sam gledao taj film jedno 20 puta i uvek tokom divnih dugačkih neradnih dana, nemam pojma. Mogao bih da ga gledam još 2o puta. A i u knjizi sam uživao.
Filmska adaptacija ove knjige iz 2002. godine mi je jedna od najdražih adaptacija (ako zanemarimo Kovačevića). Radnja filma dosta prati knjigu, ali u knjizi je radnja dosta povezanija, upoznajemo više likova i dobijamo više detalja o samim likovima i njihovoj prošlosti. Opisi nekih stvari su prelepi, a u knjizi ima jako smešnih delova (barem su meni bili smešni). Knjiga je laganica koju nisam ispuštala iz ruku, bila je odlična za čitanje na fizikalnoj (ok, samo što su tvrde korice, kao i na svim Laguninim klasicima). Svakako preporuka za leto!
Knjiga po kojoj je snimljen film "Vrati se Zone". Iskreno, nisam uzivala u knjizi. Dodatno su nagrdili likove koji su mi bili dragi iz originalne knjige. Po meni, Zoninoj i Mancinoj prici nije trebao nastavak. 2 zvezdice cisto za mastu pisca.
This was unlike anything I ever read. It was truly going into another time, place and language. Some things that happened and were said are really shocking from the point of view of today. It's very rare but the movie is better in my opinion. Longer review soon
Iako se moramo držati istorijskog konteksta, pojedine teme su zastrašujuće, i za savremenog čitaoca radnja je počudna čineći ukupno iskustvo nešto manje uzbudljivim nego što bi se očekivalo. Nedostaje i dubine u razvoju likova (što je u redu s obzirom da je u pitnaju manji roman ili duža pripovetka). Satirični elementi i sam humor je zvijezda priče gdje oštroumni Sremac uspjeva uhvatiti duh svog vremena pružajući jedinstvenu perspektivu na društvo koje se aktivno mijenja pri prelasku iz jedne u novu eru.
Jedino što više mrzim od ove knjige je poltronska cenzura koja mi je obrisala review u kome ističem da je ovo knjiga koju ću mrzeti do kraja života blagodareći cenjenoj profesorki Poetike srpskog realizma, koju, hajde, nećemo imenovati u nadi da ćemo tako zaobići cenzuru i ostaviti trag o svojoj mržnji u amanet pokolenjima koja imaju da nas naslede.
Evo mene da ponovo čitam Zonu, pa, ajde ovaj put i da ponešto kažem o njoj. Mi je u srednjoj nismo radili kao lektiru, do tada su svi već odgledali film i profesorka je odlučila da za tako nešto nema potrebe. Nismo o njoj ni razgovarali.
Ne znam koje je opšte tumačenje ove priče ali, dobro se sećam reakcija na film i toga koliko su ljudi bili oduševljeni "romantikom" pa verujem da je, ako ne knjiga, onda bar film, u poziciji sličnoj onoj u kojoj se nalaze "Orkanski visovi", odnosno, da se ova knjiga smatra "ljubavnom" iako to nimalo nije. Posle "Smrtnih ishoda atletskih povreda" mi je lepo stavila tačku na moje razmišljanje o tome koliko u ovom našem patrijarhalno stegnutom društvu muškarac može da upropasti ženi život iz ceha. Jer, Zona kao lik se u svemu ovome vrlo malo pita, i koje bilo njene želje, opet nema prostora da ih ispuni, prati, da za njima krene. Šta je mogla, na kraju, osim da se uda za Maneta? U takvoj situaciji, u takvoj okolini, u takvoj kući? Ništa.
Uz film sam odrasla i njegove replike naučila napamet, ali sam roman tek sad pročitala i i dalje beskrajno uživala. Nakon pročitanog romana još više uvidjam kvalitet istoimenog filma, ali ono što mi je posebno ostalo urezano jeste kultura, jezik, i običaji tog vremena u Južnoj Srbiji. Sramota i bruka za svaku 'sitnicu', klevete i kletve, klasna podela, smena turske i srpske kulture, a pre svega položaj žena u tom dobu - i šta je značilo biti 'skoči devojka' ili 'pobegulja' - koliki pritisak i kakve posledice na reputaciju cele porodice i budućnost devojke koja je 'poništena taksena marka'. Uživam u ovakvim zapisima iz prošlosti - jer mi pored razonode daju priliku i da zavirim u neki prošli svet, a i da (u nekim aspektima) više cenim ovaj sadašnji.
Teško je imati mišljenje o knjizi, a da nema veze sa filmom. Neću čak ni da probam, jer sa knjiga nije na toliko interesantan način ispričana, ne ni bi bilo filma (pa ni predatava i drugih adaptacija) koji je baziran na ovu toliko jednostavno priču. Šarm ove knjige nije u priči nego u nacinu pripovedanja.
Toliko jezičkih zanimljivosti, da je nemoguće objasniti čar knjige bilo kome ko nije iz Srbije.
To sve mešano uz muziku iz filma u pozadini dok se čita, uživanje.👌
Po mom mišljenju, najlepši ljubavni roman koji sam ikad pročitao. Moram priznati film dosta doprinosi tome. Sremac lepo pripoveda i uvodi nas u sve aspekte radnje i likova. Priča jako pitka i nežna. Zaista jedan od bisera Srpske književnosti.
Веома прелепа и занимљива прича. Дефинитивно класик са наших простора, љубавна прича која није клише. Мислим да је назив књиге требао бити другачији ;). Књига има недостатка али мислим да су занемарљив због свега осталог што написано у књизи. Препоручујем читање ове књиге поготово у авиону(током путовања) како сам и ја почео. Заиста јако добро!
Nikada mi nije bilo jasno zašto neko ima potrebu da nastavlja neko delo neprolazne vrednosti svojim slabim moćima i još slabijim literarnim umećem. Da ne pričam kako je Zona Zamfirova pisana specifičnim jezikom, kao opis jednog doba o kome autor nastavka ne zna ama baš ništa. Ne shvatam zašto se to dozvolilo. Knjiga podseća na loše zamišljene ljubavne romane, nema poente, smisla niti potrebe osim da se neko po svaku cenu ostvari kao pisac. Pretpostavljam da pisac ima veze u tim krugovima, a nije ni nepismen, pa kako nema glasa niti dupeta da bude pevaljka u jednoj tako mnogo muzički nadarenoj naciji, kao što je naša, ono ajde da napiše nešto. Nema mašte ni sposobnosti kazivanja nečeg novog pa hajde onda da se okomi na jedno takvo delo kao što je Zona Zamfirova i natrukuje šta je bilo posle svadbe. Slabo je to.