What do you think?
Rate this book
Ruke
Novelističkom zbirkom "Ruke", Marinković se afirmirao ne smo kao vrstan novelist, nego njome postaje europsko antologijsko novelističko ime. Inače, njegove realistički strukturirane novele tematiziraju provincijalni život na rodnom otoku, ali predstavljaju i psihološko analitičku kratku prozu u kojoj se bavi sukobima u čovjeku i društvu, otkrivajući u pojedinačnim sudbinama kolektivno stanje duše.
"Malograđanska mediteranska sredina, svijest drastičnih mentaliteta te neskriveni autorski otpor, prepun razorne ironije usmjerene prema onima koji pred oči intelektualca redovito serviraju svoje ne nepromijenjene dijagnoze, nesposobnosti skrivene pod maskom, pokazali su se kao vrlo korisna građa piscu koji je pretvarajući viđeno u tekst neskriveno priznavao i upisivao strah kao posebnu vrijednost u traganjima za odgovorom na pitanje Zbog čega se uopće piše", ističe Julijana Matanović u pogovoru pišući o marinkovićevskom tipu istinske umjetnosti.
"Malograđanska mediteranska sredina, svijest drastičnih mentaliteta te neskriveni autorski otpor, prepun razorne ironije usmjerene prema onima koji pred oči intelektualca redovito serviraju svoje ne nepromijenjene dijagnoze, nesposobnosti skrivene pod maskom, pokazali su se kao vrlo korisna građa piscu koji je pretvarajući viđeno u tekst neskriveno priznavao i upisivao strah kao posebnu vrijednost u traganjima za odgovorom na pitanje Zbog čega se uopće piše", ističe Julijana Matanović u pogovoru pišući o marinkovićevskom tipu istinske umjetnosti.
256 pages, Hardcover
First published January 1, 1953
11 people are currently reading
242 people want to read
About the author
Ranko Marinković
32 books46 followersRanko Marinković (22 February 1913 – 28 January 2001) was a Croatian novelist and dramatist.
Born in Komiža on the island of Vis (then a part of Austria-Hungary), Marinković's childhood was marked by World War I. He later earned a degree in philosophy from the University of Zagreb. In the 1930s, he began to make his name in Zagreb literary circles with his plays and stories.
His career was interrupted briefly during World War II. When his native island was occupied by fascist Italy, he was arrested in Split and interned on the Italian mainland. After the capitulation of Italy, Marinković went to Bari, and then to the El Shatt refugee camp where he made contacts with Tito's Partisans. After the war, he spent time working in the theatre.
His best known works are Glorija (1955), a play in which he criticised the Catholic Church, and Kiklop (1965), a semi-autobiographical novel in which he described the gloomy atmosphere among Zagreb intellectuals before the Axis invasion of Yugoslavia. Kiklop later was adapted into a 1982 movie directed by Antun Vrdoljak.
In the last years of his life Marinković embraced the political views of Franjo Tuđman, and became a member of the Croatian Democratic Union.
He died in Zagreb.
Born in Komiža on the island of Vis (then a part of Austria-Hungary), Marinković's childhood was marked by World War I. He later earned a degree in philosophy from the University of Zagreb. In the 1930s, he began to make his name in Zagreb literary circles with his plays and stories.
His career was interrupted briefly during World War II. When his native island was occupied by fascist Italy, he was arrested in Split and interned on the Italian mainland. After the capitulation of Italy, Marinković went to Bari, and then to the El Shatt refugee camp where he made contacts with Tito's Partisans. After the war, he spent time working in the theatre.
His best known works are Glorija (1955), a play in which he criticised the Catholic Church, and Kiklop (1965), a semi-autobiographical novel in which he described the gloomy atmosphere among Zagreb intellectuals before the Axis invasion of Yugoslavia. Kiklop later was adapted into a 1982 movie directed by Antun Vrdoljak.
In the last years of his life Marinković embraced the political views of Franjo Tuđman, and became a member of the Croatian Democratic Union.
He died in Zagreb.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 18 of 18 reviews
April 5, 2017
Ruke, Zagrljaj, Anđeo
January 4, 2012
Neicrpno bogatsvo umijeća sa riječima i čine ovog pisca jedinstvenim, a prema meni upravu su njegove pripovijetke (Proze i Ruke) gdje se najviše očituju njegov sve nijanse njegovog talenta.
Meni je u ovoj zbirci najdomljivija proza "Samotni život tvoj." koja ,kao i staro pjesništvo, i započinje riječima koje su ujedno i naslov, a taj početak odaje smiraj, samo prividan, romantično u ovoga pisca ne ostaje romantično, pa tako ni opis krajolika, sve biva podvrgnuto analizi, pa konačno i satiri, nekakav događaj često dovodi do izbacivanja iz ravnoteže, a ono što prekida lijepi uvod ove priče dolazak je biskupa, crkvene figure prema kojoj kao dijelu vlasti, u ovom slučaju duhovne, Marinković u svom sveukupnom opusu često zna biti ironičan prema svećenstvu(npr. drama) Glorija. Odnos Marinkovića i crkve često je sa njegove strane odnos kritike...mislim da Marinković gleda na crkvu kao na jedan oblik vlasti.. Neke aluzije koje slijede intertekstualne su, to jest odnose se na druga Marinkovićeva djela pa tako pripovjedač spominje dva motiva koja se pojavljuju u njegovim drugim kratkim pričama, virenje kroz ključanicu i ruke. "Ruke" su naziv njegove kratke priče u kojoj su one protagonisti, one igraju glavnu ulogu, a kao motiv pojavljuju se u njegovom opisu često, a u ovoj kratkoj prozi pisac kroz usta pripovjedača znakovito kaže:
» Ruke. Svemu su krive ruke. To je kod nas i kod majmuna koji jedini među životinjama imamo ruke!»
Postavlja se filozofsko pitanje o tome što su u stvari ruke, a depresivni zaključak kako bi u slučaju nedostatka ruku ljudima narasle ubilačke surle iz nosova, pa bi ljudi bili «dvonožni opaki slonovi», ne ulijeva puno povjerenja u ljudsku vrstu. To mi se sviđa kod Marinkovića, taj nemilordni pesimizam i sarkazam, to nepovjerenje u tradiciju i ljudsko, to uporno propitivanje svega i svačega....Evo naprimjer jednog citata:
«Plemeniti život karanfila. Iz najogavnijeg blata u tegli izrasli su u takvi neizrecivi miris! Bojom i mirisom karanfil je divno izrazio sebe. A čime si se ti izrazio? Karanfil ima korijen u gnoji a iz njega je izvukao miris i crveni cvijet. A što si ti izvukao iz gada što ga nosiš u sebi?... A sve ove ljepote već davno su izrazili more, oblak, ptice, list, prije nego si ti počeo mucati nekakve glasove i mazati platno bojama; prije nego si počeo strugati konjskim repom po ovčjem crijevu razvučenom na šupljoj drvenoj kutiji i to nazvao muzikom!» »
Možda se postavlja i pitanje smisla pisanja, a konačno možda i umjetnosti općenito, mogućnosti izražavanja jezikom, jer pripovjedač kaže izražava i sumnju u ljudsko stvaranje. Nepovjerenje u ljude kao vrstu, njihova postignuća, nepovjerenje u sebe samog proviruju iz ovih misli, a čineći ljudska djela smiješnim čovjeka se spušta sa postolja na koje se postavio nazivajući sebe gospodarom svijeta, te misli upozorenja završavaju povratkom u divljenje prirodi :»Tko bi bolje izrazio ovo ljeto od cvrčka?» Koncentracija na detalje i pretvaranje tih detalja u simbole, a simbola u predmet analitičke analize jednostavno i uspješno se odvija u Marinkovićevom pisanju, a stvarajući prostor za filozofska promišljanja, pisac ih zna i učiniti vidljivim. Tako pripovjedač nastavlja ovu priču promatranjem mrava koji vuku muhu koju je ubio, pretvarajući taj prizor u nešto šaljivo, pa čak i groteskno, tumačeći ponašanje pojedinih mrava, a zatim prelazi u analizu simbolike mrava, prisjeća se : « I učili su te: budi mrav! Mali tihi neprimjetljivi pametni marljivi strpljivi realist.» Naravno, nakon prisjećanja poznate basne o mravu i cvrčku ( koji simbolizira pjesnika), slijedi suprotan osjećaj od onog koji nameće basna, jer kad pomislimo što mravi zaista rade, vuku truplo jedne muhe, a to nam je pisac vrlo detaljno opisao, više nam se mravi ne čine kao ideal.
"Karneval" je novela koja je također smještena u primorsko mjesto, a radnja ove kratke proze koja obiluje naturalističkim opisima i groteskom započinje, u Kukumarovoj brijačnici- sukob između dvije stuje u primorskom mjestu...vrlo komično, podsjetilo me čak na Velo i Malo Misto. Vlast uvijek tlači malog čovjeka, mislim da je zaključak.
"Suknja" je još jedna proza u kojoj se može povući referenca o odnosu vlasti prema narodu. humoristična upotrijeba dvomislenosti u jeziku je na vrhuncu, zaista neznam pisca koji to radi bolje od njega...
"Prah" je tužna priča,a čak ni tragikomika je ne čini manje tužnom, ali je uvjerljiva...
"Anđeo" preispituje umjetnost i umjetnika, jedna od filozofskijih rekla bi, ali nije mi dojmljiva kao recimo "zagrljaj", ne znam zašto zapravo...nekako mi se ne uklapa u ostale.
"Ruke" su vrlo kratka, efektna i uspjela priča.
" Koštane zvijezde" i "Zagrljaj" su jednostavno genijalne, vrlo duboke, u nekoj mjeri toliko opsežne...miješa se banalno i komično sa nekakvim najdubljim promišljanjem i to sa lakoćom. " Koštane zvijezde" međuostalom opisuju rat onakvim kakav je zapravo često, bijednom i užasnom djelatnošću ljudskog roda."Zagrljaj" osim uobičajenih Marinkovićevih pripovjednih talenata nudi i pogled na pisanje sa perspektive pisca...jedna od onih stvari koje se mogu stoput pročitati.
"Benito Floda van Reltih" antiratna proza i odličan podsjetnik na to kako se rat teško, ako ikako može preboljeti.
"Ruke" su izvrsna zbirka kratke proze i čini mi se kako Marinkovićeva novelistika općenito zaslužuje pozornost zbog svoga bogatstva, kako likova i situacija, tako i tema i ambijenata, a najviše od svega jezika. Marinkovićeva je semantika posebna, riječi su mu pune značenja i konotacija i svakim čitanjem se samo obogaćuju.Marinković je jedinstvena pojava zbog svoga posebnog književnog stila koji obiluje groteskom, komično tragičnim situacijama, naturalističkim opisima, koncentracijom na detalje kao i modernističkim stilom pisanja. Još jedna bitna odrednica stila koja prati Marinkovićevu novelistiku je sveprisutna ironija, ponekad prerastajući i u cinizam, koji uvjetuje donekle razvoj priče i karakterizaciju.
"Ruke" su možda nešto zreliji plod od "Proza" jer su nastale pod utjecajem rata i teških lekcija koje on donosi, u njima strah pod utjecajem rata prelazi u nešto stvarno i opipljivo, a pisac se ne zadržava više samo u mediteranskoj sredini. Javlja se i više alegorije nego u prvoj zbirci, a simbolika je prisutna od samih početaka piščeve novelistike, jednako je uspješna kao i uvijek.
Meni je u ovoj zbirci najdomljivija proza "Samotni život tvoj." koja ,kao i staro pjesništvo, i započinje riječima koje su ujedno i naslov, a taj početak odaje smiraj, samo prividan, romantično u ovoga pisca ne ostaje romantično, pa tako ni opis krajolika, sve biva podvrgnuto analizi, pa konačno i satiri, nekakav događaj često dovodi do izbacivanja iz ravnoteže, a ono što prekida lijepi uvod ove priče dolazak je biskupa, crkvene figure prema kojoj kao dijelu vlasti, u ovom slučaju duhovne, Marinković u svom sveukupnom opusu često zna biti ironičan prema svećenstvu(npr. drama) Glorija. Odnos Marinkovića i crkve često je sa njegove strane odnos kritike...mislim da Marinković gleda na crkvu kao na jedan oblik vlasti.. Neke aluzije koje slijede intertekstualne su, to jest odnose se na druga Marinkovićeva djela pa tako pripovjedač spominje dva motiva koja se pojavljuju u njegovim drugim kratkim pričama, virenje kroz ključanicu i ruke. "Ruke" su naziv njegove kratke priče u kojoj su one protagonisti, one igraju glavnu ulogu, a kao motiv pojavljuju se u njegovom opisu često, a u ovoj kratkoj prozi pisac kroz usta pripovjedača znakovito kaže:
» Ruke. Svemu su krive ruke. To je kod nas i kod majmuna koji jedini među životinjama imamo ruke!»
Postavlja se filozofsko pitanje o tome što su u stvari ruke, a depresivni zaključak kako bi u slučaju nedostatka ruku ljudima narasle ubilačke surle iz nosova, pa bi ljudi bili «dvonožni opaki slonovi», ne ulijeva puno povjerenja u ljudsku vrstu. To mi se sviđa kod Marinkovića, taj nemilordni pesimizam i sarkazam, to nepovjerenje u tradiciju i ljudsko, to uporno propitivanje svega i svačega....Evo naprimjer jednog citata:
«Plemeniti život karanfila. Iz najogavnijeg blata u tegli izrasli su u takvi neizrecivi miris! Bojom i mirisom karanfil je divno izrazio sebe. A čime si se ti izrazio? Karanfil ima korijen u gnoji a iz njega je izvukao miris i crveni cvijet. A što si ti izvukao iz gada što ga nosiš u sebi?... A sve ove ljepote već davno su izrazili more, oblak, ptice, list, prije nego si ti počeo mucati nekakve glasove i mazati platno bojama; prije nego si počeo strugati konjskim repom po ovčjem crijevu razvučenom na šupljoj drvenoj kutiji i to nazvao muzikom!» »
Možda se postavlja i pitanje smisla pisanja, a konačno možda i umjetnosti općenito, mogućnosti izražavanja jezikom, jer pripovjedač kaže izražava i sumnju u ljudsko stvaranje. Nepovjerenje u ljude kao vrstu, njihova postignuća, nepovjerenje u sebe samog proviruju iz ovih misli, a čineći ljudska djela smiješnim čovjeka se spušta sa postolja na koje se postavio nazivajući sebe gospodarom svijeta, te misli upozorenja završavaju povratkom u divljenje prirodi :»Tko bi bolje izrazio ovo ljeto od cvrčka?» Koncentracija na detalje i pretvaranje tih detalja u simbole, a simbola u predmet analitičke analize jednostavno i uspješno se odvija u Marinkovićevom pisanju, a stvarajući prostor za filozofska promišljanja, pisac ih zna i učiniti vidljivim. Tako pripovjedač nastavlja ovu priču promatranjem mrava koji vuku muhu koju je ubio, pretvarajući taj prizor u nešto šaljivo, pa čak i groteskno, tumačeći ponašanje pojedinih mrava, a zatim prelazi u analizu simbolike mrava, prisjeća se : « I učili su te: budi mrav! Mali tihi neprimjetljivi pametni marljivi strpljivi realist.» Naravno, nakon prisjećanja poznate basne o mravu i cvrčku ( koji simbolizira pjesnika), slijedi suprotan osjećaj od onog koji nameće basna, jer kad pomislimo što mravi zaista rade, vuku truplo jedne muhe, a to nam je pisac vrlo detaljno opisao, više nam se mravi ne čine kao ideal.
"Karneval" je novela koja je također smještena u primorsko mjesto, a radnja ove kratke proze koja obiluje naturalističkim opisima i groteskom započinje, u Kukumarovoj brijačnici- sukob između dvije stuje u primorskom mjestu...vrlo komično, podsjetilo me čak na Velo i Malo Misto. Vlast uvijek tlači malog čovjeka, mislim da je zaključak.
"Suknja" je još jedna proza u kojoj se može povući referenca o odnosu vlasti prema narodu. humoristična upotrijeba dvomislenosti u jeziku je na vrhuncu, zaista neznam pisca koji to radi bolje od njega...
"Prah" je tužna priča,a čak ni tragikomika je ne čini manje tužnom, ali je uvjerljiva...
"Anđeo" preispituje umjetnost i umjetnika, jedna od filozofskijih rekla bi, ali nije mi dojmljiva kao recimo "zagrljaj", ne znam zašto zapravo...nekako mi se ne uklapa u ostale.
"Ruke" su vrlo kratka, efektna i uspjela priča.
" Koštane zvijezde" i "Zagrljaj" su jednostavno genijalne, vrlo duboke, u nekoj mjeri toliko opsežne...miješa se banalno i komično sa nekakvim najdubljim promišljanjem i to sa lakoćom. " Koštane zvijezde" međuostalom opisuju rat onakvim kakav je zapravo često, bijednom i užasnom djelatnošću ljudskog roda."Zagrljaj" osim uobičajenih Marinkovićevih pripovjednih talenata nudi i pogled na pisanje sa perspektive pisca...jedna od onih stvari koje se mogu stoput pročitati.
"Benito Floda van Reltih" antiratna proza i odličan podsjetnik na to kako se rat teško, ako ikako može preboljeti.
"Ruke" su izvrsna zbirka kratke proze i čini mi se kako Marinkovićeva novelistika općenito zaslužuje pozornost zbog svoga bogatstva, kako likova i situacija, tako i tema i ambijenata, a najviše od svega jezika. Marinkovićeva je semantika posebna, riječi su mu pune značenja i konotacija i svakim čitanjem se samo obogaćuju.Marinković je jedinstvena pojava zbog svoga posebnog književnog stila koji obiluje groteskom, komično tragičnim situacijama, naturalističkim opisima, koncentracijom na detalje kao i modernističkim stilom pisanja. Još jedna bitna odrednica stila koja prati Marinkovićevu novelistiku je sveprisutna ironija, ponekad prerastajući i u cinizam, koji uvjetuje donekle razvoj priče i karakterizaciju.
"Ruke" su možda nešto zreliji plod od "Proza" jer su nastale pod utjecajem rata i teških lekcija koje on donosi, u njima strah pod utjecajem rata prelazi u nešto stvarno i opipljivo, a pisac se ne zadržava više samo u mediteranskoj sredini. Javlja se i više alegorije nego u prvoj zbirci, a simbolika je prisutna od samih početaka piščeve novelistike, jednako je uspješna kao i uvijek.
June 26, 2016
Samotni život tvoj 2/5
Suknja 5/5
Prah 3/5
Anđeo 5/5
Koštane zvijezde 1/5
Benito Floda fon Reltih 2/5
Ruke 5/5
Zagrljaj 3/5
Suknja 5/5
Prah 3/5
Anđeo 5/5
Koštane zvijezde 1/5
Benito Floda fon Reltih 2/5
Ruke 5/5
Zagrljaj 3/5
September 29, 2023
Jako volim poruku koju šalje djelo, može se protumačiti na različite načine, a meni omiljeni je onaj feministički. Nježna, kreativnija i manje poznata strana nije i manje vrijedna strana.
March 31, 2012
Loš stil i nenadahnuto. Pada u stereotipe. Piše uglavnom o tome kako pisanje nema smisla. Priznajem mu jedino da nije lako izbaciti dvjesto strana o tome. Ukratko, netalentiran pisac i svakako jedan od onih koje bi trebalo zaobići. Naša književnost ima mnogo boljih imena, pa čak i onih koja bi se mogla nazvati svjetskima (Šimić, Matoš). I Šegedin je bolji od ovoga.
April 13, 2015
2015 READING CHALLENGE : A BOOK AT THE BOTTOM OF YOUR TO-READ LIST
I bought this a long time ago and I had the opportunity to read this book for school. The more I read the more I realize how much I don't like Croatian literature. That might be weird since it's my own culture but our books do nothing for me. They're hard to read and hard to understand and I just don't seem to enjoy them.
I bought this a long time ago and I had the opportunity to read this book for school. The more I read the more I realize how much I don't like Croatian literature. That might be weird since it's my own culture but our books do nothing for me. They're hard to read and hard to understand and I just don't seem to enjoy them.
January 21, 2025
Разочаран сам...
Самотни живот твој 1/5
Сукња 4/5
Прах 5/5
Анђео 2/5
Коштане звијезде 2/5
Бенито Флода фон Релтих 4/5
Руке 5/5
Загрљај 2/5
Самотни живот твој 1/5
Сукња 4/5
Прах 5/5
Анђео 2/5
Коштане звијезде 2/5
Бенито Флода фон Релтих 4/5
Руке 5/5
Загрљај 2/5
July 2, 2025
Ruke 🤩
February 18, 2024
SAMOTNI ŽIVOT TVOJ. (uto) Baš mi se sviđa. Možda bi mi bila manje draga da danas nije tako lijep sunčan dan ili da sam nekog drugog raspoloženja, ali sumnjam. Shoutout broačkom dijalektu. 💞
SUKNJA. (ned) Veoma najs. Lintro walked so Grše could run.
PRAH. (sub) Ne znam baš... Ako ništa, odlično prikazana jadnost jednog čovjeka... ako je jadnost uopće imenica koja postoji u hrvatskom jeziku........ .... . . . .. .
ANĐEO. (sub) Divnoooo. A danas je oblačno i na trenutke kišovito...
KOŠTANE ZVIJEZDE. (cet) Meh. Malo mi je ukočen vrat i nervozna sam iz nekog razloga ALI sve je okej jer je danas toplo i sunčano.
BENITO FLODA VON RELTIH. (cet) Točno znam koje šipke ograde nekog botaničkog vrta kraj nekog željezničkog kolodvora prebrojava pripovjedač. Početni dio mi je bio neobično smiješan.
RUKE. (ned) Krenula sam čitati ovu zbirku po redu, ali već nakon prve priče sam se vratila svojim prokletim putevima - trebalo bi prvo pročitati dosadnije ili duže priče, pa za kraj ostaviti Najbolje. I tako sam na suncu čitala neke meh stvari, i borila se, čak sam jedne večeri pomislila, pa zašto sadašnja ja mora čitat ovooo, ajde sad ću odmah krenuti na Ruke ali ne, zaustavila sam se. Ruke pročitala zadnje, u mraku svoje sobe (jer cimerica i dalje spava iako je prošlo jedan popodne), i kinda me boli zub, ali priča je odlična, i nemam pojma koliko bi mi bila bolja da sam ju pročitala prvog dana na suncu. Ne znam. Mislim da je najveći problem to što više ne pišem u svoj dnevnik, i to što pokušavam rekreirati lijepe dane na suncu lijepim danima na suncu, ali to ne ide baš tako lako. Odlična zbirka.
ZAGRLJAJ. (sri) Dok sam čitala ovu (blago dosadnu) pripovijetku na klupici u parku, ispred mene je stao mali dječak na bicikli i zaklonio mi sunce.
MDnB: Oprosti, koliko je sati?
Ja: [pogledam na mobitel] 2:24.
MDnB: Hvala ti. [osmjehne se kao najmilije dijete ikad] A imaš li možda vode, jako sam žedan.
Ja: A nemam, sori.
MDnB: A što je ono? [upre pogled pun čežnje prema praznom tetrapaku Cocktail soka iz menze kojeg sam odložila na klupu]
Ja: Prazan, sori.
MDnB: Okej. Hvala ti! [osmjehne se jer zaista i je najmilije dijete ikad, ode]
Anyways od sad kupujem po dva Cocktail soka za svaki slučaj.
SUKNJA. (ned) Veoma najs. Lintro walked so Grše could run.
PRAH. (sub) Ne znam baš... Ako ništa, odlično prikazana jadnost jednog čovjeka... ako je jadnost uopće imenica koja postoji u hrvatskom jeziku........ .... . . . .. .
ANĐEO. (sub) Divnoooo. A danas je oblačno i na trenutke kišovito...
KOŠTANE ZVIJEZDE. (cet) Meh. Malo mi je ukočen vrat i nervozna sam iz nekog razloga ALI sve je okej jer je danas toplo i sunčano.
BENITO FLODA VON RELTIH. (cet) Točno znam koje šipke ograde nekog botaničkog vrta kraj nekog željezničkog kolodvora prebrojava pripovjedač. Početni dio mi je bio neobično smiješan.
RUKE. (ned) Krenula sam čitati ovu zbirku po redu, ali već nakon prve priče sam se vratila svojim prokletim putevima - trebalo bi prvo pročitati dosadnije ili duže priče, pa za kraj ostaviti Najbolje. I tako sam na suncu čitala neke meh stvari, i borila se, čak sam jedne večeri pomislila, pa zašto sadašnja ja mora čitat ovooo, ajde sad ću odmah krenuti na Ruke ali ne, zaustavila sam se. Ruke pročitala zadnje, u mraku svoje sobe (jer cimerica i dalje spava iako je prošlo jedan popodne), i kinda me boli zub, ali priča je odlična, i nemam pojma koliko bi mi bila bolja da sam ju pročitala prvog dana na suncu. Ne znam. Mislim da je najveći problem to što više ne pišem u svoj dnevnik, i to što pokušavam rekreirati lijepe dane na suncu lijepim danima na suncu, ali to ne ide baš tako lako. Odlična zbirka.
ZAGRLJAJ. (sri) Dok sam čitala ovu (blago dosadnu) pripovijetku na klupici u parku, ispred mene je stao mali dječak na bicikli i zaklonio mi sunce.
MDnB: Oprosti, koliko je sati?
Ja: [pogledam na mobitel] 2:24.
MDnB: Hvala ti. [osmjehne se kao najmilije dijete ikad] A imaš li možda vode, jako sam žedan.
Ja: A nemam, sori.
MDnB: A što je ono? [upre pogled pun čežnje prema praznom tetrapaku Cocktail soka iz menze kojeg sam odložila na klupu]
Ja: Prazan, sori.
MDnB: Okej. Hvala ti! [osmjehne se jer zaista i je najmilije dijete ikad, ode]
Anyways od sad kupujem po dva Cocktail soka za svaki slučaj.
April 28, 2021
Ruke, Anđeo, Prah
December 23, 2022
Looool
Read
August 13, 2023Nekoliko maestralnih odlomaka je na linku:
https://odmalogprinca.com/2023/08/13/...
https://odmalogprinca.com/2023/08/13/...
September 13, 2016
Marinković nije s ove planete. Njegovo pisanje je svemirsko, zagasito melankolično i nestvarno. Ova zbirka novela je ''must do'' u životu, žao mi je svakoga tko za nju nikada neće saznati. Marinković priča osjećaje, njegovo pisanje je čitav jedan izraz koji je nemoguće objasniti riječima. ''Ruke'' su zbirka nepovezanih novela ali ih ipak povezuje Marinkovićeva egzistenicijalistička okupiranost pojedincem i njegovim unutrašnjim stanjem te naravno, traženjem i okupiranošću slobodom i usredotočenjem na apsurdno. Marinkovićevi likovi samim svojim postojanjem daju smislenost svijetu baš kao što i filozofija egzistencijalizma nalaže. Kapa dolje Krleži, ali po mom mišljenju Marinković je kralj hrvatske suvremene književnosti ne samo do 1990. godine nego i do danas.
October 1, 2014
So weird, maybe it's just not for me.
January 13, 2024
Novele koje se pamte. Marinković još jednom briljira. Odlično u svakom pogledu! Ipak, mislim da nisu sve novele u ovoj zbirci jednako kvalitetne.
March 6, 2021
Ima nekoliko u celini sjajnih priča u ovoj zbirci. Posebno "Prah".
March 28, 2017
Ludističko naoštravanje Marinkovog stvaralačkog pera za budući okršaj s Kiklopom :)
Displaying 1 - 18 of 18 reviews