Jump to ratings and reviews
Rate this book

Poezija

Rate this book

463 pages, Paperback

Published January 1, 2021

2 people are currently reading
3 people want to read

About the author

Fernando Pessoa

1,252 books6,368 followers
Fernando António Nogueira Pessoa was a poet and writer.

It is sometimes said that the four greatest Portuguese poets of modern times are Fernando Pessoa. The statement is possible since Pessoa, whose name means ‘person’ in Portuguese, had three alter egos who wrote in styles completely different from his own. In fact Pessoa wrote under dozens of names, but Alberto Caeiro, Ricardo Reis and Álvaro de Campos were – their creator claimed – full-fledged individuals who wrote things that he himself would never or could never write. He dubbed them ‘heteronyms’ rather than pseudonyms, since they were not false names but “other names”, belonging to distinct literary personalities. Not only were their styles different; they thought differently, they had different religious and political views, different aesthetic sensibilities, different social temperaments. And each produced a large body of poetry. Álvaro de Campos and Ricardo Reis also signed dozens of pages of prose.

The critic Harold Bloom referred to him in the book The Western Canon as the most representative poet of the twentieth century, along with Pablo Neruda.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
3 (60%)
4 stars
1 (20%)
3 stars
1 (20%)
2 stars
0 (0%)
1 star
0 (0%)
Displaying 1 of 1 review
73 reviews
May 8, 2025
U slikama govoreći, moje dugoiščekivano čitanje Pesoe, još otkad mi ga je Venders "podvalio" u "Lisabonskoj priči", trebalo je da izgleda ovako:







Ono što sam, krajnje neočekivano, dobio kao konačni rezultat, sušta je suprotnost, osim da se mogu složiti s Vendersovom gornjom konstatacijom, upoznavši sve, u ovoj zbirci izabrano objedinjene Osobine "inkarnacije", popularno nazvane heteronimima; jer zaista, Pesoa je i svako i niko, difuzan u svojoj, uglavnom borhesovski mračnoj (multi)egzistenciji [da, "jeo bi(h) manje boba, a više sladoleda, / imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema (...) kad bi(h) život ponovo pred sobom imao (...) "] - te se u ovoj verziji stiče utisak kao da je u pitanju nešto ranija inkarnacija (kasnog) Mike Antića ("Koncert za 1001 bubanj"), sa (mitološkim) primesama Dučića: potpuni (depresivni) egocentrik koji pokušava da "prokljuvi jaje", ali s daleko manje "onog zlatastog omota" kojim Mika uspešno i primamljivo "umotava" svoje ego-refleksije.

Apsurdno je da mi je na srpskom više "legao" kao prozaista (izbor iz "Knjige nespokoja") negoli kao pesnik; lični je dojam da je "krivac" za to konkretan izbor pesama, plus prepev koji nije uspeo da prenese duh portugalskog (o ironije, bolje mi je "zvučao" na engleskom!).

Da preverovski (preverzno!) sublimiram utisak: "U ovim teškim vremenima ogledalo je načinilo nekoliko refleksija i razbilo se".

p.s. svaka čast na dizajnu! "Knjiga nespokoja" i "Godina smrti Rikarda Reiša", spremaju se da poprave utisak!

Muzički pozdrav 1!
Muzički pozdrav 2!
Displaying 1 of 1 review

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.