What do you think?
Rate this book
Dnevnik jednog penzionera
Gospe moja, koje san sve lipe planove kroji, ča ću sve činit i kako ću se dirvetit kad pojden u penšjun, a evo, dani prolazidu a ja ništa! Ama baš ništa!
448 pages, Paperback
First published January 1, 2004
4 people are currently reading
67 people want to read
About the author
Miljenko Smoje
12 books20 followersMiljenko Smoje (Split, 14. veljače 1923. - Split, 25. listopada 1995.) hrvatski novinar, književnik, i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari. Odrastao je u četvrti Varoš.
Godine 1941. završio je gimnaziju, a nedugo zatim je u travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim, njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo je na vidjelo izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u "Slobodnoj Dalmaciji" (veličine cijele stranice ili cijele dvije stranice) je novinarskim neformalnim pristupom pisao o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.[1]
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću. Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Miljenko Smoje je pokopan u Žrnovnici, pokraj Splita.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari. Odrastao je u četvrti Varoš.
Godine 1941. završio je gimnaziju, a nedugo zatim je u travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim, njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo je na vidjelo izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u "Slobodnoj Dalmaciji" (veličine cijele stranice ili cijele dvije stranice) je novinarskim neformalnim pristupom pisao o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.[1]
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću. Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Miljenko Smoje je pokopan u Žrnovnici, pokraj Splita.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
February 11, 2012
Komičan i simpatičan i u poznoj dobi, naš dragi penzić piše svojim prepoznatljivim stilom, splitskim idiomom, uz pregršt ironije, samoironije i humora po kojem je tako prepoznatljiv i nezamljenjiv.
Ova je knjiga puna epizoda koje će vas vjerojatno nasmijati, pogotovo ako vam odgovara Smoje kao pisac i ako vam se svidjelo ijedno od njegovih djela. Ne bih rekla da se ponavlja, no, postoji poveznica između svih njegovih djela, poveznica jednog mjesta, prostora, običaja, specifičnosti i osjećaja, kojom ispunjava svoje pisanje i zbog koje bih onako od oka rekla da će se onome kojem se svidjela jedna njegova knjiga svidjeti i druge...To je otprilike moje mišljenje o Smoji, ili te osvoji ili ne, ili ga voliš ili ne voliš. Svojim pisanjem mene uvijek uspije nasmijati, i to baš onako baš od srca! Humorista po mojoj mjeri ili možda jako blizak zbog sugrađanstva, za mene je među najboljima po ostvarivanju dodira sa čitateljem. Naravno, to ovisi i o čitatelju, ukusi se razlikuju, međutim, kod njega baš ima nešto neposredno- onako ljudski, možda bih to nazvala "razgovorno" ili "komunikativno" u načinu pisanja.
Napisana kao dnevnik, iskrena i nepretenciozna, ova je knjiga stvarno vrlo dobra i na tragu njegovih najboljih ostvarenja. Preporučavam, toplo preporučavam!
Ova je knjiga puna epizoda koje će vas vjerojatno nasmijati, pogotovo ako vam odgovara Smoje kao pisac i ako vam se svidjelo ijedno od njegovih djela. Ne bih rekla da se ponavlja, no, postoji poveznica između svih njegovih djela, poveznica jednog mjesta, prostora, običaja, specifičnosti i osjećaja, kojom ispunjava svoje pisanje i zbog koje bih onako od oka rekla da će se onome kojem se svidjela jedna njegova knjiga svidjeti i druge...To je otprilike moje mišljenje o Smoji, ili te osvoji ili ne, ili ga voliš ili ne voliš. Svojim pisanjem mene uvijek uspije nasmijati, i to baš onako baš od srca! Humorista po mojoj mjeri ili možda jako blizak zbog sugrađanstva, za mene je među najboljima po ostvarivanju dodira sa čitateljem. Naravno, to ovisi i o čitatelju, ukusi se razlikuju, međutim, kod njega baš ima nešto neposredno- onako ljudski, možda bih to nazvala "razgovorno" ili "komunikativno" u načinu pisanja.
Napisana kao dnevnik, iskrena i nepretenciozna, ova je knjiga stvarno vrlo dobra i na tragu njegovih najboljih ostvarenja. Preporučavam, toplo preporučavam!
August 21, 2017
Onako, simpatične priče iz života velikog Smoje :) Događaji, situacije iz nekih prošlih vremena obogaćene njegovim polupodjebavačkim komentarima...pročitati :)
May 1, 2022
A ča je lipo bili štit na lipom našen jaziku.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews