Blockbuster

by Zoran Žmirić

“Blockbuster”, roman Zorana Žmirića, dosad je nenapisana priča o Domovinskom ratu u hrvatskoj književnosti. Za razliku od, primjerice, Mlakićeve "ratne metafizike", protagonisti Žmirićeva literarnog svijeta iznuruju se fizikom, gotovo "fiziološkim aspektima rata". Autorova ovjera rata okrutno je točna u svojoj priči, žestoka u tempu, a ideološki posve politički nekorektna. Žmirićevi junaci nose brutalnost i žestinu u kostima, nisu zadani nego ih oblikuju okolnosti i prokazuju sve pa i posve nevine ideje o ratovima koje ljudi vode uime obrane domovine.

Proza je to gotovo utopijske (antiratne) agitacije i iznimnog pripovjednog energizma o vojnim djelovanjima pripadnika nekog našeg izviđačkog voda. Po žestini dijaloga Žmirićevih (anti)junaka, inteligentno premreženih filmskim asocijacijama, i detekcijama grube, okrutne svakodnevice vojničkog života ponekad se čini kao da je ovaj tekst "skinut" iz najupečatljivijih američkih akcijskih filmova o Vijetnamskom ratu. Ironija u naslovu romana nagovara nas da pomislimo kako se autorov pogled na ratnu stvarnost izvitoperuje u virtualni svijet filma. Taj dojam mnogošto bi ovdje mogao sanirati, ponajprije ljudske duše. No on je, dakako, posve lažan, jer “Blockbuster” je stvarna knjiga, knjiga od živog ljudskog mesa. U kojoj utjehe nema, niti je može biti.

Genres: War, Fiction

206 pages, Hardcover

First published January 1, 2009

About the author

Zoran Žmirić (Rijeka, March 10, 1969), member of the Croatian Writers' Society and a several times scholar at the Croatian Ministry of Culture.
His works are translated into Slovenian, Ukrainian, Polish, Arabic and Italian.

Prizes and awards:
Award winner "Literary Feather" for the Book of the Year awarded by the Croatian Literary Society - Blockbuster (2010)
Winner of the City of Rijeka annual award for creative work and special achievements in culture (2011).
Winner of the super short story contest CeKaPe (2013)
Winner of the "Fran Galović" award according to readers' votes for the novel Patient from Room 19 (2019)
Winner of the Annual Award of the City of Rijeka in 2023 for exceptional artistic and literary qualities that enrich the cultural life of Rijeka and spread the name of the city throughout Europe (2023)

Reviews

[Iris · Rating 5 out of 5]

Nekad pročitaš dobru knjigu i ona je samo to - dobra knjiga. Uživaš dok ju čitaš, brzo ju pročitaš i nakon što ju pročitaš, daš joj dobru ocjenu na goodreadsu i zaboraviš njeno postojanje. I onda te netko pita "Hej, jesi pročitao tu i tu knjigu?" Kažeš da jesi. I sjećaš se da ti se svidjela i da si uživao, ali ne možeš se sjetiti o čemu se točno radilo. Likovi su ti u magli. Sjećaš se možda jednog upečatljivog imena, ali ne možeš ga povezati s likom. I žao ti je. Ali nisi ti kriv. Neke knjige su tu da bi kratkoročno uživao u njima. Dobre su. Ali nisu toliko dobre da te unište.

A onda kreneš čitati Blockbuster. Uživaš dok čitaš. Smiješ se. Živciraš se. Ljutiš se. Pročitaš misao toliku dobru da zastaneš i razmišljaš prije nego što kreneš dalje. I čitaš. Čitaš u tramvaju, čitaš dok čekaš kod doktora, čitaš umjesto da učiš, čitaš jer te zanima, čitaš jer te frustrira, čitaš jer ne znaš što bi drugo radio.

I onda pročitaš. Pročitaš zadnje poglavlje nekoliko puta. Pročitaš jer ne vjeruješ što se dogodilo. Razmišljaš, pokušavaš shvatiti, ali ne možeš. Kako? Zašto? Toliko pitanja.
Ne znaš koga kriviti. Kriviti rat, ljude? Sebe što si išao uopće čitati knjigu? Kriviti autora? Ili mu zahvaliti? Znaš samo da više nisi isti. Razumiješ. Ili barem tako misliš. Ali siguran si da znaš jednu stvar - mrziš rat, iako voliš čitati o njemu, iako te fascinira. Mrziš ga jer je donio toliko nesreće i boli, a ljudi svejedno pišu o njemu. Mrziš ga jer te tjera da ga mrziš, a nikada ga nisi ni pomirisao. Mrziš ga jer nemaš pojma o njemu.
Znaš samo da "Ljudi započinju rat. Rat dovršava ljude." i to te ljuti i istovremeno očarava.

Želiš zaboraviti ovu knjigu, ali ne možeš.
Jer se knjige kao ova ne zaboravljaju.

[Moris · Rating 5 out of 5]

Mentalna opaska autoru knjige: Žmiriću, odi malo u k**ac.



Zato jer mi je pun gorenavedeni organ priča o ratu na-ovim-prostorima, jer mi je dosta domaće politike i politizacije, zato jer se ta priča prostituira i razvlači u svim pravcima poput žvakaće gume koju razvlači divovska lignja.


K**ac, kapa i kufer su mi prepuni Domovinskoga rata, hrvatstva, srpstva, Bosne, politike i koječega. K., k. i k. su mi prepuni filmova o istima. Raspravljanja o istima. Dokumentaraca o istima. Romana o istima. Pa čak i dobrih romana o istima. Dosta s tim.


Zaustavit ću sa na ovome "dobrih romana", jer Žmirićev Blockbuster to i jest. I nije ova tirada zbog toga, nego zato jer me je Žmirić zajebao.



Jer, od srca sam htio da mi Blockbuster ide na živce, ali to nije roman o ratu u Hrvatskoj, o ratu "na Balkanu" niti išta slično. To je naprosto ratni roman. Može se dešavati i u Kazahstanu.



A dobre ratne priče volim. Volim ratne filmove, od "Orlovog gnijetda" do "Vojnika Ryana"; volim ratne romane (još me čeka mamutsko Wolkovo čeveroknjižje "Vjetrova rata/Rata i sjećanja" da ga progutam), volim i nebeletrističke analitičke publikacije; izvrsna Mihovilovićeva "Stravični poligon -- Indokina" me je čak inspirirala za ultra-kratku crticu koju možete pročitati ovdje.



U romanu su samo generička imena likova hrvatska; ne spominje se nijedna država, nijedan grad, nijedan etnički pridjev (osim "britanskog" u kontekstu novinara-posjetitelja).


Roman ćemo svakako vizualizirati na način koji nam je poznat - prosječan hrvatski čitatelj lako može zamisliti nekakvo ratište u, npr. Lici, devedesetprve, ali na alegorijskom nivou (budimo fer: na svakom nivou osim onoga što ga tuzemni čitatelj stvara u glavi) priča je bezprostorna i bezvremena. Dosta s time. Spomenuo sam da je roman dobar, moram pojasniti.


Rekoh već da volim ratne priče. Nije, naravno, sam žanr ono što se voli već količina dobrih djela unutar istoga.


Na nivou radnje i psihološkog vrtuljka likova, Blockbuster je bolno uvjerljiv. Iako ovo jest djelo fikcije, nema sumnje u autentičnost autorovog životnog iskustva. Iako nisam dovoljno hrabar sa sigurnošću uprijeti prstom u stranicu i reći da li je određena scena plod piščeve mašte ili iskustva (iako često oboje, slutim), jedan autor bez baš-takvog iskustva ne bi mogao s baš-takvom oštricom rezati kroz svakodnevna žongliranja ratnog života i takvu neposrednost mentalnih preslika, taman bio ne znam kakav majstor od pera. Ponekad gotovo da se osjeti u teksturi samoga teksta da je scena dio intimnije autorove životne priče -- a to tvrdim zato jer su me pri čitanju okupali reflektori istih boja kao i dok sam čitao, primjerice, jednog Orwella i njegova iskustva na katalonskom frontu, u njegovoj vječitoj borbi za razotkrivanje istine koju bi ratni roj ili politička mašinerija htjele izbrisati ili izmijeniti. No, borba za istinom kod Žmirića nije faktografska već oslikava ozračja i turbulencije ljudskog ludila, strahova, frustracija i nadanja.


Okej, ova zadnja rečenica je zaista ofucana i ne govori ništa - probat ću neposrednije: ljudski mozak u magnovenju ratnog pandemonija i dalje promišlja, sintetizira i dovodi zaključke; zaključke koji se ne bi desili u ljudskom mozgu da nije bio izložen vrlo specifičnom iskustvu. Vrijednost Žmirićeva romana je u tome da je uspješno prenio tu epifaniju na papir -- jer reći da je "opisao ljudske osjećaje" ili "pokazao svu besmislenost rata" ne govori dovoljno.

Kad rekoh da mogu gotovo napipati neke dijelove romana gdje se osjeti autorovo iskustvo, to ne znači da je sam tekst neujednačen; roman je lako čitljiv i može se pročitati u jednom zalogaju (velim "lako" u tehničkom smislu; više mi se puta desilo tijekom čitanja da pomislim "a u k**ac, neće valjda"); može ga se pratiti gotovo filmski.

Filmske reference u romanu (da se i ja ulovim na tu udicu) su česte ali ne i pretjerane; na sreću, one nisu deskriptivna štaka za prozno tijelo već gorivo u opisu apsurdnosti situacije i bitan element ranjive ljudskosti u monstruoznoj mašineriji. Umjesto filma, mogla je poslužiti i bilo kakva druga referenca pop-kulture (kao što se i vojevanje moglo događati bilo gdje gdje postoje ljudska bića). Iako je naslov bitan -- njegova je višeznačnost začin u tekstu koji se višestruko opravdava.

Prevedeno na zdravrazumski jezik: zamislite da ste u ratu (nije bitno pod kakvim imaginarnim okolnostima, da li u vlastitoj zemlji ili negdje u Somaliji), bitka je u tijeku, nađete se oči u oči s neprijateljskim vojnikom, i iz nekog razloga (ispala mu je puška, zapetljao se ili što već) vi imate priliku pucati u njega. U tom trenutku primijetite da ispod vojničke košulje nosi majicu na Pink Floyde. Da li biste pucali? Oklijevali? Razmislili? Razmišljali poslije?

(Ovdje, svakako, polazim od pretpostavke da čitatelji ovog teksta imaju glazbenog ukusa.)

Ako vas navedena scena intrigira ili barem malo potiče na razmišljanje, ili ste ikad razmišljali o nečemu sličnom, ili se nedajbože našli u takvoj situaciji, Blockbuster će vam biti riznica. Iako vrlo gorka. (Da se razumijemo, gornja scena je moje besramno banaliziranje.)

Nije baš istina da Žmirićev Blockbuster kritizira rat, kako to tvrde mnogi kritičari. Žmirić je prelukav (ili preumoran) za to. Rat sam sebe kritizira time što je dobro opisan.

Nakon čitanja ovog romana, možda mogu nešto bolje razumijeti ljude koji imaju ratnog iskustva - ja koji sam bio u vojsci, ali na vlastitu sreću, ne i u ratu.


Samo, nisam siguran da li da Žmiriću na tome zahvalim ili da ga ponovo pošaljem u k**ac.

[Draganf · Rating 5 out of 5]

Korona, karantin, izolacija, mole da ostanemo kod kuće, svi nude neke besplatne onlajn kurseve, programe, grejs periode, premium pakete... pa mi tako padne na pamet da bih mogao potražiti neke knjige na nekom internet sajtu koji bi otključao vrata digitalne biblioteke u ovom periodu. Inače ne volim takvo čitanje, al ima knjiga koje baš dugo tražim, a ne nalazim ih ni u bibliotekama, ni u knjižarama. Uđem na scribd, mjesec dana besplatnog korištenja. Odlično. I, prvo što ukucam u pretraživač, Žmirićev Blockbuster.
Zašto baš to?
Zato što mi je nevjerovatno da postoji knjiga koja nema negativnih recenzija i kritika, knjiga koju 80% čitalaca ocjenjuje najvišom ocjenom, peticom, knjiga čija je prosječna ocjena na Gr 4,75, i to bez one sumanute botovske kampanje kakvu sve češće srećem kod domaćih pisaca.

Ukratko, vrhunsko djelo savremene domaće književnosti. Teško je pisati o ratu o kome se toliko pisalo i piše, govorilo i govori, lagalo i laže... a, Žmirić je uspio napisati zanimljivu ratnu priču i reći nam ono što već znamo, a opet želimo čuti. Da bismo se prisjetili. Da ne bismo zaboravili. Da upamtimo žrtve. Ali, ne one žrtve pretočene u brojke, napuhane, obesmišljene, pretvorene u buzdovane kojima se rat nastavlja u miru i kojima jedni druge mlatimo u političkim, diplomatskim i medijskim ratovima, već drugi tip žrtve - sopstvenu, pojedinačnu žrtvu, rođenjem prinesenu na oltar kolektivnom identitetu i nezaustavljivoj matici istorijske tragedije. Žrtvu koja se nalazi s bilo koje strane puščane cijevi, s bilo koje strane nišana.

[Eigin Skodun · Rating 5 out of 5]

Блокбастер Ця книжка гостросюжетна, але не можна сказати, що вона написана як бойовик. Думаю, авторові йшлося не про те, щоб написати цікавий екшн, а висвітлити моральний і аморальний чинники, складові війни і життя на війні. Я кілька місяців працював у зоні бойових дій безпосередньо серед наших бійців, і бачив саме те, про що пише Зоран Жмирич. І дуже добре, що ця книжка у нас вийшла, і вийшла саме зараз. Можливо, в якийсь інший час вона не набула б того голосу, який має зараз. Серед моїх знайомих усі вже прочитали "Блокбастер", і ніхто не сказав, що змарнував час. Враження різні, суперечливі, бо часом читати страшно, як, скажімо, історія про Марка й Марка, які колись товаришували, а під час війни змушені були стріляти один в одного, а в підсумку загинув зовсім сторонній солдат, рятуючи свого колегу.

Я читав інші відгуки, там пишуть, що автор не вдавався до деталізації, на якому боці він воював. Але все одно видно, що він був хорватом. Це епізоди з освяченням зброї католицьким священиком, це згадки про "регулярну армію", яка атакує їхні підрозділи, деякі моделі озброєння, які могли бути тільки в югославській армії, а хорватам військторг таких не продав.

Дуже цікава й важлива книжка. Усім раджу. Навіть якщо вас війна не стосується ніяк. Якщо ж прямо стосується - ви зобов'язані прочитати "Блокбастер". Він вас порве.

[pikica · Rating 5 out of 5]

Tako sam željela da mi se ova knjiga ne svidi. Istinski sam se trudila, nagovarala se na to, pokušala se uvjeriti u to čak i prilikom svakog ponovnog iščitavanja rečenica koje su mi se usjekle u mozak....
"Ipak, iskrenost je bilo jedino što sam još mogao nekome dati."
Sasvim iskreno, ova me knjiga rastrojila, rastavila i sad se "nosim s njom kako god znam." Što je najgore ne mogu se ni razljutiti na autora, a tako bih rado. Mislim, mogu, ali ako ćemo iskreno, neće biti opravdano. Ova je knjiga majstorsko ostvarenje koja baš ništa ne implicira, i to je zapravo najbolje ili najgore u isto vrijeme. Jer... ostavlja nas samima sa svojim mislima....

[Sandra Nedopričljivica · Rating 5 out of 5]

Vrijednost ovog romana je svakako u tomu da autor servira priču na način da nikoga (i ništa) ne osuđuje, da rat može metaforički prikazati kao izuzetno skupu filmsku produkciju (u kojoj najveću cijenu imaju ljudski životi) i da s točno odmjerenom dozom humora osvijetli njegovu mračnu stranu.

Preporuka svima koji nisu pročitali roman: krenite što prije. Nemojte, poput mene, čekati predugo jer ovaj roman zaslužuje da ga se uzme preko reda.

https://nedopricljivica.blogspot.com/...

[Vedran Mavrović · Rating 4 out of 5]

Puno mi se toga svidjelo u ovoj teškoj knjizi. Kao npr. ne spominjanje frakcija, ili strana s ove ili one obale rijeke, jer to, u konačnici nije ni bitno.
Možda najveću zamjerku koju imam jest saznanje što se točno dogodilo na kraju (iako je autor to vješto izbjegavao kroz posljednja poglavlja). Možda je to bila urednička sugestija (ne bi bila prva, gdje se smatra da sve treba biti kristalno jasno).
No meni su draži onakvi krajevi kakve je napisao GGKay u Lavovima Al-Rasana (bez epiloga, naravno), gdje se sukobljavaju dva prijatelja u bitci do smrti, a on glasi ovako:
“Jedan dobar čovjek je podignuo mač, jedan dobar čovjek je pao.”
Sve ostalo je suvišno.

[Robert Vrbnjak · Rating 5 out of 5]

Čudno je kako smo skloni formirati sliku unaprijed. Naprimjer, spremamo se nešto učiniti, pristupiti nekoj radnji, naprimjer cijepati drva ili u ovom primjeru pročitati roman, a mi već imamo sliku i prije no što pristupimo tom činu. Mislimo: „ Ovo će biti teško, drva ima previše, a sjekira je tupa“ Ili kažemo sebi: A ne, ne bih to čitao jer ne volim takvu književnost, ne volim ratne, pa tako ni anti-ratne priče, sve je to isto.“ Moram priznati da sam počevši čitati ovaj roman i sebe ulovio u tim i sličnim razmišljanjima. Skloniji sam nekim drugim književnim žanrovima, ne znam, humoresci, apsurdu, kakav rat, kakve bombe, snajperi i ratni sukobi, mislio sam, nije li toga već bilo previše? A onda sam čitajući uvidio da ovaj roman uopće nema veze s ratom i da je isto tako prepun apsurda, pa ako hoćete i humora, da je rat doista zadana okolnost, ali to bi moglo biti i bilo što drugo, bilo kakva druga situacija ili neprirodno stanje u kojem je ljudsko biće suočeno s nemilim iskustvom i kreće putem kojim mora proći, jer alternative tom putu jednostavno nema. A upravo ta promjena u sebi i osobna drama koja do nje vodi zapravo su tematika ove knjige. Ovo je roman o ljudskoj duši u nametnutim okolnostima, u brutalnoj igri u kojoj nema pobjednika, jer ni u jednom sukobu nema pobjednika. Opisi su nevjerojatni, kao mali bljeskovi sjećanja, rečenice izvrsne, skice psihičkih slomova nezaboravne, filmične akcije ima na pretek, ali kažem, ona nije toliko ni važna. Jednostavno, tu je. I cijelo vrijeme taj suhi okus u ustima, jer rat je svugdje isti, svugdje uzaludan, nema nikakvih specijalnih obilježja, nema nacionalnosti, jedino je obilježje ta nemoć junaka da u cijeloj igri bilo što promijene, osim sebe, naravno. Ali to je ono što ih čeka na kraj puta. Na momente sam se čitajući ovu knjigu sjetio Buzzatijeve „Tatarske tvrđave“. U njoj jedan vojnik cijeli život sanja o sukobu s neprijateljem i to se nikad ne dogodi. Tek na kraju knjige. Ali tada je već star i nemoćan da se bori. I ovdje ima slične simbolike. Knjiga se doista čita brzo i u dahu. I ostaje uz čitatelja. Neobična knjiga u svakom slučaju i toplo je preporučujem. I svaka čast Žmiriću, trebalo je ovako nešto napisati.

[Saida · Rating 5 out of 5]

Kad se pamet i srce povuku i ostane samo pohlepa, sadizam i samoljublje nastaje rat. Nastaje beda i jad.A kada pocne rat tada nastane Blockbuster.
A sta je rat?
Kazat ce nam jedan od junaka ove knjige: "Rat je jako dobar film. Fino su ga rezirali, svatko sebi pise scenarij i to na licu mjesta pa izgleda uvjerljivije, strani su ulagaci u njega gurnuli velike pare, glumaca na svakom koraku, a i pozera.Nema kaskadesra, nema dublera, i kad god i kako god na kraju zavrsio, na njemu ce se jos godinama dobro zaradjivati. "
Procitah puno knjiga ove godine, za puno njih rekoh genijalne su kao sto i zaista jesu.
Ovo, ovo je nesto iznad genijalnog.👌 Sto je za moju drugaricu Ernu Jergovic, mislim da ce za mene biti Zmiric. Nevjerovatan nacin predstavljanja jednog uzasnog vremena, jedne uzasne price sa toliko jednostavnosti. Jedan plus jedan su dva i tu nema price. Akteri ove price su mogli poteci iz bilo koje strane jer ih je na takav nacin predstavio. Oni nisu moji, tvoji, njihovi, oni su
ljudi, samo obicni ljudi od krvi i mesa. Koji prozivljavaju nesto strasno, koji su nevjerovatno inteligentni i koji definitivno nisu zasluzili takvu sudbinu a nisu je ni htjeli al njih niko nije ni pitao.
"Ne znam kako se uopce postaje otac neke nacije - zakolutao sam ocima.
A valjda tako da se narodu jebe majka.?!-slegnuo je ramenima Cerkez"
Zmiricu care kapa dole, naklon do poda. Koja prica, koji humor, kao sto rece moja Merima kako se ja takvih recenica i dosetki nikada ne sjetim. Ova se knjiga ne cita, ona se guta, ona je takva da sam svo vrijeme imala osjecaj kao da gledam sve to. Zavrsit cu zadnjom recenicom iz opisa knjige:
"jer Blockbuster je stvarna knjiga, knjiga od zivog ljudskog mesa. U kojoj utjehe nema niti je moze biti."

[Matija · Rating 5 out of 5]

Rat je pakao, pakao je rat, no čitanje o istome može biti prokleto zabavno. Progutano u svega par dana.

[Emina · Rating 5 out of 5]

Snažna antiratna priča, univerzalna, svevremenska..... obavezujuća.

- Tko si ti, Borna? - Čovjek. - Da, to je nekako najbliže istini. Iako smo jedni drugima najmanje ljudi, ipak ne možemo pobjeći od toga, a baš za prokletstvo to stalno činimo. Čovjek si. Samo što ja sebe u ovom trenutku u to ne uspijevam uvjeriti.

[Mirnes Alispahić · Rating 3 out of 5]

Pisati o ratu, posebno ako ste bili sudionik u istom, nije nimalo zahvalan posao jer se mora hodati tankom linijom i jedan nesmotren korak može pisanje odvesti u neželjenom pravcu. Pisati o ratu, a protiv istog, samo je dodatni izazov stavljen pred autora, često krupan zalogaj.
U „Blockbusteru“ Zoran Žmirić se uhvatio u koštac s izazovima i čitateljima servirao antiratni roman, sa svim onim apsurdima koji se mogu naći na bojištu, dostojan filmske adaptacije, na što mu i sam naslov aludira. Jasno je od samog početka da je Žmirić potkovan autor, prvenstveno filmski, jer prilikom čitanja ovog roman imao sam osjećaj da se nalazim u nekoj sezoni „M.A.S.H-a“, „Kvake 22“ ili pak „Vodu“ Olivera Stonea i što radnja više odmiče, ta atmosfera je izraženija.
Smjestivši ga u neimenovani rat, između „naših“ i „njihovih“ s jasnim aluzijama na bivšu državu, uz likove čiji su identiteti skriveni nadimcima, Zoran jasno daje na znanje da je radnja mogla biti smještena u bilo koji rat, na bilo kojem dijelu planete i stvar bi, kako to obično biva s ovakvim djelima, funkcionirala identično jer apsurd rata je jednako isti, gdje god i kad god se događao. Zanatski skrojen, roman ima scene koje se urežu u sjećanje i nose određenu težinu, poput scene s Majdom u vojničkoj baraci ili one s Ludim Miletom, koje su mi možda i najupečatljivije u romanu do samog kraja i završne scene.
Zamjeram mu iste stvari koje sam zamjerio Hemingwayu u „Za kim zvona zvone“, inače sjajnom romanu, a to su: prepričavanje u par navrata, kojeg se mogao riješiti i pronaći drugo rješenje, posebno pred sami kraj gdje se otkriva identitet jednog od glavnih likova, koji čitateljima priraste srcu, kao i elemente s kojima na igra na sigurno, te filmske dijelove koji ponekad znaju biti pretjerani, ali s obzirom na to da sam naslov romana govori o tome da je pred nama blockbuster, onda mu se može progledati kroz prste jer upravo su to ključni sastojci blockbustera (filma, ne avionske bombe).
Pošto je sam roman izuzetno „filmičan“, vjerujem da će i njegova adaptacija, na kojoj se radi koliko sam čuo, biti izuzetno uspješna, a roman je svakako vrijedan čitanja.

[Sansael · Rating 4 out of 5]

Якби автор в кінці книжки не перейшов на "це все політики", в цій книжці було би все ідеально. Можливо, переношу свій досвід, і якби війна для нас сталась не у 2014 і 2022, а після розпаду совка, то можливо можна було би говорити щось про те, що на низовому рівні ми всі однакові. Можливо, для солдата вчорашньої Югославії, що тільки зараз, на момент подій у книзі, розділилась на різні країни, це і має сенс.
Для мене ж ці філософствування про те, що ми нічого не вирішуєм, що ми невільники від суми вибору, що зробили за нас наші батьки і оточення, мають гіркий смак дьогтю.

[Yon Goldstein · Rating 5 out of 5]

Autora Blockbustera ne treba hvaliti kao što obično hvalimo pisca kada napiše izvanredno djelo. On zna zašto je to napisao. Napisao je to da nas ubije u pojam. Ako kojim slučajem na rat gledate kao idealist ili revolucionar, žao mi je. Nakon Blockbustera, jedino što možete je da zaronite lice u ruke i krenete ridati sve dok ne isplačete svu bol ovog svijeta.

[Gordana · Rating 5 out of 5]

Blockbuster by Zoran Žmirić


Opraštam tebi i opraštam sebi što te želim poslati k vragu!

Kada kao malena djevojčica od svega 11 godina doživiš i preživiš rat i sva ona ružna zbivanja kao što su izdaja prijatelja i smrt bližnjih (u mom slučaju otac i djed), onda ne možeš da ne uspoređuješ knjigu ratne tematike sa svojim iskustvima. U tih par mjeseci rata u mom gradu, vidjela sam i doživjela mnogo toga što ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju, ali lako je sada govoriti. Čovjek ne može znati kako će reagirati u kakvoj situaciji sve dok se ne nađe u njoj, a tek onda spozna za šta je sve sposoban samo da bi preživio.
Zoran je, u svome djelu, kroz neke nezavidne i opasne situacije, opisao samu srž ljudskog bića i njegovu sposobnost pronalaženja izlaska iz iste. Na samom početku stavio je naše junake različitih profila u pogibeljnu situaciju iz koje ne znamo tko će kakav izaći. Glavni lik, narator, kojemu nikako ne saznajemo ime i lako ga možemo poistovjetiti sa samim autorom, iz prvotne opasnosti ostaje živ da nam ispriča daljnje događaje i upozna nas s likom Borne koji je glavna i, po meni, najvažnija karika cjelokupne priče. Borna se tu, eto, našao sasvim slučajno, u pravo vrijeme, na pravom mjestu kako bi spasio život našem naratoru. Njegov problem je taj što se ne sjeća ni tko je, ni otkud je, kao niti nekoliko zadnjih dana... ili mjeseci. Tu je, kao dobri duh cijele postrojbe, vrlo dobro upoznat sa umijećem ratovanja i njegovih zakučki, tako da, ne jednom spašava nečiji život, pa čak i vojne tajne. Ali, "njegov problem", postaje problem cijele postrojbe, a najviše našeg glavnog junaka (naratora).

Ono u što ne možemo biti sasvim sigurni jest dal' su događaji opisani u romanu, istiniti ili fikcija (jedna nelogičnost u romanu nam otkriva istinu), ali moram priznati da se Zoran pokazao kao vrlo vješt profajler kojime nam je donio realan prikaz pa skoro svih ljudskih osobnosti koje u cjelokupnom poretku, čine važan segment vezan uz rat i ratovanje (ili barem ovaj naš). Svi mi koji smo na bilo koji način, htjeli ili ne, sudjelovali u ratu, bili dijelom njega, sigurno smo se susreli sa jednim Šimetom, jednim Čerkezom, jednim Brzim, Amidžom, Brankovićem, Cerovcem, Političkim, a događaj s Mirkom Kvaternikom mi je vrlo blizak. Međutim, najbliskiji su mi likovi Borne i samog naratora 😔 i zato moja opaska autoru na početku: Opraštam ti jer razumijem sve napisano, a zbog samom kraja knjige i zbog ovoga...

Dragi čitatelju,
na samom početku nešto se moramo dogovoriti. Ova priča nije napisana kako bi bilo koga osuđivala ili veličala. Napisana je tako da ae svatko od Vas može identificirati s bilo kojim likom, pa bili vi lijevi ili desni, liberalni ili radikalni. Čitajući je, možda ćete se zapitati jesu li opisana mjesta, osobe i događaji stvarni ili izmišljeni. Od svega toga važnije je primijetiti ironiju sudbine koja se poigrala s nekim od likova. Pročitajte, a poslije postavljajte pitanja, no ne meni. Onog časa kad budete završili s čitanjem, ova priča više neće imati nikakve veze sa mnom. Bit će u cijelosti Vaša. Poklanjam Vam je, da se nosite s njom kako god znate.

... želim te poslati k vragu!

Osvrt by Gordana Malančuk

[Biljana · Rating 5 out of 5]

Noćas nisam mogla spavati, konačno je došao čas da završim čitanje Blockbustera.
Od prve stranice morala sam se suzdržavati, da ga ne "progutam" prebrzo,kao Pacijenta i Putovanje. E nećeš, rekoh sebi, nego polako, malo po malo. Hoćeš pročitat što prije, vuče te, a opet hoćeš da što duže potraje. Pa je onda počelo ovo sr**e s koronom, pa potres, ludnica na poslu i eto, nehotice se samo od sebe čitanje odugovuklo.
Neke dane jurila sam kroz stranice, kao kroz neku munjevitu akciju, a onda opet polako, jedva par stranica navečer, dok uhvatim koju minutu, dok se oči ne predaju od umora. Vodili smo svoj mali rat, Blockbuster i ja. I on je pobijedio.
Ubio me na kraju tim zadnjim metkom. Ubio je taj neosnovani i nestvarni optimizam, za koji ionako u ratu nema mjesta ni smisla ni razloga. Ošamario me, probudio me.
Podsjetio me da nemam pojma o ratu, jer sam ga gledala samo iz daleka.

[Lidija · Rating 4 out of 5]

Sinoć završila. Noćas sam sanjala da je rat i da me netko ganja kroz šumu (ne znam tko, ali "oni drugi"). Nisu me uhvatili. Sakrila sam se iza uzvisine, koja je onda postala kućica i čula da je netko ušao. Nisam disala. Kad me ugledao, samo sam raširila ruke i rekla "Nemoj." Rekao je, "Ne brini." Za njim se gegalo jato malih pataka. Nije me ubio. Dobro je završilo. Da je bar i "Blockbuster" tako.
Prestrašna i sjajna knjiga.

[Aleksandar Obradović · Rating 5 out of 5]

Najbolji anti-ratni roman nekog od autora sa ovih prostora. Oduvao! Knjiga koju apsolutno svako treba da pročita.

[Marina · Rating 4 out of 5]

Neeeeeeeeeeeeeeeee!
Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne!

[Ivan Skrynets · Rating 5 out of 5]

Мені пощастило: книгу мені подарували. Прочитав за два дні. Навіть не прочитав, а проковтнув. І шкодую, що вона так швидко закінчилася. Чекаю нових романів від цього чудового письменника! Дякую!

[Merima · Rating 5 out of 5]

Kad pogledaš temu i ime pisca odmah se pomisli da je to još jedna knjiga o ratu na Balkanu, osim što to ova knjiga nije. Ovo nije politička studija o ratu kao takvom, ovo nije priča 'naših' protiv 'vaših', ovo je priča o ljudima koji bi radije pričali o filmovima nego što bi jurcali okolo sa puškom. Nije ovo ni priča o herojima jer kako god napredni mi bili heroje ipak ne držimo da si imaju pravo naći utjehu u vlastitoj mokraći u zimskoj noći.
Ovo je priča o psihi, o tome šta rat uradi, juče golobradi dječarac, a sutra ubica, ne po izboru, nego jer nema druge.

"Bizarno je da sam tada mogao s većom
mirnoćom prihvatiti smrt, negoli sam danas u stanju prihvatiti život. Da me u tom času
netko probudio, stavio cijev na čelo i rekao da mi je to posljednja minuta u životu,
odgovorio bih: "OK, čekaj samo da se popišam."

Ovo je jedna pravo sjebana knjiga, na momente toliko bolna, okrutna, surova, ali i izuzetno duhovita , ali nije to neki jeftin humor, nego onaj britki, crni. Genijalno predstavljanje situacije, ljudi pomislim da je knjiga autobiografska, ali i da jeste nema šanse da se neke stvari onako zapamte i prepričaju ako nemaš ono "nešto", a Žmirić to itekako ima.
Neke rečenice su tako domišljate, zrače inteligencijom pa sve kontaš 'majku mu kako meni nikad nije palo na pamet da to tako kažem?' i kad se priča zaokruži ostane gorak okus jer cijelo vrijeme je to pitanje tu-šta bih ja uradio da sam bio na tvom mjestu?

"Ne znam kako se uopće postaje otac neke nacije - zakolutao sam očima.
- A valjda tako da se narodu jebe majka? - slegnuo je ramenima Čerkez."
I dok "očevi" odlučuju mi ginemo, u svim ratovima na cijelom svijetu.

Ogromna preporuka!

[Edo · Rating 5 out of 5]

Jedna od najboljih knjiga ikad pročitanih.

[Mila · Rating 5 out of 5]

Odličan, odličan i više od očekivanog. Nije za njanjave, niti za one željne inspirativnih lirično-simboličnih pasusa, već za čelične živce, ljubitelje crnog humora i inteligetnog štiva i filmofile. Snažan antiratni roman, fikcija sa neodređenim mjestom i vremenom radnje, ali ih prešutno određujemo, svako za sebe. Neprestana akcija, imala sam dojam da gledam izvrstan akcioni film, a i autor je vješto "umrežio" filmske asocijacije i fraze, tako da je postignuta dramaturgija pravog blockbustera, dok nam razum koči i hrvamo se sa golom, surovom, nimalo uljepšanom stvarnošću. Kako mi se i sviđa. Ta iskrenost me osvojila. Ta iskrenost, koja je možda, a nemoguće da nije bila svjedokom sličnih događaja, inače mi ne bi djelovala tako vjerodostojno. A posljednji pasusi knjige izbili su mi dah iz grudi, nisam tako jaka podnosit neprestano tu golu surovost rata. Moja topla preporuka svima koji vole ovu tematiku, a jedva čekam pročitati autorovu Putovanje drugom hemisferom, jer je to sasvim druga tema, a privlači mene - vječitu lunjalicu i na javi i u snu :)

[Oleh Sannikov · Rating 4 out of 5]

Гарна мова, живі, детальні і зрозумілі герої.
Якщо проводити паралелі, то, описана в книзі війна, радше нагадуватиме початок воєнних дій в Україні 13-14рр за організованістю, і одночасно чужа - герої, це студенти, що пішли добровольцями на фронт захищати свої доми, втім, вони "виживають" - від кого, і для чого воюють - не розуміють, проти абстрактного "ворога", що говорить тією ж мовою, так само виглядає, і може бути з того ж села, єдина відмінність у вимовлянні amen чи амінь.
І тут відбувається моє внутрішнє відторгення. Можливо європейському читачу близька тема безглуздості війни, до чого постійно підводить Жмирич, але не у випадку, коли поряд вибухають ракети, а на сході і півдні країни йдуть запеклі бої за право бути.

[Ksenija Kušec · Rating 5 out of 5]

Sve što je rekao komentator Moris, kopiram i pejstam. Roman je napisan vrhunski, uvlači u radnju, zove na poistovjećivanje čak i one najtvrđe čitatelje. Mrzim rat i nogomet. A Žmirić me natjerao, ne da pročitam, nego da zavolim tu knjigu (kao što me i Nick Hornby natjerao da sad znam što je Arsenal), da mislim o njoj, da se u nekim trenucima smijem, plačem, mrzim, volim...
Svaka čast, majstore! I ne, ne želim da se snima film samo zato jer je to kao 'dobar materijal za film'. Želim to zato da više ljudi prođe kroz ovu priču. Ajmo, scenaristi, ajmo havcovci, kaj još niste čuli za Blockbuster?!
:)

[Petar · Rating 5 out of 5]

Antiwar Masterpiece

[Predrag Nikolic · Rating 5 out of 5]

Čitaš 230 i kusur stranica i Zoran te zezne na zadnjoj!

Top knjiga! Idemo dalje!

[Elfat Murtezani · Rating 5 out of 5]

Jedan od onih romana koji bi zasigurno bilo zanimljivo vidjeti i u filmskoj adaptaciji! 🎬

[Igor · Rating 5 out of 5]

Definitivno za pročitati!

[Nešo Shonery · Rating 5 out of 5]

Odličan antiratni roman...