Da bi se raščlanio i shvatio suodnos grotesknog i tragičnog, kao i groteske i tragedije u Brešanovoj Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja, potrebno je ipak upoznati njezin sadržaj. Evo kako ga sažima Igor Mrduljaš: "Na sastanku Mjesnog aktiva Narodnog fronta u selu Mrduša Donja raspravlja se o 'kulturno-prosvjetnoj aktivnosti'. Seljaci se isprava posprdno odnose spram prijedloga Mačka, predsjednika Upravnog odbora Zadruge, da Mrdušani izvedu kazališnu predstavu, ali će ih utišati autoritativni istup sekretara Partije Mate Bukarice zvanog Bukara. Mjesni učitelj Škunca kušat će e ukloniti obvezi režiranja predstave, no i njega će Bukara upozoriti da 'mora izvršavati obaveze koje narod prid tebeka postavlja'. Zadrugar Šimurina gledao je u Zagrebu izvedbu Hamleta i potanko je prepričava:'naprednog, socijalistički orijentiranog kralja' ubio je njegov brat,'neprijatelj naroda, ljuta reakcija', koji je potom'priokrenuo' kraljicu-udovu. Kraljev sin 'Amlet' koji od 'puste žalosti đisa po kući gorika dolika' nagovori neku 'kulturno-umjetničku sekciju' da napravi 'demonstraciju' pred novim kraljem i 'ukažu mu na njegove slabosti' na što se ovaj 'pripa, pobiga i sakrija se nigdi...' Potom 'Amlet' ubije 'Omelijiog ćaću', a nju pokuša otjerati 'fratrima'. 'Napredna cura' ga ne posluša i radije 'skoči u niku lokvetinu i udavi se'. Usred priče upadne Škoko, sin zadružnog blagajnika i napadne Bukaru da mu je dao zatvoriti oca. Bukara arogantno odbije objedu tvrdeći kako mu je otac pronevjerio zadružni novac. Po odlasku mladog Škoke koji je zaprijetio osvetom, seljaci odlučuju da postave Hamleta. Učitelj je očajan, ali nema izlaza. Njegova podjela uloga pokazat će se dalekovidnom: Bukara igra Klaudija, predsjednik Mjesnog aktiva Narodnog fornta Puljo uvježbava Polonija, pustopašna krčmarica Majkača Gertrudu, gnjevni Škoko Hamleta, a Puljina kći Anđa Ofeliju. Prizori iz Shakespeareove tragedije počinju se opetovati u stvarnom životu Mrđušana.
Ivo Brešan was born in Vodice (Croatia) in 1936. He studied at the Faculty of Philosophy in Zagreb. From 1960 until 1983 he worked as a graduate teacher at the Sibenik Grammar School. Since 1983, he has been the art director of the Šibenik Theatre and the Šibenik Intemationational Children's Festival. Brešan is one of Croatia's most performed contemporary playwrights; he often writes in the Šibenik dialect. He has written several very succesful movies scenarios.
Brešan je radnju ove drame smjestio u pedesete godine XX stoljeća u malu primitivnu seosku sredinu Dalmatinske zagore, Mrdušu Donju. Nekoliko mještana na sastanku Narodnog fronta raspravlja o kulturnoj djelatnosti u selu i dolaze na ideju da u selu izvedu dramu Hamlet. Šimurina im priča kako je u Zagrebu gledao tu predstavu, a partijski sekretar Bukara naređuje seoskom učitelju, jedinom obrazovanom čovjeku u selu, da režira predstavu i prilagodi je kako bi je razumjeli svi mještani Mrduše Donje.
"Ja mislim da bi taj Amlet triba bit jedan pozitivan drug i rukovodilac koji se bori za prava radnog naroda. Ne može on tute da bude neki princ, pristolonaslinik, šta ti ja znam, ki šta je bija, rečemo kazti drug...ovaj...kralj Petar."
Brešan se intertekstualno oslanja na originalnog Hamleta i ako znate radnju originala onda će vam ova verzija biti itekako smiješna. Koristeći se neobrazovanim i primitivnim seljacima Brešan subverzivno djeluje dajući kritiku tadašnjeg vremena i poretka zbog čega je ova drama nakon izlaska 1971. godine bila zabranjena i izvedena na sceni tek 6 godina kasnije. Ta vlast je uprizorena upravo u liku Bukare, upravitelja zadruge i sekretara Mjesnog aktiva Partije.
Prvi seljak: "Lipo, bogami! Vi se gore častite ki prava gospoda, a mi doli suva grla." Drugi seljak: "I to još rukovodioci! A socijalizam, a ravnopravnost." Bukara: "Slušaj ti, Šime! Je li tebi jasno da mi tute predstavljamo monarhiju, a ti zadnju rupu na svirali. I red je, brate, da mi kripimo, a ti da brstiš... Ajmo!"
Zašto sam dala na kraju ocjenu 5? Jer mi se može. U ovom djelu Hamlet se ostvario najsnažnije upravo u dimenziji gdje se ne referira na samoga Hamleta. Više puta se spominje Hamlet: jedan junak vidio predstavu u Zagrebu pa je prepričava, jednom učitelj dao seljacima da čitaju dramu koju onda oni doživljavaju nejasnom i glupom, učitelj onda stvara novog Hamleta namijenjenog onima koji će izvoditi tu predstavu... A ipak, pravi Hamlet se odvija ispod površine, a sama predstava je i opet... Mišolovka, predstava u predstavi koja omogućuje bolje razumijevanje predstave. Neki vide samo površinu i vide ovo kao izrugivanje sela, ali ja to ne vidim tako. Ja vidim kako ispod naizgled grube površine proviruje mučan život tih ljudi, proviruju sve njihove borbe unutrašnje i međusobne, a vrhunac doživljavaju te borbe u predstavi. Kad bih govorila čemu se ova predstava smije, rekla bih da je to najviše sam Shakespeare, pokazujući kako on i nije dostupan našem malom čovjeku, a opet ga i ostvaruje, pokazuje i da je potpuno dostupan našem čovjeku, samo promijenjenih značajki. Toliko slojeva, toliko dvojnosti. Ovo djelo je daleko više nego se to na prvi pogled čini.
Neosporan je Brešanov talent, ali meni je ovo jedva čitljivo. Hrvatska verzija Životinjske farme koja je utoliko slabija što nema nikakve alegorije, sva je ironija i groteska vidljiva i najmanje suptilnom čitatelju, što je meni jako negativno. Ne mislim da je malo psovanja i aluzivnih narodnih pjesama dovoljno za bezvremensko djelo.
"Ti misliš, ako pronađeš lopova i upreš prstom u nj, da će se time sve riješiti. Pa ti ne znaš s kim imaš posla. Svi koliko ih je god stat će u njegovu obranu, pa će i tebe još optužiti za krađu. Ti možda i ne slutiš tko je sve ovdje u stanju da ti podmetne nogu."
neki kažu balkanska verzija životinjske farme, meni izgleda kao obična, svakodnevna situacija u malom dalmatinskom selu Jugoslavije pedesetih godina prošlog stoljeća. jako dobro.
Savršeno je, na humorističan način, prikazan primitivni mentalitet seoskog društva za vrijeme socijalističke Jugoslavije - prikaz neobrazovanih ljudi na vlasti, prijetnje, slijepo praćenje "vladara" i sl. Paralele između likova originalnog Hamleta i ove drame su izvrsno povučene, a ovaj "Amlet" mi je puno zabavniji.
Osvrt: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja je postmodernističko djelo Ive Brešana koje mi se poprilično svidjelo, najviše zbog odlično zamišljenog i izvedenog koncepta. Ideja da polupismeni seljaci iz Mrduše Donje odluče igrati Hamleta morala je završiti na neki epski način. Najviše mi se svidjelo to što se iz prva, seljaci uopće ne mogu poistovjetiti s Hamletom, a na kraju se njihov život zapravo počinje pretvarati u radnju Shakespeareovog djela. Čitanje ove knjige bez prethodnog čitanja Hamleta nema smisla, ali ako ste nedavno pročitali Hamleta bila bi velika šteta da ovo ne pročitate. Pisac realno prikazuje kulturnu zaostalost Dalmatinske zagore, svidio mi se način na koji primjenuje elemente komedije, nekoliko puta sam se naglas nasmijao čitajući knjigu. Likovi su vrlo zanimljivo napisani, prikazujući seljačku verziju Shakespeareovih likova. Brešan kroz ovo djelo kritizira društvo i odaje čast Shakespeareu. Iako ne mogu svi razumjeti Shakespearova djela, on piše toliko realno da se svi možemo pronaći u nekoj od situacija koje on tako stvarno opisuje. Nije mi se svidio kraj, jer sam očekivao nešto što bi se moglo usporediti s originalnim tragičnim krajem kojeg svakako nisam očekivao, dok se ovdje radnja samo prekine negdje za vrijeme vrhunca.
Ivo Brešan zna kako nasmijati i (očito) najmračnije ljude. ''Predstava Hamleta'' je svakako najbolja hrvatska komedija i to ne samo humorom nego i svojim značenjem, likovima i povezivanjem paralelnih događaja. Brešanova verzija ''predstave u predstavi'' kao što to radi ''Šekspir'' u ''Hamletu'' je i više nego sjajna, naročito jer ju izvode stanovnici sela u Dalmatinskoj zagori, Mrduša Donja u vrijeme socijalizma. U samo pet prikaza Brešan daje toliko bogatih scena i dijaloga i zbog toga je s razlogom jedan od najznačajnihih hrvatskih dramaturga. Dobivamo i dvije strane ismijavanja - s jedne strane zaostalost zabačenih sela i s druge pretjeranu napirlitanost kazališta, što se dobro može i zamjetiti u oštroj autorovoj opasci kako bi kazališne predstave trebale biti razumljive svakome, a na humorističan način to pokazuje izmjenjivanjem izvornog ''Hamleta'' u pojednostavljeni govor i radnju. Također, Amlet i Omelija su mi puno draži od izvornih likova.
"Przedstawienie Hamleta we wsi Głucha Dolna" w reżyserii Olgi Lipińskiej z 1985
JAKIM CUDEM to przeszło przez cenzurę najpierw jugosłowiańską a potem przez PRLowską? Brešan przenosząc "Hamleta" Szekspira na grunt jugosłowiańskiej/chorwackiej wsi cudownie ukazał w krzywym zwierciadle nie tylko metody działania władzy ludowej, ale także mechanizmy władzy i negatywne zjawiska występujące wraz z nią jak ogłupianie narodu, zasłony dymne by przykryć rzeczywiste problemy, ingerencję w kulturę czy przekręty .
To nie jest komedia, choć Brešan lub Olga Lipińska początkowo tworzą takie złudzenie. My skutecznie zostaliśmy przez nich oszukani :). Szukaliśmy komedii do obejrzenia w trakcie niedzielnego rodzinnego seansu filmowego, a nie tragedii, jednak finalnie zostaliśmy do końca. Obsada jest fantastyczna! Nie jestem w stanie powiedzieć, w jak dużym stopniu reżyserka ingerowała w treść sztuki, mam tutaj na myśli skróty na potrzeby formatu. W przeciwieństwie do tradycyjnej długości ówczesnych spektakli realizowanych w ramach Teatru Telewizji, ten trwał ok. 2h, więc chyba sporo udało się zmieścić.
Jeżeli miałabym się do czegoś uczepić, to jedynie zbyt wielu przyśpiewek. Po pewnym czasie zaczynają męczyć, ALE nie dziwię się, że spektakl zaliczono do złotej 100 teatru telewizji. Naprawdę zasłużył.
Absolut witzig von Anfang bis Ende. Kurzfassung : Das aktuelle totalitäre Regiment möchte in seine Erfolge und Ideen jeden mit einbeziehen. So auch das fern gelegene Dorf in der größten Einöde Kroatiens. Wie machen die das aber jetzt, die Menschen dort sind ungebildet und haben mit der modernen Welt nichts am Hut. Dafür wird natürlich jeder einzelne der Bauer zu einer Rolle im Shakespeares Hamlet gezwungen (oder zumindest bestochen). Ab diesem Punkt bricht absolutes Chaos aus.
Tiefer liegende Idee : Kritik an Totalitäre Regime
Knjiga pročitana u jednom dahu, humoristična, ali sa satiričnim prikazom o tadašnjem stanju društva. Preporučam svima, pogotovo onima koji ne čitaju hrvatsku književnost!