Na ovo još nismo lišen bilo kakvih političkih skrupula, Šalkovićev roman pogađa točno u srž stvari; da, mi smo korumpirana i podmićena banana-državica. Ovom prilikom, žešće no ikad dosad, primarijus Šalković (uz pomoć plave kuverte i omamljujućeg morfija dirljive ljubavne priče) ne samo da postavlja dijagnozu već odlučno zasijeca u kancerogeno tkivo kombinacije naše svagdašnje precizno i britko poput kirurškog skalpela. Na stolu pred nama leže pod anestezijom kao od majke rođeni ama baš svi – od državne uprave, preko kvartovskih reketara do građevinske mafije i odvjetničkih razobličeni, prozvani i raskrinkani! Hoće li pacijent preživjeti? Saznajte pravu istinu samo u Kombinaciji d.o.o.! Koliko god mozgali što je to trulo u našoj maloj pretpristupnoj republici, točan je odgovor uvijek onaj najjednostavniji. Ta nesretna kombinacija zlo je koje izvire iz novina, prosipa se televizijom i vreba iz kuta svakog većeg građevinskog poduhvata. Hrvoje Šalković se svojim novim romanom uhvatio ukoštac s hobotnicom korupcije, hrabro kao rijetko koji mainstream Hrvat. Nakon nekoliko dobro primljenih književnih uspješnica, Šalković je u novom romanu bitno crnji, znatno ozbiljniji i odrasliji; pričom o ljubavi u doba recesije dokazuje da nije samo lijepo lice iz ženskih časopisa, novinar koji putuje svijetom, Cosmo-muškarac i gonzo-playboy. Skriva se tu puno više – opora društvena kritika, uočavanje spornih detalja na koje smo toliko navikli da ih ni ne primjećujemo i osuda vladajuće dekadencije u našoj metropoli. Uglavnom, poruka je radi se o Šalkoviću kakvog još niste sreli. Onda, jeste li za kombinaciju?
Hrvoje Šalković was born on 29 September 1973, at the Petrova Hospital in Zagreb.
He was conceived nine months before, on Christmas Eve 1972. The story tells that as Mrs. Mom was decorating the Christmas tree, she dropped one ornament. She bent over to pick it up...
Šalković has received a degree in Journalism from the College of Political Science at the University of Zagreb, after which he left for London for a few weeks, hoping to improve his English. He stayed for three years.
He enrolled into a postgraduate course at the University of Westminster, where he published a number of papers, receiving his Master's Degree in 2000.
Šalković then returned to Zagreb, dedicating himself to writing and travelling.
During his studies, both in Zagreb and London, he amassed a solid collection of previous jobs. He polled for the Institute of Applied Research, he travelled as a salesman for a firm named Opremanje, professionally raced cars for the Delta and Siget Autoclubs, he washed carpets, drove generals (Petković, Šlopar), edited the transportation division bulletin, bounced at concerts, helped run a warehouse at London's East End, drove a supply truck for the Army & Navy company, sold hardware at London's Elephant & Castle market with a partner (a Turk), and worked as a journalist, a London correspondent, a representative of the Canadian telecom company TIW in Croatia, and the PR manager of the Status Grupa marketing agency, a CEO of the Vulkan d.o.o. iron casting company. Today he is employed by the Institute for Action, where he holds the position of authority as The Gonzo Issues Chairman.
From 1997, Šalković has changed many addresses, from Mikulići, to Gredice, Hrgovići, Knežija, Poljanice, Chiswick, Seven Sisters Road, Stamford Hill, Masarykova street... He moved fifteen times. In case that he finally writes something good, and the city fathers decide to put commemorative plaques on the buildings in which Šalković has lived, all this could seriously damage the city budget.
Šalković has been to seventy-two countries, visiting some in the conventional way, and some in a peculiar, gonzo way.
He rode Greyhounds from coast to coast of the United States. He rode trains from end to end of Australia. He travelled through all internationally recognised European countries (alongside two defected territories - Transdniester and Northern Cyprus) from Russia, Belarus and Ukraine in the east to Lisbon in the west; from Scotland, Norway and Finland in the north all the way down to the south of Greece. He did it all by bus, train, boat, driving on his own, or hitch-hiking.
He fired RPGs and bombed the jungles of Cambodia. He gambled in Vegas. He wandered the beaches of Brasil. He emptied bars in Miami and New York. He dove with dolphins in Mexico. He skied down the slopes of the Rocky Mountains. He debauched at the New Orleans carnival.
He speed-boated down Vietnam. He rode elephants in the jungles of Laos. He danced with Cuban girls in Havana. He run with bulls in Pamplona. He got into trouble... got arrested at the Melbourne airport. A hostel owner in New Orleans banished him into the night at gunpoint... He has travelled across South America, from Caracas in the North all the way to Patagonia at the Southern tip. He entered the ranchos of Caracas, rode around Bolivia and Peru by bus, climbed the ancient walls of Machu Picchu, visited the national parks of Patagonia. He danced tango in Buenos Aires, and basked in the sun on the piers of Uruguay. In India he rode with the bedouin across the desert of Rajasthan, celebrated New Year's Eve in the town of Jaipur, crashed weddings in Varanasi, attended a ritual cremation on the banks of the Ganges. In Nepal he partied with musicians, in Bangladesh he wandered around the local markets. In his car, he zipped through Syria, Jordan, and Lebanon, wandered through Damascus, climbed the ancient town of Petra, watched the sun setting in the Wadi Rum desert. H
Salkovica neki vole, neki ne vole, tako je to kada si u Hrvatskoj “poznat”, a “poznat” nije biti tesko. Zene ga prvo vole, a onda mrze. Sarlatan kazu, bezveznjak, ali eto covjek je proputovao cijeli svijet, nosi u sebi dozivljaje, uspomene kakve netko ne bi ni u deset zivota mogao sakupiti. No, mi Hrvati poznati smo po tome da smo geniJALNI. Vjerujem da je tako i sa Salkovicem. Strelica jalnosti napeta i odapeta. No, Salkovic vise nije ptica selica, malo se smirio, smanjio broj milja godisnje, koliko pratim, ne pise nove romane, a steta, mogao bi…Njegov roman (a procitala sam skoro sve) uzmes u ruke i ne pustas, za sat i pol si gotov. Kratko, brtiko, s dobrom dinamikom i strukturom. Kombinacija je napisana 2009., ali vrlo je aktualna i 2021., svjedoci tomu da hrvatsko drsutvo nije ni najmanje evoluiralo. Sve je, na zalost, isto, posteni ljudi moralnog integriteta kao da su endemska vrsta. A ako slucajno i jesi posten, jer si tako odgajan i jer je to u tebi, ako ne igras po pravilima koju zadaju institucije i njezini predstavnici, gotov si, ne postojis vise kao poslovni subjekt, a kao privatna jedinka boris se sa samim sobom (na primjer, novom zagrebackom gradonacelniku vidi se vec umor u ocima, podocnjaci, glas vise nema onu strast - da upao je u svijet Kombinacija). Likovi nisu duboko razradjeni, no ima tu svega pomalo (onoga u cemu se vecina nas prepoznaje) teskog odnosa s roditeljima, samorefleksije, nemogucnosti ostvarivanja veze, odnosa prema Zagrebu, kritike mondenog drustva (koje je to mondeno drustvo?!umjetnici, odvjetnici, poslovni ljudi, pisci), kojeg je i sam Salkovic dio. Kroz svaki roman, Salkovic oslobadja dio sebe i vjerujem da je sada opet neka druga osoba, koja bi bas mogla napisati novi roman…moze biti i nastavak jednog od vec napisanih.
Glavni lik, Luka, dolazi iz New Yorka pomoći bratiću prodati naslijeđenu ljevaonicu željeza. Međutim, prodati firmu u lijepoj našoj 'Rvackoj nije isto što i prodati firmu u New Yorku. Ovdje ti za vrat odmah sjeda mito, korupcija, organizirani kriminal u obliku reketara, nesposobnih i lijenih radnika, potkupljivih inspektora… Zanimljivo je gledati kako se glavni lik iz takvih situacija izvlači. U pozadini prodaje ljevaonice „vrti se“ i ljubavna radnja – odmah po dolasku Luka se spetlja s mladom, lijepom i poznatom dramaturginjom. U trenucima samoće glavni se lik kritički odnosi prema svom rodnom gradu, prema metropoli koju zapravo vidi kao selendru, prema jet-setu koji vrti stalno iste tračeve i misli samo na sebe. Pri ovakvom neobičnom stilskom pomaku od klasičnog pripovijedanja ulazimo u kritičku struju svijesti glavnog lika, i tu se stječe dojam da nije to samo lik kojemu se ne sviđaju promjene (ili, bolje rečeno – zastoji) već i njegov tvorac.